Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-877/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vjenceslavi Radmanović, odvjetnici u Rijeci, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 14. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te zakonske zastupnice tužene Helene Vušković, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neisplaćene razlike bruto plaće, podredno, na ime naknade materijalne štete, iznos od 1.240,56 € / 9.347,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 st.2 Zakona o Obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe, a koja teče na iznose od:

- 313,64 € / 2.363,14 kn od dana 15. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- 495,03 € / 3.729,82 kn od dana 15. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- 431,89 € / 3.254,07 kn od dana 15. srpnja 2021. godine pa do isplate,

sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi ukupno prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 st.2 Zakona o Obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.050,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je poštujući odredbu čl. 186. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dana 3. ožujka 2023. podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora. Predmetni zahtjev da nije prihvaćen dopisom nadležnog ODO- a od dana 12. travnja 2023. Nadalje navodi da je zaposlenik MUP-a RH, Policijske uprave Primorsko-goranske, raspoređen u II. Policijsku postaju, na radnom mjestu policijski službenik za obradu kriminaliteta. U lipnju 2020. policijska službenica koja je obavljala poslove maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu obitelji i mladeži, AS, da je otišla na dugotrajno bolovanje. Od tada, pa zaključno s mjesecom lipnjem 2021., tužitelj da je obavljao poslove maloljetničke delinkvencije. Dakle, uvijek za vrijeme kolegičine odsutnosti, radi obavljanja poslova maloljetničke delinkvencije istu da je mijenjao ovdje tužitelj, inače raspoređen na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta, a za što mu je uredno izdavan nalog za obavljanje poslova više složenosti sukladno čl. 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te sukladno tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj 1/40 od 23. svibnja 2018., sve do travnja 2021. Napominje da radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta ima koeficijent 1,067 dok radno mjesto za poslove maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu obitelji i mladeži ima koeficijent 1,358. Doduše, u lipnju 2020. od strane načelnika ZS istom da nije izdan nalog, iako je isti i dalje bio zadužen po predmetima iz linije rada maloljetničke delinkvencije, a isto tako po predmetima da su se zaduživali i drugi djelatnici krim-policije II. Policijske postaje. Međutim, od svih djelatnika krim-policije II. Policijske postaje, uz kolegicu DS, samo da je tužitelj pohađao specijalistički tečaj za maloljetničku delinkvenciju i kriminalitet na štetu mladeži i obitelji, te posjeduje certifikat, stoga da je morao sve predmete koje su zaduživali ostali službenici, supotpisati (dakle, pregledati i odobriti) a prema nalogu pomoćnika za krim-policiju II. Policijske postaje. Stoga da je tužitelj isto prijavio Sindikatu policije Hrvatske, Glavnoj podružnici za PUPG, te je nakon upućenog njihovog dopisa i upozorenja na kršenje odredbi Kolektivnog ugovora, istom odmah ponovno izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti sve do zaključno mjeseca siječnja 2021. Dana 2. veljače 2021. tužitelj je otišao na godišnji odmor, te neko vrijeme i na bolovanje zbog COVID-a, a na posao se vratio 10. travnja 2021., te za navedeno razdoblje da nije dobio niti tražio navedeni Nalog, jer za isto nije niti bilo potrebe obzirom da nije bio na radnom mjestu. Međutim, nakon povratka na posao, od 10. travnja 2021. isti da je isključivo radio na poslovima iz domene maloljetničke delinkvencije, a za što mu načelnik ZS opet nije htio izdati Nalog. Potpuno da je jasno da je sva službena postupanja u tom razdoblju provodio po zapovijedi nadležnih rukovoditelja, uključujući i ZS, te da su oni kontrolirali, parafirali i potpisivali sva pismena nastala kao rezultat njegovog službenog postupanja po spisima maloljetničke delinkvencije. Jednako tako, tijekom mjeseca svibnja i lipnja isti je proveo radeći po spisima maloljetničke delinkvencije, međutim opetovano mu se odbija izdati nalog za obavljanje poslova više složenosti. U svezi navedenog, Sindikat upućuje dopise 3. svibnja 2021. te 29. lipnja 2021., koji dopisi i odgovori prileže tužbi. U svezi naloga za mjesec lipanj, tužitelj se nije više niti obraćao načelniku ZS poučen neistinitim navodima iz prethodna dva odgovora upućenih Sindikatu. Međutim, unatoč očitim nesuglasicama i osobne netrpeljivosti do koje je došlo, činjenica je da je tužitelj i tijekom travnja, svibnja i lipnja obavljao poslove maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu obitelji i mladeži kao i uvijek do sada kada je djelatnica AS bila odsutna, te su mu se redovito izdavali nalozi, a da mu se za navedena tri mjeseca neopravdano ti nalozi nisu izdali. Pribavom svih spisa i uvidom u iste, nedvojbeno će se isto i utvrditi. Naime tijekom mjeseca travnja isti je provodio izvide i radnje po spisima iz domene maloljetničke delinkvencije u 46 predmeta, tijekom svibnja u 36 predmeta, te tijekom lipnja u 21 predmetu. Dakle, od 10. travnja 2021. do 30. lipnja 2021. tužitelj da je radio na radnom mjestu policijski službenik maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu obitelji i mladeži, a plaća mu je isplaćivana za radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta. Budući da mu za to razdoblje nije izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti, ovom tužbom tužitelj potražuje isplatu razlike plaće između one plaće koja mu je u navedenom periodu isplaćivana (za radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta) i plaće koja mu je trebala biti isplaćivana (za radno mjesto policijski službenik maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu obitelji i mladeži). Člankom 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da ako službenik i namještenik po pisanom nalogu obavlja poslove više složenosti od poslova na koje je raspoređen ili mijenja službenika za čije je poslove utvrđena viša složenost, a koje poslove može obavljati najviše do 30 dana, plaća mu se, za odrađene sate, isplaćuje sukladno plaći toga radnog mjesta. Nadalje, državni službenik i namještenik ne smije obavljati poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka bez izdanog pisanog naloga s tim da mu se plaća više složenosti isplaćuje samo za one radne sate koje je stvarno na njima proveo bez obzira na trajanje naloga. Tužitelj nema, niti može raspolagati konkretnim podacima o razlici plaće između radnog mjesta policijski službenik maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu obitelji i mladeži i radnog mjesta policijski službenik za obradu kriminaliteta, pa stoga u tijeku postupka predlaže sudu po službenoj dužnosti pribaviti podatak o razlici plaće između dva navedena radna mjesta kako bi podnositelj zahtjeva mogao precizirati postavljeni zahtjev sukladno konkretnim podacima. U sudskom postupku tužitelj zbog upravo navedenog zadržava pravo postupiti po čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku te od suda zatražiti da naloži tuženiku dostavu podataka, kao i pravo naknadnog preciziranja tužbenog zahtjeva. Tužitelj da ima neslužbena saznanja, koje je za njega pribavio Sindikat policije Hrvatske, koji dopis dostavlja u privitku, pa stoga sukladno navedenom svoj zahtjev precizira po okvirnim mjesečnim bruto iznosima do dobivanja konačnih službenih podataka potrebnih za konačno preciziranje zahtjeva. Tužitelj podredno postavlja zahtjev za naknadu materijalne štete koja mu je nanesena uslijed gore navedenih okolnosti, a koja se očituje u neisplaćivanju plaće koja mu je trebala biti isplaćena čime je podnositelj zahtjeva trpio i trpi materijalnu štetu mjesečno u visini neisplaćene razlike plaće, sve pozivom na odredbu čl. 111. Zakona o radu. Zahtjev za naknadu materijalne štete postavlja se u istom iznosu u kojem se postavlja zahtjev za isplatu. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan, osnov i visinu istog. Tužitelj da navodi da je u predmetnom razdoblju od 10. travnja do 30. lipnja 2021. mijenjao policijsku službenicu DS, za čije je poslove policijskog službenika za maloljetničku delinkvenciju utvrđena viša složenost (1,358) od poslova njegovog radnog mjesta (1 ,067), da mu za stvarno obavljanje navedenih poslova više složenosti nije izdan pisani nalog te da mu nije niti isplaćena plaća (razlika) tog radnog mjesta, koje potraživanje je sada predmet ovog postupka. Tužena navodi kako je tužitelj rješenjem raspoređen na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta u ll. Policijskoj postaji Rijeka, za koje mu je izdano rješenje o plaći. U opisu poslova tog radnog mjesta stoji da „u složenijim slučajevima organizira i neposredno obavlja poslove kriminalističkih obrada i kriminalističkih kontrola, poduzima operativne mjere i radnje u cilju otkrivanja kaznenih djela i njihovih počinitelja, zaprima kaznene prijave, popunjava obrasce o kaznenim djelima i počiniteljima za unos u EOP obavlja očevid, obavlja i druge istražne radnje povjerene policiji, sudjeluje u izradi informacija i drugih stručnih materijala, obavlja i druge poslove sukladno utvrđenim zadaćama" . Prema utvrđenju nadležnog rukovoditelja, tužitelj da je u razdoblju potraživanja, obavljao poslove iz svog djelokruga rada. U razmatranju postavljenog zahtjeva za isplatu plaće više složenosti, polazi od odredbe članka 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17.), koja u stavku 1. određuje da se službeniku i namješteniku, koji po nałogu obavlja posłove više složenosti od poslova na koje je raspoređen, u trajanju do 30 dana, plaća isplaćuje sukladno plaći radnog mjesta poslove kojeg je obavljao po nałogu, a u stavku 2. da se za obavljanje posłova iz stavka 1. donosi rješenje o plaći. Istom odredbom, u stavku 3., propisano je da službenik i namještenik ne smije obavljati posłove iz stavka 1. i 2. bez izdanog pisanog nałoga s tim da mu se plaća više složenosti isplaćuje samo za one radne sate koje je stvarno na njima proveo bez obzira na trajanje naloga. Imajući u vidu gore citiranu odredbu, slijedom naprijed navedenog činjeničnog stanja, proizlazi da tužitelju za razdoblje potraživanja nije izdan pisani nałog za obavljanje posłova više složenosti i nije doneseno rješenje o plaći. Stoga, u konkretnoj činjeničnoj situaciji, nisu ispunjene propisane pretpostavke za isplatu plaće više složenosti utvrđene odredbom članka 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Slijedom svega navedenog, predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora od 1. ožujka 2023. (stranice 7-10 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo kao neosnovan dopisom od 12. travnja 2023. (stranica 11 spisa).

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 74-78 spisa), uz napomenu kako je tužitelj na ročištu održanom 18. rujna 2024. odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka SS.

4.1. Napominje se da je sud odbio dokazni prijedlog tužene glede provođenja dokaza saslušanjem svjedoka HS obzirom da je isti dan nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak zaključen je 23. travnja 2024., a ovaj dokazni prijedlog dan je na ročištu održanom 15. rujna 2025.) obzirom da je prekludirana u predlaganju dokaza u smislu čl. 461.a ZPP-a jer je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, a sud ne nalazi da se radi o dokazu koji tužena nije mogla, bez svoje krivnje, predložiti prije no što je to u ovom slučaju učinila.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.240,56 eura na ime razlike plaće u razdoblju od 10. travnja 2021. do 30. lipnja 2021. u kojem razdoblju je tužitelj na temelju naloga nadređene osobe obavljao poslove koji po sadržaju odgovaraju poslovima radnog mjesta policijskog službenika maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu obitelji i mladeži, a za koji rad bi mu pripadala plaća obračunata s koeficijentom većim nego što je stvarno primao temeljem postojećeg rješenja o plaći za radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, na koje radno mjesto je bio stalno raspoređen.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko-goranske, raspoređen u II. Policijsku postaju Rijeka, na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta, za koje radno mjesto je primao plaću s koeficijentom složenosti poslova 1,067.

8. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće između one koju je primao temeljem rješenja o rasporedu i one koju bi primao za stvarno obavljeni rad (koeficijent složenosti poslova 1,358).

9. Uvidom u rješenje o rasporedu broj: 511-01-157-4/158-2019 od 1. svibnja 2019. (stranica 21 spisa) utvrđeno je da je tužitelj s danom 1. svibnja 2019. raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, II. Policijsku postaju Rijeka, na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta, dok iz obrazloženja istog proizlazi da se tužitelj raspoređuje uz pisani pristanak na navedeno radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja. Uvidom u rješenje broj: 511-09-15-00143/1893-2019 od 1. svibnja 2019. (stranica 22 spisa), rješenje broj: 511-09-15/2-143-618/1-2020 od 14. srpnja 2020. (stranica 23 spisa) i rješenje broj: 511-09-15/2-143-717/161-2020 od 1. rujna 2020. (stranica 24 spisa), utvrđeno je kako je istima tužitelju određena plaća za navedeno radno mjesto (koeficijent složenosti poslova 1,067). Protiv ovih rješenja tužitelj nije podnio žalbu.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo (stranica 74-78 spisa) da zadnjih 15 godina radi na poslovima policijskog službenika za obradu kriminaliteta , za koje je radno mjesto koeficijent složenosti poslova iznosio 1,067 sve do zadnje reforme koja je bila 1. ožujka 2024., a nakon toga koeficijent iznosi 1,80, uz napomenu da je opis poslova njegovog radnog mjesta isti i nakon ove reforme, uključujući i oznaku M340. Kolegica AS i on da su prije 10-12 godina zajedno završili specijalistički tečaj za maloljetničku delikvenciju i kriminalitet na štetu mladeži i obitelji, i to na Policijskoj akademiji u Zagrebu. Nakon što je kolegica AS dobila rješenje za to radno mjesto, u njezinoj odsutnosti tipa godišnjeg odmora i sl., on da ju je uvijek mijenjao nakon završenog specijalističkog tečaja, i to temeljem naloga načelnika postaje za obavljanje poslova više složenosti obzirom da je za to radno mjesto koeficijent iznosio 1,358, a sada, nakon reforme iz ožujka 2024. iznosi 2,00. Također je naveo da na propisanom formularu načelnik policijske postaje napiše prijedlog da mu se izda nalog od policijske uprave za obavljanje poslova više složenosti, taj nalog on da potpiše i pečatira, te pošalje načelniku Sektora kriminalističke policije Policijske uprave Primorsko-goranske ili drugom nadređenom rukovoditelju u Policijskoj upravi Primorsko-goranske, koji, ako je suglasan, isti potpiše da je suglasan i pečatira svojim pečatom, te ga pošalje u policijsku postaju. Na osnovu toga tužitelju da se izdaje nalog za obavljanje poslova više složenosti, kao i rješenje o plaći za razdoblje na koje se taj nalog odnosi. U svibnju 2020. kolegica AS da je bila na godišnjem odmoru dva tjedna i on da je tada, u šali, pitao tadašnjega pomoćnika načelnika za poslove kriminalističke policije u II. Policijskoj postaji Rijeka, SS hoće li dobiti nalog za obavljanje poslova više složenosti, na što je pomoćnik načelnika rekao da će pitati načelnika i nakon što je istog pitao, za 5 -10 minuta da mu je dao povratnu informaciju da hoće, nalog da je dobio, kao i rješenje o plaći. Nakon toga, 3. lipnja 2020. kolegica AS da je završila na dugotrajnom bolovanju i tu da dolazi do problema jer mu načelnik policijske postaje ZS nije htio izdati nalog za obavljanje poslova više složenosti, iako je udovoljavao svim uvjetima tj. imao završeni specijalistički tečaj i potrebno policijsko zvanje. SS je na radnim sastancima rekao da ZS neće izdavati naloge tužitelju za obavljanje poslova više složenosti, već da će svi u kriminalističkoj policiji raditi poslove maloljetničke delikvencije, što podrazumijeva i one koji nisu imali završen specijalistički tečaj, uz napomenu da je tužitelju dana zapovijed da mora svaki spis koji se odnosi na maloljetničku delikvenciju i kojeg odradi bilo koji policijski službenik iskontrolirati i dati supotpis. To da je bila usmena zapovijed, a po toj zapovijedi on da je morao iz svih evidencija II. Policijske postaje Rijeka prikupljati sve događaje u svezi te domene rada, i praviti tjedna, mjesečna i godišnja izvješća za Policijsku upravu. Nadalje navodi kako je u lipnju 2020. bila "tiha pobuna" svih policijski službenika u kriminalističkoj policiji, izuzev njega jer te poslove nitko ne voli raditi obzirom da podrazumijeva narušene odnose bliskih osoba koji međusobno čine prekršaj i kaznena djela. On da se tada našao na radnom sastanku tijekom lipnja 2020. i obratio tadašnjem povjereniku Sindikata policije u II. Policijskoj postaji Rijeka PS da nešto poduzme, on da mu je rekao da napiše službenu bilješku, tužitelj da ga je pitao može li napisati mail, on je rekao da može, da je napisao mail kojeg je on poslao glavnoj povjerenici glavne podružnice Sindikata policije Hrvatske, za Policijsku upravu KSB, koja je pisala dopis II. Policijskoj postaji Rijeka, nakon čega sam je dobio pisani nalog za obavljanje poslova više složenosti. Napominje da tijekom lipnja 2020. nitko od kolega u kriminalističkoj policiji nije odradio niti jedan spis, već isključivo on, i to da je tako trajalo do kraja siječnja 2021., koji poslovi da su mu bili plaćeni. Ovdje napominje da mu je rukovodstvo II. Policijske postaje Rijeka po zakonu i kolektivnom ugovoru moralo izdati privremeno rješenje za obavljanje poslova više složenosti za to radno mjesto do povratka kolegice AS s bolovanja, oni da su to ignorirali jer ja nije dio njihove ekipe. U prosincu 2020. zbog Covid-a tužitelj da je bio na bolovanju dva tjedna, te je došao raditi odmah nakon Nove godine, kada mu je CS, vođa grupe za obradu kriminaliteta, rekla da od sutra ide na godišnji odmor koji mu je ostao od prošle godine, a sve po zapovijedi načelnika ZS. To da je bio klasični mobing jer nitko u siječnju ne koristi stari godišnji odmor, izuzev onih koji to žele zbog privatnih razloga, a obzirom da ga imaju pravo iskoristiti do kraja lipnja slijedeće godine. On da ju je molio da ga puste da radi do kraja siječnja jer mu se zbog bolovanja nakupilo posla, ona da je pitala načelnika ZS, te da mu je bilo odobreno da odradi siječanj 2021., s time da na godišnji ide od 2. veljače 2021. Na posao da se vratio 10. travnja 2021., obzirom da je prvo bio na godišnjem, a nakon godišnjeg na bolovanju, opet zbog Covid-a. 1. veljače 2021. u kutiji za poštu da je zaprimio desetak novih dopisa i s obzirom na to da je išao na godišnji odmor, da je otišao do CS, sada pomoćnice za krim policiju da je pita kome će iste dati da radi, na što mu je rekla da ih preda kolegici HS, što da je i učinio. Nakon povratka 10. travnja, kutija za poštu da ga je dočekala puna dopisa i kaznenih prijava, a kako je očekivao da ću opet dobit nalog za obavljanje poslova više složenosti, da je počeo raditi te predmete. Dana 30. travnja 2021. u 15,05 sati da je poslao mail pomoćnici CS, a isti na znanje VS i KSB, u kojem je naveo da radi od 10. travnja po spisima iz te domene i da traži da mu se izda nalog, koji mu se nije izdao do tog dana. Na taj mail nije mu odgovorila, ali na osnovu tog maila **.**.2021. KSB da je uputila dopis načelniku II. Policijske postaje tražeći da mu se izda nalog, pritom pozivajući se na čl. 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika, kao i na tumačenje zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora br. 1/40 od 23. svibnja 2018. On da je te poslove radio jer smatra da su zapovijedi iznad Kolektivnog ugovora, a oni tj. rukovoditelji da su dužni pridržavati se svih pravnih propisa, s time da on mora postupiti po zapovijedi jer se u protivnom izlaže kaznenom progonu i stegovnom postupku, a ako smatra da su mu povrijeđena prava, tada da je dužan tražiti ih putem zakonskih propisa i zato da je sada na sudu. Ista stvar da se događala u svibnju i lipnju 2021. tj. da je radio isključivo spise iz domene maloljetničke delikvencije, a rukovoditelji su nalog za obavljanje tih poslova davali HS, koja da je te poslove radila, ali ni približno brzo ni dobro kao on. To da mu je je poznato putem javnog pogovora u II. Policijskoj postaji Rijeka, kao i činjenici da je krajem 2021., i to punih 10 do 11 mjeseci nakon što je HS predao prije navedenih desetak spisa u svojoj kutiji za poštu, nalazio požurnice za te spise, a spisi iz maloljetničke delikvencije su žurne naravi i moraju se rješavati u kratkom roku. Te požurnice da su završile u njegovoj kutiji za poštu jer je te spise prvotno on zadužio obzirom da su iz siječnja 2021., a ti spisi da nisu bili prezaduženi na kolegicu HS, a prethodno da je naveo da je te spise njoj predao početkom veljače 2021., po nalogu pomoćnice CS. Nadalje, za svibanj 2021. da je 2. lipnja 2021 u 14,55 sati poslao mail pomoćnici CS, koji je poslao na znanje KSB, u kojem objašnjava, da ni za svibanj nije dobio nalog za obavljanje poslova više složenosti, i u kojem moli KSB da poduzme što može. Poučen iskustvom, za lipanj 2021. ni je ni tražio nalog, iako je radio te poslove, već da se odlučio svoja prava ostvariti putem suda, a od 1. srpnja 2021. više ne radi poslove iz domene maloljetničke delikvencije, uz napomenu da je u međuvremenu odradio par spisa kada kolegice HS ili AS nisu bile u smjeni, no za te spise da nije tražio nalog. Ista stvar da je bila sa zamjenom kolegice AS 2016./2017. kada je godinu dana bila na bolovanju te ju je on mijenjao i za svaki mjesec dobio nalog za obavljanje poslova više složenosti, bez ikakvih upita ili problema s tadašnjim rukovoditeljima u II. Policijskoj postaji Rijeka. Za to vrijeme isključivo je radio te poslove jer kolegica HS tada ni nije radila kod n jih, ista nema položen specijalistički tečaj za te poslove, obzirom da je tek ovih dana na tečaju u Zagrebu. Prije lipnja 2020., kada je kolegica AS završila na bolovanju, načelnik ZS da ga je hvalio na sva zvona, a nakon što se obratio sindikatu, od najboljeg da je postao najgori. Na kraju navodi da je u utuženom razdoblju tj. od 10. travnja do 30. lipnja 2021. poslove iz domene maloljetničke delikvencije obavljao po zapovijedi jer je mijenjao kolegicu AS, a po javnom pogovoru te poslove u tom istom razdoblju da je radila HS i čuo sam da je za iste imala nalog, no on da to ne zna. Na upit tko je bio zadužen za te spise u utuženom razdoblju odgovara da je svoje spise rješavao i potpisivao, te ih slao Državnom odvjetništvu, sudu, Centru za socijalnu skrb radi uvida u obitelji i sl. Niti je on gledao u spise kolegice HS niti je ona gledala njegove spise. Po zapovijedi nadležnih rukovoditelja da je radio te spise, da nema utjecaja na to kome će nadležni rukovoditelji izdati nalog za obavljanje poslova više složenosti. On da mora postupiti po zapovijedi i tu nema govora.

11. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke kao jasan i suglasan materijalnoj dokumentaciji u spisu tj. dopisu Policijske uprave Primorsko-goranske, II. Policijske postaje Rijeka, klasa: 114-05/25-01/249, urbroj: 511-09-24-25-2 od 25. studenoga 2025. (stranica 139 spisa) u kojoj načelnik te policijske postaje GS ne spori da je tužitelj postupao po spisima koji čine privitak podnesku tužene od 27. veljače 2026. (stranica 148 spisa) navodeći da je „iste dovršavao ili djelomično postupao“. Slijedom navedenog, iz iskaza tužitelja, kao i u spisu priležeće dokumentacije, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tužene te je temeljem rješenja raspoređen na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta, dok mu je rješenjem određena plaća za to radno mjesto , kao i da je u utuženom razdoblju temeljem usmenog naloga nadređenog – načelnika policijske postaje (radi mijenjanja policijske službenice BS) obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika za maloljetničku delikvenciju, za koje radno mjesto (više složenosti poslova - 1,358 od radnog mjesta na koje je bio raspoređen - 1,067) nije pismeno podnio zahtjev za izdavanje naloga za obavljanje poslova više složenosti, odnosno rješenja o plaći za razdoblje na koje se taj nalog odnosi, mada je i ranije povremeno obavljao poslove tog radnog mjesta, za koja razdoblja je dobivao takav nalog, kao i rješenje o plaći (radi se o dva tjedna u svibnju 2020., te lipnju 2020.). Navedeno iz razloga što je 1. veljače 2021. u kutiji za poštu zaprimio nove dopise, pa kako je išao na godišnji da mu je CS, sada pomoćnica za krim policiju rekla da iste preda kolegici HS, što je i učinio, a po povratku na posao 10. travnja da je njegova kutija za poštu bila puna dopisa i kaznenih prijava i kako je očekivao da će opet dobiti nalog za obavljanje poslova više složenosti (kao ranije), da je počeo raditi te predmete. Vezano za travanj da se 30. travnja obratio CS mailom u kojem traži da mu se izda nalog, no da odgovor nije dobio, a navedene poslove da je radio jer je smatrao da su zapovijedi iznad Kolektivnog ugovora (misleći na odredbu čl. 40. KU/17) i ako ne postupi po zapovijedi da se izlaže kaznenom progonu i stegovnom postupku, uz napomenu kako su rukovoditelji nalog za obavljanje tih poslova dali HS, no po njegovom mišljenju da ona taj posao nije radila ni približno brzo ni dobro kao on. Ista stvar da se ponovila za svibanj 2021., slijedom čega, poučen iskustvom da za lipanj 2021. nije ni tražio nalog iako je radio te poslove.

12. Imajući na umu da je tužitelj državni službenik, to se u konkretnom slučaju imaju primjenjivati propisi o državnim službenicima. Isto tako, prema odredbi čl. 79. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), koja je bila važeća u utuženom razdoblju, na položaj, prava, obveze i odgovornosti policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova primjenjuju se propisi o državnim službenicima, ako tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega nije drukčije određeno.

12. Pravni položaj državnih službenika uređen je Zakonom o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19

- dalje u tekstu; ZDS) koji u čl. 63. st. 1. propisuje da o rasporedu na radno mjesto, o premještaju na drugo radno mjesto i o drugim pravima i obvezama službenika odlučuje čelnik tog tijela rješenjem koje predstavlja upravni akt.

12.1. S obzirom da se u smislu odredbe čl. 63. ZDS-a o rasporedu na radno mjesto te drugom pravima i obvezama službenika odlučuje rješenjem, takvo rješenje potrebno je donijeti i u slučaju premještaja u smislu odredbe čl. 76. st. 1. ZDS -a, u vezi s odredbom čl. 80. st. 1. i 2. ZDS-a. Naime, radnika se može privremeno za potrebe službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada pod uvjetima utvrđenim zakonom i u tom slučaju službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija (čl. 80. ZDS-a).

12.2. Dakle, državni službenik u smislu odredbe čl. 76. st. 1. ZDS -a, u vezi s odredbom čl. 80. st. 1. i 2. ZDS-a može radi potreba službe biti premješten na drugo radno mjesto pod uvjetima utvrđenim zakonom i u tom slučaju ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija, uz uvjet da se o njegovim pravima odlučilo pisanim rješenjem. Navedeno iz razloga što se pravo na isplatu plaće državnog službenika ne stječe po samom zakonu obzirom da se radi o osobnom imovinskom pravu državnog službenika koje rješenjem utvrđuje nadležno tijelo, dospijeće iznosa plaće nastupa donošenjem rješenja o pravu na plaću i visini plaće, kojim rješenjem se određuje dan početka isplate plaće na temelju priznatog prava.

12.3. Iz navedenog razloga u ovoj pravnoj stvari nije primjenjiva sudska praksa na koju se poziva tužitelj u podnesku od 4. prosinca 2025. (stranica 117-121 spisa) obzirom da u konkretnom slučaju Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) predstavlja opći propis, dok ZDS, Zakon o policiji, te Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20. - dalje u tekstu; KU/17) predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

13. Tijekom postupka tužitelj se pozivao na odredbu čl. 40. KU/17 kojom je u st. 1. propisano da se službeniku i namješteniku, koji po nalogu obavlja poslove više složenosti od poslova na koje je raspoređen, u trajanju od 30 dana, plaća isplaćuje sukladno plaći radnog mjesta kojeg je obavljao po nalogu, dok je st. 2. propisano da za obavljanje poslova iz st. 1. ovog članka čelnik tijela donosi rješenje o plaći. Nadalje, st. 3. istoga članka propisano je da službenik i namještenik ne smije obavljati poslove iz st. 1. i 2. ovoga članka bez izdanog pisanog naloga, s tim da mu se plaća više složenosti isplaćuje samo za one radne sate koje je stvarno na njima proveo bez obzira na trajanje naloga.

14. Imajući na umu navedeno, pozivanje tužitelja na odredbu čl. 40. KU/17 i tumačenje te odredbe od strane Zajedničke komisije nije od utjecaja na ovaj spor. Naime, odredbom čl. 40. KU/17 regulirano je pravo službenika koji kao zamjena obavlja poslove više složenosti od onih na koje je raspoređen u razdoblju od 30 dana te da u tom slučaju čelnik tijela mora donijeti rješenje o plaći, kojim uvjetima tužitelj ne udovoljava obzirom da je poslove više složenosti obavljao u razdoblju od 10. travnja 2021. do 30. lipnja 2021., dakle duže od 30 dana, a čelnik tijela nije, iako je morao, donio rješenje o plaći.

15. Kako je između parničnih stranaka nesporno da tužitelj to rješenje nije ishodio, to isti nije stekao pravo na isplatu plaće za poslove više složenosti odnosno poslove radnog mjesta policijskog službenika za mladež, koje poslove je privremeno obavljao po usmenom nalogu nadređene osobe, kao zamjena za privremeno odsutnu policijsku službenicu DS.

16. Kako je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, tako je neosnovan i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na naknadu materijalne štete koja se očituje u neisplaćivanju plaće koja je, po navodima tužitelja, trebala biti isplaćena i to mjesečno u visini neisplaćene razlike plaće, pozivom na odredbu čl. 111. ZR-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan i presuditi kao u točki I. izreke.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove zakonskog zastupnika tužene, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje Tarifa). Naime, prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, u kojem slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

Tuženoj je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu (150,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife) i obrazloženog podneska od 3. listopada 2025. (150,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife), te zastupanja na ročištima od 23. travnja i 18. rujna 2024., 15. rujna 2025., 9. veljače i 14. travnja 2026. (150,00 eura x 5; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što iznosi 1.050,00 eura. S preostalim dijelom zatraženog troška, a koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištima 28. studenoga 2024. i 15. prosinca 2025. tužena je odbijena kao neosnovanim obzirom da su navedena ročišta odgođena prije održavanja.

U Rijeci 8. svibnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).