REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-786/2019-36

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026. godine u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužene, 8. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011904233 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15.09.2006., u dijelu koji glasi: « … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »

te odredba čl.4.2. Ugovora o kreditu broj 9011904233 pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 9011904233 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15.09.2006. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. »,

u odredbi čl.5.koja glasi:

« Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate . », u odredbi čl.6. koja glasi:

« Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. » te u odredbi čl.7.2. koja glasi:

« … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja ... »

pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."

III. Utvrđuju se ništetnim u I. Dodatku Ugovora o kreditu broj 9011904233 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 20.09.2011. odredbe čl. 2. u kojem je ugovoreno da preostali nedospjeli iznos glavnice na dan 30.09. 2011. iznosi 126.517,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, u čl. 4. u dijelu u kojem je ugovoreno da glavnica kredita po isteku počeka iznosi 129.680,09 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja i u čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita iznos nedospjele glavnice iz članka četvrtog prvog dodatka obvezuje otplatiti u 222 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste banke, te u dijelu da mjesečni anuitet iznosi 928,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važećem na dan plaćanja sukladno otplatnom planu te u čl. 1. I Dodatka ugovora o kreditu od 20. 09. 2011., u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, te u dijelu u kojem je ugovoreno da kamatna stopa na dan sklapanja Dodatka iznosi 5,45% godišnje, promjenjivo.

IV. Utvrđuju se ništetnim u II. Dodatku Ugovora o kreditu broj 9011904233 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31.05.2012. odredbe čl. 2. u kojem je ugovoreno da preostali nedospjeli iznos glavnice na dan 31.05. 2012. iznosi 129.013,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, te čl. 4. u dijelu u kojem je ugovoreno da glavnica kredita po isteku počeka iznosi 132.239,17 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita iznos nedospjele glavnice iz članka četvrtog ovog dodatka otplatiti u 212 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važećem na dan plaćanja prema otplatnom planu koji je Banka uručila korisniku kredita, čl. 1. II Dodatka ugovora od 31.05.2012., u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, te u dijelu u kojem je ugovoreno da kamatna stopa na dan sklapanja ovog Dodatka iznosi 5,65 % godišnje, promjenjivo, u čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoreno da Banka obračunava kamatu u visini redovne kamatne stope iz članka prvog ovog Dodatka."

II U preostalom se dijelu zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi I Dodatka Ugovora o kreditu i II Dodatka Ugovora o kreditu odbija kao neosnovan.

III Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.955,13 EUR, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 68,92 EUR počev od 05.09.2007. do isplate,

na iznos od 67,69 EUR počev od 01.10.2007. do isplate,

na iznos od 67,65 EUR počev od 14.11.2007. do isplate,

na iznos od 67,85 EUR počev od 14.12.2007. do isplate,

na iznos od 69,22 EUR počev od 21.01.2008. do isplate,

na iznos od 69,76 EUR počev od 14.02.2008. do isplate,

na iznos od 123,35 EUR počev od 15.03.2008. do isplate,

na iznos od 122,82 EUR počev od 15.04.2008. do isplate,

na iznos od 120,22 EUR počev od 14.05.2008. do isplate,

na iznos od 120,37 EUR počev od 15.06.2008. do isplate,

na iznos od 118,85 EUR počev od 29.07.2008. do isplate,

na iznos od 119,94 EUR počev od 13.09.2008. do isplate,

na iznos od 119,90 EUR počev od 13.09.2008. do isplate,

na iznos od 125,34 EUR počev od 17.10.2008. do isplate,

na iznos od 127,37 EUR počev od 14.11.2008. do isplate,

na iznos od 121,78 EUR počev od 13.12.2008. do isplate,

na iznos od 130,92 EUR počev od 16.01.2009. do isplate,

na iznos od 146,84 EUR počev od 17.03.2009. do isplate,

na iznos od 146,91 EUR počev od 17.03.2009. do isplate,

na iznos od 144,55 EUR počev od 30.04.2009. do isplate,

na iznos od 144,18 EUR počev od 16.06.2009. do isplate,

na iznos od 142,42 EUR počev od 17.06.2009. do isplate,

na iznos od 143,24 EUR počev od 14.07.2009. do isplate,

na iznos od 141,33 EUR počev od 14.08.2009. do isplate,

na iznos od 142,83 EUR počev od 16.09.2009. do isplate,

na iznos od 141,88 EUR počev od 11.11.2009. do isplate,

na iznos od 141,77 EUR počev od 11.11.2009. do isplate,

na iznos od 141,56 EUR počev od 15.12.2009. do isplate,

na iznos od 145,05 EUR počev od 15.01.2010. do isplate,

na iznos od 146,38 EUR počev od 13.02.2010. do isplate,

na iznos od 145,93 EUR počev od 13.03.2010. do isplate,

na iznos od 148,03 EUR počev od 14.04.2010. do isplate,

na iznos od 151,36 EUR počev od 14.05.2010. do isplate,

na iznos od 149,86 EUR počev od 01.06.2010. do isplate,

na iznos od 158,32 EUR počev od 14.07.2010. do isplate,

na iznos od 141,11 EUR počev od 15.08.2010. do isplate,

na iznos od 147,16 EUR počev od 14.09.2010. do isplate,

na iznos od 144,61 EUR počev od 14.10.2010. do isplate,

na iznos od 145,28 EUR počev od 14.11.2010. do isplate,

na iznos od 120,67 EUR počev od 15.12.2010. do isplate,

na iznos od 123,69 EUR počev od 15.01.2011. do isplate,

na iznos od 119,67 EUR počev od 16.02.2011. do isplate,

na iznos od 121,52 EUR počev od 16.03.2011. do isplate,

na iznos od 119,46 EUR počev od 15.04.2011. do isplate,

na iznos od 123,75 EUR počev od 21.05.2011. do isplate,

na iznos od 106,80 EUR počev od 15.06.2011. do isplate,

na iznos od 112,12 EUR počev od 14.07.2011. do isplate,

na iznos od 117,69 EUR počev od 06.08.2011. do isplate,

na iznos od 86,88 EUR počev od 16.09.2011. do isplate,

na iznos od 84,30 EUR počev od 22.10.2011. do isplate,

na iznos od 107,17 EUR počev od 16.05.2012. do isplate,

na iznos od 107,71 EUR počev od 16.06.2012. do isplate,

na iznos od 108,04 EUR počev od 23.01.2013. do isplate,

na iznos od 107,96 EUR počev od 20.03.2013. do isplate,

na iznos od 108,05 EUR počev od 20.03.2013. do isplate,

na iznos od 108,44 EUR počev od 26.04.2013. do isplate,

na iznos od 105,76 EUR počev od 30.05.2013. do isplate,

na iznos od 105,56 EUR počev od 30.06.2013. do isplate,

na iznos od 105,43 EUR počev od 27.07.2013. do isplate,

na iznos od 106,01 EUR počev od 22.08.2013. do isplate,

na iznos od 106,39 EUR počev od 14.11.2013. do isplate,

na iznos od 107,06 EUR počev od 30.01.2014. do isplate,

na iznos od 106,98 EUR počev od 30.01.2014. do isplate,

na iznos od 107,58 EUR počev od 14.02.2014. do isplate,

na iznos od 106,78 EUR počev od 14.02.2014. do isplate,

na iznos od 7,38 EUR počev od 14.02.2014. do isplate,

na iznos od 7,41 EUR počev od 20.03.2014. do isplate,

na iznos od 7,34 EUR počev od 20.04.2014. do isplate,

na iznos od 7,26 EUR počev od 24.05.2014. do isplate,

na iznos od 7,25 EUR počev od 15.07.2014. do isplate,

na iznos od 7,25 EUR počev od 15.07.2014. do isplate,

na iznos od 7,26 EUR počev od 26.08.2014. do isplate,

na iznos od 7,24 EUR počev od 17.10.2014. do isplate,

na iznos od 7,25 EUR počev od 17.10.2014. do isplate,

na iznos od 7,28 EUR počev od 23.12.2014. do isplate,

na iznos od 7,24 EUR počev od 02.02.2015. do isplate,

na iznos od 7,22 EUR počev od 03.02.2015. do isplate,

na iznos od 7,20 EUR počev od 14.02.2015. do isplate,

na iznos od 7,17 EUR počev od 14.03.2015. do isplate,

na iznos od 7,14 EUR počev od 14.04.2015. do isplate,

na iznos od 7,12 EUR počev od 26.05.2015. do isplate,

na iznos od 7,08 EUR počev od 14.07.2015. do isplate,

na iznos od 7,05 EUR počev od 14.07.2015. do isplate,

na iznos od 7,02 EUR počev od 01.08.2015. do isplate,

na iznos od 6,99 EUR počev od 04.09.2015. do isplate,

na iznos od 6,96 EUR počev od 14.10.2015. do isplate,

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.789,17 EUR, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 4,18 EUR počev od 17.10.2008. do isplate,

na iznos od 12,08 EUR počev od 14.11.2008. do isplate,

na iznos od 25,93 EUR počev od 16.01.2009. do isplate,

na iznos od 30,06 EUR počev od 17.03.2009. do isplate,

na iznos od 30,62 EUR počev od 17.03.2009. do isplate,

na iznos od 23,00 EUR počev od 30.04.2009. do isplate,

na iznos od 22,10 EUR počev od 16.06.2009. do isplate,

na iznos od 16,50 EUR počev od 17.06.2009. do isplate,

na iznos od 19,57 EUR počev od 14.07.2009. do isplate,

na iznos od 13,45 EUR počev od 14.08.2009. do isplate,

na iznos od 18,84 EUR počev od 16.09.2009. do isplate

na iznos od 15,98 EUR počev od 11.11.2009. do isplate,

na iznos od 15,98 EUR počev od 11.11.2009. do isplate,

na iznos od 15,61 EUR počev od 15.12.2009. do isplate,

na iznos od 27,74 EUR počev od 15.01.2010. do isplate,

na iznos od 32,61 EUR počev od 13.02.2010. do isplate,

na iznos od 31,48 EUR počev od 13.03.2010. do isplate,

na iznos od 38,96 EUR počev od 14.04.2010. do isplate,

na iznos od 50,66 EUR počev od 14.05.2010. do isplate,

na iznos od 46,00 EUR počev od 01.06.2010. do isplate,

na iznos od 75,15 EUR počev od 14.07.2010. do isplate,

na iznos od 70,39 EUR počev od 15.08.2010. do isplate,

na iznos od 93,94 EUR počev od 14.09.2010. do isplate,

na iznos od 84,75 EUR počev od 14.10.2010. do isplate,

na iznos od 87,84 EUR počev od 14.11.2010. do isplate,

na iznos od 105,06 EUR počev od 15.12.2010. do isplate,

na iznos od 120,17 EUR počev od 15.01.2011. do isplate,

na iznos od 101,47 EUR počev od 16.02.2011. do isplate,

na iznos od 110,96 EUR počev od 16.03.2011. do isplate,

na iznos od 101,73 EUR počev od 15.04.2011. do isplate,

na iznos od 123,10 EUR počev od 21.05.2011. do isplate,

na iznos od 147,59 EUR počev od 15.06.2011. do isplate,

na iznos od 179,69 EUR počev od 14.07.2011. do isplate,

na iznos od 213,36 EUR počev od 06.08.2011. do isplate,

na iznos od 163,19 EUR počev od 16.09.2011. do isplate,

na iznos od 144,75 EUR počev od 22.10.2011. do isplate,

na iznos od 172,05 EUR počev od 16.05.2012. do isplate,

na iznos od 176,43 EUR počev od 16.06.2012. do isplate,

na iznos od 170,03 EUR počev od 23.01.2013. do isplate,

na iznos od 170,62 EUR počev od 20.03.2013. do isplate,

na iznos od 172,31 EUR počev od 20.03.2013. do isplate,

na iznos od 175,96 EUR počev od 26.04.2013. do isplate,

na iznos od 159,74 EUR počev od 30.05.2013. do isplate,

na iznos od 159,59 EUR počev od 30.06.2013. do isplate,

na iznos od 159,93 EUR počev od 27.07.2013. do isplate,

na iznos od 164,90 EUR počev od 22.08.2013. do isplate,

na iznos od 168,55 EUR počev od 14.11.2013. do isplate,

na iznos od 174,12 EUR počev od 30.01.2014. do isplate,

na iznos od 174,85 EUR počev od 30.01.2014. do isplate,

na iznos od 180,06 EUR počev od 14.02.2014. do isplate,

na iznos od 176,04 EUR počev od 14.02.2014. do isplate,

na iznos od 172,07 EUR počev od 14.02.2014. do isplate,

na iznos od 177,14 EUR počev od 20.03.2014. do isplate,

na iznos od 173,33 EUR počev od 20.04.2014. do isplate,

na iznos od 168,55 EUR počev od 24.05.2014. do isplate,

na iznos od 170,71 EUR počev od 15.07.2014. do isplate,

na iznos od 173,35 EUR počev od 15.07.2014. do isplate,

na iznos od 177,05 EUR počev od 26.08.2014. do isplate,

na iznos od 177,76 EUR počev od 17.10.2014. do isplate,

na iznos od 181,06 EUR počev od 17.10.2014. do isplate,

na iznos od 186,87 EUR počev od 23.12.2014. do isplate,

na iznos od 186,19 EUR počev od 02.02.2015. do isplate,

na iznos od 187,29 EUR počev od 03.02.2015. do isplate,

na iznos od 187,54 EUR počev od 14.02.2015. do isplate,

na iznos od 187,55 EUR počev od 14.03.2015. do isplate,

na iznos od 187,55 EUR počev od 14.04.2015. do isplate,

na iznos od 187,56 EUR počev od 26.05.2015. do isplate,

na iznos od 187,57 EUR počev od 14.07.2015. do isplate,

na iznos od 187,58 EUR počev od 14.07.2015. do isplate,

na iznos od 187,59 EUR počev od 01.08.2015. do isplate,

na iznos od 187,59 EUR počev od 04.09.2015. do isplate,

na iznos od 187,60 EUR počev od 14.10.2015. do isplate,

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 4.097,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.09.2015.god. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 25.081,28 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015.god. pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od od 7.408,89 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015.god. pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

VI. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Dana 7. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj navodi da je 15.09.2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 9011904233, kojim ugovorom je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 142.200,00 CHF. Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 13. lipnja 2014.god. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužiteljica predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke — tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.

1.2. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 142.200,00 CHF-a obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 288 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Iz početnog plana mjesečni anuitet tužiteljice trebao je iznositi 812,30 CHF. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan solemnizacije predmetnog ugovora (20.09.2006.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi banke iznosio je 4,659498. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632117 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužiteljica kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužiteljica predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.

1.3. Nadalje, 2011. i 2012. kako je rastao tečaj CHF, a povećavale se i kamatna stopa tužiteljica nije bila u mogućnosti otplaćivati kredit stoga je bila primorana sklopiti s tuženikom poček otplate nedospjele glavnice kredita. Svaki od gore navedenih aneksa sklopljen je iz razloga nemogućnosti otplate kredita, do koje je došlo isključivo zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF, odnosno zbog nepoštenih ugovorih odredbi ugovora. Tužiteljica nije mogla plaćati tolike mjesečne anuitete bez da ozbiljno ugrozi svoju egzistenciju, odnosno egzistenciju svoje obitelji. Umjesto da počekom otplate glavnice njezina pozicija bude olakšana, ona je dovedena u još teži položaj: banka je iskoristivši tešku ekonomsku situaciju klijenta 1) povećala kamatnu stopu, 2) povećavala u više navrata glavnicu, te 3) povećala iznos mjesečnih anuiteta. Tuženik je, dakle, iskoristio stanje nužde, odnosno teško materijalno stanje tužiteljice, da bi ugovorio nepoštene odredbe, o kojima tužiteljica nije imala priliku niti je mogla pregovarati, a koje su je dovele u još teži položaj, no u trenutku potpisivanja aneksa nije imala drugog izbora. Navedeno predstavlja zelenaški ugovor prema čl. 329. Z00/05 te je nedvojbeno da su svi gore navedeni aneksi ništetni. Osim toga, svi navedeni aneksi proizlaze iz posljedica ništetnosti odredbi o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci banke te ništetnosti CHF valutne klauzule. Obzirom da ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu djeluje od trenutaka kada je ugovor sklopljen, te da u trenutku sklapanja predmetnih dodatka valuta švicarskog franka u osnovnom ugovoru o kreditu više nije postojala, u dodatku ugovora o kreditu netočno je prikazan iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak dodatka ugovora.

1.4. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015.godine sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Anexima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Za korisnika kredita to je značilo da se od zaključenja anexa i dodatka otplata njegovog kredita veže za valutnu klauzulu u EURu. Zatim, u cilju da se krediti koji su bili vezani uz CHF valutu izjednače s kreditima u EURo valuti, anexima/dodacima dolazi do umanjenja preostale neotplaćene glavnice kredita. Ništetnost ugovornih odredbi djeluje ex tunc, dakle od trenutaka kada je ugovor sklopljen, stoga se ima smatrati da te ništetne ugovorne odredbe nisu niti sklopljene, tj. da pravno uopće ne postoje. To nadalje znači da u trenutku sklapanja Anexa/dodatka, u osnovnim ugovorima o kreditu valuta švicarskog franka više nije postojala, čime nestaje glavni razlog za sklapanja Anexa/dodatka — da krediti s valutnom klauzulom u CHF valuti konverzijom postanu krediti s valutnom klauzulom u EURu. Iz svega navedenog razvidno je da ništetnost odredbi osnovnog ugovora kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka, povlači sa sobom i ništetnost cijelog Anexa/dodatka. Dana 10.12.2015. tužiteljica i tuženik zaključili su Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011904233 kojim je utvrđena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EURo. U odredbi čl.3. Dodatka navedeno je da preostali iznos glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 76.005,46 EURa, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 579.921,65 kn (prema tečaju EURa na dan 30.rujna 2015. koji je iznosio 7,63). No, obzirom su ništetne ugovorne odredbe osnovnog ugovora o kreditu kojima se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke, te odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj vatute švicarskog franka (a ništetnost djeluje ex tunc), na dan 30.09.2015. prema početnom otplatnom planu preostala neotplaćena glavnica kredita iznosila je 113.573,79 CHFa, što u kunskoj protuvrijednosti (primjenom tečaja koji je bio važeći na dan zaključenja ugovora) iznosi 529.196,84 kn. Dakle, preostala neotplaćena glavnica kredita znatno je manja nego što je prikazano u Dodatku ugovora. Obzirom da ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu djeluje od trenutaka kada je ugovor sklopljen, te da u trenutku sklapanja predmetnog dodatka valuta švicarskog franka u osnovnom ugovoru o kreditu više nije postojala, u dodatku ugovora o kreditu netočno je prikazan iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak Dodatka ugovora. Time tužiteljica ima pravo povrata od tuženika novčana sredstva koja je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovomih odredbi i to razliku stvarno uplaćenog (jer isto sadržava povećanje tečaja i kamate) i onog što je trebalo biti uplaćeno prema početnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan sklapanja ugovora, kako do dana 10.12.2015. pa i nakon 10.12.2015. s time da ovom tužbom zahtijeva preplatu do 10.12.2015. Pravo na restituciju temeljem ništetnosti iz čl. 323 ZOO, kada je u pitanju pravo zaštite potrošača, treba tumačiti u duhu odredbe čl. 6. st. 1 Direktive 93/13, na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojom bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu primjenom nepoštene odredbe.

1.5. Slijedom naprijed navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao primjenom nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, i to preplaćene iznos temeljem neosnovano naplaćene kamate, preplaćene iznose temeljem neosnovano stečene tečajne razlike iskazane kroz anuitete, sve to pozivom na odredbe čl. 323. te čl. 1111. i č1. 1115. Z00/05, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Rev 2868/2018 od dana 12. veljače 2019. godine utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) zaključili dodatak ugovoru o kreditu, kojim dodatkom su obveze iz osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već upravo suprotno da korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju pravo na povrat novčanog iznosa. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-I401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632 '17 od-14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama č1.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (č1.87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužiteljice u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa (4,55%), te srednji tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja (4,659498) predmetnog ugovora bio važeći prema tečajnoj listi banke, obzirom su jedino navedeni parametri tužiteljici bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužiteljica smatra da je predmetni kredit preplatila za iznos od 14.831,32 eur (111.746,55 kuna) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom. Tužiteljica se tuženiku obratila sa zahtjevom radi mirnog rješenje spora, ali nažalost bezuspješno.

1.6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 3. travnja 2026. preinačila tužbeni zahtjev za utvrđenje i isplatu na način da opisan u izreci ove presude. Tuženi se preinaci protivio, a sud je istu dopustio sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu ZPP) obzirom je ista svrsishodna za razrješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnovanost osnove i visine. Navodi da se tužiteljičin zahtjev temelji isključivo na presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/13 i Pž-6632/17 te odluci Vrhovnog suda broj Revt-249/14 koja se odnosi na ugovore o kreditu u pogledu kojih nije sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK (NN 102/15). Ističe da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te dostavio tužiteljici izračun konverzije kredita nakon čega je tužiteljica potpisala Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga, a koji je Dodatak tužiteljica dostavila uz tužbu. Naime, tužiteljica je cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirala na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom da je tužiteljica s tuženikom sklopila Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN lo2/15), a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe više nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužiteljica neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Slijedom svega iznesenoga, a obzirom da se konverzija odnosi na period od trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje predlaže se odbiti tužbeni zahtjev. Protivi se provođenju vještačenja. Naime, s obzirom da je zakonodavac spomenutim prisilnim propisom (ZPK io2/2015) jasno i vrlo detaljno odredio način na koji se vrši konverzija, ne dopustivši ugovornim stranama mogućnost da prilikom provođenja konverzije postupaju drukčije, te s obzirom da je tuženi tu konverziju proveo upravo u skladu sa spomenutom kogentnom zakonskom odredbom, sud jedino i isključivo može provjeriti je li konverzija odrađena sukladno kogentnim odredbama ZPK (međutim, to prema iznesenom historijatu tužbe i tužbenom zahtjevu u ovome nije zatraženo). Sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, svaki poduzetnik, neovisno kojom djelatnošću se bavi, može kao vjerovnik ugovarati valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu. Po naravi stvari je razumljiv interes vjerovnika novčane tražbine, posebno banci kojoj je odobravanje kredita glavna djelatnost, da ugovara valutnu ili drugu zaštitnu klauzulu, napose kod dugoročnih kredita. Nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF, odnosno upravo suprotno, iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja, jedni je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 22. ZOO-a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, ako je temeljem čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Nadalje, nesporno je da HNB kao relevantno regulatorno tijelo monetarne vlasti nije podržavala niti podržava ukidanje valutne klauzule. Čak štoviše, u okviru svojih zakonskih ovlasti, HNB regulatornim propisima nalaže poslovnim bankama da određeni postotak prikupljenih deviza moraju držati u obliku likvidne rezerve. Naime, niti jednom odredbom trenutno važećih zakona koji su primjenjivi na konkretan slučaj (ZOO, ZPK) valutna klauzula nije zabranjena niti je zakonski predviđeno da se konverzija provodi na način da se ugovara fiksna kamatna stopa, a ponajmanje, da se ista ugovara bez valutne klauzule. Dapače, ideja spomenutog zakona bila je da se korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF (koji su tu opciju odabrali) sklapanjem konverzije izjednače s korisnicima kredita s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica se svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenila kako joj, sukladno njezinim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Ako tužiteljica smatra da ju je tuženik trebao „prisiliti" na pregovaranje o pojedinim odredbama ugovora, nakon što je sama donijela odluku o zaključivanju upravo predmetnog ugovora, te da je bez ikakvih daljnjih pitanja i kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovor svojevoljno potpisala, očito je da vrlo jednostrano i neživotno promatra predmetnu situaciju ne uzimajući u obzir sve moguće aspekte toga pitanja. Nadalje, iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. To, obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće, kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka, tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Presudom na koju se tužiteljica poziva sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Dakle, spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Štoviše, kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna, i iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Međutim, tužiteljica zahtjeva da se Ugovor tretira kao da je sklopljen s fiksnom kamatnom stopom i fiksnim tečajem koji su vrijedili prema početnom otplatnom planu, što je u potpunosti neosnovano i, u krajnjem slučaju, protivno zakonu. Naime kako je već istaknuto, slijedom svih zakonskih propisa koji uređuju pitanje bankarskog poslovanja, nesporno je da je banka mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bila dužna postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio. Ugovor o kreditu tuženika sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva solidarno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što proizlazi iz odredbi osnovnog ugovora o kreditu, dok je Dodatkom ugovoru o kreditu, u čl. 7. istog, detaljno definirana i specificirana kamata i kamatna stopa po kojoj se obračunavaju anuiteti po modelu koji je strogo definiran kogentnim odredbama ZID ZPK (NN 102/3). Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme isključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom odnosno odredivom. Sama činjenica da i ZOO u čl. 26. st. 1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope jasno daje do znanja kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije i ne može biti „protivno prisilnim propisima i moralu društva", dakle ne može biti ništetno. Štoviše, odredba čl. 26. st. 3. ZOO predviđa i mogućnost da stopa ugovorene kamate ne bude određena, u kojem se slučaju primjenjuje zakonsko, a ne ugovorno rješenje. Dakle, prema odredbi čl. 26. st. 3. ZOO očito je kako za valjanost ugovora stopa kamate uopće ne mora biti ugovorena jer sam zakon sadrži rješenje za takav slučaj. Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013., uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 01.01.2014.g. — dakle, kriterij promjene kamatne stope uveden je po sili zakona, a svako drugačije postupanje u smislu primjene takvog, zakonom reguliranog kriterija, na razdoblje prije 01.01.2014. je nedopustivo i nezakonito jer bi se time negirala činjenica da su stranke odabrale sklapanje ugovora baš takvog sadržaja koji predviđa promjenjivu kamatnu stopu, te bi se vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba. Ističe kako je prilikom zaključenja predmetnoga ugovora s tužiteljicom u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužiteljice koja pokušava svoj slučaj podvesti pod zakonske odredbe važeće u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, a ne u vrijeme zaključenja/trajanja ugovora o kreditu, očito pogrešna i promašena, pri čemu tužiteljica implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Temeljna odluka o tome je li kamata kao protučinidba za prepuštanje kapitala trebala biti fiksna ili promjenjiva izravno se dotiče cijene odnosno glavne činidbe pojedinog ugovornog partnera, pa sukladno odredbi čl. 143. st. i i 2. ZOO i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja slobodnu volju i suglasno odlučivanje ugovornih stranaka. S druge strane bitno je istaći da je tuženik od strane HNB-a podvrgnut redovitim provjerama poslovanja, uključujući i parametre promjenjivosti kamatnih stopa, visine kamatnih stopa i cijene kredita, po kojim provjerama HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti sa pozitivnim propisima. Smisao ugovaranja promjenjive stope je upravo prilagođavanje stope uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u razdoblju na koje je ugovor zaključen, a tuženiku sigurno nije u interesu proizvoljno i nerazmjerno stanju na tržištu mijenjati kamatnu stopu, kako zbog reputacijskog rizika, tako i zbog toga što bi na taj način doveo u pitanje mogućnost otplate kredita na koje se primjenjuju neopravdano visoke kamatne stope. Dakle, budući da je postupanje tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te da je usklađeno i sa zahtjevima ZPK, a kako je već navedeno, očito je da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužiteljice. Zaključno, tuženik ističe kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu; konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva; nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate; u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom; valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula; sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu izvršena je konverzija, tj. kreditni odnos između stranaka je izmijenjen, pa tužitelj nema osnovu za bilo kakav zahtjev za isplatu budući je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran, te iz razloga što je tužiteljici predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati sa osnove iznosa preplaćenih kamata uračunat prilikom konverzije te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljicom, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužiteljica pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu, Dodatak I ugovoru o kreditu od 20. rujna 2011., Dodatak II Ugovoru o kreditu od 31. svibnja 2012., Dodatak Ugovoru o kreditu od 10. prosinca 2015., otplatni plan, promet po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića, vl. obrta [obrt], te je saslušana tužiteljica kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan, dok eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani.

5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:

- da je 15. rujna 2006. zaključen Ugovor o kreditu za iznos kredita od 142.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatu od 4,55% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da su 20. rujna 2011. zaključile Dodatak I Ugovoru o kreditu kojim su ugovorile poček otplate nedospjele glavnice,

- da su 31. svibnja 2012. zaključile Dodatak II Ugovoru o kreditu kojim su ugovorile poček otplate nedospjele glavnice,

- da su 10. prosinca 2015. zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro na dan 30. rujna 2015. te sačinile novi otplatni plan za preostali iznos kredita u eurima,

- da je sukladno čl. 2. Ugovora o kreditu namjena kredita kupnja stambenog objekta i refinanciranje kredita u PBZ-u.

6. Među strankama je sporno radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da li su u cijelosti ništeteni I i II Dodatak Ugovoru o kreditu, a posljedično tome, ima li tužiteljica, nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženi od nje naplatio na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužiteljica kao individualni potrošač pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporan je prigovor zastare i visina tužbenog zahtjeva.

7. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.

8. Nije osnovan stav tuženika u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i stav da tužitelj nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu više nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i posl.br. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 10. prosinca 2015. korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

8.2. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.3. Navedena je presuda, u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je odluka u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

8.4. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika, a koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužiteljica se pravilno pozvala na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

8.5. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.6. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, koji bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.7. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

9. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlašten predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljicom, odnosno tužiteljici kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

9.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kredit uzela za kupnju stana. Navedeni stan je ispočetka koristila samo za vlastite potrebe, no kako je rata kredita počela drastično rasti, kćerka joj je otišla na studij, bila je primorana preko ljeta iseliti iz stana kod sestre a stan iznajmljivati turistima kako bih mogla kredit otplaćivati. Kredit je uzela u valuti chf jer za kredit u eurima nije bila kreditno sposobna. Naime, bankarica joj je rekla da joj nedostaje određeni iznos kako bi mogla realizirati kredit u eurima za kupnju stana ali je rekla da u ponudi ima kredit u valuti chf, da je riječ o sigurnoj valuti da je niža i kamatna stopa, da je Švicarska sigurna zemlja, pa se odlučila i uzela kredit u valuti chf. O načinu promjene kamatne stope nisu razgovarali, jedino što joj je rečeno je da kamata može neznatno i pasti i narasti. Početna rata je iznosila 3.500,00 kuna da bi narasla na 6.600,00 kuna. Ugovor je sastavila banka, bankarica joj je ugovor pročitala i sve joj je bilo jasno ono što joj je kao laiku bilo prihvatljivo. Izračun o konverziji dobila je kući i nakon toga se obratila banci radi sklapanja dodatka. Nije tražila nikakva pojašnjenja oko sklapanja dodatka jer je bila na rubu gladi i tražila je rješenje da se rata smanji. U banci je nisu ni na koji način upozorili na rizik sklapanja kredita u valuti chf.

9.2. Iskaz tužiteljice sud prihvaća, jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo, a njezini su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljicom, niti joj je dano detaljno pojašnjenje valutne klauzule, odnosno egzaktni parametri o načinu promjene kamatne stope, dok je konverziju dobrovoljno sklopila.

10. Valja također napomenuti da tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze (osim dokaza saslušanjem tužitelja) iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljicom i njezinim pok. suprugom pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu, već u bitnom ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

11. Nadalje, u postupku kolektivne zaštite je nepoštenost odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u spomenutom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule (s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti), odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje u tekstu: ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

11.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

11.3. Glede valutne klauzule, iako je njezino ugovaranje načelno dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05, u postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

11.4. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tuženika, a kako to nije slučaj u spornom ugovoru, to su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženi kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu i I i II Dodataka Ugovoru o kreditu u odnosu na promjenivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđen osnovanim. Tužiteljica u postupku nije dokazala razloge zbog kojih bi preostale odredbe I Dodatka Ugovoru o kreditu i II Dodatka Ugovoru o kreditu u cijelosti bili ništetni slijedom čega je u preostalom dijelu zahtjev za utvrđenjem nišetnosti odbijen kao neosnovan.

12. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, vl. obrta [obrt] radi izračuna:

- po mjesecima za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu pa do zaključenja Dodatka kojim se provela konverzija, obračuna pozitivnu preplatu između anuiteta kojeg je tužiteljica trebala plaćati banci prema početnom otplatnom planu u odnosu na stvarno plaćene anuitete, odnosno po mjesecima izračunati preplatu između anuiteta po ugovoru o kreditu i početnom otplatnom planu, primjenjujući početnu ugovorenu kamatnu stopu, a kasnije zakonsku od 3,23% i CHF tečaj koji je bio važeći na dan isplate kredita, u odnosu na anuitete koji su tijekom otplate stvarno otplaćeni u kunama,

- utvrđenja je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu, te ukoliko je da prikaže mjesečne iznose preplate i izračuna zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate priznate Dodatkom ugovora o kreditu od dana uplate svakog pojedinog iznosa do dana sklapanja Dodatka ugovora (prestanka obveze izvršenom konverzijom),

- da na temelju čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) izvrši uračunavanje pretplate priznate Dodatkom ugovora o kreditu (konverziji) na način da se na svaki mjesečni iznos preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi obračunaju zatezne kamate od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015. dok se ne dosegne preplata koja je priznata prilikom konverzije,

- da se očituje je li konverzija provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).

12.1. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužiteljica ugovorila iznos od 142.200,00 CHF, što na dan isplate 29.09.2006 (utvrđeno prema podatku na knjigovodstvenoj kartici ) iznosi 661.583,22 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,652484 HRK za 1 CHF. Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 288 mjesečnih anuiteta u visini od 812,30 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 3.779,21 kn. Tužiteljica je koristila dva moratorija od 6 mjeseci za vrijeme kojih na naplatu nisu dospijevali anuiteti. Kao trošak naknade obračunat je iznos od 2,5 % nedospjele glavnice koji je pripisan glavnici za nastavak otplate, za svaki pojedini moratorij. Sa danom 30.09.2015 provedena je konverzija kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 10.12.2015. Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju. Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu. Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila. U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala devet puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,50 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje. Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,55%), odnosno zakonska kamatna stopa od 3,23 % nakon 01.01.2014., koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, te ih prikazuje u tablici 5. U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,652484 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15), na snazi od 27.01.2015. utvrđen je tečaj u iznosu 6,39 kn za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se do 27.01.2016. U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika do konverzije kredita iznos od 8.789,17 €. Iznos za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, koje je tužiteljica manje platila na ime tečajnih razlika iznosi 418,29 €. Na temelju uvida u pregled uplata po kreditu na dan 14.03.2019., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011904233 (konverzija) od 10.12.2015., knjigovodstvenu karticu vještak zaključuje da je tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 661.583,22 kn, odnosno 89.767,06 €

- ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015., naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 76.005,46 €, odnosno 580.491,70 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 za 1 EUR. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužiteljice, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužiteljice po CHF kreditu, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužiteljice. Tužiteljica je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 23.878,03 kn / 3.126,42 € (3.169,16 €) na dan 30.09.2015. (utvrđeno prema dokumentu izračuna konverzije i čl.3 Dodatka ugovora o kreditu). Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,637500 HRK za 1 EUR), a potom je pretvoren u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,5345 HRK za 1 EUR). Nakon obračuna preplate po tečaju i kamati u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, izračuna zatezne kamate za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.09.2015, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije ( priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 20.984,03 € (16.744,30 € glavnice - preplate po kamati, valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 4.239,73 € preostale dospjele zatezne kamate). Zaključno navodi da:

- pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamatna stopa od 3,23 % nakon 01.01.2014., tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 7.955,13 €,

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatila 8.789,17 €,

- tužiteljica je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 3.169,16 € na dan 30.09.2015.

- nakon uzetih iznosa po osnovi preplate u obračun, obračuna zateznih kamata na te iznose do 30.09.2015., kao i nakon uračunavanja priznate preplate u konverziji, preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 20.984,03 € i to:

- 16.744,30 € glavnice - preplate po valuti i kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te

- 4.239,73 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015

- tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i oni iznosi koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose sukladno rekapitulaciji.

12.2. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije imala primjedbe te je nakon zaprimanja istoga podneskom od 3. travnja 2026. uredila tužbeni zahtjev za isplatu, postavljajući i eventualno kumulirane tužbene zahtjeva s obzirom na neujednačenu sudsku praksu. Tuženik je nalazu prigovorio obzirom smatra kako tužiteljica nakon sklopljenog Dodatka nema pravo ni na kakvu isplatu, odustao je od prijedloga za dopunom istoga.

12.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda.

13. Međutim, u ovome je postupku nesporno da su stranke 10. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope.

13.1. Taj Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

13.2. U konkretnom slučaju predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen je u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost, a kako je to i ranije obrazloženo.

13.3. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

13.4. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

13.5. Tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, u konkretnom je slučaju utvrđen manjak i sklopljen Sporazum o načinu namirenja manje uplaćenog iznosa nakon konverzije, pa je očito da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženika bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršila tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njezina kredita u EUR i to radi namirenja postojećih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

13.6. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

13.7. Tužiteljica je kao potrošač prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), te stoga nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu od 15. rujna 2007., zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

14. Tužiteljici nadalje, prema stajalištu ovoga suda ne pripada ni pravo na isplatu na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valuti CHF, a sve obzirom je 10. prosinca 2015. između stranaka u postupku sklopljen navedeni Dodatak Ugovora o kreditu. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, tužiteljica je sklapanjem navedenog Dodatka prihvatila visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljici ne pripada pravo na isplatu iste, sve na način na koji je to i prethodno obrazloženo. Imajući u vidu sve naprijed navedeno odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda N i A od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena.

U Puli, 8. svibnja 2026.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženoj po punomoćnicima