Poslovni broj Psp-68/2024-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, po sucu mr.sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Snježani Maroševac-Čapko, odvjetnici iz Rijeke, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužene, javno objavivši dana 8. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužena ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelja EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posjedu služnosti puta, kao prava staze i kolnika, na teret nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za korist nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je tužena 28. 6. 2024. duž puta uz među s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja put u širini od 2,50-2,70 m parkirala svoje osobno vozilo.

II Tuženoj ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], se ubuduće zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda služnosti puta, kao prava staze i kolnika, na teret nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], a za korist nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijeloj dužini s međom k. č. br [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u širini od 2,50-2,70 metara.

III Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.851,54 eur (tisućuosamstopedesetjedaneuroipedesetčetiricenta) sa zateznom kamatom koja teče od dana 8. svibnja 2026.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik, zajedno sa svojim roditeljima, ČE i UE, kuće i dvorišta u [adresa]. Kuća i pripadajuće dvorište sagrađeni su na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja i oznake k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu oca tužitelja ČE. Tužitelj do predmetne kuće od 1972., kada je gradilište ČE (ocu tužitelja) prodao otac prednik tužene odnosno njen pokojni otac DE, prolazi putem koji se nalazi na nekretnini u vlasništvu i posjedu tužene, oznake k. č. br. [katastarska čestica] odnosno ispred kuće tužene br. 16 (ranije kbr. 11) i gosp. zgrade u [adresa] te oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u produžetku i širini ucrtanog puta na k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], označen kao put u [adresa] površine 203 čhv. Znači, preko nekretnina tužene da prolazi put kao teret prava služnosti staze i kolnika za korist nekretnine tužitelja, kao i za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica].

Iz kopije katastarskog plana da je vidljivo kako put oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne seže do nekretnine tužitelja slijedom čega je tužitelj primoran prolaziti putem koji postoji u naravi i koji se nalazi na čestici u vlasništvu tužene.

Navodi nadalje tužitelj da je on sa svojim prednikom od kupnje nekretnine u mirnom suposjedu predmetnog puta koji prolazi nekretninom tužene (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) radi pristupa svojoj nekretnini. Sporni put jedini je mogući put do nekretnine tužitelja, a što da je između ostalog vidljivo iz same kopije katastarskog plana. Predmetnim se putem koristi tužitelj, njegova obitelj, prijatelji i majstori, a radi pristupa nekretnini tužitelja. U vezi spornog puta, tužitelj zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon provedbe vještačenja.

Tužitelj da je stoga bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza staze i kolnika nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tuženica je to njegovo pravo bitno ograničila parkiranjem vlastitog osobnog vozila duž puta onemogućivši tužitelju prolaz do svoje nekretnine čime su ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite u smislu odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP).

Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZVDSP-a, faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u pogledu neke nekretnine (posjed prava) izjednačeno je sa suposjedom prava stvari, pa se na posjed prava služnosti primjenjuju, na odgovarajući način, odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom citirane odredbe, u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, sam zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava (stvarnih služnosti), a samim time i prava prolaza i provoza.

Odredbom čl. 21. ZVDSP-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće.

Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti puta u smislu prava staze i kolnika, pri čemu ovlaštenik prava staze i kolnika, ovdje tužitelj, može tom stazom hodati i voziti se motornim vozilima, i tako tuda sebi puštati druge ljude te je opisanim činom tužene tužitelj ograničen odnosno ometan u razumnom i očekivanom korištenju svojim pravom.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donošenje slijedećeg rješenja:

„I Utvrđuje se da je tužena ME smetala tužitelja EE u posjedu služnosti puta, kao prava staze i kolnika, na teret nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za korist nekretnina označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je 28. 6. 2024. duž puta uz među s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja put u širini od 3,5 m parkirala svoje osobno vozilo.

II Tuženoj ME se ubuduće zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda služnosti puta, kao prava staze i kolnika, na teret nekretnina oznake k. č. br [katastarska čestica]. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], a za korist nekretnina označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijeloj dužini s međom k. č. br [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u širini od 3,5 metara, pod prijetnjom novčane kazne.

III Nalaže se tužiteljici ME da tužitelju EE naknadi troškove ovog postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate“.

2. U odgovoru na tužbu (list 17-19 spisa) tužena navodi da nije sporno da je tužitelj vlasnik i posjednik kuće i dvorišta u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dok je njegov otac vlasnik i posjednik na k. č. br. [katastarska čestica]. Nadalje, nije sporna niti činjenica da tužitelj zajedno sa svojom obitelji koristi kao pravo služnosti put koji se nalazi u vlasništvu i posjedu tuženice.

No, kako to tužitelj navodi navedeni put koristi i njegov otac ČE i njegova majka UE, te prijatelji i majstori. S obzirom na navedeno da ne bi bilo točno da je navedeni put jedini koji vodi do kuće tužitelja. Naime, otac tužitelja ČE je vlasnik k. č. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja livadu u [adresa] u površini od 1392 čhv i k. č. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja oranicu u [adresa] u površini od 337 čhv, obje u K. O. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Uvidom u izvod iz katastarskog plana proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] povezana izravno sa županijskom cestom koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], a k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je izravno povezana s k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] izravno povezana s k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u K. O. [katastarska općina]. Dakle, tužitelj i njegova obitelj imaju izravan pristup do svoje kuće preko vlastitih čestica.

Činjenica da put oznake k. č. br. [katastarska čestica] Begovo Razdolje ne seže do nekretnine tužitelja, slijedom čega isti prolazi putem koji postoji u naravi i koji se nalazi u vlasništvu tužene, nije od važnosti zbog navedenog pod toč.IV ovog odgovora.

No, s obzirom na predmet utuženja tužena ističe da su netočni navodi tužitelja da bi tuženica tužitelju ograničavala navedeno pravo s ciljem onemogućavanja prolaska. Naime, činjenica je da je tuženica samo jednom privremeno zaustavila vlastiti automobil na prijeporu, no ista je to učinila na svega nekoliko minuta i to ne s ciljem onemogućavanja tužiteljevog prolaska, već kako bi odradila određene poslove u kući koji se dovrše za nekoliko minuta te se ista imala namjeru ubrzo odvesti, ali tužitelj je počeo bjesomučno trubiti i vikati na tuženicu, zbog čega se tuženica prestrašila i zbunila jer joj nije bilo jasno što se događa ispred njezine kuće. Nakon nemilog događaja tuženica je pomaknula svoje vozilo, dok je tužitelj već bio zaobišao vozilo tuženice i prošao. Dakle, nije bilo nikakve namjere spriječiti tužitelja da prođe i prolazi kao što je to uvijek i činio.

Slijedom navedenoga da je razvidno da je ova tužba potpuno suvišna jer tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak budući se ne radi o nikakvom smetanju posjeda, jer je tužitelj na kraju nesmetano prošao, a što čini i do današnjeg dana, a kako se radi o suposjedu, budući je i tuženica u posjedu prijepora, te iz historijata tužbe ne bi proizlazilo da bi tuženica tužitelja potpuno isključila iz dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a niti da bi se o smetanju suposjeda radilo na cijelom putu, tim prije što je tužitelj zaobišao vozilo tužene i prošao, ovdje da se radi samo o obijesnom parničenju. U prilog navedenom ide i sudska praksa iz koje proizlazi:”… tužitelji bi imali pravo na zaštitu suposjeda jedino ukoliko ih je tuženik, navažanjem šljunka na navedena dva parkirališna mjesta, potpuno isključio iz dotadašnjeg suposjeda ili im je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Potpuno isključivanje iz dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničavanje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti se ocjenjuje obzirom na cijelu stvar koja je u suposjedu, a ne na dio te stvari pa stoga treba ocijeniti da li je tuženik navažanjem šljunka bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja na cijelom dvorištu, a ne samo na navedenim parkirališnim mjestima na kojima je navezen šljunak“.

Tuženica da živi sama sa svojom bolesnom majkom na prijeporu te da samo želi mir i ne želi voditi sudske postupke s tužiteljem, pogotovo zbog ovakve minorne stvari.

Zbog svega navedenog, tužena predlaže sudu odbacivanje tužbe i tužbenog zahtjeva, podredno odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva, te obvezivanje tužitelja na snašanje parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U podnesku od dana 7. studenog 2024. (list 36-38 spisa) tužena između ostalog navodi da je činjenica da tuženica nije osporila da tužitelj i njegova obitelj prolaze kroz njezino dvorište od kada im je njezin otac prodao k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Međutim, ponavlja da tužitelj i njegova obitelj imaju mogućnost napraviti sebi put do kuće preko k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje upisane u K. O. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], a koje su u vlasništvu oca tužitelja koji isto tako prolazi kroz dvorište tuženice, a koje čestice su izravno povezane s kućom tužitelja koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i županijskom cestom koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Naime, k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je izravno povezana s k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] izravno povezana s k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u K. O. [katastarska općina]. Dakle, tužitelj i njegova obitelj imaju izravan pristup do svoje kuće preko vlastitih čestica, a koji prilaz im je puno kraći od prilaza preko dvorišta tuženice.

Ukazuje da iz izvoda iz katastarskog plana proizlazi da je put ucrtan samo do kuće tuženice, ali ne i do kuće tužitelja. Međutim, na zamolbu oca tužitelja i njegove obitelji otac tuženice je dopustio istima da se samo privremeno koriste putem koji je izgradio otac tužene kao i njegovom okućnicom sve dok oni sami ne naprave svoj vlastiti put do kuće. U prilog navedenom da ide i činjenica da predmet kupoprodajnog ugovora između oca tužitelja i oca tuženice nije bilo i stjecanje stvarne služnosti puta, jer da je to bilo tako tada bi navedena služnost bila upisana u zemljišnim knjigama, a iz spisu priležećih izvadaka iz zemljišnih knjiga to ne bi proizlazilo. Također, tužitelj ne može steći niti stvarnu služnost puta jer se tome protivio i otac tužene, a i sama tužena. Iz svega navedenog, razvidno je da tužitelj ne može imati stvarnu služnost puta jer nisu ispunjeni uvjeti za to. Osim navedenog, tužitelj zajedno sa svojim ocem može osigurati pristup na svoju nekretninu izravno s glavne ceste, a kako je to više puta istaknuto.

Smatra da je potrebno istaknuti da je kuća koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] objekt za povremeni život tužitelja odnosno da se radi o vikendici i da tužitelj u istoj boravi samo povremeno, te da tužitelj nema prijavljeno prebivališta na adresi prijepora, već u Zagrebu.

U odnosu na fotografije koje je tužitelj priložio uz svoj podnesak od dana 02. listopada 2024.g., a iz kojih bi proizlazilo da bi na fotografiranom mjestu došlo do smetanja posjeda prava služnosti puta, tužena ukazuje da se ne radi o putu, već o okućnici tuženice i da ista ne može ograditi svoju okućnicu zbog prolaska tužitelja, njegovog oca i ostalih članova obitelji, kao i njihovih prijatelja i majstora, pa je ista pokušala barem dijelom ograditi svoj dio okućnice a kako bi ista imala koliki toliki mir od tužitelja. Nadalje, iz fotografija je razvidno da tragovi prolaska tužitelja i njegove obitelji znatno prelaze okvire samog prolaza ljudi i automobila, te da isti koriste i više od nužnog prolaska, a to je vidljivo naročito na prvoj fotografiji.

Dakle, u odnosu na pravo stvarne služnosti puta da je potrebno istaknuti da kada je otac tužitelja kupio čestice od oca tuženice, a na kojima je sagradio kuću, tada takvim ugovorom nije bila obuhvaćena i kupnja prava stvarne služnosti puta, a niti takvo pravo tužitelj može steći na temelju dosjelosti. Prema odredbi iz čl.229 st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je određeno: (2) Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

No, kako je predmet ovog postupka smetanje posjeda prava služnosti puta, tužena da smatra kako je potrebno istaknuti da je tužitelj pod toč.3 u svojoj tužbi naveo: “Tužena je prije dolaska policije na lice mjesta ipak pomakla svoje vozilo“, dok je u svom podnesku od dana 02. listopada 2024.g. pod toč.3 naveo:“ Napominje se kako je dvorište tužene bilo odvojeno od puta trupcima, igračkama i štapovima zabodenim u zemlju (posloženim u pravcu puta). Tužitelj je uklonio te zapreke i prošao je svojim vozilom preko dvorišta tužene i na taj način je zaobišao njezino vozilo koje je bilo parkirano na putu,…”. Dakle, tuženica je sama uklonila svoje vozilo s prijepornog mjesta s jedne strane, a s druge strane tužitelj se poslužio institutom samopomoći. Cilj samopomoći je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, stoga, ako posjednik uspostavi prijašnje stanje putem samopomoći, gubi mogućnost podizanja posjedovne tužbe. Iz svega navedenog da je razvidno da je ovaj postupak potpuno suvišan budući se tužitelj poslužio samopomoći, a tuženica više nije parkirala svoje vozilo na prijepornom mjestu.

Nadalje, a s obzirom da na e-komunikaciji nije razvidno kada je tužitelj predao tužbu sudu u ovoj pravnoj stvari, ali je razvidno da je sud istu zaprimio 29. srpnja 2024.g., a kako se radi o tužbi radi smetanja posjeda koji se navodno dogodio dana 28. lipnja 2024.g., to tuženica opreza radi stavlja prigovor zastare odnosno da je u odnosu na podnošenje tužbe sudu nastupio prekluzivni rok. Odredba iz čl.21 st.3 ZOVO određuje:”(3) Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.”.

4. U odnosu na navode iz podneska tužene tužitelj se očitovao na ročištu dana 22. studenog 2024. (list 39 spisa) te navodi da osporava kako je služnost puta osnovana do opoziva, a iznesene činjenice nisu relevantne za predmet spora. U odnosu na točku 4. podneska ističe kako se ne radi o nužnom prolazu već o pravu služnosti puta, a iz dostavljenih fotografija vidljivo je da je dvorište tužene odvojeno od puta. U odnosu na točku 5. podneska tužitelj navodi kako se isti nije koristio svojim pravom služnosti puta na način na koji se inače koristi, već je prošao preko dvorišta tužene. Dakle ne radi se o samopomoći jer je tužitelj mimo svog prava služnosti puta zaobišao vozilo tužene na drugi način i to preko dvorišta tužene. Tužitelj je tužbu dostavio sudu 26. srpnja 2024.

4.1. Na istom ročištu tužena je navela da osporava da tužitelj uopće ima pravo služnosti prolaska. Ne osporava da se tužitelj koristi predmetnim putem za prolazak do svoje kuće već duži niz godina iako tužena smatra da je sukladno dogovoru njihovih prednika tužitelj trebao napraviti drugi pristup do kuće što do danas nije napravio. Smatra da se tužitelj koristio institutom samopomoći te da iz toga razloga nema interes za vođenjem ovoga postupka, pa da bi vođenje daljnjeg postupka bilo neekonomično jer bi se stranke izložilo nepotrebnim troškovima.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], izvod iz kopije katastarskog plana, prijepis posjedovnog lista, proveden je očevid na licu mjesta te geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Milki Kosanović, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka i svjedok ZE, CE, SE i ČE.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl.ing. Milke Kosanović od 28. srpnja 2025. (list 65-73 spisa) proizlazi da je službeno put evidentiran na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nastavak puta koji nije evidentiran ide preko dvorišnog dijela kč. br. [katastarska čestica] i to je jedini pristup nekretnini tužitelja odnosno kč. br. [katastarska čestica]. Nalazu prileže fotografije lica mjesta na kojima su slikani tužitelj i tužena koji su na očevidu pokazali položaje svojih vozila. Na prilogu tri je prikazano da se preko kč. br. [katastarska čestica] tužene proteže put duž njene jugozapadne međe i izmjeren je na više mjesta po širini koja varira prosječno 2,50-2,70 m što je dovoljno za prolaz vozila ali ne i za mimoilaženje dva vozila tako da se zaustavljanjem ili parkiranjem na tom putu onemogućuje nesmetan prolaz. Prema pokazivanju tužene njezino vozilo je bilo parkirano pored stabla jabuke, većim dijelom na postojećem putu čime je bio onemogućen prolaz tužitelja njegovim vozilom osim zaobilaženjem preko dvorišta tužene. Na očevidu su obiđene i nekretnine za koje tužena tvrdi da po njima tužitelj ima pristupni put, međutim zaključak je vještaka da je jedini pristup nekretninama tužitelja postojeći makadamski put širine 2,50-2,70 m koji se proteže preko kč. br. [katastarska čestica] tužene. Iako se iskazi stranaka razlikuju u pogledu položaja parkiranog vozila tužene, prema oba iskaza tužitelj toga dana nije mogao nesmetano proći svojim vozilom. Kako je vidljivo na fotografijama 8 i 9 nalaza vještaka moguće je obići dio puta na način da se prođe preko dvorišnog dijela kč. br. [katastarska čestica] kako je opisao tužitelj i kako je naznačeno na skici.

7. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od dana 6. listopada 2025. (list 84-85 spisa) precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

8. Tužena se na nalaz vještaka očitovala u podnesku od dana 01. listopada 2025. (list 80-83 spisa) u kojem navodi što je bila zadaća vještaka. Vještak da se osim izvođenja zadaće upustio u donošenje zaključaka koji bi spadali u nadležnost suda, pa tako primjerice vještak navodi pod opisom Fotografije 4 u drugom odlomku:…čime je bio onemogućen prolaz tužitelja njegovim vozilom osim zaobilaženjem preko dvorišta tužene.“, ili ispod Skice spornog prolaza po tuženoj isti na istoj strani Nalaza navodi:“….čime je onemogućila nesmetan prolaz vozila tužitelja jer je do ruba puta preostalo cca 1,20 m (put je makadamski)“. Osim navedenog, na fotografiji br.4 nije u cijelosti iscrtana razdaljina između stabla jabuke i mjesta gdje stoji tuženica. Naime, tuženica je pokazala da je svojim vozilom stala do samog stabla jabuke, a koja činjenica nije razvidna iz izmjera ucrtanih na navedenoj fotografiji, već se izmjera odnosi samo na vidljivi dio gdje navodni put prolazi lijevom stranom pa do mjesta gdje stoji tuženica.

Vještak da pogrešno navodi da bi tuženica izjavila da je postojao neki drugi pristupni put do vikendice tužitelja. Naime, tuženica je ukazala da bi tužitelj mogao napraviti svoj vlastiti pristupni put iza svoje vikendice budući tužitelj i njegova obitelj imaju mogućnost napraviti sebi put do kuće preko k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje upisane u K. O. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], a koje su u vlasništvu oca tužitelja koji isto tako prolazi kroz dvorište tuženice, a koje čestice su izravno povezane s kućom tužitelja koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i županijskom cestom koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Naime, k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je izravno povezana s k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] izravno povezana s k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u K. O. [katastarska općina]. Dakle, tužitelj i njegova obitelj imaju izravan pristup do svoje kuće preko vlastitih čestica i nema nikakvih drugih prepreka koje bi onemogućavale izgradnju tog puta s time da bi im taj prilaz bio puno kraći od prilaza preko dvorišta tuženice.

Naime, otac tuženice da je put do svoje kuće sam napravio koristeći tešku mehanizaciju, pa tuženica očekuje da bi i tužitelj sebi mogao napraviti svoj vlastiti put do svoje vikendice, a kako je to u više navrata bilo i rečeno od strane oca tuženice, a čemu se otac tužitelja nije bio protivio, barem ne za života oca tuženice.

Tuženica smatra da nije pravilno izmjerena širina navodnog puta. Prema tuženici se ne bi radilo o širini puta od 2,50-2,70 m, već bi se radilo o užem putu. Naime, vještak nije odredio koja je polazna točka za izmjeru širine navodnog puta, kao niti koja je završna točka izmjere širine istog. No, ako i uzmemo da bi širina navodnog puta bila između 2,50 – 2,70 m razvidno je da je to značajno uže od 3,50 m. I na kraju ono što je bitno, navodni put se nalazi u dvorištu tuženice, a koju činjenicu potvrđuje i vještak na trećoj stranici Nalaza ispod priloga 2-Ortofotosnimka 2023 g. s uklopom katastarskih čestica gdje se u drugom redu navodi:“…a nastavak puta koji nije evidentiran ide preko dvorišnog dijela k. č. [katastarska čestica] (kako je naznačeno crvenom linijom).

Ističe nadalje tužena da je vještak u na 4.stranici pod Prilogom 3-Skica spornog prolaza po tužitelju u legendama navedene skice naveo:“crveno-crtkane strelice- pokazuju obilazak tužitelja preko dvorišta. S obzirom da se tužitelj u utuženo vrijeme koristio institutom samopomoći isti da nema pravo na sudsku zaštitu. Naime, sudska praksa smatra da sudska posjedovna zaštita pruža potpuniju zaštitu od samopomoći, ali je potrebno uzeti u obzir specifičnosti ovog predmeta, a to je da je tužitelj koristio dvorište tuženice i za prolaz vozila i za obilazak vozila tuženice.

Neovisno o primjedbama na Nalaz i mišljenje navedenog vještaka tuženica ističe da je odredbom čl. 224 st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje treba analogono primijeniti i u ovom postupku, određeno: „Nužni prolaz ne može sud osnovati preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi, kroz zgrade, kroz ograđena kućna dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači; a kroz ograđene vrtove i vinograde može osnovati nužni prolaz samo ako za to postoji osobito jak razlog.“, a odredbom čl.220 st.1 ZV je određeno: “Tek upisom u zemljišne knjige pravo na put postaje pravno vidljivo i djeluje prema trećim osobama, što osigurava dugoročnu pravnu sigurnost vlasnika nekretnine“.

Dakle, svjedok ZE da niti po kojem osnovu nije imao pravo proći svojim vozilom preko k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a niti prijatelji i poznanici tužitelja, a kamoli se parkirati na istom.

S obzirom da je postojanje prava služnosti puta prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, potrebno je istaći da tužitelj nema pravo služnost puta i da ga isti ni ne može steći budući isti koristi dvorište tuženice, to pravo nije upisano u zemljišne knjige, može napraviti sebi put preko vlastitih čestica koji bi izravno povezivao njegovu vikendicu s glavnom prometnicom čime bi uštedio vrijeme, za stjecanje dosjelošću nije ispunjen uvjet budući tužitelj nije pošteni posjednik jer je znao da je prolazak kroz dvorište tuženice samo privremeno rješenje, a o čemu je posvjedočila i svjedokinja CE.

9. Vještakinja se na primjedbe i navode tužene očitovala podneskom od dana 12. listopada 2025. (list 88-90 spisa) u kojem u bitnome navodi da se na uviđaju raspravljalo gdje je spornog dana stajalo vozilo tužene, kako se kretao tužitelj svojim vozilom, a sve u odnosu na pristup tužitelja njegovoj nekretnini – potpuno je nesporno kako je spornog dana vozilo tužene bilo na njenoj k.č. i to na dijelu gdje se vide utabani tragovi vozila što se inače naziva putem ali tužena negira postojanje toga puta (sukladno njenim izjavama na uviđaju), tvrdila je kako je taj dio (vidljiv i na fotografiji 4) u stvari isključivo dvorište a ne put. Na uviđaju smo pratili iskaz tužitelja kao i iskaz tužene s time što su različito pokazali položaj njenog vozila koji je u oba slučaja bio na putu kojim tužitelj pristupa svojoj nekretnini.

Navodi da kao vještak geodetske struke identificira kako je dio dvorišta tužene, preko kojega su vidljivi tragovi vozila, u stvari utabani makadamski put. Prema tome, vozilo se prema oba iskaza (i pokazivanja) nalazilo na putu stoga se daljnje kretanje tužitelja njegovim vozilom do njegove nekretnine odvijalo zaobilazno oko vozila tužene, preko njenog dvorišta, kako je to prikazano u nalazu.

Dakle, ne radi se o pravnim pitanjima niti o zadiranju u pravne stvari odnosno o izlaženju van okvira struke. Sukladno svim iskazima vozilo tužene se spornog dana nalazilo na putu. Za daljnje kretanje po istom trebalo je vozilo tužene zaobići. Već je iz same fotografije 4 jasno, kao i iz skice i mjerenih podataka, kako se po putu nije moglo proći zbog vozila tužene što je prvenstveno matematički jasno.

Punomoćnica tužene nastavno prigovara: „... na fotografiji br.4 nije u cijelosti iscrtana razdaljina između stabla jabuke i mjesta gdje stoji tuženica.“ - to i nije bila svrha fotografije 4, niti je to htjela prikazati na toj fotografiji. Na očevidu da je sutkinja upitala tuženu neka pokaže rubni dio njenog vozila u odnosu na put. Tužena se orijentirala u odnosu na stablo jabuke, ali je ključni dio njenog pokazivanja bio upravo rubni dio njenog vozila i na taj način je stala za potrebe utvrđenja i fotografiranja. Na fotografiji 4 tužena stoji i pokazuje svojim položajem gdje se nalazio rubni dio njenog vozila. Vidi se stablo jabuke, vidi se kako je stablo iskrivljeno i to upravo bliže zemlji. Stablo jabuke je poslužilo kao orjentir i to upravo tuženici.

U odnosu na primjedbu tužene da „... vještak pogrešno navodi da bi tuženica izjavila da je postojao neki drugi pristupni put do vikendice tužitelja“ vještakinja odgovara da dok smo stajali na putu na kojemu se zbio sporni događaj tužena je uporno ponavljala kako tužitelj ima drugi pristupni put, zbog čega je obiđen i taj drugi pristup, a kada smo došli do mjesta na koje je tužena ukazivala i nismo zatekli pristupni put tužena je izjavljivala da je isti moguće napraviti.

U odnosu na primjedbu da tuženica smatra da nije pravilno izmjerena širina navodnog puta vještakinja se očituje da se nestručnim primjedbama prigovara mjerenju koje je obavljeno po sistemu više odabranih presjeka, a punomoćnica tužene traži očitovanje od koje do koje točke je vršeno mjerenje. Mjereni su presjeci i navedene su njihove prosječne mjerene vrijednosti. Put, i to ovaj predmetni put je makadamski, u funkciji, nije zarašten, prohodan je, vidljiv, postojeći dugi niz godina (prema snimcima arhivske građe), i nije dvorište. Taj put prolazi preko nekretnine tužene, preko njenog dvorišta, ali je put a ne dvorište. To su dvije različite kulture, zasebne jedna od druge.

Dodatno pojašnjava vještakinja da se širina puta 2,50 – 2,70 m (po više presjeka) odnosi na izmjerenu širinu koju su ostavili tragovi vozila, a jasno je kako te tragove ostavljaju kotači sa gumama što ne uključuje cijelo vozilo jer kada bi se izgradili zidovi sa obje strane na tim širinama – vozilo ne bi moglo proći. Kod određivanja služnosti prolaza uobičajeno se određuje širina istog od 3 m na više (ovisno o više faktora) a u iznimnim prilikama je najuža služnost 2,70 m sukladno cestovnom voznom traku.

10. Na ročištu dana 20. veljače 2026. (list 99 spisa) tužena navodi da ne predlaže usmeno saslušanje vještaka.

10.1. Na ročištu dana 20. ožujka 2026. (list 105 spisa) tužena navodi da je preciziranim tužbenim zahtjevom iz podneska od dana 6. listopada 2025. tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev pa da se tužena ne protivi takvom djelomičnom povlačenju međutim da za povučeni dio potražuje trošak postupka. Tužitelj na istom ročištu navodi da je on nakon provedenog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev, jer da prilikom pisanja tužbe niti tužitelj niti njegov punomoćnik nisu imali stručnih saznanja o stvarima o kojima se provodilo vještačenje stoga tužitelj smatra da se ne radi o povlačenju već o uređivanju odnosno preciziranju tužbenog zahtijeva sukladno nalazu vještaka.

11. Ocjenom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 79/19 i 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

12. Odredbom čl. 20. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP) propisano je da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

Čl.21. st.1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

Odredbom čl. 22. st.1. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

Odredbom čl. 24. st.1. ZVDSP-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

St.2. istoga članka je propisano da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

13. Tužitelj u tužbi navodi da se čin smetanja posjeda desio dana 28. lipnja 2024. U svom iskazu je naveo da je to bilo krajem lipnja, dok je tužena u svom iskazu navela kako misli da je bio 29. lipnja 2024. kada je auto pustila na tom putu odnosno njezinom dvorištu. Tužena ističe prigovor prekluzije jer da je tužba zaprimljena na sudu 29. srpnja 2024., dakle nakon proteka roka od 30 dana. Međutim iz tužbe proizlazi da je ista predana sudu dana 26. srpnja 2024. stoga proizlazi da je tužba podnijeta unutar zakonom propisanih rokova. Odredbom čl. 21. st.3. ZVDSP-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Dakle, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta dana 26. srpnja 2024. podnijeta je u zakonom predviđenom roku, bez obzira da li se smetanje posjeda dogodilo 28. srpnja 2024., kako se o tvrdi u tužbi ili 29. srpnja 2024. kako navodi tužena u svom iskazu.

14. Iz iskaza svih saslušanih osoba dakle tužitelja (list 101-102 spisa), tužene (list 103-104 spisa) te svjedoka ZE (list 60 spisa), CE (list 61-62 spisa), SE (list 100-101 spisa) i ČE (list 106 spisa) proizlazi da tužitelj od kada je njegov otac 1972. kupio gradilište od oca tužene, za kuću koja je kasnije i sagrađena korist dio nekretne koja je danas u vlasništvu tužene oznake kč. br. [katastarska čestica] za pristup do nekrenina oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Proizlazi da do nekretnina u posjedu tužitelja kč. br. [katastarska čestica] uopće niti ne postoji drugi pristupni put osim po kč. br. [katastarska čestica]. Kako su iskazi stranaka i svjedoka u ovom dijelu suglasni te su u skladu i sa rezultatima provedenog očevida na licu mjesta te nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Milke Kosanović čiji nalaz (list 65-73 spisa) je sud prihvatio kao objektivan i stručan, a vješatkinja je svojim naknadnim očitovanjem u cijelosti otklonila primjedbe tužene, sud smatra utvrđenim postojanje stvarne služnosti staze i kolnika u korist kč. br. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa) i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6 spisa) na teret nekretnine tužene kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 70 spisa). Posjed prava stvarne služnosti uživa posjednovnu zaštitu (čl.10. st.5. ZVDSP).

15. Pored nedvojbeno utvrđene činjenice postojanja prava stvarne služnosti opisane pod točkom 14. irelevantni su navodi tužene da tužitelj ima mogućnost osigurati si pristup od svojih nekretnina do javnog puta po nekim drugim nekretninama.

16. Što se tiče navoda tužene da njezina namjera nije bila smetati prolazak tužitelju niti joj je namjera smetati bilo kome prolazak već da je automobil ostavila na putu iz razloga što je imala namjeru ponovno sa automobilom ići nešto obaviti, stav je suda da isti ne mogu dovesti do drugačije odluke suda. Naime, iz iskaza svjedoka ZE čiji iskaz je sud prihvatio budući da je u bitnom u skladu s ostalim provedenim dokazima, a svjedok nije zainteresiran za ishod spora, proizlazi da je on predmetnim putem želio doći do kuće tužitelja jer je išao k njegovom ocu koji je tada bio u kući kako bi mu nešto popravio i kada je došao do kuće tužene nije mogao dalje tim putem jer je na sredini puta bilo parkirano vozilo tužene te je on svoj auto pustio iza automobila tužene i uputo se u kuću tužitelja pješice gdje je bio oko 20-30 minuta kada je začuo trubljenje, a kada se vratio na lice mjesta tamo je zatekao tužitelja i njegovu suprugu. Tužena je navela da ne može procijeniti koliko dugo je njezin auto bio zaustavljen na prolazu prije nego što je čula trubljenje, navela je da se ona imala namjeru samo kratko zaustaviti, da je nešto trebala napraviti u kući i presvući se. U odgovoru na tužbu tužena navodi na je auto zaustavila „kako bi odradila određene poslove u kući koji se dovrše za nekoliko minuta“. Također je navela da je znala da su roditelji tužitelja u vikendici. S obzirom da je automobil tužene bio zaustavljen na putu kojim tužitelj prolazi od javne ceste do svojih nekretnina najmanje 20-30 minuta kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ZE, imajući pri tome u vidu da je tužiteljica znala da se u vikendici nalaze roditelji tužitelja, navedeno ne upućuje na zaključak da se tužena svojim vozilom samo nakratko, na nekoliko minuta, zaustavila na putu bez namjere smetanja posjeda služnosti puta posebice pored činjenice da joj je bilo poznato da se roditelja tužitelja nalaze u vikendici te kao što je izjavila da „puno vozila prolazi tim putem kada dolazi do nekretnina tužitelja“. Osim toga tužena je mogla iz svoje kuće vidjeti, što je utvrđeno i na očevidu, da je iza njenog automobila, automobil ostavio ZE, kojemu je njezino vozilo smetalo za prolazak, pa da doista nije bilo namjere smetanja posjeda vjerojatno je da bi tužena maknula svoje vozilo. Na očevidu je nadalje utvrđeno, a što je vidljivo i na fotografijama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka (npr. fotografije 8 i 9 sa lista 73 spisa), da se između kuće tužene i pristupnog puta nalazi dvorišni dio kč. br. [katastarska čestica] na kojem je tužena moga ostaviti svoj automobil, kao što ga je i inače, kao to proizlazi iz njezinog iskaza, ostavlja u svom dvorištu, odnosno nije bilo nikakve potrebe da ga ostavlja na putu znajući da se radi o jedinom pristupnom putu do nekretnina tužitelja i njegovog oca. Dio iskaza svjedoka CE, majke tužene, koja je navela da „smatra da si tužitelj treba napraviti drugi put i da ne bi trebao više koristiti ovaj put“ te da „tužitelj više neće prolaziti po tom putu i gotovo“ ukazuje na zaključak da očito postoji otpor tužene i njezine majke, koje zajedno žive u kući koja se nalazi pored predmetnog puta, oko daljnjeg korištenja istog od strane tužitelja i ostalih osoba koje dolaze do nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. I tijekom ovog postupka tužena je u svojim očitovanjima na više mjesta osporila tužitelju pravo prolaska predmetnim putem inzistirajući da je to pravo njezin otac dozvolio samo kratko vrijeme te ponavljajući tvrdnju da si tužitelj može napraviti drugi put od svojih nekretnina do javnog puta. Tako tužena u podnesku od dana 1.10.2025. navodi da je „otac tuženice put do svoje kuće sam napravio koristeći tešku mehanizaciju, pa tuženica očekuje da bi i tužitelj sebi mogao napraviti vlastiti put do svoje vikendice..“. Iako tužena i svjedokinja CE navode da je otac tužene dozvolio prolazak po predmetnom putu smo privremeno, odnosno dok si ne naprave svoj put, za tako nešto tužena sudu nije pružila niti jedan relevantan dokaz, odnosno takvi su navodi u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima te ih stoga sud ne prihvaća, posebice imajući u vidu da je gradilište otac tužitelja kupio od oca tužene 1972. te da sve do lipnja 2024. nije bilo nikakvog problema u svezi korištenja tog puta za pristup do nekretnina tužitelja i njegovog oca. Sve navedeno prema stavu ovoga suda ne potkrjepljuje iskaz tužene da se zaustavila na svega nekoliko minuta bez namjere onemogućavanja prolaska već govori u prilog opravdanosti tužiteljevog zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite

17. Nadalje, što se tiče ukazivanja tužene da se služnost ne može osnovati preko nečijeg dvorišta za navesti je da se u ovom postupku ne osniva služnost puta, već se postupak vodi radi utvrđenja smetanja posjeda služnosti puta, a koja služnost, kao je to ranije utvrđeno, već postoji. Osim toga iz nalaza vještaka proizlazi da put prolazi rubnim dijelom kč. br. [katastarska čestica], na kojoj čestici se nalazi kuća u kojoj živi tužena sa svojom majkom, dok ostatak čestice predstavlja okućnicu. Predmetni put se nastavlja na put koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] kojim i tužena dolazi do svoje nekretnine, a s predmetnog puta tužena ulazi u svojem dvorište. S obzirom da obje stranke koriste predmetni put za pružanje posjedovne zaštite bitno je utvrditi da je tužitelj činom smetanja posjeda potpuno isključen od dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti odnosno da mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Ostavivši auto na predmetnom putu tužena je u potpunosti isključila tužitelja od dotadašnjega načina izvršavanja faktične vlasti budući da tužitelj nije mogao pored zaustavljenog vozila tužene proći predmetnim putem do svoje nekretnine.

18. Tužena nadalje iznosi stav da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu jer da se poslužio institutom samopomoći. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj, a da bi došao do svoje nekretnine, s obzirom da nije mogao proći po putu kojim je uvijek dolazio do nekretnine odlučio zaobići zaustavljeno vozilo tužene zbog čega je maknuo određene stvari sa dvorišta tužene (dječje igračke, vaze) te zaobišao vozilo tužene vozeći po drugom odnosno dvorišnom dijelu kč. br. [katastarska čestica]. Na navedeni način međutim tužitelj nije uspostavio prijašnje posjedovno stanje budući da nije prošao po putu kojim je do tada uvijek prolazio već je prošao po drugom dijelu kč. br. [katastarska čestica]. Da se put nalazi samo na jednom dijelu kč. br. [katastarska čestica] i to upravo na onom na kojem je tužena ostavila zaustavljeno svoje vozilo jasno je vidljivo iz fotografija lica mjesta (npr. fotografije broj 8 i 9 sa lista 73) jer su na istome jasno vidljivi tragovi vozila (za razliku od ostatka kč. br. [katastarska čestica] na kojem takvih tragova nema), a i sam vještak u svom pisanom očitovanju navodi (list 88 spisa) da taj dio kč. br. [katastarska čestica] identificira kao utabani makadamski put. Dakle, u situaciji kada je tužitelj do svoje nekretnine došao na drugi način, a ne po predmetnom putu, ne može se reći da je iskoristio institut dopuštene samopomoći opisan u čl. 27. ZVDSP-a jer nije uspostavio prijašnje posjedovno stanje.

19. Kako je tužena nakon počinjenog čina smetanja posjeda služnosti puta maknula svoje vozilo s pristupnog puta tužitelj je ovlašten tražiti od suda da se utvrdi počinjeni čin smetanja posjeda te tuženoj zabrani takvo i slično smetanje posjeda ubuduće.

20. Slijedom svega iznijetog tužbeni je zahtjev usvojen te je odlučeno kao u toč. I i II izreke ovog rješenja. Imajući u vidu da iz nalaza vještaka proizlazi da je put širine 2,50-2,70 m mjereno u više odabranih presjeka sud je u izreci na taj način označio širinu puta (umjesto po tužitelju označene širine od 2,70 m) čime nije prekoračen tužbeni zahtjev već je isti usklađen s nalazom vještaka i stvarnim stanjem na licu mjesta.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a. Dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 eur (tbr.7.t.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje Tarifa), a koja nagrada se odnosi na četiri radnje i to sastav tužbe, sastav podneska od 2.10.2024., zastupanja dana 11.10.2024 i 22.11.2024. Nadalje sukladno Tbr.7.2. Tarife za svaku daljnju radnju tužitelju pripada nagrada u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eur. Stoga je tužitelju dosuđen i daljnji trošak i to zastupanja na očevidu dana 1.7.2025. (100,00 eur), sastava podneska od 7.10.2025. (100,00 eur), te zastupanja dana 20.2.2026. i 20.3.2026. (100,00 eurx2). Dakle ukupno je na ime troškova zastupanja tužitelju priznat iznos od 900,00 eur što uvećano za PDV (225,00 eur) iznosi 1.125,00 eur. Tužitelju je nadalje priznat trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 700,00 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu 13,27 eur i na rješenje u istom iznosu. Dakle ukupno je tužitelju na ime troškova postupka priznat iznos od 1.851,54 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke.

22. Što se tiče zahtijeva tužene sa ročišta od dana 20. ožujka 2026. kojim potražuje od tužitelja naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtijeva stav je ovoga suda da je tužitelj nakon provedenog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Preciziranim zahtjevom tužitelj je kao poslužnu nekretninu označio samo kč. br. [katastarska čestica] te je sada označio širinu puta od 2,70 m, dok je u tužbi kao poslužna nekretnina bila navedena i kč. br. [katastarska čestica] te je put bio označen u širini od 3,5 m. Tužba međutim ni u kojem dijelu u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje smetanja posjeda služnosti puta nije povučena, a tužitelj je već u tužbi predložio provođenje očevida i geodetskog vještačenja te naveo da zadržava pravo u vezi spornog puta urediti tužbeni zahtjev. Osim toga, sve i kada bi se prihvatio stav tužene da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, tužena je podnesak tužitelja od 6. listopada 2025. kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev primila 13. listopada 2025., te se u roku od 15 dana nije očitovala da se protivi eventualnom povlačenju niti je u istom roku zatražila trošak te bi se već nakon protka roka od 15 dana od dana primitka podneska tužitelja temeljem čl. 192. st.3. ZPP-a smatralo da je tužena pristala na povlačenje, a samo u istom roku tužena je mogla postaviti zahtjev za naknadu troškova postupka. Stoga nije udovoljeno zahtjevu tužene za naknadu troškova.

U Delnicama, 8. svibnja 2026.

S U D A C

mr. sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.