REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P-2508/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima, Branku Čutura i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Splitu protiv tuženika pod 1) DM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu i pod 2) MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkoga društva Fabjanović & Marinelić d.o.o. Split, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 12. ožujka 2026. god. u nazočnosti pun. tužiteljice, pun. tuženika pod 1 i tužene pod 2, dne 08. svibnja 2026. god.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženima ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,25 EUR (4500 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05.I.2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženima pod 1) i 2) parnični trošak u iznosu od 741,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 08. svibnja 2026. god. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 28. lipnja 2022. god., u kojoj je navela da je vlasnica stana u [adresa], položenog na trećem katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] , [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], površine 72,36 m², koji da bez pravne osnove koriste tuženici. Mjesečna najamnina za takav stan iznosi najmanje 4.500,00 kuna, što predstavlja izmaklu korist za tužiteljicu jer bi toliku najamninu naplaćivala kada bi raspolagala svojim stanom. Tuženi joj ne plaćaju ništa pa joj trebaju za mjesec siječanj 2021. god. platiti taji iznos. Predlaže donijeti presudu kojom će se tuženima solidarno naložiti isplata iznosa od 4.500,00 kuna s pripadajućim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženi pod 1) i 2) su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je pred ovim sudom donesena presuda broj Ps-12/13 od 27. ožujka 2014. god. (koja je postala pravomoćna 15. siječnja 2015. god. i ovršna 20. veljače 2015. god.) kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika. Tuženik pod 1) da od rođenja živi u stanu na adresi [adresa] opisanom u tužbi kao član obiteljskog domaćinstva, kao i njegova majka tužena pod 2), temeljem Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 10. travnja 1998. god. koji je sklopljen između njegovog oca EM, kao zaštićenog najmoprimca, s bivšom vlasnicom stana VM. Stoga da je u potpunosti neosnovana tvrdnja tužiteljice kako tuženici neovlašteno koriste predmetni stan. Tuženici uredno podmiruju mjesečni iznos najamnine za predmetni stan s obzirom da je rješenjem ovog suda broj R1-743/12 od 26. veljače 2016. god., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-1847/16, prihvaćen prijedlog tuženika za osnivanje pologa za polaganje sredstava. Tužiteljica da je pokretala niz parničnih postupaka protiv tuženika radi isplate mjesečnog iznosa najamnine te su tužbeni zahtjevi tužiteljice pravomoćno odbijeni.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom oglasa s web stranice Njuškalo o najmu stanova, z.k. izvatka za z. u. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998. g., kopije uplatnica dostavljenih uz odgovor na tužbu i spisa ovoga suda broj Pst-728/13, Pst-12/13, R1-743/12, P- 51/2023, presude Županijskoga suda u Splitu br. Gž-352/2016 od 19. svibnja 2016. god. i br. Gž-975/2016 od 20. svibnja 2016. god., presude Općinskoga suda u Splitu br. P-11629/2015 od 07. ožujka 2016. god., izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tužbe DM protiv UM od 09.12.2023. god., Ugovora o kupoprodaji stana od 31.kolovoza 2012. god. potvrde VM od 31. kolovoza 2012. god., dopisa Ivice Parlova odvjetnika u Splitu UM od 08. prosinca 2022.g od., zapisnika "Split 06.12.2022. godine", računa sudskog depozita priloženog spisu, Aneksa ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. prosinca 2023. god., Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 27. listopada 2021. god., zapisnika s ročišta od 12. prosinca 2022. god. iz predmeta ovog suda broj Ps-28/2022, presude Općinskoga suda u Splitu br. Ps-28/2022 od 04. srpnja 2024. god. i P-52/2023 od 15. lipnja 2023. god., presude Županijskoga suda u Velikoj Gorici br. Gž-858/2023 od 15. siječnja 2024. god., presude Županijskoga suda u Splitu br. Gž-2466/2024 od 02. prosinca 2024. god., presuda Općinskoga suda u Splitu br. P-2525/2022 od 16. travnja 2024., br. P-2514/2022 od 16. travnja 2024. god., br. P-68/2023 od 18. travnja 2024. god., presude Županijskog suda u Puli br. Gž-48/2026 od 27. siječnja 2026. god., zapisnika s ročišta od 06. ožujka 2025. god. i od 04. prosinca 2024. iz predmeta ovoga suda br. P-2542/2022, zapisnika s ročišta od 02. listopada 2024. god. iz predmeta ovoga suda br. P-1687/2022.

4. Stranke su popisale parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

7. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.500,00 kn (597,25 EUR) s pripadajućim kamatama kao iznosa koji predstavlja tržišnu najamninu koju bi tužiteljica, kao vlasnica stana u [adresa], na trećem katu zgrade, površine 72,63 m² mogla ostvariti iznajmljivanjem tog stana u mjesecu travnju 2020. god..

8. Pred ovim sudom vodili su se postupci Pst-728/13 po tužbi ovdje tuženika pod 1) i 2) radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom i Pst-12/13 po tužbi tužiteljice radi iseljenja tuženika pod 1) i 2).

9. Između stranaka nije prijeporno :

- da je između prijašnje vlasnice stana VM, kao najmodavca, i EM, oca tuženika pod 1) i bivšeg supruga tužene pod 2), kao najmoprimca, dana 10. travnja 1998. god. zaključen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te su u tom Ugovoru tuženici pod 1) i 2), kao i ŠM, sestra i kćer tuženika, navedeni kao osobe koje koriste stan s najmoprimcem,

- da je tužiteljica, kao kupac, s VM, kao prodavateljicom, zaključila Ugovor o kupoprodaji stana. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje tužbe u ovom predmetu.

10. U predmetu ovog suda broj Pst-728/13 pravomoćno je odbijen zahtjev tužitelja pod 1) i 2), u ovoj parnici tuženika, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te je takva odluka obrazložena činjenicom da je raniji nositelj stanarskog prava EM već zaključio takav Ugovor, da su u taj Ugovor tužitelji pod 1) i 2), u ovom predmetu tuženika pod 1) i 2), upisani kao članovi obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca, da taj Ugovor nije promijenjen niti je utvrđeno da je EM iselio iz stana odnosno trajno ga napustio. Sud je stoga prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja pod 1) i 2), u ovom predmetu tuženika pod 1) i 2), za podnošenje tužbe navedenog sadržaja ocijenio osnovanim i odbio je njihov tužbeni zahtjev.

11. U predmetu ovog suda broj Pst-12/13 sud je ocijenio da su tuženici pod 1) i 2), temeljem odredbe čl. 37. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 58/18 i 105/20, dalje ZNS) osobe koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona imale pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava EM, stečenog prema odredbama ZSO-a i koje se upisuju u ugovor o najmu stana, radi čega se u stanu nisu nalazili bez valjane pravne osnove radi čega je zahtjev tužiteljice za iseljenje iz stana odbijen kao neosnovan.

12. Iskazi tužiteljice i tuženika pod 1) i 2) detaljno su izneseni u predmetima ovog suda broj P-2116/22, P-2542/2022 i P-1687/2022, iz koji su, u dokazne svrhe, pregledani zapisnici s ročišta na kojima su stranke dale svoje iskaze. Tužiteljica je na ročištu od 27. rujna 2023. god. iz predmeta P-2116/2022 i na ročištu od 04. prosinca 2024. god. iz predmeta P-2542/2022, u svom iskazu navela da je vlasnica stana postala 31. kolovoza 2012. god. jer je stan kupila od ranije vlasnice VM i da su stan tada koristili EM, MM i DM te da je EM tu stanovao do 7. studenog 2016. god. kada je odselio u [adresa].

13. Na ročištu od 26. ožujka 2024. god. iz predmeta P-2116/2022, s ročišta od 06. ožujka 2025. god. iz predmeta broj P-2542/2022 i s ročišta od 02. listopada 2024. iz predmeta br. P-1687/2022, stranačke iskaze dali su i tuženici pod 1) i 2), koji su sudu naveli da je EM iz stana iselio koncem 2022. god. odnosno u prosincu te godine. Sud je saslušao i EM u svojstvu svjedoka koji je potvrdio da je u prosincu 2022. god. iselio iz predmetnog stana u [adresa].

14. Ovaj sud prihvatio je navode tuženika pod 1) i 2), koje je svjedok EM potvrdio, o iseljenju iz spornog stana u prosincu 2022. god. jer tužiteljica svoje navode o ranijem iseljenju zaštićenog najmoprimca nije ničim uspjela dokazati.

15. Tuženima pod 1) i 2), kao članovima obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca, nakon iseljenja zaštićenog najmoprimca pripadalo bi pravo o kojem govori odredba čl. 38. ZNS-a. Prema ovoj odredbi u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobe navedene u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba. Prema st. 2. u slučaju spora najmoprimca će odrediti najmodavac, a prema st. 3. osoba iz st. 1. dužna je od najmodavca u roku od 60 dana od dana nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu, a najmodavac je dužan s osobom iz st. 1. sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

16. U siječnju 2021. god., i pored prava koja im pripadaju nakon iseljenja zaštićenog najmoprimca u prosincu 2022. god., tuženici pod 1) i 2), dakle, koristili su stan kao članovi obiteljskog domaćinstva EM, odnosno imali su valjanu pravnu osnovu za korištenje stana što znači da nisu dužni platiti tužiteljici naknadu za bespravno korištenje stana u visini tržišne najamnine koju je tužiteljica, po njenim riječima, mogla ostvariti iznajmljivanjem stana prema tržišnim uvjetima.

17. Za korištenje stana, nakon što je tužiteljica postala nova vlasnica stana kupoprodajom 2012. god., uplaćivali su iznose zaštićene najamnine nakon otvaranja sudskog pologa u predmetu ovog suda broj R1-743/12 koji je pregledan u dokazne svrhe. Stoga nije istinit navod iz tužbe i iz iskaza tužiteljice iz predmeta ovog suda broj P-2116/2022 i P-2542/2022 da tuženici pod 1) i 2) ne plaćaju bilo kakav iznos najamnine.

18. Ne treba zanemariti ni okolnost da je tužiteljica stan kupila 2012. god. neuseljiv, odnosno s peteročlanom obitelji zaštićenog najmoprimca koja je koristila stan. Po ocjeni Vrhovnog suda RH izraženoj u odluci Rev-271/23 od 18. travnja 2023. god. tužitelj koji je u vrijeme primjene ZNS-a kupio stan u kojem stanuje najmoprimac koji ima pravo na zaštićenu najamninu, nije mogao osnovano po redovnom tijeku stvari očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem kupljenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine.

19. Drugim riječima, tužiteljica koja je 2012. god. kupila neuseljiv stan, uz daleko nižu cijenu od stana bez tereta, nije mogla očekivati da će po redovnom tijeku stvari, iznajmljivanjem takvog stana ostvariti korist u visini slobodno ugovorene najamnine, pa joj ne pripada niti pravo (što treba navesti iako to pravo nije predmet ovog postupka), koje inače mogu ostvariti vlasnici stanova od države, na primjerenu naknadu zbog ograničenja njenog prava vlasništva na stanu.

20. U svakom slučaju, na predmetni spor primjenjuju se odredbe zakona koji su bili na snazi u vrijeme za koje se traži isplata, pa je sud tako postupio i donio odluku kao u toč. I izreke presude.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Tuženima pod 1) i 2) priznat je trošak za sastav tužbe, pristup na četiri ročišta (28.05.2025.,05.11.2025.,11.02.2026.,12.03.2026.) i sastav podneska od 05.12. 2025. po 50 bodova, te za pristup na dva ročišta (20.03.2025., 07.10.2025.) po 12,5 bodova, ukupno 325 bodova. Broj bodova je uvećan, sukladno Tbr. 40 OT-a, za 10 %, te je tuženima konačno priznato 357,5 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, i uvećano za 26,54 EUR troška pristojbe odgovora na tužbu dobiven je dosuđeni iznos troška od 741,54 EUR.

23. Tuženike je na početku postupka, prilikom davanja odgovora na tužbu zastupao jedan odvjetnik, a naknadno su svaki opunomoćili posebnoga odvjetnika, te je svakoga od njih zastupao poseban odvjetnik. Iako su formalno do kraja postupka imali dva različita odvjetnika, sadržajno je zapravo samo jedan odvjetnik poduzimao posve identične radnje u postupku, odnosno na ročištima je pristupao samo jedan odvjetnik koji bi za jednog tuženika pristupio kao punomoćnik a za drugoga kao zamjenik punomoćnika. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku. S obzirom na to da je stranke na početku postupka zastupao jedan odvjetnik, a nakon toga dva, koja su to samo formalno bili jer su poduzimane radnje bile identične, a na ročišta je pristupao samo jedan odvjetnik, ovaj sud je smatrao da tuženi imaju pravo na jedan trošak za svaku radnju u postupku uz uvećanje, primjenom Tbr. 40 OT, koja se odnosi na zastupanje više osoba po jednom punomoćniku, a ne na određivanje svakome tuženiku pojedinačnog troška za svaku radnju u postupku.

U Splitu, dne 08. svibnja 2026. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika pod 1

-pun. tuženika pod 2

-u spis