REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-638/2019-53

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 8. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.2.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 3206758106 broj kreditne partije 7103164536, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30.05.2006., a koja glasi:

« promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke dd. ....»

"...promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora "

te u odredbi čl.7.2. koja glasi:

« u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora»,

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 3206758106 broj kreditne partije 7103164536, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30.05.2006 .god a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:

« prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita . », u odredbi čl.2.1. koja glasi:

« po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. » te u odredbi čl.7.1. koja glasi:

« po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.» pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.“

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 6.041,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku 01.10.2015.. pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.,a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015. po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, od 1.1.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.678,69 EUR na ime zakonskih zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos pretplate s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja za razdoblje do 30.09.2015.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 2.434,79 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku 01.10.2015. pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015. po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, od 1.1.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a sve u roku od 15 dana."

III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Dana 4. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja AT u kojoj navodi da je 30.05.2006. kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 3206758106 broj kreditne partije 7103164536, kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 52.700,00 CHF. Ugovor sadrži ugovorenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke — tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.

1.1. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 52.700,00 CHF-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 264,21 CHF prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan sklapanja predmetnog ugovora 30.05.2006. srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi HNB —a iznosio je 4,656945. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.

1.2. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Anexima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzurom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Za korisnika kredita to je značilo da se od zaključenja anexa/dodatka otplata njegovog kredita veže za valutnu klauzulu u EUR-u. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Rev 2868/2018 od dana 12. veljače 2019. utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) zaključili dodatak ugovoru o kreditu, kojim dodatkom su obveze iz osnovnog ugovora namijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već upravo suprotno da korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju — pravo na povrat novčanog iznosa.

1.3. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te posl.br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018. koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom se utvrđuje: ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (č1.87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora (30.05.2006.) bio važeći prema tečajnoj listi HNB-a 4,656945 obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos, no kako mu banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Podneskom od dana 28. lipnja 2019. tužitelj je uredio zahtjev za isplatom na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.155,10 eur (38.841,09 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate.

1.4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 9. travnja 2026. preinačio tužbeni zahtjev za isplatom na način da od tuženika, s osnova preplate kamatne stope i valute potražuje isplatu iznosa od 6.041,61 eur, s osnova razlike u glavnici iznos od 2.434,79 eur te s osnova obračunate zakonske zatezne kamate na iznose pozitivne preplate iznos od 2.678,69 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženi se preinaci protivio, a sud je istu dopustio sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu ZPP) obzirom je ista svrsishodna za razrješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev, kao neosnovan u pogledu pravne osnove, opreza radi i visine odnosno izračuna navodne preplate (u odnosu na glavni iznos kao i sporedna potraživanja), ističe i prigovor zastare u odnosu na sve iznose koje tužitelj potražuje od tuženika, a koji su dospjeli prije 4. lipnja 2014. godine. Posebno ukazuje da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/2015) (u nastavku „ZID ZPK /15"), obzirom da su tužitelj i tuženik sklopili 22. prosinca 2015. Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u EUR. Konverzijom predviđenom ZID ZPK /15 postiže se: 1. promjena valute kredita iz CHF u EUR, 2. promjena kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja aneksa ugovoru, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, 3. utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te 4. sporazum o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa, a što proizlazi iz pravila konverzije predviđenih člankom 19.c. ZID ZPK /15. Svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije, te iskorišteni za namirenje EUR kredita. Ukoliko se izvrši uvid u promete po kreditu, vidljivo je kako je tužitelj 15. studenog 2007. uplatio banci anuitet u iznosu od 287,02 CHF, odnosno anuitet po povećanoj kamati od 5,15% (u kunskoj protuvrijednosti 1.281,26 kn). Uvidom u izračun konverzije isto tako je vidljivo kako banka u studenom 2007. (strana 4 izračuna) u izračun konverzije uvrštava uplatu izvršenu u studenom 2007. u iznosu od 287,02 CHF, odnosno 1.281,26 kn, odnosno uplatu po povećanoj kamati od 5,15%. Navedeni princip vidljiv je kod svake tužiteljeve uplate, te promjene kamatne stope. Prema izračun konverzije vidljivo je kako glavnica isplaćenog kredita preračunata u EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosi 33.786,38 EUR; - nedospjela (neotplaćena) glavnica na dan 30.09.2015. po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznosi 29.110,64 EUR; - potrebne Uplate po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznose 23.213,06 EUR; - ukupno uplaćeno po kreditu s valutnom klauzulom u CHF preračunato u EUR iznosi 23.243,98 EUR. Dakle, sasvim pojednostavljeno, da je tužitelj 30.5.2006. godine uzeo kredit u EUR, taj iznos kredita bio bi 33.786,38 EUR. Od dana sklapanja kredita pa do dana 30.09.2015. tužitelj bi po takvom EUR kreditu na ime glavnice i kamata banci bio dužan platiti 23.213,06 EUR- a, pri čemu bi na dan 30.9.2015. njegova neotplaćena glavnica bila 29.110,64 EUR. Tužitelj je, dakle, preplatio EUR kredit za samo 30,92 EUR odnosno 235,98 kuna, te će mu taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta. Dakle, tužiteljeva kreditna obveza po EUR kreditu je namirena i iznosima koje tužitelj potražuje u ovom postupku. Stoga je zahtjev koji tužitelj postavlja u tužbenom zahtjevu, protivan odnosno suprotan izričito propisanim pravilima konverzije. Tužitelj naime, polazi od pretpostavke, da mu je trebao prilikom konverzije, biti priznat iznos po pojedinom anuitetu iz fiksnog otplatnog plana u CHF-u s početnom kamatnom stopom od 4,50 % godišnje, za cijelo vrijeme razdoblja otplate kredita do trenutka konverzije (i kasnije) te početni tečaj za CHF. Međutim, kada bi se takav tužiteljev stav prihvatio kao ispravan, negirali bi se mandatorni principi konverzije, naloženi člankom 19.c. st.1. t.2. i 3. ZID ZPK/15, koji izričito navode kako je banka prilikom obračuna konverzije umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF bila dužna primijeniti kamatnu stopu jednaku kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR, pri čemu se konverzijom mijenja valuta kredita iz CHF u EUR. Sklapanjem Dodatka Ugovoru tužitelj je stavljen u položaj kao da je za cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR te su sve tužiteljeve uplate (i po povećanoj kamati i po tečaju na dan uplate) uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene za namirenje usporednog EUR kredita, te samim time, činjenica da li je u to vrijeme bila donesena odluka VTS-a RH Pž-6632/2017 nije od nikakvog utjecaja na matematički izračun konverzije. Tužitelj je pravilnost izračuna konverzije potvrdio potpisom samog Dodatka ugovoru o kreditu, gdje su na koncu ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji, temeljeni na izračunu konverzije. Tuženik pored toga ističe kako je banka sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Prema tome, ako bi bilo tko trebao dokazivati da svi plaćeni iznosi nisu u konverziji, onda to jedino može biti tužitelj, dok na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, obzirom da je to upravo potvrdio sudski vještak, odnosno u konkretnom slučaju neovisni revizor. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.

3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu, Dodatak Ugovoru o kreditu, nalaz i mišljenje vještaka MARIMAR- FIN d.o.o. i njegova dopuna, otplatni plan, promet po kreditu, ostala dokumentacija u spisu te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:

- da je 30. svibnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu za iznos kredita od 52.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatu od 4,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da su 22. prosinca 2015. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro na dan 30. rujna 2015. te sačinile novi otplatni plan za preostali iznos kredita u eurima,

- da je sukladno čl. 6. Ugovora o kreditu namjena kredita kupnja stana.

6. Među strankama je sporno radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a posljedično tome, ima li tužitelj, nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženi od njega naplatio na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužitelj kao individualni potrošač pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporan je prigovor zastare i visina tužbenog zahtjeva.

7. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.

8. Nije osnovan stav tuženika u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i stav da tužitelj nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu više nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i posl.br. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 22. prosinca 2015. korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

8.2. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.3. Navedena je presuda, u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je odluka u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

8.4. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

8.5. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.6. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, koji bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.7. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

9. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlašten predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljem, odnosno tužitelju kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

9.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kredit uzeo za kupnju stana koji je prodao jer nije mogao otplaćivati kredit. Od kupnje do prodaje živio je u predmetnom stanu. Kredit je on otplaćivao. Početna rata je bila oko 2.140,00 kuna a na kraju je narasla na 3.300,00 kuna. Od poznanika je dobio preporuku da se javi u Zagrebačku banku kako bi podigao kredit, sa službenicom je razgovarao o opcijama koji kredit uzeti, bilo je riječi o kreditima u kunama, eurima i chf, no službenica je rekla kako je chf stabilan, država je stabilna, ne ide gore, rata je povoljnija, primjerice rata za kredit u euru bi iznosila 2.450,00 kuna, pa se odlučio na kredit u chf. Taj razgovor sa službenicom trajao je 10-15 minuta. O promjeni kamatne stope nije ništa spominjala, pitao je o posebnim uvjetima o ugovoru jer ga je zanimalo da li može vratiti dio kredita kad dobije nasljedstvo, na što mu je odgovorila da se ništa ne brine da ako do toga dođe da se samo njoj javi. Ugovor je pročitao, vrlo brzo, ugovor je bio jasan, nije stručan, bilo mu je bitno koliko iznosi rata i koji iznos će dobiti. Nakon što je rata počela rasti nije se posebno obratio tuženiku već je pratio što se događa i drugim ljudima. Apsolutno se ne sjeća sklapanja Dodatka ugovora o kreditu. Zna da su ga zvali iz banke i to je to. Osobna bankarica nije mu ništa obrazlagala oko valute chf samo je rekla da se ne brine. Banka je pripremila Ugovor i Dodatak ugovoru. Stan nije iznajmljivao te nije imao prijavljen ni obrt ni trgovačko društvo na toj adresi. Prije sklapanja ugovora nije tražio nikakva objašnjenja, kod službenice tuženika došao je po preporuci. Nije razmišljao da bi se rata tako jako mogla mijenjati, a znao je da je promjenjivo obzirom na kamatu i valutnu klauzulu. Kredit je otplatio.

9.2. Iskaz tužitelja sud prihvaća, jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegovi su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljem, niti mu je dano detaljno pojašnjenje valutne klauzule, odnosno egzaktni parametri o načinu promjene kamatne stope, dok je konverziju dobrovoljno sklopio.

10. Valja također napomenuti da tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu. Također, odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

11. Nadalje, u postupku kolektivne zaštite je nepoštenost odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u spomenutom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule (s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti), odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje u tekstu: ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

11.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

11.3. Glede valutne klauzule, iako je njezino ugovaranje načelno dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05, u postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

11.4. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tuženika, a kako to nije slučaj u spornom ugovoru, to su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženi kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama te je u tom dijelu zahtjev tužitelja utvrđen osnovanim.

13. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku MARIMAR-FIN d.o.o. radi izračuna:

- razlike preplaćenog CHF tečaja, odnosno po mjesecima izračuna pozitivnu preplatu koja je nastala na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i početnom CHF tečaju,

- razlike preplaćene kamate, odnosno po mjesecima izračunati razliku između stvarno naplaćene kamate po kreditu (kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužitelj trebao plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu, primjenom početnog CHF tečaja,

- prilikom izrade izračuna u razdoblju od 01. siječnja 2014. pa nadalje primijeniti zakonsku kamatnu stopu od 3,23%, sukladno Izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 01. siječnja 2014. kojim je propisano da se na sve stambene kredite u CHF valuti ima primijeniti kamatna stopa od 3,23%.

13.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je tužitelj zaključio u svojstvu korisnika kredita dana 30.05.2006. sa tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206758106, kreditna partija 7103164536 (list 12-20 spisa) kojim je ugovoreno da banka odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 52.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na način utvrđen ovim Ugovorom. Korisnik kredita dužan je kreditoru iznos kredita platiti u anuitetima i redovnu kamatu koja je promjenjiva, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Rok otplate je 30 godina. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno prvog dana u mjesecu. Dana 01.01.2014. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čije odredbe su regulirale kamatnu stopu na stambene kredite nominirane u valuti CHF, čime po predmetnom kreditu kamatna stopa od 01.01.2014. godine iznosi 3,23% do dana obračuna konverzije kredita kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15) koja je stupila na snagu 27.01.2015. utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno do 27.01.2016. Dana 22.12.2015. zaključen je Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/2015) broj 01/2015, broj računa 7103164536 (list 21-28 spisa) na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kojim je utvrđeno stanje neotplaćene glavnice kredita u CHF u iznosu od 43.790,94 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30.09.2015. godine iznosi 305.694,57 HRK. Prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30.09.2015. Njihova razlika predstavlja preplatu koja na dan 30.09.2015. iznosi 235,98 HRK. Na dan 30.09.2015. nedospjela glavnica kredita u EUR, utvrđena prinudnim umanjenjem stanja neotplaćene glavnice kredita iznosi 29.110,64 EUR, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Temeljem podataka iz dokumenta Izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 60-70 spisa) vještak je utvrdio visinu primjenjivanih kamatnih stopa i razdoblja njihova važenja, te posljedično izmjenama visinu obračunatih i naplaćenih anuiteta u valuti kredita CHF. Izračun se odnosi na razdoblje otplate kredita s vk u CHF, odnosno do obračuna konverzije kredita 30.09.2015., a tijek poslovnih događaja prikazan je kronološkim redoslijedom po mjesecima. U otplati kredita s valutnom klauzulom kunska protuvrijednost anuiteta može se promijeniti s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja valute kredita, ukoliko je nepromijenjen rok otplate kredita. Da bi se razlučilo koliko je više ili manje plaćeno s osnova promjene kamatne stope eliminira se utjecaj promjene tečaja, i obrnuto, da bi se razlučilo koliko je plaćeno više ili manje s osnova promjene tečaja isključuje se utjecaj promjene kamatne stope na otplatu. Kod kredita s valutnom klauzulom, ovdje u CHF, promjenom kamatne stope mijenja se iznos anuiteta i u anuitetu se mijenja odnos kamate i otplatne kvote. Kada kamatna stopa raste u anuitetu se otplaćuje više kamate a manje otplatne kvote u odnosu na početni otplatni plan, i obrnuto. Iz tog razloga u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja valute kunska razlika anuiteta koji je uplaćen i kunskog anuiteta po početnom planu obračunat po tečaju na dan isplate kredita predstavlja zbroj razlike kamate u CHF (između plaćene i kamate po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i razlike otplatne kvote (između plaćene i otplatne kvote po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i tečajne razlike između stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan plaćanja i stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan isplate kredita.

Zaključno vještak navodi da za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu pa do provođenja konverzije 30. rujna 2015. razlike preplaćene kamate, kao razlike između stvarno naplaćene kamate po kreditu (kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužitelj trebao plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu, primjenom početnog CHF tečaja na način da je prilikom izrade izračuna u razdoblju od 01. siječnja 2014. pa nadalje primijenjena zakonska kamatna stopa od 3,23%, ukupno iznose 2.419,79 EUR (stupac 17 Tabele br. 5), razlike preplaćenog CHF tečaja, odnosno po mjesecima pozitivne preplate nastale na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom CHF tečaju ukupno iznose 3.621,82 EUR (stupac 17 Tabele br. 6 ). U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015., razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 29.110,64 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 43.790,94 CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 2.434,79 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita.

13.2. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je iznio primjedbe u podnesku od 9. travnja 2025. u kojem osporava nalaz iz razloga što je vještak u izračun uvrsti iznos interkalarne kamate; za izračun razlike kamate iz anuiteta iznos u CHF množi sa tečajem na datum isplate kredita, a trebao je tečajem na datum stvarnog podmirenja anuiteta; smanjuje inicijalni anuitet s promjenom kamate 01.01.2014, a trebao je koristiti nepromijenjen inicijalni anuitet tokom cijelog izračuna, nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 235,98 kn. Tužitelj je primjedbe iznio na ročištu navodeći kako vještak pri izračunu nije uzeo u obzir preplatu priznatu u konverziji te nije izračunao na iznose utvrđene preplate zakonske zatezne kamate do dana konverzije te proveo uračunavanje.

13.3. S obzirom na primjedbe stranaka provedena je pisana dopuna nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš iz MARIMAR - FIN d.o.o. radi utvrđenja je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu te na temelju čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) izvršiti uračunavanje pretplate priznate Dodatkom ugovora o kreditu (konverziji) na način da se na svaki mjesečni iznos preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi obračunaju zatezne kamate od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015. dok se ne dosegne preplata koja je priznata prilikom konverzije te očitovanja na primjedbe tuženika iz podneska od 9. travnja 2025.

13.4. U odnosu na primjedbe tuženika vještak je naveo kako su iste neosnovane. U izračunima je uvrštena interkalarna kamata iz razloga što je to iznos redovne kamate koju je tužitelj podmirio i po kojoj također postoje tečajne razlike u otplati u odnosu na početni tečaj kredita. U pogledu primjene tečaja u iskazivanju preplate kamate ispravno je primijenjen početni tečaj kredita sukladno vrlo preciznoj i točnoj analitičkoj metodi izračun razlika po plaćenom kreditu u odnosu na početne uvjete kredita, a koja metodologija je detaljno obrazložena na str. 14 nalaza i mišljenja. Vještak je u početnom otplatnom planu za razdoblje nakon 01.01.2014. godine primijenio kamatnu stopu 3,23% iz razloga što mu je taj parametar izračuna određen zadaćom vještačenja. U pogledu prigovora kako vještak nije uzeto u obzir preplatu utvrđenu u postupku konverzije po tuženiku vještak se očituje kako mu zadaćom vještačenja nije bilo određeno uzimati u obzir preplatu iz konverzije.

13.5. U pogledu prijedloga za dopunu nalaza i mišljenja navodi da je prikaz ukupne preplate s osnova promjene kamatne stope i s osnova promjene tečaja (samo pozitivne razlike) sa obračunatim zateznim kamatama za razdoblje od dana svake preplate do 30.09.2015. prikazan u Tabeli br. 1. Rekapitulacija konverzije kredita prikazana je u Tabeli br. 2. Izračun umanjenja zatezne kamate za iznos preplate priznate u konverziji primjenom pravila uračunavanja određenim čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima vještak dan u Tabeli br. 3. Izračunom je vještak utvrdio preplatu u razdoblju od početka otplate kredita do dana provedbe konverzije svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa koji je tužitelj platio u odnosu na anuitet koji je trebao platiti, kada je izračunat primjenom tečaja švicarskog franka koji je vrijedio na dan isplate kredita i početno ugovorene kamatne stope u ukupnom iznosu od 6.041,61 EUR, od toga s osnova promjene kamatne stope 2.419,79 EUR, a s osnova promjene tečaja 3.621,82 EUR. Izračunom je vještak utvrdio zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene kamatne stope za razdoblje do 30.09.2015. u ukupnom iznosu od 1.500,79 EUR, kako je specificirano u stupcu 5 Tabele br. 1 Dopune nalaza i mišljenja. Nadalje, izračunom je vještak utvrdio zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene tečaja (pozitivne tečajne razlike) za razdoblje do 30.09.2015. godine u ukupnom iznosu od 1.177,90 EUR, kako je specificirano u stupcu 8 Tabele br. 1 ove Dopune nalaza i mišljenja. Dakle, ukupna zatezna kamata na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja i to samo na pozitivne razlike do 30. rujna 2015. godine iznosi 2.678,69 EUR kako je specificirano u stupcu 10 Tabele br. 1 Dopune nalaza i mišljenja. Vještak je utvrdio da su prilikom izračuna konverzije uzete u obzir sve tužiteljeve kunske uplate vršene po realiziranom (stvarno plaćanom) kreditu s vk u CHF sa svim izmjenama kamatnih stopa i tečaja po njemu do 30.09.2015. godine. Dakle, u obračun konverzije izvršen je uključujući i plaćanja koja su posljedica promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope. Tužiteljeve uplate po realiziranom kreditu s vk u CHF premašile su potreban iznos za namirenje obveza po simuliranom konvertiranom kreditu s vk u EUR stoga je tuženik tužitelju u obračunu konverzije kredita na dan 30.09.2015. utvrdio preplatu u iznosu od 31,32 EUR. Zatezna kamata obračunata na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja do 30. rujna 2015. godine umanjena za preplatu iz konverzije iznosi 2.647,37 EUR.

13.6. Prilikom usmene dopune na ročištu održanom dana 10. travnja pojasnila je da je interkalarna kamata redovna kamata koju banka obračunava i naplaćuje korisniku kredita po ugovorenoj kamatnoj stopi za razdoblje od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u redovnu otplatu. Na pitanje da li se interkalarna kamata mijenjala po ovom kreditu navela je da je iznos interkalarne kamate koji je obračunat i naplaćen u iznosu od 51,57 chf uplaćen i isti je fiksni.

13.7. Nakon provedene dopune stranke nisu imale primjedbi glede matematičkog izračuna, a sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda te pisanom i usmenom dopunom otklonio primjedbe stranaka.

14. Međutim, u ovome je postupku nesporno da su stranke 22. studenog 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope.

14.1. Taj Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

14.2. U konkretnom slučaju predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen je u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost, a kako je to i ranije obrazloženo.

14.3. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

14.4. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

14.5. Tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, u konkretnom je slučaju utvrđen manjak i sklopljen Sporazum o načinu namirenja manje uplaćenog iznosa nakon konverzije, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženika bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u EUR i to radi namirenja postojećih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

14.6. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

14.7. Tužitelj je kao potrošač prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), te stoga nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu od 30. svibnja 2006., zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate. Obzirom na navedeno, neosnovan je i zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose preplate.

14.8. Tužitelju nadalje ne pripada ni pravo na isplatu iznosa od 2.434,79 eura na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valuti CHF, a sve obzirom je 22. studenog 2015. između stranaka u postupku sklopljen navedeni Dodatak Ugovora o kreditu. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelj je sklapanjem navedenog Dodatka prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, sve na način na koji je to i prethodno obrazloženo. Imajući u vidu sve naprijed navedeno odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda A i B od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena.

U Puli, 8. svibnja 2026.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnicima