REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-347/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6064 N, Morgan way 51, zastupanog po punomoćniku Igoru Labura, odvjetniku u Šibeniku, protiv I.tužene GI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika LI iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Šimi Mrdeža, odvjetniku u Šibeniku, radi prestanka uznemiravanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 22. prosinca 2025., poslovni broj: P-1240/2017, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja NI kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku od 22. prosinca 2025., poslovni broj: P- 1240/2017, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da su tuženici, bespravno smetali tužitelja u izvršavanju njegova prava, na način da su mu silom, zapriječili pristup i korištenje prizemnog dijela kuće u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

2. Tuženici su obvezni rokom 15 dana pod prijetnjom ovrhe, omogućiti tužitelju, nesmetan i slobodan ulaz, posjed i korištenje opisane nekretnine, kaniti se ubuduće svakog ovakvog ili sličnog smetanja tužitelja pod prijetnjom ovrhe i platiti trošak spora.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 831,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u toku od 15 dana."

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP).

2.1. Smatra da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, posebno jer su razlozi presude nejasni i proturječni.

2.2. Ističe kako se između stranaka vodio parnični postupak pod poslovnim brojem P-3330/2009, a vodi se i ostavinski postupak iza njihova pokojnog oca. U pogledu parnice sud je odbio tužbene zahtjeve stranaka usmjerena na zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva iz čega jasno proizlazi da fizički dio nekretnine

– prizemlje kuće ulazi u ostavinsku masu njihova oca, a stranke su njegovi nasljednici.

2.3. Stranke su dakle nasljednici predmetne imovine, pa i tužitelju pripada pravo na suposjed prijepora. Tužitelj smatra da je ovlašten postavljati prema svakome, pa i prema sunasljednicima zahtjev kakav je postavljen tužbom.

2.4. Mišljenja je da je sud trebao provesti dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka. Ističe kako nije u posjedu predmetnih nekretnina što bi saslušanjem potvrdili svjedoci koji su saslušani u drugom postupku koji se vodi između parničnih stranaka, te da tužitelj zbog ponašanja tuženih ne može boraviti u predmetnoj nekretnini kada dođe u [adresa].

2.5. Predlaže stoga žalbu prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev. Trošak žalbe ne traži.

3. Tuženici se u odgovoru na žalbu protive svim žalbenim navodima. Ističu kako je tužitelj odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, predložio je saslušanje svjedoka koji su umrli, a potom i svjedoka čije je prebivalište u [adresa]. Osim toga predložio je da se ročište zakaže za godinu dana, sve to u predmetu u kojem je podnio zahtjev za suđenje u razumnom roku. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je actio negatoria, odnosno vlasnička tužba kojom tužitelj kao vlasnik odnosno pretpostavljeni vlasnik od tuženika traži da ga prestanu uznemiravati u izvršavanju njegovog vlasničkog prava na prizemnom dijelu kuće u [adresa] koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Analizirajući odredbu članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), prvostupanjski sud navodi da je osnovna pretpostavka vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja, da je do uznemiravanja došlo bespravno, a tužitelj treba dokazati da je on vlasnik stvari i da je došlo do uznemiravanja njegovih vlasničkih prava. Dalje, prvostupanjski sud navodi da se u konkretnoj stvari radi o zahtjevu tužitelja koji je usmjeren na činjenicu da su tuženici bespravno zasmetali tužitelja u izvršavanju njegova prava u odnosu na dio kuće koji se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], da je tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti neodređen jer tužitelj ničim u tijeku postupka nije dokazao niti odredio na koji dio kuće se odnosi bespravno smetanje, da iako je predložio očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika tužitelj nije uplatio predujam zbog čega je sud odustao od izvođenja tog dokaza. Odustajanjem od izvođenja navedenog dokaza, kako navodi prvostupanjski sud, tužitelj nije mogao izvršiti specifikaciju dijela nekretnine na kojem tvrdi da je došlo do smetanja njegovih vlasničkih prava zbog čega nije mogao dokazati da bi sporni dio bio u njegovom vlasništvu što je pretpostavka da bi uopće mogao tražiti prestanak uznemiravanja. Prvostupanjski je sud stava da s obzirom da je u tijeku ostavinski postupak i da se radi o zajedničkoj imovini nasljednika u neodređenom dijelu još uvijek nije u mogućnosti postavljati zahtjev za uznemiravanjem u smislu odredbe članka 167. stavak 1. i 2. ZVDSP-a, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da su tužitelj i tuženica GI djeca pokojnog HI

GI i njegovi zakonski nasljednici,

- da je HI umro **.**.1993. i da ostavinski postupak iz pokojnog HI nije okončan,

- da je tuženik LI izvanbračni suprug tužene GI,

- da su tužitelj i tužena GI vodili parnični postupak u svezi nekretnina koje su predmet ovog spora tako što je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je on vlasnik prizemnog dijela kuće u [adresa] u [adresa], dok je tužena tražila da se utvrdi da je ona vlasnica istog prizemlja u ½ dijela i da taj dio nekretnine ne ulazi u ostavinsku imovinu pokojnog

HI,

- da je navedeni parnični postupak koji je vođen pod poslovnim brojem P- 3330/09 pravomoćno okončan presudom kojom su njihovi zahtjevi odbijeni, i da dakle, navedeno prizemlje predmetne nekretnine predstavlja ostavinsku imovinu pokojnog HI.

9. Člankom 167. stavkom 1. i 2. ZVDSP-a propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu – actio negatoria – razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istinit način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

11. Prema članku 141. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03 35/05, 127/13, 33/15 dalje ZN) do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.

12. Člankom 61. ZVDSP-a, propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.

13. Člankom 46. stavkom 1. ZVDSP-a, propisano je pak da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva.

14. Prema ocjeni ovoga suda nasljednička zajednica tužitelja i tužene GI je pravna zajednica tipa zajedničkog vlasništva iz članka 57. do 65. ZVDSP-a, a ista će biti pretvorena u zajednicu tipa suvlasništva utvrđenjem, veličine nasljednih dijelova sunasljednika kada se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ili pravomoćnom presudom koja to rješenje zamjenjuje ili ispravlja, utvrdi veličina nasljednih dijelova sunasljednika. Na taj način će se njihovi dotadašnji udjeli u nasljedničkim zajednicama pretvoriti po sili zakona u alikvotne dijelove prava na naslijeđenim dobrima, tako da se od tada oni u pogledu tih dobara više neće nalaziti u pravnim zajednicama tipa zajedničkog vlasništva, nego suvlasništva.

15. Nadalje, slijedom citiranih zakonskih odredbi i pravnog shvaćanja ovog suda, te činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, proizlazi da između stranaka postoji nasljednička zajednica kao poseban oblik zajedničkog vlasništva u smislu članka 141 ZN-a u vezi s člankom 57. do 65. ZVDSP-a, pri čemu dakle svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u upravljanju i korištenju ostavinske imovine do utvrđenja nasljednih dijelova i razvrgnuća zajednice.

15.1. Budući da zajedničari stvari raspolažu zajednički, nijedan sunasljednik nije ovlašten samostalno isključiti drugog iz korištenja i suposjeda ostavinske nekretnine (prizemlja kuće) jer takvo postupanje predstavlja samovlasno zadiranje u prava drugog sunasljednika koja proizlaze iz zajedničkog vlasništva.

15.2. Međutim, iz sadržaja članka 167. stavak 1. i 2. ZVDSP-a, proizlazi da je negatorijanska zaštita predviđena za slučajeve uznemiravanja vlasnika bez oduzimanja stvari, dok u situaciji kao što je konkretna, kada je jedan sunasljednik odnosno tužitelj potpuno isključen iz faktične vlasti - a što proizlazi i iz navoda žalbe tužitelja – takvo postupanje po svojoj naravi predstavlja oduzimanje suposjeda a ne samo uznemiravanje u izvršavanju vlasničkih ovlasti, pa se stoga pravna zaštita u takvom slučaju ne iscrpljuje u zahtjevu za prestanak uznemiravanja iz članka 167. ZVDSP-a odnosno prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj u konkretnom slučaju nije mogao ostvarivati zaštitu putem negatorijanske tužbe radi prestanka uznemiravanja. Tužitelj je, prema ocjeni ovoga suda mogao zahtijevati uspostavu odnosno predaju suposjeda predmetne nekretnine (prizemlja) i omogućavanje nesmetanog korištenja iste, ali nije mogao s uspjehom zahtijevati prestanak uznemiravanja u smislu naprijed citirane zakonske odredbe, jer činjenični supstrat tužbe upućuje na potpuno oduzimanje suposjeda, a ne puko uznemiravanje vlasničkih ovlasti.

16. Zbog navedenog, i bez obzira na pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a prvostupanjski je sud pri donošenju odluke o parničnim troškovima imao u vidu i odredbu članka 155. ZPP-a, zbog čega je prvostupanjska odluka i u tom dijelu potvrđena.

18. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 8. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić