REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1426/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I/ Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu broj 029-50-3589991 od 27.07.2006. sklopljenog između tužitelja TD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 kao banke i glasi: „3./treće/ NAKNADA 3.30 % (tri zarez trideset posto), od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 329,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1.Tužitelj u tužbi od 2. ožujka 2026. navodi da je dana 27. srpnja 2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 029-50-3589991, kojim je ugovoreno da će tuženik kao banka staviti na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 30.887,29 CHF. Navodi da se radi o tipskom ugovoru o kreditu, u kojem je unesena predmetna odredba (sadržaja pobliže navedenog pod točkom I/ izreke), a kojom je ugovorena obveza tužitelja na plaćanje troškova za obradu kreditnog zahtjeva, za koju ističe da je nepoštena odnosno ništetna te se u tom pravcu poziva na odredbe čl. 81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i čl.3.st.1. Direktive 93/13/EEZ. Naime, u bitnom ističe da se radi o ugovornoj odredbi koju je unaprijed sastavio tuženik te o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj iste odredbe, a od strane tuženika mu nije bila objašnjena struktura troškova u svezi postupka odobravanja kredita niti zašto je iznos predmetne naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži, a što je Na taj način prouzrokovalo znatno neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu ovdje tužitelja kao potrošača. Slijedom navedenih razloga, predlaže donošenje presude sadržaja kao pod točkom I/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.1. Tuženik je rješenjem od 5. ožujka 2026. pozvan na davanje odgovora na tužbu, u roku od 30 dana od dana dostave iste, te je upozoren da će u protivnom sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), a tužba i navedeno rješenje tuženiku su dostavljeni 12. ožujka 2025.

2.2. Tuženiku u određenom mu roku niti naknadno nije dostavio odgovor na tužbu.

3. Budući osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kao i da te činjenice nisu u suprotnosti dokazima koje je podnio tužitelj, niti opće poznatim činjenicama, a ne postoje ni opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi za podnošenje odgovora na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti, temeljem odredbe čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje: ZPP).

4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP-a, a trošak je odmjeren uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR, koja je temeljem odredbe čl. 40.st.3. ZPP-a određena rješenjem ovog suda od 8. svibnja 2026.

4.1. Tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom Tbr. 7/1, Tbr. 54. i Tbr.46 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23), priznat trošak sastava tužbe s PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 329,64 EUR.

4.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovog, u roku od 15 dana od dana dostave.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu zbog ogluhe (26,55 EUR)

2. tuženiku