REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-206/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u prisutnosti HF, punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.977,10 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate,

- 663,61 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 663,61 EUR za dan 15. travnja 2013. te za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR s zateznim kamatama na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate i na iznos od 663,62 EUR od 15. travnja 2013. do isplate, kao neosnovan.

III. Određuje se da će svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem Pr-13405/2013, vodi postupak radi naknade štete tužitelja BF protiv tuženika CF, društva Strabag d.o.o. i Croatia osiguranje d.d., uz sudjelovanje Euroherc osiguranje d.d. kao umješača na strani tuženika CF. Radi se o šteti koju je KF pretrpio uslijed ozljeđivanja na radu, kao radnik CF, slijedom čega da potražuje naknadu neimovinske štete za pretrpljene ozljede, imovinske štete te rente za izgubljenu zaradu. Budući da je ovdje tužitelj, Croatia osiguranje d.d., isplatio BF u mirnom postupku naknadu neimovinske štete u iznosu od 65.000,00 kn (29. studenog 2012.) i imovinske štete u iznosu od 10.000,00 kn (15. travnja 2013.), a da je naknada štete krajnja obveza tuženika, to u ovom postupku zahtijeva regresnu isplatu onog što je isplazio oštećeniku BF, dakle, isplatu iznosa od 75.000,00 kn s zateznim kamatama na iznos od 65.000,00 kn od 30. studenog 2012. do isplate te na iznos od 10.000,00 kn od 15. travnja 2013. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbi ističe prigovor zastare, budući da je od dana nastanka štetnog događaja, 24. ožujka 2012., te od dana kada su izvršene isplate do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 23. studenog 2017., proteklo više od 3 godine. Pojašnjava da je tužitelj osiguratelj od odgovornosti društva Strabag d.o.o. za štete nastale trećim osobama u obavljanju njegove djelatnosti, a da je on osiguratelj poslodavca oštećenog BF, CF, kao nositelja [obrt], koji je u prekršajnom postupku oslobođen krivnje da bi 24. ožujka 2012., u Zadru, na privremenom gradilištu izgradnje trajektnog terminala [adresa], svom radniku BF dozvolio obavljanje poslova signaliste i vozača tereta, bez prethodnog osposobljavanja za obavljanje tih poslova na siguran način, kao i da bi ga rasporedio na poslove signaliste i vozača tereta, koji spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, iako prethodno nije utvrdio da KF ispunjava potrebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja i stručne osposobljenosti za obavljanje tih poslova. S obzirom da je njegov osiguranik oslobođen krivnje, smatra da ne postoji niti njegova odgovornost za štetu nastalu radniku njegova osiguranika. Pored toga, da je tužitelj u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu priznao svoju odgovornost. Osporava visinu nastale štete te tijek zateznih kamata.

3. Na upit suda po kojoj pravnoj osnovi su u parnici koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, solidarno tuženi Strabag d.o.o., CF i Croatia osiguranje d.d., stranke su odgovorile da su svi oni tuženi solidarno kao osobe koje su zajedničkim radnjama prouzročili štetu oštećeniku BF, dok iz ostatka spisa proizlazi da je Strabag d.o.o. tužen kao glavni izvođač radova na privremenom gradilištu izgradnje trajektnog terminala [adresa], CF (poslodavac BF) kao podizvođač radova te Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelj Strabaga d.o.o., glavnog izvođača.

4. Stranke su se suglasile da se u ovom postupku kao dokaz koriste zapisnici s ročišta u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013, na kojima su saslušani KF, RF (poslovođa na privremenom gradilištu u [adresa]), VF (neposredno nadređen BF i prisutan na dan štetnog događaja na privremenom gradilištu), IF (upravljao dizalicom koja je prenosila betonske blokove, od kojih je jedan prignječio ruku BF), PF (očevidac, radnik koji je obavljao poslove na istom gradilištu kao i KF) i ČF, kao i zapisnici o ispitivanju BF, RF, IF i PF u istražnom postupku Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013. Osim toga, suglasile su se da se iz navedenog radnog spora u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra izv. prof. dr. sc. Lane Mužinić, dr. med. (pisani nalazi te usmeni iskazi).

5. Osim toga, sud je na prijedlog stranaka izveo dokaz čitanjem Ugovora sklopljenog 15. prosinca 2011. između Strabag d.o.o. i CF, o podizvođenju radova na proizvodnji armirano – betonskih i prednapetih elemenata na trajektnom terminalu [adresa] – [adresa], Lot II/IIIa, sastavni dio kojeg je Ugovor o organiziranju i provođenju zaštite na radu, pribavljenih iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013, priklopljenog na spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr- 13405/2013.

6. Na upit suda po kojim činjeničnim osnovama (za koje vidove štete) je tužitelj isplatio naknadu štete BF, tužitelj je odgovorio da mu je 65.000,00 kn isplatio po osnovi povrede prava osobnosti (neimovinska šteta), dok mu je 10.000,00 kn isplatio po osnovi izgubljene zarade (imovinska šteta – iznos je isplaćen tadašnjoj odvjetnici BF, Klaudiji Šopić), budući da mu se je oštećeni KF obratio s odštetnim zahtjevom kao osiguratelju društva Strabag d.o.o. od izvanugovorne odgovornosti za štetu, koji je bio glavni izvođač radova na gradilištu na kojem je obrtnik CF bio podizvođač radova, a KF radnik CF.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitani su medicinska dokumentacija za BF (list 2. – 38. spisa), fotografije ozljede BF (list 39. spisa), tuženikova polica osiguranja izvanugovorne odgovornosti za osiguranika CF (list 41. spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 54. – 59. spisa), isprave dostavljene uz podnesak tužitelja do 25. travnja 2018. (list 60. – 65. spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 23. siječnja 2012. između CF, nositelja obrta [obrt], kao poslodavca i BF kao radnika (list 66. spisa), tužiteljeva polica osiguranja za društvo Strabag d.o.o. (list 67. – 68. spisa), regresni zahtjev tužitelja od 31. kolovoza 2017. (list 69. spisa), isprave o isplati naknade štete (list 70. – 73. spisa), tužba s prilozima iz spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (poleđina spisa), zapisnici iz spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013, s ročišta na kojima su saslušani svjedoci KF, RF, VF, IF, PF i ČF, kao i zapisnici o ispitivanju BF, RF, IF i PF u istražnom postupku Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013 (poleđina spisa), nalazi i mišljenja te usmeni iskazi medicinskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. te vještaka psihijatra izv. prof. dr. sc. Lane Mužinić, dr. med. iz spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (poleđina spisa), Ugovor sklopljen 15. prosinca 2011. između Strabag d.o.o. i CF, o podizvođenju radova na proizvodnji armirano

– betonskih i prednapetih elemenata na trajektnom terminalu [adresa] – [adresa], Lot II/IIIa, sastavni dio kojeg je Ugovor o organiziranju i provođenju zaštite na radu, iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013, priklopljenog na spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (poleđina spisa) te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu Ivanu Babiću (list 161. – 166. spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), zaključeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. U ovom predmetu ovaj sud je prvi puta donio presudu 7. travnja 2025. (po poslovnim brojem P-251/2020).

10. U toj presudi je izričito navedeno da unatoč neopravdanom izostanku tužitelja s ročišta za glavnu raspravu od 16. siječnja 2025. te odbijanju tuženika da se upusti u raspravljanje, sud nije donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe sukladno odredbi čl. 295. ZPP-a, iz razloga što prema ranijoj odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a, koja je vrijedila do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/2022., dalje u tekstu: ZID ZPP/22), 19. srpnja 2022., formalno nije propisana posljedica presumiranog povlačenja tužbe u slučaju kad samo jedna stranka izostane s ročišta, a druga pristupi, ali se odbije upustiti u raspravljanje, već ako obje strane neopravdano izostanu s ročišta ili se obje odbiju upustiti u raspravljanje ili se obje udalje s ročišta. Također, a što je puno važnije, prema izmijenjenoj odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a, nakon ZID ZPP-a/22, izričito je navedeno da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu i u situaciji kada s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, međutim, sada je ostavljeno sudu, prema njegovoj diskrecijskoj ocjeni, da zaključi glavnu raspravu i odluči o tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen ili da zbog važnih razloga odgodi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom cijelog postupka.

11. Uzevši u obzir da je u trenutku neopravdanog izostanka tužitelja s za glavnu raspravu ročišta od 16. siječnja 2025. predmetni postupak trajao već preko 7 godina te da su u istom izvedeni svi predloženi dokazi, sud je smatrao da je nakon takvog angažmana pravosudnog aparata potpuno nesvrsishodno okončati predmetni postupak presumiranim povlačenjem tužbe, uzimajući u obzir da se iz cjelokupnog ponašanja tužitelja nije mogao izvesti zaključak da je tužitelj bio pasivan pa da ga trebalo sankcionirati presumiranim povlačenjem tužbe, slijedom čega je odlučio odgoditi ročište i zaključiti glavnu raspravu.

12. Međutim, drugostupanjski sud je ukinuo navedenu presudu isključivo zbog razloga što je smatrao da njenom donošenju nije niti bilo mjesta, već da je ovaj sud trebao, pozivom na odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a, donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe te odlučiti o troškovima tuženika.

13. Slijedeći uputu drugostupanjskog suda, ovaj sud je rješenjem od 9. srpnja 2025. (pod poslovnim brojem P-1551/2025) utvrdio da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

14. U obrazloženju tog rješenja ovaj sud je naveo da mu je poznato da se novelirana odredba čl. 295. ZPP-a, kako je izmijenjena odredbom čl. 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/2022.), koja sudu izričito ostavlja mogućnost diskrecijske ocjene hoće li u ovakvim situacijama ponašanje tužitelja sankcionirati rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe ili će postupak nastaviti i okončati meritornom presudom, ne primjenjuje na postupke koji su na dan stupanja tog zakona već bili u tijeku, već samo na one koji su pokrenuti nakon njegovog stupanja na snagu, dakle, nakon 19. srpnja 2022., što predmetni postupak nije, ali je naglašeno da je takvo razlikovanje odraz formalističkog pristupa koji ne uzima u obzir jednakost prava na pristup sudu kako one stranke koja je postupak pokrenula 18. srpnja 2022., tako i one koja je to učinila 19. srpnja 2022.

15. Pretjerani formalizam u ovom kontekstu predstavlja povredu prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broja: 8/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 1/2006., 13/2017., dalje u tekstu: EKZLJP).

16. Međutim, ovaj sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda te donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.

17. Povodom žalbe tužitelja, drugostupanjski sud ponovno ukida prvostupanjsku odluku, ovaj puta uz obrazloženje da donošenje odluke kojom se utvrđuje povlačenje tužbe za cijeli postupak, umjesto samo za ročište koje je održano 16. siječnja 2025., ne predstavlja pravilnu primjenu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a niti je u skladu s uputu drugostupanjskog suda iz prethodne ukidne odluke. Drugostupanjski sud navodi da bi se posljedice odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a ''odnosile na cijeli postupak samo da je prvostupanjski sud 16. siječnja 2025. donio odluku sukladno toj odredbi'', a kako ''to tada nije učinjeno, već je postupak nastavljen, održano drugo ročište s obje stranke i donesena meritorna presuda, posljedice'' iz te odredbe da se sada ''mogu utvrditi samo u odnosu na prvo ročište, na kojem su pretpostavke za takvu odluku nastupile, ali ne s učinkom na cjelokupan postupak''. Stoga da ''pravilna primjena odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a u ovakvoj procesnoj situaciji zahtijeva da se utvrdi da se smatra da je tužitelj povukao tužbu za ročište održano 16. siječnja 2025., a ne s učinkom za cijeli postupak te da se sukladno čl. 158. ZPP-a odlučni o parničnim troškovima nastalim do tog procesnog stadija, u skladu s pravilima o trošku u slučaju povlačenja tužbe.''

18. Opisana uputa drugostupanjskog suda nije u cijelosti provediva prema hrvatskim propisima, slijedom čega ovaj sud ne može, a zbog toga niti nije dužan po istoj postupiti u dijelu u kojem je ista neprovediva u smislu hrvatskih propisa.

19. Naime, primjenom odredaba čl. 193. te ostalih odredaba ZPP-a može se jedino zaključiti da se tužba može povući sadržajno u cijelosti ili djelomično, ali isključivo s učinkom na cijeli parnični postupak. Jednom kada se tužbe povuče, nema više mjesta meritornom odlučivanju o onome što je bio predmet povučenog tužbenog zahtjeva, budući da se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena (čl. 193. st. 9. ZPP- a).

20. Dakle, tužba se ne može povući s obzirom na pojedino ročište, već isključivo s obzirom na cijeli postupak, a s obzirom da drugostupanjski sud očito smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na cijeli postupak, to je očito da se ovaj postupak može okončati isključivo donošenjem meritorne odluke o tužbenom zahtjevu.

21. Ovaj sud naglašava da kad je ročište za glavnu raspravu određeno radi raspravljanja o već izvedenim dokazima, o kojima su se stranke tijekom postupka očitovale (što je slučaj u konkretnoj parnici), održavanje tog ročišta i zaključenje glavne rasprave ne zavisi samo od nazočnosti stranaka ročištu za glavnu raspravu, već i o tome je li predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka o tužbi (tužbenom zahtjevu) na temelju već izvedenih dokaza, podnesaka stranaka i raspravnih zapisnika (čl. 304. ZPP-a) ili je iz važnih razloga potrebno odgoditi ročište za glavnu raspravu (čl. 314. st. 1. ZPP-a), a u kojem slučaju je sud dužan, neovisno o tome jesu li stranke neposredno surađivale sa sudom i na ročištu za glavnu raspravu, donijeti meritornu i obrazloženu odluku, ukoliko je predmet spora raspravljen tako da se može donijeti takva odluka (čl. 325. st. 1. u vezi s čl. 2. st. 2. ZPP-a). Svako drugačije postupanje suda, predstavlja ograničenje prava na "pošteno suđenje" (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014./ i čl. 6.1. EKZLJP-a), u domašaju kojeg je ustavnog i konvencijskog prava, ne samo pravo na sud, već i pravo na meritornu i obrazloženu sudsku odluku, budući da ograničavanje prava tužitelju na sud i obrazloženu meritornu odluku nema uporišta u težnjama povezanim sa legitimnim ciljem, niti u razumnom odnosu razmjernosti između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se nastojao ostvariti (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-4441/2024-2 od 8. siječnja 2025.).

22. Stoga je ovaj sud predmetni spor među strankama ponovno riješio meritornom sudskom odlukom, a za što se može iščitati da i jest bila intencija drugostupanjskog suda u posljednjoj ukidnoj odluci.

23. Predmet spora jest regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja od odgovornosti glavnog izvođača na gradilištu, za naknadu štete isplaćenu BF, radniku osiguranika tuženika, koji je na tom gradilištu imao ulogu podizvođača.

24. Među strankama je nesporno da je na privremenom gradilištu trajektnog terminala [adresa], u [adresa], društvo Strabag d.o.o. bio glavni izvođač radova, da je obrtnik CF bio podizvođač radova, da je KF bio Dovođin radnik, zaposlen na radnom mjestu betonirca, koji je 24. ožujka 2022., obavljajući na navedenom gradilištu poslove radnog mjesta signaliste, zadobio ozljede prstiju ruke, da je radi naknade time mu nastale štete KF pokrenuo sudski postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv društva Strabag d.o.o., kao glavnog izvođača, protiv (sada pokojnog) CF, kao svog poslodavca i podizvođača radova te protiv Croatia osiguranje d.d., kao osiguratelja od izvanugovorne odgovornosti društva Strabag d.o.o., u kojem postupku Euroherc osiguranje d.d., osiguratelj od izvanugovorne odgovornosti CF, sudjeluje kao umješač na strani tuženika CF te da je prije pokretanja tog postupka, na zahtjev BF, ovdje tužitelj, Croatia osiguranje d.d., isplatio BF naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kn, i to 65.000,00 kn radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te 10.000,00 kn radi naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade.

25. Sporno je postoji li odgovornost osiguranika tuženika, CF, za štetu nastalu BF, a time i odgovornost samog tuženika, ako postoji, u kojem omjeru, visina štete nastale BF te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

26. Odredbom čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) određeno je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

27. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Split, Odsjeka Zadar, od 8. svibnja 2012., provedenog povodom ozljeđivanja BF **.**.2012., proizlazi da je KF bio zaposlen kod obrtnika CF na radnom mjestu betonirca, ali je u trenutku ozljeđivanja obavljao poslove signaliste i vezača tereta, da KF nije bio stručno osposobljen za obavljanje tih poslova, niti je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove signaliste, koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada. Do ozljeđivanja da je došlo tijekom prenošenja i skladištenja betonskih elemenata. Naime, ti betonski elementi, težine oko 40 tona, da su prenošeni iz pogona za proizvodnju betonskih elemenata na mjesto za skladištenje, mobilnom portalnom dizalicom, kojom je iz kabine upravljao IF, radnik društva Strabag d.o.o., dok su KF, radnik Dovođe i ČF, radnik Strabaga d.o.o., obavljali poslove signaliste i vezača tereta. Njihov posao bio je, između ostalog, da postave drvene distancere između dva betonska elementa koje je dizaličar spuštao na mjesto skladištenja. Distanceri su korišteni za sprečavanje udaranja betonskog elementa koji se prenosi na onaj koji je već postavljen i za određivanje razmaka pri njihovom slaganju. KF i ČF su postavljali distancere na različite načine. Prilikom spuštanja trećeg betonskog elementa na distancere, da se je isti zaljuljao i zahvatio prste BF, tako da su isti ostali ukliješteni između betonskog elementa i distancera kojeg je Lendo držao u svrhu određivanja razmaka. Dizaličar signalista da nisu vidjeli način na koji se je KF ozlijedio. Neposredno nadređeni BF (poslovođa) da je bio GF, ali da isti nije bio prisutan na mjestu štetnog događaja.

28. Iz zapisnika o saslušanju BF u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 4. lipnja 2014. i 30. lipnja 2014.) proizlazi da je sutkinja izvršila neposredno opažanje lijeve ruke BF te je utvrdila da na palcu nedostaju dva članka, na srednjem prstu da nedostaje gornji članak, kao i na četvrtom prstu (prstenjaku). Osim toga da na palcu, srednjem prstu i prstenjaku nedostaju nokti, a KF je izjavio da je sa zapešća lijeve ruke vršeno presađivanje kožnog tkiva na srednji prst. Na unutarnjem dijelu podlaktice da se nalazi ožiljak dužine 8 do 10 cm. KF je izjavio da je obavljanje konkretnih poslova na gradilištu u [adresa] dogovarao najprije s predstavnikom Strabaga d.o.o., ŽF, koji mu je rekao da će on posluživati hranu radnicima u menzi, ali da do toga nije došlo, već mu je naknadno ponuđeno obavljanje betonaže, tako da je on 23. siječnja 2012. on obavljao poslove šalovanja, zalijevanja betonom, rezanja, odvajanja i transportiranja betonskih elemenata radi njihovog postavljanja u more, sve po uputama rukovoditelja gradilišta H, EF i TF. Nakon ozljeđivanja da je bio na bolovanju od ožujka 2012. do veljače 2013. te da je za vrijeme bolovanja primao od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje minimalnu naknadu u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Za vrijeme bolovanja da mu je pomoć i njegu pružala njegova supruga, koja da mu je pruža i dan danas. On da je po stručnoj spremi konobar, ali da ga nitko ne želi zaposliti kao konobara zbog njegove naruženosti, zbog koje da se i sam sebi gadi i osjeća se jako loše, a kada bi mu i dali priliku da radi na konobarskim poslovima, da ne bi zadovoljio niti na probnom radu, budući da je zbog svog psihičkog stanja jako bahat pa da nitko s njime ne želi raditi. Za ožujak i travanj 2013. da mu je od strane ŽF (predstavnika Strabaga d.o.o.) isplaćena naknada za korištenje godišnjeg odmora, a za svibanj i lipanj 2013. jednokratna naknada u iznosu od 11.000,00 kn, nakon čega da su sporazumno raskinuli ugovor o radu. Nakon prestanka bolovanja kod CF, da je bio prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje te je u tri mjeseca prijave ostvario naknadu za nezaposlenost u iznosu od 1.671,00 kn. S tuženikom (pretpostavlja se s CF, mada se spominje i ĆF, koji nije bio radnik Dovođe, već Strabaga d.o.o.) da je imao ugovorenu plaću u neto iznosu od 5.500,00 kn bez ikakvih dodataka.

29. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka RF u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o., da je na predmetnom gradilištu u [adresa] obavljao poslove brigadira armirača, a na dan štetnog događaja da je mijenjao EF (brigadira poslovođu). Tog dana da je rasporedio BF na poslove prenapregnutih greda pod vodstvom LF, a da ne zna kako je KF završio na mjestu gdje se je dogodila nezgoda.

30. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka LF u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o. te da je na predmetnom gradilištu u [adresa] bio neposredni rukovoditelj (brigadir) BF te da mu je na dan štetnog događaja dao u zadatak da siječe sajle na napregnutim gredama i da čisti, da je KF napustio svojevoljno svoje mjesto rada i radno mjesto i otišao tamo gdje se je i ozlijedio, bez da mu je on dao nalog da to učini.

31. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka PF u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o., a da je na gradilištu u [adresa] radio, kao i Lendo, svakakve poslove, a najviše španovanje sajli. Na dan štetnog događaja da su on i KF, po nalogu RF, radili na španovanju greda, da bi u nekom trenutku RF poslao njega i ĐF na pokrivanje betonskih elemenata, a tužitelja da je poslao na nošenje greda na mjesto na kojem je s dizalicom radio IF.

32. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka IF u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o. na radnom mjestu dizaličara, da je na gradilištu u [adresa] upravljao mobilnom portalnom dizalicom, kojom je prenosio betonske grede s mjesta gdje su se iste proizvodile, pod rukovanjem RF, na mjesto njihova skladištenja. Na mjestu skladištenja da su se nalazili tužitelj i ČF, koji su mu davali signal da može spustiti betonsku gredu, kada bi utvrdili da je ta greda koja se spušta u ravnini s ostalima koje su već bile spuštene na tlu, budući da bi se ta greda trebala spustiti među ostale grede, na određenoj udaljenosti, koju je određivao drveni distancer, a koje distancere da su namještali ČF i KF. U jednom trenutku da je došlo do pomicanja distancera kojeg je u ruci držao KF i tada da je došlo do njegovog ozljeđivanja.

33. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka ČF u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o. na radnom mjestu zidara-tesara, a na dan štetnog događaja da je obavljao poslove ''kačenja'' betonskih greda. Nije imao saznanja na koje poslove je tog dana bio upućen KF, ali je znao da se je isti ozlijedio radeći iste poslove kao i on.

34. Iz iskaza navedenih svjedoka sud je utvrdio da je KF bio upućen na obavljanje poslova signaliste, dakle, poslova utvrđivanja potrebnog razmaka između betonskih greda, putem drvenog distancera, koje je u tu svrhu morao držati u ruci, a kada bi se utvrdio potrebni razmak te da je betonska greda koja se treba spustiti na tlo u ravnini s onima koje su već bile odložene na tlo, davanja signala dizaličaru da može spustiti betonsku gredu. Na te poslove bio je upućen od strane RF, zaposlenika Strabaga d.o.o., koji je na dan štetnog događaja raspoređivala radnike na određene poslove, iako je prethodno bio upućen na poslove oko prenapregnutih greda pod rukovodstvom LF. Neuvjerljivi su navodi LF da je KF bez ičijeg naloga i upute, samovoljno otišao s poslova oko prenapregnutih greda na obavljanje poslova signaliste, kao što su neuvjerljivi navodi RF da ne zna kako je KF završio na poslovima na kojima se je ozlijedio. Navedene dvije osobe koje niječu da su BF uputile na izvršavanje poslova za koje je nesporno da KF nije bio stručno osposobljen, niti je bio osposobljen da ih obavlja na siguran način, a radilo se je poslovima s posebnim uvjetima rada, zainteresirane su od sebe otkloniti odgovornost za ozljeđivanje BF, za razliku od ostalih radnika koji su bili na gradilištu i radili su zajedno s BF. Tako je svjedok PF izričito izjavio da je RF naknadno uputio tužitelja na obavljanje poslova oko prenošenja betonskih greda na mjestu na kojem je s dizalicom radio IF, a kako tužitelj nije mogao obavljati posao dizaličara, koje je obavljao sam IF, to je na tom mjestu rada mogao obavljati isključivo poslove vezača tereta i signaliste, koje je obavljao i ČF. Sam IF je pojasnio da je za skladištenje betonskih greda bolje kada se na tlu nalaze dvije osobe u funkciji signaliste te da je prije štetnog događaja već viđao tužitelja kako obavlja poslove signaliste i radio je s njime prethodno jednom ili dva puta. Dakle, KF je i prije štetnog događaja bio upućivan na obavljanje poslova signaliste i to od strane radnika glavnog izvođača Strabag d.o.o., iako nije bio osposobljen za obavljanje tih poslova, niti u smislu stručnosti niti u smislu zaštite na radu.

35. Iz Ugovora o radu kojeg je KF sklopio s obrtnikom CF na određeno vrijeme od 23. siječnja 2012. do 30. travnja 2012. proizlazi da je KF zaposlen na radnom mjestu betonirca te da se je obvezao pridržavati uputa poslodavca i primjenjivati propisna sredstva zaštite na radu, za mjesečnu plaću u iznosu od 2.814,00 kn uvećanu za određene dodatke sukladno poslodavčevom pravilniku o plaćama. Aneksima Ugovora o radu od 1. svibnja 2012. i 31. listopada 2012., dostavljenim uz tužbu BF u radnom sporu, Ugovor o radu produljen je najprije do 31. listopada 2012., a potom do 30. lipnja 2013.

36. Strabag d.o.o. kao glavni izvođač i obrtnik CF kao podizvođač sklopili 15. prosinca 2011. Ugovor kojim je Strabag d.o.o. dao Dovođi nalog za obavljanje rada na proizvodnji armirano – betonskih i prednapetih elemenata na gradilištu trajektnog terminala [adresa] – [adresa], za ugovorenu naknadu, pri čemu je napomenuto da je sastavni dio tog ugovora Ugovor o organiziranju i provođenju zaštite na radu 18-HAAC- ZR/2011 (dalje u tekstu: Ugovor o zaštiti na radu).

37. Ugovorom o zaštiti na radu, sklopljenom između Strabaga d.o.o. kao glavnog izvođača i obrtnika Dovođe kao podizvođača, proizlazi da je isti sklopljen temeljem odredbe čl. 57. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 59/1996., 94/1996., 114/2003.), Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu i Pravilnika o sadržaju plana uređenja privremenih i zajedničkih radilišta, uređene su obveze glavnoga izvođača i podizvođača u provođenju propisa zaštite na radu.

38. Tako je ugovoreno da je svaki izvođač radova na zajedničkom gradilištu dužan izraditi svoj Plan uređenja gradilišta i provođenja pravila zaštite na radu za radove koji nisu obrađeni Planom uređenja privremenog zajedničkog gradilišta glavnog izvođača (čl. 2. Ugovora o zaštiti na radu).

39. Određene su odgovorne osobe kod glavnog izvođača i podizvođača za provedbu zaštite na radu na gradilištu (čl. 3. Ugovora o zaštiti na radu).

40. Ugovoreno je da te odgovorne osobe odgovaraju za način izvođenja radova i provođenja mjera zaštite na radu kako ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja zaposlenika te vrše nadzor nad primjenom propisa zaštite na radu (čl. 5. Ugovora o zaštiti na radu).

41. Ugovoreno je da je svaki izvođač radova odgovoran za provođenje mjera zaštite na radu na privremenom zajedničkom gradilištu pri izvođenju ugovorenih radova i dužan je osigurati, između ostalog, da su svi zaposlenici osposobljeni za rad na siguran način te da su svi zaposlenici stručno osposobljeni za poslove koje obavljaju te da svi zaposlenici koriste osobna zaštitna sredstva (obvezno nošenje zaštitnih kaciga, radnog odijela i zaštitnih cipela) (čl. 6. d), e) i f) Ugovora o zaštiti na radu).

42. Naposljetku, odredbom čl. 57. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 59/1996., 94/1996., 114/2003., 100/2004., 86/2008., 116/2008., 75/2009., 143/2012., dalje u tekstu: ZZR/96) određeno je da ako više poslodavaca radi na zajedničkom radilištu, odnosno obavlja posao na istom mjestu rada, tada je svaki od njih dužan provoditi zaštitu na radu radi zaštite svojih radnika te organizirati rad i osigurati izvođenje radova tako da njegovi radnici pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika drugih poslodavaca.

43. Iz pročitanih iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su radnici glavnog izvođača Strabag d.o.o. uputili BF, radnika podizvođača obrtnika CF, da obavlja poslove vezača tereta i signaliste, iako KF nije bio osposobljen stručno za obavljanje tih poslova, a niti je bio osposobljen za rad na siguran način, iako su poslovi radnog mjesta signaliste poslovi s posebnim uvjetima rada. Iz toga proizlazi da CF, kao poslodavac BF i koji je prvenstveno odgovoran za primjenu mjera zaštite na radu u odnosu na BF, a niti Strabag d.o.o., nisu organizirali rad i osigurali izvođenje radova na gradilištu trajektnog terminala [adresa] na način da radnici Strabaga d.o.o. pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika CF.

44. Radi provjere navedenih činjenica određeno je i izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu Ivanu Babiću.

45. Zadatak vještaka bio je utvrditi da li je do ozljeđivanja na radu radnika BF, **.**.2012., prilikom prenošenja betonskih elemenata na privremenom gradilištu izgradnje trajektnog terminala u luci [adresa], došlo:

- u cijelosti ili djelomično zbog propusta njegova poslodavca, CF, da primijeni sve propisane mjere zaštite i sigurnosti na radu (da li je KF bio osposobljen za rad na siguran način, da li je imao potrebna zaštitna sredstva, da li je primijenjena metoda prijenosa i skladištenja betonskih elemenata bila adekvatna s aspekta sigurnosti na radu i sl.),

- da li je ozljeđivanju radnika BF pridonijela organizacija rada radnika društva Strabag d.o.o. (glavnog izvođača radova), dakle, da li su organizacija rada i izvođenje radova od strane radnika Strabaga d.o.o. bili takvi da nisu ugrožavali sigurnost i zdravlje radnika CF (podizvođača) ili su bili takvi da su, u konkretnom slučaju, uzrokovali, u cijelosti ili djelomično, ozljeđivanje radnika BF.

46. Vještak u nalazu i mišljenju citira odgovarajuće odredbe ZZR-a/96, među kojima i već citiranu odredbu čl. 57. ZZR-a/96, odredbu čl. 27. ZZR-a/96 prema kojoj je poslodavac dužan radnika prije početka rada osposobiti za rad na siguran način, a kako poslovi signaliste, koje je u trenutku ozljeđivanja obavljao KF, spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, to ga, sukladno odredbi čl. 34. ZZR-a/96, poslodavac nije smio rasporediti na te poslove ako prethodno na propisani način nije utvrđeno da radnik ispunjava za to potrebne uvjete, a kako se, sukladno odredbi čl. 35. ZZR-a/96, činjenica da radnik ispunjava određene uvjete glede stručne sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti dokazuje odgovarajućom ispravom, a u ovom slučaju da ne postoje nikakva uvjerenja o osposobljavanju BF za rad na siguran način, o njegovoj stručnosti i zdravstvenoj sposobnosti, to da je očito da je njegov poslodavac CF istoga propustio osposobiti za radne zadatke koje je obavljao kada je ozlijeđen. Osim toga, budući da je Strabag d.o.o. rukovodio predmetnim privremenim gradilištem i u tom svojstvu je bio poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije i u svim radnim procesima, u smislu odredbe čl. 13. ZZR-a/96.

47. Zaključak je vještaka Babića da je u konkretnom slučaju došlo do propusta u organizaciji rada radnika društva Strabag d.o.o., budući da je Strabag d.o.o. rukovodio predmetnim privremenim gradilištem i u tom svojstvu je bio poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije i u svim radnim procesima pa tako i u procesu rukovođenja radnicima podizvođača, a njegovi radnici koji su rukovodili radnim procesom tijekom kojeg je došlo do ozljeđivanja BF, dopustili su mu da sudjeluje u tom radnom procesu, iako se prethodno nisu uvjerili da je on adekvatno osposobljen i psihofizički sposoban za taj radni zadatak. Vještak smatra da primijenjena metoda prijenosa i skladištenja betonskih elemenata nije bila uzrok ozljeđivanja, već je uzrok bila needuciranost BF Lende i Strabagovo nepridržavanje propisanih načela zaštite na radu i koordinacije između radnika prilikom izvršavanja takvog radnog zadatka.

48. Osim toga, vještak Babić smatra da je postojao propust i u organizaciji poslodavca BF, obrtnika CF, s obzirom da je isti propustio, kao poslodavac ozlijeđenog, prije početka rada istog educirati za radne zadatke na koje će biti raspoređen, kao i o svim okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na njegovu sigurnost i zdravlje.

49. Stoga da, iako je KF imao sva potrebna osobna zaštitna sredstva za izvršenje radnog zadatka na koji je upućen, da isti nije bio osposobljen za taj radni zadatak, slijedom čega nije imao potrebnih znanja za njegovo izvršenje na siguran način i sukladno pravilima zaštite na radu.

50. Niti jedna od stranaka nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Babića.

51. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Babića, jer su isti jasni i logični te, stoga, objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu sa sadržajem isprava u predmetnom spisu, pravilima konkretne znanosti i struke.

52. Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je do ozljeđivanja BF u konkretnom slučaj došlo istovremenim i zajedničkim propustom glavnog izvođača Strabag d.o.o. i podizvođača CF da prije nego li je isti raspoređen na obavljanje poslova signaliste, provjere je li on stručno, zdravstveno i sigurnosno osposobljen za izvršenje tih poslova te, nakon što bi utvrdili da nije, istomu onemoguće obavljanje takvih poslova.

53. Stoga, proizlazi da su za njegovo ozljeđivanje odgovorni i Strabag d.o.o. i pokojni CF, a time su mu isti i solidarno odgovorni za naknadu štete koja je posljedica tog ozljeđivanja (čl. 1107. st. 1. ZOO-a), a na isti način mu odgovaraju i njihovi osiguratelji od izvanugovorne odgovornosti, ovdje tužitelj i tuženik.

54. Prema odredbama čl. 1109. ZOO-a solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

55. Sud smatra da je svaki od solidarnih dužnika u konkretnom slučaju odgovoran za nastalo ozljeđivanje i iz toga proizašlu štetu BF u omjeru od 50%.

56. S obzirom da je tužitelj, kao osiguratelj jednog solidarnog dužnika, Strabaga d.o.o., isplatio BF 75.000,00 kn po osnovi naknade nastale mu štete, to će imati pravo regresa od tuženika, kao osiguratelja drugog solidarnog dužnika, CF, u omjeru od 50% od iznosa za koji se utvrdi da je osnovano plaćen BF.

57. U tužbi koju je KF podnio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv I. tuženika CF, II. tuženika Strabag d.o.o. i III. tuženika Croatia osiguranje d.d., navodi se da je pretrpio imovinsku štetu u iznosu od 1.557,90 kn po osnovi troškova liječenja u bolnici, izgubljenu zaradu u bruto iznosu od 31.354,66 kn, koja se odnosi na razliku između naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanja i plaće koju bi ostvario da je radio, na neisplaćeni terenski dodatak u iznosu od 20.000,00 kn kojeg bi ostvario da je radio, umjesto da je bio na bolovanju, na troškove pitovanja iz mjesta prebivališta u mjesto liječenja i rehabilitacije u iznosu od 5.160,00 kn, na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.000,00 kn i na izgubljenu zaradu u vidu mjesečne rente u iznosu od 1.000,00 kn, s obzirom da uslijed trajne tjelesne ozljede više nikad neće moći raditi u svojoj struci, sve umanjeno za 10.000,00 kn koje mu je isplatila Croatia osiguranje d.d. po osnovi imovinske štete.

58. S obzirom da je KF u svom iskazu naveo da je za vrijeme bolovanja, koje je trajalo od kraja ožujka 2012. do veljače 2013., primao naknadu plaće u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno, a da je njegova neto plaća kod CF iznosila 5.500,00 kn, koje iznose nije nitko u ovom postupku osporavao, to proizlazi da mu je svaki mjesec bolovanja (nakon 42. dana bolovanja) isplaćeno 3.500,00 kn manje nego li bi mu bilo isplaćeno da je radio, dakle, za barem 10 mjeseci bolovanja isplaćeno mu je 35.000,00 kn manje, slijedom čega je iznos od 10.000,00 kn kojeg mu je Croatia osiguranje d.d. isplatilo u mirnom postupku, prije pokretanja radnog spora, namirio samo dio stvarno nastale imovinske štete, dakle, osnovano je plaćen pa tužitelj može osnovano od tuženika zahtijevati regres polovice tog iznosa odnosno 5.000,00 kn/663,61 EUR.

59. Nadalje, u tužbi koju je KF podnio u navedenom radnom sporu navodi se i da na ime neimovinske štete potražuje po osnovi pretrpljenih fizičkih boli, koje je trpio tijekom operacija i liječenja, iznos od 15.000,00 kn, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn, po osnovi duševnih boli zbog naruženosti iznos od 40.000,00 kn te po osnovi duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 40.000,00 kn, sve umanjeno za 65.000,00 kn koje mu je isplatila Croatia osiguranje d.d. po osnovi neimovinske štete.

60. Iz nalaza i mišljenje medicinskog vještaka Žarka Rašića proizlazi da je KF zadobio ozljede prstiju lijeve šake i tok nagnječenje krajnjih članaka palca, trećeg i četvrtog prsta, otrgnuće nokta, gnječno-razdernu ranu kažiprsta, prijelom krajnjih članaka od prvog do četvrtog prsta te prijelom srednjeg članka trećeg prsta. Nakon ozljeđivanja da je hospitaliziran, učinjena je RTG i laboratorijska obrada te je liječen kirurškim tretmanom obrade rane, parcijalnog odstranjenja krajnjih članaka palca i trećeg prsta lijeve šake, uz plastiku kože. Kontroliran je redovno po kirurgu uz kompliciran oporavak infekcijom rane trećeg prsta lijeve šake te smetnjama urastanja noktiju. Višekratno je pregledan po fizijatru radi kontrakture prstiju lijeve šake i liječen metodama fizikalne terapije. Radi protrahirane reakcije na stres da je opserviran po psihijatru, hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici u dva navrata te je postavljena dijagnoza civilnog PTSP sindroma, uz učinjenu psihologijsku obradu. Liječen je medikamentima i psihoterapijom. Iz proučene medicinske dokumentacije vještak zaključuje da je KF s kirurškog aspekta trpio tzv. primarni strah (u trenutku samog ozljeđivanja i bojazni za život) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja i sekundarni strah (koji nastaje uslijed zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) i to jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana. Kasni strah da je potrebno utvrditi po vještaku psihijatru i isti procijeniti kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 60 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta da su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Navodi da su zadobivene ozljede dovele, s kirurškog aspekta, do trajnog smanjenja životnih aktivnosti za 22%, što da se očituje u oštećenoj funkciji lijeve šake i to u oslabljenju mišića cijele šake, potpunoj kontrakturi u zglobu između članaka palca te ograničenoj funkciji zgloba između početnog članka palca i prve kosti doručja za pola pokreta, kao i u kontrakturi u krajnjem zglobu između srednjeg i krajnjeg članka kažiprsta u lakom stupnju, potpunoj kontrakturi u krajnjem zglobu između srednjeg i krajnjeg članka trećeg prsta i potpunoj kontrakturi u krajnjem zglobu između srednjeg i krajnjeg članka četvrtog prsta. Osim toga da KF djelomično formira šaku, da je oslabljena gruba motorna snaga mišića šake i nije u stanju izvoditi fine pokrete lijevom šakom. Napominje da je moguće i dodatne smanjenje životnih aktivnosti sa psihičkog aspekta. Nakon napuštanja bolničkog liječenja da je BF bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 15 dana po 3 sata dnevno te još 45 dana po 2 sata dnevno, kao i još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, odnosno ukupno 45+90+45 = 180 sati tuđe nestručne pomoći i njege. Opisane promjene na prstima lijeve šake da predstavljaju naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo drugim osobama kada gledaju u njegovu lijevu šaku. Liječenje da je završeno i stanje se je stabiliziralo 7. studenog 2012. nakon kontrole kirurga.

61. Stranke u ovom postupku nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje vještaka kirurga Žarka Rašića. Iz zapisnika o saslušanju vještaka u radnom sporu proizlazi da su stranke imale određene prigovore, ali ih je vještak u cijelosti otklonio.

62. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Lane Mužinić, izrađenog temeljem pregleda medicinske dokumentacije i razgovora s BF, proizlazi da je KF uslijed predmetnog štetnog događaja (ozljeđivanja na radu) razvio psihičke poremećaje u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije i somatoformnog poremećaja zbog čega je u psihijatrijskom tretmanu. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi kako su kliničkom slikom dominirale depresivne smetnje, da je KF bio sklon somatizacijama uz fiksacije za brojne somatske sisteme, a posebno da su bile izrađene poteškoće sa spavanjem. Tijekom liječenja da je postignut određeni pomak glede depresije i psihosomatskih reakcija, ali da i dalje postoje problemi u funkcioniranju u kući o socijalnoj zajednici, da je često burnih reakcija, eksplodira na sitnice te je sklon samosažaljenju zbog izrazite fiksacije uz somatski deficit gdje je stalno frustriran kako mu drugi gledaju ruke i vide nastali deficit. Iz dokumentacije s liječenja u dnevnoj bolnici od 2. do 27. veljače 2015. da se vidi kako su simptomi PTSP- a u komorbiditetu s povratnim depresivnim poremećajem i somatoformnim poremećajem doveli do otežanog funkcioniranja u radnom, socijalnom i obiteljskom okruženju. U konačnici, da liječenjem u programu dnevne bolnice nije postignut pozitivan pomak. KF da je uslijed ozljeđivanja pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i trajao je koliko i sam štetni događaj. Potom da se je javio sekundarni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja koji je bio jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 2 dana te slabijeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Kod BF da je došlo do razvoja psihičkih smetnji iz kruga PTSP-a, depresije i somatoformnog poremećaja zbog čega je u psihijatrijskom tretmanu, koji poremećaj da je doveo do trajnih psihičkih smetnji, slijedom čega da se smanjenje životnih aktivnosti s psihijatrijske strane može ocijeniti sa 10%. To smanjenje da se odnosi na neraspoloženje, tjeskobu, razdražljivost, snižen prag na frustracije, zabrinutost, sniženo samopouzdanje, smetnje s spavanjem, prisjećanje na događaj i izbjegavanje boravka u grupi ljudi.

63. Stranke u ovom postupku nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatra Lane Mužinić. Iz zapisnika o saslušanju vještakinje u radnom sporu proizlazi da su stranke imale određene prigovore, ali ih je vještakinja u cijelosti otklonila.

64. Iz zapisnika s ročišta održanog u radnom sporu 31. kolovoza 2017. proizlazi da su se vještak kirurg i vještakinja psihijatar suglasili da ukupno smanjenje životnih aktivnosti BF s kirurškog i psihijatrijskog aspekta iznosi 28%, da je primarni strah bio jak i kratkotrajan, a sekundarni strah da je u jakom intenzitetu trajao 5 dana, srednjem intenzitetu 14 dana i manjem intenzitetu 45 dana, dok je kasni strah iskazan kroz trajno umanjenje životnih aktivnosti.

65. Niti stranke niti umješač nisu prigovarali navedenoj ocjeni vještaka.

66. Iz navedenih vještačenja proizlazi da je KF trpio fizičke bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 60 dana, da je trpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja te sekunadrni strah uslijed zabrinutosti za ishod liječenja i to u jakom intenzitetu trajao 5 dana, srednjem intenzitetu 14 dana i manjem intenzitetu 45 dana, dok je kasni strah iskazan kroz trajno umanjenje životnih aktivnosti. Osim toga, proizlazi da je KF pretrpio ukupno trajno smanjenje životnih aktivnosti za 28%, zbog čega će trajno trpiti duševne boli. Pored toga, proizlazi da kod BF postoji trajno naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo drugim osobama kada gledaju u njegovu lijevu šaku.

67. Dakle, BF je opisanim ozljeđivanjem povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedno od prava osobnosti (čl. 19. st. 2. ZOO-a).

68. U konkretnom slučaju, intenzitet i trajanje povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, a kada se uzme u obzir jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilj kojemu služi ta naknada (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a), ocjena je suda da bi BF, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su se primjenjivali u vrijeme kada je tužitelj izvršio isplatu naknade štete BF (u 2012. i 2013.), pripadala naknada za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 8.500,00 kn, za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti za 28% (uzimajući u obzir da je u trenutku ozljeđivanja KF imao samo 30 godina, što znači da će trajne posljedice trpiti još jako dugo te da iste zahvaćaju sve aspekte njegova života) naknada u iznosu od 33.000,00 kn i za duševne boli zbog trajnog naruženja srednjeg stupnja vrlo uočljivog trećim osobama naknada u iznosu od 22.000,00 kn, dakle, da bi mu za ukupno nastalu neimovinsku štetu pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 73.500,00 kn (kada bi se uzimali u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji se primjenjuju danas, pravilna novčana naknada bi bila barem za 50% viša).

69. S obzirom da je tužitelj isplatio BF po toj osnovi manji iznos, 65.000,00 kn, to proizlazi da je isti u svakom slučaju osnovano isplaćen pa tužitelj može od tuženika zahtijevati regresno 50% toga iznosa, odnosno 32.500,00 kn/4.313,49 EUR.

70. Tuženikova obveza regresne isplate dospjela je u trenutku kada je tužitelj za njega izvršio plaćanje navedenih iznosa, što znači da je tuženik u zakašnjenju od prvog dana nakon dana izvršenih plaćanja pa tužitelj ima pravo zahtijevati zatezne kamate na iznos od 663,61 EUR od 16. travnja 2013. (budući da se radi o 50% iznosa od 10.000,00 kn koji je plaćen 15. travnja 2013.), a na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. (budući da se radi o 50% iznosa od 65.000,00 kn koji je plaćen 29. studenog 2012.).

71. Predmetno potraživanje tužitelja nije u zastari, budući da za regresno potraživanje jednog solidarnog dužnika prema drugom nije propisan poseban zastarni rok pa se primjenjuje opći zastrani rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a), koji počinje teći od dana izvršenog plaćanja pojedinog iznosa, a koji do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 23. studenog 2017., nije protekao.

72. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

73. Dakle, tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti u pogledu isplate iznosa od 4.977,10 EUR s zateznim kamatama na iznos od 663,61 EUR od 16. travnja 2013. do isplate i na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate, a odbiti u pogledu isplate zateznih kamata na iznos od 663,61 EUR za dan 15. travnja 2013. te za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR s zateznim kamatama na iznos od 663,62 EUR od 15. travnja 2013. do isplate i na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate.

74. Budući da su obje stranke u predmetnoj parnici uspjele u jednakim dijelovima, odlučeno je da će svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

75. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku