REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. Pr-10/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluje tužitelj ISTRA - AUTO d.d., Umag, Novigradska ulica 30, OIB 81911347838, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri, odvjetnici u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI i tuženik DGG [adresa] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrstić, odvjetnik u Rijeci, Jedrarska 5/I, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja GGG, tuženika i njegovog punomoćnika Marka Hrstića, 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.749,88 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima za netrgovačke ugovore, od 10. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 874,44 eura (osamsto sedamdeset četiri eura i četrdeset četiri centa) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 2.749,88 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. kolovoza 2023. do isplate. S tuženikom je 13. siječnja 2023. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 2, a navedeni iznos potražuje na ime troškova nastalih radi dolaska tuženika u Republiku Hrvatsku i izdavanja dozvole za boravak i rad. Radni odnos tuženika je prestao, pa mu je tuženik dužan podmiriti nastale troškove.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj u tužbi nije naveo osnovu svoje tražbine, pa nije jasno radi li se po tužitelju o ugovornoj ili izvanugovornoj obvezi. Naveo je da osnova tužiteljevog potraživanja ne postoji, niti u ugovoru o radu koji je prestao njegovim otkazom, a niti u bilo kojoj odredbi Zakona o radu. S tužiteljem nikada ni usmeno nije dogovorio obvezu refundacije nekakvih troškova u slučaju prestanka ugovora o radu, niti bi na to pristao. Svi troškovi koje je tužitelj eventualno imao, svakako je isplatio kroz svoj rad.

3. U dokaznom postupku pročitani su prijava o prestanku osiguranja (str. 4), popis troškova (str. 5), dozvola za boravak i rad od 10. siječnja 2023. (str. 6), kopija vozačke dozvole i dozvole boravka (str. 7-10), račun sudskog tumača od 28. veljače 2022. (str. 11, 32), račun AKD tahograf od 20. travnja 2022. (str. 12), predračun Poliklinike dr. Jerković (str. 13), izlist (str. 14), potvrda o kupnji avionske karte (str. 15- 20), račun Ljekarne Škoko (str. 21, 33), prijevod vozačke dozvole (str. 24), prometi po računu (str. 25-27, 36-39), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima (str. 30), potvrda o plaćanju (str. 31), račun za fotografije (str. 33), potvrda o OIB-u (str. 34), račun Žabac Tours d.o.o. (str. 35) i Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 2 (str. 41-43). Pored toga izvedeni su dokazi saslušanjem svjedokinje DG i saslušanjem tuženika.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.749,88 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. kolovoza 2023. do isplate, a koji iznos tužitelj potražuje na ime troškova dovođenja tuženika u Republiku Hrvatsku, izdavanja dozvole za boravak i rad te osposobljavanja za posao vozača teretnog vozila u Republici Hrvatskoj.

5.1. Tužitelj je uz tužbu dostavio popis troškova (str. 5) iz kojeg proizlazi da se utuženi iznos odnosi na troškove osposobljavanja kod Žabac Tours – KOD 95 u iznosu 647,02 eura, diplome u iznosu 398,17 eura, dozvole za boravak i rad u iznosu 74,32 eura, potvrde „Apostille“ u iznosu 6,64 eura, boravišne iskaznice u iznosu 31,85 eura, slike za boravišnu iskaznicu u iznosu 11,95 eura, državnih biljega za boravišnu iskaznicu u iznosu 9,29 eura, vozačke dozvole u iznosu 20,04 eura, COVID testa u iznosu 19,91 eura, pregleda u Poliklinici dr. Jerković u iznosu 79,63 eura, prijevoda vozačke dozvole u iznosu 32,35 eura, prijevoda potvrde o nekažnjavanju u iznosu 84,94 eura, vozačke dozvole u iznosu 20,04 eura, digitalne kartice u iznosu 71,01 eura, puta u Poreč i prevodioca u iznosu 53,09 eura i putne karte u iznosu 1.189,63 eura.

5.2. Osim toga, dostavio je i materijalnu dokumentaciju na temelju koje je utvrđeno koji su mu troškovi nastali i u kojoj visini. Tako su utvrđene sljedeće činjenice:

- iz rješenja o produljenju dozvole za boravak i rad Policijske postaje Umag s Ispostavom Buje urbroj: 511-08-23/4-UPP/I-18/3091-2022 od 10. siječnja 2023. (str. 6) je utvrđeno da je, na ime troškova izdavanja te dozvole, naplaćena pristojba u iznosu 74,32 eura,

- iz računu sudskog tumača i prevoditelja GG br. 08/01/02 od 28. veljače 2022. (str. 11 i 32) je utvrđeno da je tužitelju za prijevod obračunat iznos od 243,75 kuna (32,35 eura),

- iz računa Agencije za komercijalnu djelatnost d.o.o. (AKD tahograf) br. 1364/5/2 od 20. travnja 2022. (str. 12) je utvrđeno da je tužitelju za uslugu obrade zahtjeva, izrade i izdavanja kartice vozača (digitalne kartice) obračunat iznos od 535,00 kuna (71,01 eura),

- iz prometa po računu (str. 14) i potvrde o kupovini avionske karte (str. 15-20) je utvrđeno da avionska karta za relaciju Bogota – Madrid – Venecija (18. i 19. veljače 2022.) iznosi 1.059,63 eura,

- iz računa Ljekarne Škoko od 22. veljače 2022. (str. 21 i 33) je utvrđeno da je tužitelju za uslugu testiranja s testom iz ljekarne obračunat iznos od 150,00 kuna (19,91 eura),

- iz prometa po računu (str. 25 i 37) je utvrđeno da je tužitelj 23. veljače 2022. u korist Državnog proračuna na ime boravišne iskaznice tuženika uplatio iznos od 240,00 kuna (31,85 eura), a iz prometa po računu (str. 39) da je i 11. siječnja 2023. u korist Državnog proračuna na ime boravišne iskaznice tuženika uplatio iznos od 31,85 eura,

- iz prometa po računu (str. 27 i 36) je utvrđeno da je tužitelj 12. travnja 2022. u korist Državnog proračuna na ime vozačke dozvole tuženika uplatio iznos od 151,00 kuna (20,04 eura), a Poliklinici dr. Jerković za pregled tuženika iznos od 800,00 kuna (106,18 eura,

- iz računa Foto centra Umag od 23. veljače 2022. (str. 33) je utvrđeno da je za izradu četiri fotografije za dokumente obračunat iznos od 80,00 kuna (10,62 eura), a

- iz računa ŽABAC TOURS d.o.o. br. 818/3/1 od 8. kolovoza 2022. (str. 35) je utvrđeno da je tužitelju na ime osposobljavanja obračunat iznos od 199,08 eura.

6. Nije sporno da je tuženik osposobljen za posao vozača teretnog vozila u Republici Hrvatskoj te da je u Republici Hrvatskoj dobio osobni identifikacijski broj – OIB (str. 34), vozačku dozvolu (str. 7-8) i dozvolu za boravak i rad (str. 9-10). Nije sporno ni da je sve troškove vezane za njegovo dovođenje u Republiku Hrvatsku, osposobljavanje i izdavanje potrebne dokumentacije snosio tužitelj, već je sporno je li mu tuženik te troškove dužan nadoknaditi i po kojoj osnovi.

7. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 2. (str. 41-43) utvrđeno je da su tužitelj i tuženik 13. siječnja 2023. sklopili ugovor o radu za razdoblje od 13. siječnja 2023. do 13. siječnja 2024. (Članak 1.), da je ugovoreno da će tuženik obavljati poslove vozača teretnog vozila s prikolicom (Članak 2.), da će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno (Članak 5.) i da će mu plaća iznositi 4.200,00 kuna / 557,44 eura neto, odnosno 5.420,59 kuna / 719,44 eura bruto, kao i da ima pravo na dnevnice u zemlji i inozemstvu (Članak 8.)

7.1. Navedenim ugovorom stranke nisu ugovorile obvezu tuženika na podmirenje troškova njegova dovođenja i osposobljavanja te ishođenja dozvole za boravak i rad niti se ti troškovi u ugovoru uopće spominju.

8. Na okolnost zaposlenja tuženika kod tužitelja, njegovog osposobljavanja i ishođenja potrebne dokumentacije te prestanka radnog odnosa, saslušana je svjedokinja DG (zaposlenica tužitelja) i tuženik. Tužitelj je na ročištu od 22. listopada 2025. naveo da su sve sporne okolnosti poznate upravo svjedokinji DG koja je izravno komunicirala s tuženikom, pa da, u slučaju saslušanja tuženika, nije potrebno istovremeno izvesti i dokaz saslušanjem njegovog zakonskog zastupnika.

9. Svjedokinja DG je od 2001. zaposlena kod tužitelja kao voditelj računovodstva, financija i transporta te je u opisu njezinog posla, između ostalog, i zapošljavanje stranih radnika odnosno njihova implementacija u sustav Republike Hrvatske. Ona je u svom iskazu navela da je direktor tužitelja negdje 2022. ili 2023. otišao u Kolumbiju tražeći novu radnu snagu budući da vozače kamiona više nisu mogli pronaći na Balkanu. Ne zna točno kako je direktor došao u kontakt s tuženikom, ali zna da je jednog dana zaprimila e-mail tuženika u kojem je dostavio svoj životopis. Tuženik i još jedan radnik iz Kolumbije su prvi radnici koje su zaposlili iz Kolumbije i to im je bio prvi susret s radnicima iz tako dalekih zemalja, pa tada nisu znali točnu proceduru niti tko bi ih u cijeli postupak mogao uputiti. Tuženik je bio zaposlen kao vozač teškog motornog vozila s poluprikolicom te se za taj posao morao osposobiti u Republici Hrvatskoj budući da njihove kategorije vozila nisu odgovarale hrvatskim, odnosno u njihovim vozačkim dozvolama nije bilo kategorije E. Stoga su se ti radnici morali prekvalificirati i položiti tzv. KOD-95.

9.1. Navela je da je tužitelj tuženiku i još jednom radniku platio avionsku kartu za dolazak iz Kolumbije u Hrvatsku (relacija Bogota-Madrid-Venecija), da je vozač tužitelja došao po njih automobilom u Veneciju i doveo ih u Umag, da su tuženika, radi prekvalifikacije i polaganja KOD-95, upisali u školu u Vinkovcima, da je tužitelj podmirio sve troškove za izdavanje dozvole za rad i boravak, boravišne iskaznice i vozačke dozvole te ishođenja potvrde „Apostille“, troškove izdavanja tahografske kartice, troškove prijevoda dokumentacije, kao i troškove testiranja tuženika na COVID-19 i troškove liječničkog pregleda u Poliklinici Jerković u Poreču te troškove puta do Poreča i troškove prevodioca prilikom obavljanja liječničkog pregleda. Popis troškova koji je izrađen za potrebe ovog postupka nije sačinila ona, već gospođa iz računovodstva. Ne zna što u popisu troškova predstavlja trošak diplome u iznosu 398,17 eura, a iznos putne karte (u popisu troškova je navedeno da je putna karta koštala 1.189,63 eura, dok u spisu prileži karta na kojoj je iznos od 1.059,63 eura) ne odgovara jer je moguće da su mijenjali datum ili nešto drugo, pa da je to neka vrsta penala koju naplaćuje aviokompanija. Iznos koji je plaćen radi ishođenja KOD-95 ne odgovora (u popisu troškova je naveden trošak u iznosu 647,02 eura, a na računu je naveden iznos od 199,08 eura) jer se za radnike treba ishoditi i srednjoškolsko obrazovanje prije nego mogu dobiti KOD-95 te je račun za cjelokupno obrazovanje, a ne samo za ishođenje KOD-95, podmiren od strane tužitelja. Tuženika su upisali u školu u Vinkovcima, ali se s obzirom na velik broj radnika ne može sjetiti je li on tamo i išao. U svakom slučaju za tuženika su ishodili KOD-95 te su taj račun, koliko se sjeća, platili firmi Promos Vinkovci koja je imala ugovorni odnos s firmom Žabac Tours d.o.o.

9.2. Sva komunikacija vezano za osposobljavanje tuženika i ishođenje potrebne dokumentacije je išla preko nje, a jedino nije sudjelovala u inicijalnom razgovoru vezano za zapošljavanje koji razgovor je s tuženikom obavio direktor tužitelja. Prilikom zapošljavanja direktor je tuženiku prezentirao da će svi troškovi koji nastanu vezano za njegovo dovođenje i osposobljavanje biti naknađeni u ratama umanjivanjem plaće ili dnevnice. Radnicima se išlo u susret te se prva tri mjeseca nije umanjivao njihov iznos plaće i dnevnice, a misli da tuženiku, iako je radio više od tri mjeseca, niti jedan iznos plaće ili dnevnice nije bio umanjen. Tuženik je bio među prvim radnicima koje su doveli iz Kolumbije i tada vezano za nadoknadu tih troškova u dobroj vjeri s njima nisu ništa pisano ugovarali, a kasnije su to počeli činiti. Navela je i da se od radnika potražuje naknada nastalih troškova neovisno o duljini trajanja radnog odnosa, a ne samo ako nisu dovoljno dugo radili u firmi.

10. Tuženik je u svom iskazu naveo da se na oglas za posao kod tužitelja javio preko mobilne aplikacije u Kolumbiji koja je nudila i međunarodne poslove. Vezano za zaposlenje razgovarao je s D imena BG i upravo je on bio osoba preko koje je komunicirao s tužiteljem. BG mu je rekao uvjete rada, odnosno da će radno vrijeme biti osam sati, da će startna plaća iznositi 800,00 eura u protuvrijednosti u kunama te da će imati osiguran smještaj, hranu i prijevoz. Ništa mu nije rekao vezano za troškove dovođenja u Republiku Hrvatsku, ishođenja dokumentacije i osposobljavanja. To nije bio predmet razgovora s BG, a vezano za to nije razgovarao ni sa kim iz firme. Bilo mu je logično da će to podmiriti tužitelj i da je znao da bi ga sve to koštalo oko 3.000,00 eura, sigurno ne bi pristao na posao u Hrvatskoj. S direktorom tužitelja SG nije razgovarao u Kolumbiji niti je s njim razgovarao po dolasku u Hrvatsku. Razgovarao je s DG i rekao joj da se u 2-3 dana sve promijenilo vezano za uvjete rada, pa mu je ona dala vizitku direktora SG i rekla da se obrati njemu. Slao mu je poruke na Whatsapp te mu je rekao da sve što su obećali nije realizirano i da nema smještaj ni hranu. S njim je razgovarao i licem u lice, zajedno s prevoditeljem, te mu se direktor ispričao šta nije imao smještaj i hranu. Vezano za troškove koji su predmet ovog postupka mu je rekao da će morati naknaditi samo trošak avionske karte te mu je s plaće otprilike šest mjeseci oduzimano po 150,00 kuna. Ostale troškove mu je rekao da neće morati nadoknaditi te mu je, kada je išao u Kolumbiju na godišnji odmor, rekao da ništa nije ostao dužan.

10.1. S tužiteljem je imao sklopljena dva ugovora o radu, prvi od 2. veljače 2022. do 2. veljače 2023., a drugi od 13. siječnja 2023. do 13. siječnja 2024. Tužitelj mu je platio samo prvu avionsku kartu kada je 2022. prvi put došao u Hrvatsku. Dok je radio kod tužitelja nije imao smještaj i svo vrijeme je spavao u kamionu. U srpnju 2023. je direktora pitao za povišicu, pa kako povišicu nije dobio je rekao da više neće nastaviti raditi kod tužitelja te je o tome 15. srpnja 2023. poslao e-mail njemu i DG, a oni na te mailove nisu odgovorili. Znao je da je otkazni rok mjesec dana te je i radio do 10. kolovoza 2023. Htio je raditi do 15. kolovoza 2023., ali ga je 10. kolovoza 2023. nazvala DG i rekla da mora dovesti kamion ispred firme i vratiti svu dokumentaciju, uključujući i vozačku dozvolu i potvrdu o boravku.

11. Sud je iskaz svjedokinje DG ocijenio istinitim osim u dijelu u kojem je navela da je direktor tužitelja rekao tuženiku da će sve troškove njegova dovođenja i osposobljavanja morati nadoknaditi, kao i da joj nije poznato je li i na koji način tuženik imao riješeno pitanje stanovanja u [adresa]. O tome je li s tuženikom, prije sklapanja ugovora o radu, dogovoreno nadoknađivanje nastalih troškova su ona i tuženik iskazivali na proturječan način. U tom dijelu sud je kao uvjerljiviji prihvatio iskaz tuženika koji je naveo da to nije bio predmet razgovora prilikom njegova zapošljavanja i da on na takve uvjete sigurno ne bi pristao. S obzirom na visinu troškova njegova dovođenja i osposobljavanja te visinu ugovorene neto plaće, životno je uvjerljivo da tuženik ne bi pristao na rad u državi na drugom kontinentu i daleko od svoje obitelji i prijatelja ako bi mjesecima morao otplaćivati nastale troškove. Osim toga, svjedokinja DG o navedenom nema neposredna saznanja i ona o tome nije razgovarala s tuženikom, a logično bi bilo da je i ona, ako su ti troškovi zaista i trebali biti nadoknađeni od strane tuženika, o tome s njim razgovarala po njegovom dolasku u Hrvatsku, kao i da bi takvu obvezu ugovorili u ugovoru o radu. Tužitelj je tužbu za nadoknadu tih troškova od tuženika podnio nakon što je sklopio ugovore o radu s velikim brojem stranih radnika, a koji su mu ubrzo po dolasku u Europu otkazali ugovore o radu i čije mu je dovođenje i osposobljavanje uzrokovalo velike troškove. Međutim, i sama svjedokinja je u iskazu navela da je tuženik bio prvi radnik kojeg su zaposlili iz Kolumbije i da tada nisu očekivali da će imati problema, pa i iz toga proizlazi da nadoknada tih troškova u vrijeme zaposlenja tuženika nije bila predmet ugovora o radu, ali ni predmet usmenog dogovora.

11.1. S druge strane, sud je iskaz tuženika ocijenio istinitim u cijelosti jer je iskazivao na objektivan i uvjerljiv način. Tako je prihvaćen njegov iskaz i u dijelu u kojem je naveo da, za vrijeme rada kod tužitelja, nije imao osiguran smještaj i da je svo vrijeme spavao u kamionu. Naime, iako je svjedokinja DG samo zaposlenica tužitelja (a ne članica uprave društva) nije logično ni životno uvjerljivo da ona koja je radila upravo na poslovima zapošljavanja stranih radnika i koja je s njima primarno komunicirala ne bi znala na koji način je riješeno pitanje stanovanja tuženika u slučaju da je njemu bio osiguran smještaj od strane tužitelja.

11.2. Iz njegovog iskaza je utvrđeno i da je kod tužitelja bio zaposlen i prije sklapanja Ugovora o radu br. 2. koji je tužitelj dostavio uz tužbu (razdoblje od 13. siječnja 2023. do 13. siječnja 2024.), odnosno da je, i prije tog ugovora, kod tužitelja bio zaposlen na razdoblje od godine dana. On je i tom dijelu iskazivao uvjerljivo i u skladu s ispravama u spisu. Naime, iz dostavljanih isprava proizlazi da je tuženik u Hrvatsku došao još u veljači 2022. i da je tijekom 2022. ishođena sva potrebna dokumentacija. Osim toga, i iz prijave o prestanku osiguranja (str. 4) je vidljivo da je tuženik svojstvo osiguranika stekao 21. veljače 2022., a da mu je to svojstvo prestalo 10. kolovoza 2023. kada je otkazao ugovor o radu (čl. 114. i 115. st. 4. Zakona o radu).

12. Dakle, na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene je utvrđeno da je tuženik kod tužitelja bio zaposlen na temelju dva ugovora o radu na određeno vrijeme, da je u radnom odnosu bio godinu i pol, a da je otkaz dao zbog nezadovoljstva svojim primanjima i uvjetima rada. Utvrđeno je i da tužitelj i tuženik nisu ugovorili obvezu tuženika na podmirenje troškova njegova dovođenja i osposobljavanja (niti u Ugovoru o radu niti usmeno) niti su vezano za to ugovorili primjenu nekih drugih propisa, a obveza podmirenja tih troškova od strane radnika ne proizlazi ni iz odredbi Zakona o radu.

12.1. Naime, u Zakonu o radu (Narodne novine br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., u nastavku: ZR) je u čl. 54. propisana obveza poslodavca omogućiti radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada, školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, kao i obveza radnika da se, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, školuje, obrazuje, osposobljava i usavršava za rad, ali ne i obveza nadoknađivanja tih troškova poslodavcu. Osim toga, u čl. 115. st. 4. ZR-a je propisano da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog čime se štiti pravo i sloboda radnika da jednostrano otkaže ugovor o radu ne propisujući pri tome nikakve penalizirajuće posljedice po radnika.

12.2. Zakon o radu u čl. 8. st. 4. upućuje na primjenu propisa obveznog prava koji propisuju slobodu uređivanja obveznih odnosa, pa je tužitelj s tuženikom mogao ugovoriti obvezu nadoknade tih troškova, uvjete pod kojima se ti troškovi trebaju nadoknaditi (u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka određenog razdoblja i sl.), kao i način i dinamiku njihovog podmirivanja. U konkretnom slučaju tužitelj s tuženikom to nije ugovorio, a tužitelj nije dokazao (niti je to uopće naveo) da bi mu ti troškovi trebali biti nadoknađeni po nekoj drugoj osnovi. Osim toga, valja uzeti u obzir da su svi ti troškovi nastali prije sklapanja prvog ugovora o radu, a koji je tuženik u cijelosti izvršio. Naime, tuženik je, unatoč nezadovoljstvu uvjetima rada, kod tužitelja bio zaposlen duže vremensko razdoblje (tijekom cijelog trajanja prvog ugovora o radu te polovice trajanja drugog ugovora o radu) i u odnosu s tužiteljem nije postupao na prijevaran način. Stoga ni tužitelj, u situaciji kada obveza nadoknađivanja troškova nije ugovorena i kada radnik s tom obvezom nije bio upoznat, ne može od tuženika potraživati te troškove, pogotovo jer prava i obveze iz radnog odnosa treba sagledavati i kroz podređenost radnika u odnosu na poslodavca.

12.3. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti (t. I. izreke).

13. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

13.1. Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP) pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženik uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

13.2. Tuženik je zatražio naknadu za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima od 22. listopada 2025. i 16. siječnja 2026. u iznosima od po 200,00 eura, uvećano za PDV. Osim toga, zatražio je i naknadu troškova prijevoda po sudskom tumaču, kao i trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu 100,00 eura.

13.3. Zatraženi troškovi zastupanja su opravdani i pravilno obračunati u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarife), pa tako tuženiku za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife) te za zastupanje na ročištima od 22. listopada 2025. i 16. siječnja 2026. pripada zatraženi iznos od po 250,00 eura (200,00 eura uvećano za PDV). Osim toga, tuženiku je na ime troškova prijevoda po sudskom tumaču valjalo priznati iznos od 124,44 eura, dok će mu neutrošeni predujam biti vraćen. Tuženik nema pravo na naknadu na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu, u skladu s čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.), nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. S obzirom na to da je tuženik uspio u parnici, on neće biti pozvan na plaćanje te pristojbe.

13.4. Prema tome opravdani troškovi tuženika iznose 874,44 eura.

13.5. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 874,44 eura (t. II. izreke presude), dok su odbijeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja u cijelosti (t. III. i IV. izreke presude).

U Pazinu 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužitelj p. p., uz sudsku pristojbu na presudu,

- tuženik p. p.