REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-134/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomi Miladinović, odvjetnik iz Pule protiv tuženika Lumezi Florina iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnicima Sanja Rojnić i Ronald Kontešić, odvjetnici iz Pule, radi uznemiravanja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužena AČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] uznemirila vlasništvo tužitelja ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nad limenim spremištem na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište tako što je bespravno i samovlasno probila otvor sa vratima na zidu u predmetnom spremištu.

Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana o svojem trošku vrati predmetno spremište u prijašnje stanje na način da ukloni vrata, zatvori otvor, odnosno zazida te ožbuka zid.

Zabranjuje se svako buduće uznemiravanje prava vlasništva tužitelja nad predmetnim limenim spremištem od strane tužene pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom jedan od suvlasnika na nekretninama i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč. br. [katastarska čestica] zgr, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a u naravi da to predstavlja dvorište i dvije stambene zgrade u centru grada. Nadalje navodi kako je ovosudnim rješenjem posl.br. Z-13081/10 od 12.10.2010. upisan kao vlasnik na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] i to u 40/180 djela koji u naravi predstavlja dvorište ukupne površine 115 m2. Upravo taj suvlasnički dio da na predmetnoj nekretnini predstavlja limeno spremište čiji mu posjed i vlasništvo nitko od drugih suvlasnika nikada nije osporavao. Suvlasnički dio tuženika da se u naravi sastoji od jednog poslovnog prostora u prizemlju zgrade koji se sastoji od radnje, spremišta i drvarnice. Tužitelj ističe kako je tužena svoj suvlasnički dio stekla od svog pravnog prednika IČ koji je sa svoje strane a radi potrebe rekonstrukcije poslovnog prostora za pekarsku radnju ishodovao i građevinsku dozvolu. Tom prilikom da je jasno naznačeno od tadašnjeg suvlasnika stana koji se nalazio iznad tog poslovnog prostora koji je danas u vlasništvu tužene a zvao se TČ da daje suglasnost za rekonstrukciju prostora pod uvjetom da se vrata koja su gledala prema dvorištu stambenih zgrada zazidaju što je on i učinio i stanje se nije mijenjalo sve dok ga tužena nije izmijenila. Dana 06.02.2023. da je ušao u svoje limeno spremište te da je tek tada otkrio kako je tuženi samovlasno i protupravno dala izraditi ulaz sa vratima na zidu na koje se naslanja njegovo spremište zbog čega je pozvao policiju. Tužitelj tvrdi da je namjera tuženika bila da bespravno i samovlasno stvori fizičku komunikaciju između svog poslovnog prostora i dvorišta ali na način da pritom uznemirava vlasništvo tužitelja nad limenim spremištem tako što je uništila zid koji čini to spremište a komunikaciju prema dvorištu je predvidjela po tužiteljevom spremištu. Tužitelj smatra da ga temeljem čl. 167. ZVDSP-a pripada pravo na zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva pa predlaže da se njegov zahtjev usvoji i da mu se nadoknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Ističe kako tužitelj u tužbi navodi da su stranke jedne od suvlasnika na nekretninama kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč. br. [katastarska čestica] zgr sve upisane u k. o. [katastarska općina] a koje u naravi predstavljaju dvorište i dvije stambene zgrade. Tuženik smatra da ako su stranke suvlasnici kako to tužitelj navodi u činjeničnom dijelu tužbe ali ne i u petitu, a nije izvršeno razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da s točno zna što kojoj od stranaka pripada u odnosu na spornu kč. br. [katastarska čestica] tada prema stavu tuženika svaki od suvlasnika ima pravo na korištenje cijele nekretnine na kojoj je upisan kao suvlasnik pa smatra da je tužitelj pogriješio pravni put zaštite. Ističe kako tužitelj nije upisan kao samovlasnik spornog limenog spremišta već je upisan kao suvlasnik cijele kč. br. [katastarska čestica] kao i tuženica i ostali stanari zgrada koji žive na kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč. br. [katastarska čestica] zgr. Smatra da isto kao i tužitelj ali i ostali stanari zgrade koji su upisani kao suvlasnici na spornoj kč. br. [katastarska čestica] imaju jednaka prava na cijeloj nekretnini pa tako i na limenom spremištu obzirom da suvlasnička zajednica na dvorištu nije nikada razvrgnuta a ne postoji niti odluka suda niti ugovor suvlasnika o načinu korištenja predmetnog dvorišta. Tvrdnje tužitelja da njegov suvlasnički dio od 40/180 djela predstavlja upravo sporni limeno spremište nije točno jer nikada nije došlo do razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tuženik tvrdi da svi suvlasnici pa tako i ona u odgovarajućim suvlasničkim udjelima imaju pravo na korištenje dvorišta zgrada koje dvorište se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe kako joj nije jasno kako je tužitelj došao do tvrdnje da njegov suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini od 40/180 djela u naravi predstavlja baš to limeno spremište. Ističe kako je ona inače vlasnica poslovnog prostora u prizemlju zgrade, spremišta i drvarnice a u planu posebnih dijelova označenih plavom bojom. Predmetno limeno spremište je izgrađeno na zajedničkom djelu zgrade koje se nalazi u suvlasništvu svih suvlasnika iz zgrada sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč. br. [katastarska čestica] zgr a što je razvidno i iz plana posebnih dijelova zgrade temeljem kojeg je i provedeno etažiranje zgrada ali ne i dvorišta. Upravo iz tog plana da je razvidno kako je dvorište označeno sa brojem 49 i kao takav predstavlja zajednički dio zgrade u suvlasništvu svih suvlasnika. Ističe kada je kupila poslovni prostor od RČ da su predmetna vrata već bila postavljena te se radilo o starim vratima koja su predstavljala sredstvo komunikacije sa dvorištem. Ona da je samo na tom mjestu starih vrata postavila nova PVC vrata najviše radi svijetlosti i higijene za njen poslovni prostor te smatra da tim radnjama nije ničim uznemirila tužitelja na predmetnom dvorištu. Stoga predlaže odbijanje tuženog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitano je rješenje Z-13081/10, izvršen je uvid u fotografije na strani 6 spisa, pročitana je građevinska dozvola, povijesni vlasnički list, plan posebnih dijelova zgrade na strani 42 spisa, fotografije na strani 55 spisa, potvrda PP Pula, ugovor o prodaji na strani 61 i 65 spisa, pročitan je zapisnik sa očevida te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Studio Land d.o.o. pročitan je iskaz parničnih stranaka te su pročitani iskazi svjedoka LČ, EČ, Jurcola MČ, VČ, KČ.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Tužitelj u ovom postupku vlasničkom tužbom ( actio negatoria) traži pravnu zaštitu koja je namijenjena vlasniku – posjedniku a koju može podići protiv svakog onog koji ga neosnovano uznemirava na drugi način a ne oduzimanjem stvari te zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Najčešće se kao uznemiravanje može javiti svojatanje nekog prava na vlasnikovoj stvari ali i svaka druga pozitivna i negativa radnja kojom se vlasnik smeta ili ograničuje u vršenju prava vlasništva.

6. Tužitelj ili aktivno legitimiran u ovakvoj vrsti pravne zaštite je samovlasnik stvari. No njome se može poslužiti i kvalificirani posjednik. Teret dokaza leži na tužitelju. On mora dokazati da je vlasnik stvari i čin uznemiravanja. Naime, kod negatorie tužitelj je vlasnik i posjednik, zato ne mora dokazivati ni pravnu osnovu ni modus, dovoljno je da dokaže svoj posjed. Tako kada su u pitanju nekretnine činjenicu da je vlasnik dokazuje npr. vlasničkim listom.

7. Osim navedenog tužitelj u ovom postupku mora dokazati čin uznemiravanja koji mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje. To znači da treba dokazati da su od strane tuženika doista učinjene one radnje koje znače svojatanje prava ili neko drugo smetanje prava vlasništva. S druge strane tuženik mora dokazati pravo koje si svojata.

Tuženik u ovom postupku jeste onaj koji je izvršio čin uznemiravanja, odnosno smetanja, onaj po čijem je nalogu smetanje izvršeno, te onaj u čiju je korist smetanje izvršeno a tuženik je tu korist naknadno odobrio.

8. Tužbeni zahtjev ili petit kod negatorie upravljen je na prestanak uznemiravanja i na propuštanje daljnjeg uznemiravanja. Međutim sud smatra da je u negatoriji uvijek sadržan i zahtjev na utvrđenje da tuženom ne pripada pravo koji si svojata. Kao sporedni zahtjev dolazi i zahtjev za naknadu štete o kojem se odlučuje prema općim pravilima o naknadi štete. Drugim riječima, ovdje valja primijenit odredbu čl. 167. ZVDSP-a.

9. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Studio Land d.o.o. sud je utvrdio sljedeće činjenice.

U prvom redu sud je identificirao spornu kč. br. [katastarska čestica] koja se nalazi u Puli u Trierskoj ulici 2. Predmetna nekretnina je u vlasničkom listu upisana kao dvorište površine 115 m2. Na predmetnoj nekretnini identificirano je u naravi dvorište, pomoćni objekt, pomoćno objekt – ostava i stepenište.

10. Sud je nadalje utvrdio da sporna kč. br. [katastarska čestica] koja se nalazi u Puli u Trierskoj ulici 2 nema direktnog pristupa na javnu površinu. Pristup sa javne površine ostvaruje se kroz prolaz koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade na susjednoj kč. br. [katastarska čestica] zgr. Predmetna čestica se koristi kao dvorište, a na istoj se nalazi još stubište kojim se silazi u predmetni prostor susjedne stambene zgrade na kč. br. [katastarska čestica] zgr a moguće i na kč. br. [katastarska čestica] zgr ( nije se moglo detaljno istražiti tijekom očevida), pomoćni zidani objekt sa tri pristupne stepenice, te ostava u posjedu tužitelja sačinjena od metalne konstrukcije te zatvorena bočnim stranicama i krovom plastičnim stjenkama dimenzije 2x3 m. (tužitelj ga u tužbi naziva limeno spremište)

Ta ostava se nalazi u uglu kč. br. [katastarska čestica] uz među sa susjednim kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč. br. [katastarska čestica] zgr. U dnu ostave, a u nosivom zidu stambenog objekta na susjednoj kč. br. [katastarska čestica] zgr nalaze se vrata kojima se može ući u poslovni prostor u vlasništvu i posjedu tužene a sve u prizemlju stambenog objekta na susjednoj kč. br. [katastarska čestica] zgr. Sama vrata se ne nalaze na međi sporne kč. br. [katastarska čestica] i susjedne kč. br. [katastarska čestica] zgr već su odmaknuta za 60 cm u susjednu kč. br. [katastarska čestica] zgr.

Na skici lica mjesta na strani 89 spisa dvorište na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] prikazano je zelenom bojom, sporna ostava tužitelja je prikazana crvenom bojom, pomoćni zidani objekt prikazan je plavom bojom, stepenište za u podzemni prostor prikazan je žutom bojom dok su susjedne kč. br. [katastarska čestica] zgr, kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč.br.

1116 zgr prikazane sivom bojom.

11. Uvidom u vlasnički list i povijesni vlasnički list koji prileži ovom spisu sud je utvrdio da su i tužitelj i tuženica suvlasnici kako na spornoj kč. br. [katastarska čestica] tako i na susjednim kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč. br. [katastarska čestica] zgr. Uz njih su suvlasnici još i [adresa], ŠČ, CČ, ZČ Z.

12. Iako tužitelj u tužbi tvrdi da je on vlasnik kč. br. [katastarska čestica] temeljem rješenja ovoga suda Z-130810/10 i to u 40/180 djela i to baš na ovom spornom djelu predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja limeno spremište a na skici lica mjesta mjerničnog vještaka je označena crvenom bojom te da ga je baš na tom djelu nekretnine tuženica uznemiravala u njegovim vlasničkim pravima na način da je postavila nova PVC vrata kako je to prikazano na fotografiji 2, strana 90 spisa; iz dokaznog postupka proizlazi da to baš i nije točna tvrdnja jer i sam tužitelj prilikom svjedočenja navodi kako je na spornoj kč. br. [katastarska čestica] zajedno sa tuženicom ali i ostalim suvlasnicima ustvari suvlasnik predmetnog dvorišta a ne vlasnik ,(navodi u tužbi se ne podudaraju sa iskazom tužitelja)

13. Točno je da tužitelj kao suvlasnik ima pravo na ovu vrstu pravne zaštite ali ne zato što je to u korist ostalih suvlasnika kako to on pogrešno smatra već njegova ovlaštenja proizlaze iz čl. 36., 37., 46. ZVDPS-a.

Naime, odredbom čl. 36. ZVDSP-a propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, svi su oni suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi suvlasnički dijelovi. U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki. Dakle, parnične stranke su suvlasnici na spornoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Odredbom čl. 37. ZVDSP-a propisani su idealni dijelovi stvari. Kada postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove ( idealne dijelove) , kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog djela koji ga određuje. U pravnom se prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvari vrijedi i za idealne dijelove ako nije što posebno propisano a u ovom slučaju nije.

Svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog djela koji odgovara njegovom suvlasničkom djelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog djela. Svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog djela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasništva.

15. Odredbom čl. 46. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlazi iz njegova suvlasništva. Dakle, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obavezno pravnim pravilima o nedjeljivim obavezama.

Drugim riječima prema mišljenju suda suvlasnik može tužbom zbog uznemiravanja zatražiti sudsku zaštitu protiv drugog suvlasnika kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja faktične vlasti i suvlasničko ovlaštenje.

16. Međutim, u ovom konkretnome slučaju nesporno je da je tužitelj na spornoj kč. br. [katastarska čestica] ima upisano pravo suvlasništva na 40/180 djela predmetnog dvorišta koje ima površinu od 115 m2. No ostali suvlasnici tog dvorišta prema vlasničkom listu nemaju izražene ni utvrđene idealne dijelove na predmetnoj nekretnini. Isto je tako između stranaka nesporno da razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini nije nikad bilo, nesporno je da ne postoji niti međuvlasnički ugovor svih suvlasnika predmetnog dvorišta o načinu korištenja dvorišta a nema niti sudske odluke iz koje bi se moglo utvrditi na koji način se koristi predmetna nekretnina.

Svi suvlasnici su etažno podjejeni samo kč. br. [katastarska čestica] zgr i kč. br. [katastarska čestica] zgr a dvorište koje pripada tim objektima na kč. br. [katastarska čestica] niti jedno etažno podijeljeno niti je dogovoren način korištenja niti suvlasnici imaju određene idealne dijelove osim tužitelja.

Iako tužitelj ima određen idealni dio od 40/180 djela kč. br. [katastarska čestica] to ne znači kako to on pogrešno smatra da se taj dio nalazi baš na mjestu gdje mu je izgrađeno limeno spremište a u skici lica mjesta označen crvenom bojom. Dok stranke ne razvrgnu suvlasničku zajednicu na predmetnoj nekretnini ili ne postignu dogovor oko načina korištenja dvorišta svaki od suvlasnika uključujući i tužitelja ima pravo koristiti svaki dio predmetne nekretnine.

17. Iz iskaza tužitelja sud zaključuje kako isti pogrešno smatra da kada je kupovao stan od TČ, da je tada kupio i dio spornog dvorišta, točnije sporno limeno spremište jer da je to izgradio njegov pravni prednik TČ koji je unutra držao drva. Od tada pa sve do veljače 2023. da ga nikada nitko nije uznemiravao u njegovom posjedu i vlasništvu predmetnog limenog spremišta kojeg je koristio za čuvanje i odlaganje svojih stvari. Tužitelj pogrešno smatra da je on vlasnik kč. br. [katastarska čestica], tome jednostavno nije tako što on u svom iskazu malo potvrđuje malo osporava.

Pravni prednici tužitelja, TČ je isto tako samoinicijativno na predmetnom dvorištu bez suglasnosti ostalih suvlasnika izgradio sporno spremište i koristio ga za čuvanje drva za ogrjev. No to ne znači ako su ostali suvlasnici šutjeli i tome se nisu protivili da je takovo ponašanje zakonito a niti ne polučuje zakonske povlastice.

18. Tvrdnje tužitelja iz njegovog iskaza u kojima navodi kako mu je njegov pravni prednik ŽČ rekao kako je on zabranio i naložio zatvaranje vrata koja su u to vrijeme postojala na poslovnom prostoru , danas u vlasništvu tuženika, te da je tadašnjem vlasniku, pravnom predniku tuženika IČ zabranio ulazak u dvorište, nema pravnog relevantnog učinka kojeg mu u ovom postupku želi pridodati tužitelj. To što je njegov pravni prednik, pravnom predniku tužitelja zabranio izlaz na dvorište i naložio mu da zazida vrata koju su tu postojala ( slika 55 spisa) je potpuno pravno bez predmetno . Pa nije TČ zakonodavac da propisuje i odlučuje tko će od suvlasnika imati otvor a tko ne . To što je pravni prednik tuženika to učinio ne ozakonjuje cijelu stvar.

19. Nije sporno, dakle, da su na poslovnom prostoru danas u vlasništvu tuženice, ranije njenog pravnog prednika GČ postojala vrata koja su vodila upravo na sporno dvorište. To potvrđuje i tuženica u svom iskazu koja navodi da je u vrijeme kada je kupila poslovni prostor postojala vrata na poslovnom prostoru koja vode u dvorište kako je to prikazano na fotografiji na strani 55 spisa.

Tuženica kada je prostor preuredila nakon kupnje jer ga cijelo vrijeme iznajmljuje, pustila je ta drvena vrata sa vanjske strane a sa unutarnje strane svog prostora je stavila PVC vrata kako bi prostor sa te strane imao svijetlosti. Sud je cijelosti poklonio vjeru tom djelu iskaza tuženika te doista smatra da su vrata na poslovnom prostoru danas u vlasništvu tuženice postojala,( očevidom na licu mjesta je na zidu sa strane dvorišta vidljiv luk starih vrata).

20. To u svom iskazu potvrđuju i svjedoci koji su taj prostor koristili kao zakupoprimci ili pravni prednici tuženice. MČ koji je najstariji stanar predmetnih nekretnina i koji je živio na tom području od 1967. do 2006. Taj svjedok potvrđuje da su postojala i veća vrata na poslovno prostoru tuženice od onog kako to izgleda na slici str. 55 a predmetno limeno spremište je nastalo znatno kasnije i to spremište su izgradili pravni prednici tužitelja, obitelj TČ. To potvrđuje i svjedok FČ koji je na toj adresi živio od 1970. do 2000.

21. Svjedok LČ, EČ i KČ su pravni prednici i zakupci stranaka ali su znatno kasnije od naprijed navedenih svjedoka živjeli ili obavljali neku djelatnost na predmetnoj nekretnini. Oni tvrde kako vrata nisu postojala u poslovnom prostoru tuženice koja vode u dvorište te da je postojao samo zid. I ovi svjedoci potvrđuju da je sporno limeno spremište koristili i izgradili obitelj EČ, pravni prednik tužitelja.

22. Međutim, to što su limeno spremište izgradili pravni prednici tužitelja ne znači kao što to on pogrešno smatra da je on vlasnik zemljišta i tog spremišta. Naime, obitelj EČ nije bila vlasnik tog zemljišta već je samo na spornoj nekretnini bez pitanja i suglasnosti ostalih suvlasnika izgradila spremište za čuvanje drva, no to opet ne znači da zbog toga što se suvlasnici nisu bunili takvo stanje postaje legalno. Isto tako, to što je obitelj EČ naložila pravnom predniku tuženika da zatvori dvorišna vrata, ne znači da je to pravno ispravno. Tužitelj je jednostavno nakon kupnje stana od obitelji EČ nastavio koristiti i sporno limeno spremište za odlaganje i čuvanje svojih stvari te ga danas smatra svojim vlasništvom i spremište i zemlju ispod njega.

23. Tuženica ne osporava da je 16.10.2022. utvrdila kada je pregledava poslovni prostor da joj je netko na mjestu gdje su stajale stare škure, slika 55 spisa, zazidao otvor. Prostor je pregledavala upravo iz razloga što joj se činio da odjednom nema svijetla. Kada je otvorila svoja vrata sa unutarnje strane poslovnog prostora vidjela je zid kojeg je nesporno sama srušila, a PVC vrata koja su već od ranije bila u poslovnom prostoru sa unutarnje strane su sada postala vanjska vrata kroz koje tuženica ima svijetlost i zrak a vidljiva na strani 90, slika 2.

24. Činjenica je da se ta vrata nalaze upravo u limenom spremištu tužitelja kojeg on koristi. Međutim, ovdje valja imati u vidu da tuženica postavljanjem tih vrata tužitelja niti na koji način ne ograničava ili mu zabranjuje korištenje predmetnog limenog spremišta kako je to činio i do postavljanja spornih vrata. Naime, ne treba smetnuti s uma da su parnične stranke suvlasnici na kč. br. [katastarska čestica], da su suvlasnička zajednica nije razgrnuta, da između suvlasnika ne postoji ugovor ili odluka suda o načinu korištenja predmetnog dvorišta, što znači da svi suvlasnici pa tako i parnične stranke imaju jednaka prava na predmetnoj nekretnini sve dok se ne postigne dogovor o razvrgnuću zajednice ili dogovor o načinu korištenja spornog dvorišta.

25. Mišljenje je suda da tuženica postavljenjem novih ulaznih vrata, drugog suvlasnika, ovdje tužitelja ne onemogućava ili bitno ograničava njegov način obavljanja faktične vlasti na predmetnom dvorištu. Tužitelj pak za korištenje limenog spremišta praktički nema sa svim suvlasnicima uopće dogovor o načinu obavljanja faktičke vlasti a niti suvlasničko ovlaštenje ostalih suvlasnika o tom limenom spremištu; dok s druge pak strane tužitelj smatra da je on pa gotovo vlasnik i dvorišta i limenog spremišta.

26. Kako dakle, tuženica kao suvlasnica iako je postavila nova PVC vrata unutar prostora limenog spremišta u posjedu tužitelja tim činom u bitnom po mišljenu suda ne ograničava tužitelja u načinu korištenja niti mu onemogućava ili zabranjuje korištenje limenog spremišta, to sud smatra kako tužitelj nema pravo na zaštitu prava suvlasništva od uznemiravanja , (iako je tužbom zahtijevao zaštitu prava vlasništva) što nije točno jer tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine.

27.Uostalom čin uznemiravanja mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje, to znači da treba dokazati da su učinjene one radnje koje znače svojatanje prava ili neko drugo smetanje prava vlasništva koje tužena ne čini. Tužena ne svojata nikakvo pravo vlasništva samo je kad je ustanovila da su maknuta stara vrata kako je to prikazano na strani 55 spisa i napravljen zid (nije utvrđeno tko ga je sazidao, tužitelj tvrdi da ga je sazidao pravni prednik tuženika po nalogu susjeda TČ , a tuženik tvrdi da ga je sazidao sam tužitelj ) taj zid srušila i stavila svoja vrata kako je to prikazano na fotodokumentaciji, strana 90 spisa. Osim toga tuženica si ne svojata nikakvo drugo pravo od onog na kojeg ima po samom zakonu na predmetnoj nekretnini a to je da je zajedno sa tužiteljem suvlasnica. Ostala prava niti traži niti svojata. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 167. u svezi s čl. 36., 37. i 46. ZVDSP-a odlučio kao u izreci presude.

28. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav odgovora na tužbu, pristup na pet ročišta za glavnu raspravu, sastav dva pisana podneska u sveukupnom iznosu od 750 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV 25% tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.875,00 eura.

U Puli 8. svibnja 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku