Poslovni broj: Ovr-394/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Marina Vencla, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, protiv ovršenika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru, radi pravna sredstva ovršenika, 08. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u smislu čl. 210. st. 2. u svezi sa čl. 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ), a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točaka 7. i 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik HD je ovom sudu podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, navodeći kako je 09. ožujka 2025. preko punomoćnika provjerom kod FINA-e saznao kako je njegov račun blokiran na zahtjev EOS MATRIX d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja, da je račun ovršenika blokiran pozivanjem ovrhovoditelja na zadužnicu od 03. veljače 2009. koju je ovršenik potpisao za osiguranje Ugovora br. 5104219034 od 03. veljače 2009. godine u iznosu glavnice od 22.000,00 EUR-a sklopljenog s Erste&Steiermärkische bankom d.d. Rijeka, koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Ivana Parlova. veljače 2009. pod brojem OV- 3003/2009, da he iste prigode ovršenik došao i do informacije da bi Erste&Steiermärkische banka d.d. Rijeka temeljem Ugovora o cesiji od 11. ožujka 2016., te Dodatka I. navedenom Ugovoru od 03. svibnja 2016., prenijelo sva prava iz predmetne zadužnice kao i suglasnost za zapljenu primanja, te da bi ovjerena preslika Ugovora o cesiji bila pohranjena 06. svibnja 2016. u Financijskoj Agenciji. Napominje da ovršenik nije bio zakonito informiran o navodnom ustupanju potraživanja prema njemu s Erste&Steiermärkische banke d.d. Rijeka na ovrhovoditelja, što je samo po sebi razlog zbog kojeg bi predmetna pljenidba bila nedopuštena, da navodni Ugovor o cesiji te Dodatak I. navedenom Ugovoru, sve i da postoje, nisu priloženi uz spomenuti zahtjev za izravnu naplatu, što također ukazuje na nedopuštenost predmetne pljenidbe. Nadalje navodi da su izmjenama Ovršnog zakona iz 2017. godine (NN 73/17) zadužnice izgubile svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi, da je izrekom propisano da se agenciji dostavljaju u izvorniku, da je u konkretnom slučaju vidljivo da navedena zadužnica nije dostavljena u izvorniku, što je dovoljan razlog da se pljenidba i prijenos ove tražbine proglasi nedopuštenom. Ističe da je navedena zadužnica ovjerena 18. veljače 2009., dakle da je od tada pa do danas prošlo više od 17 godina, iz čega proizlazi da je u ovom slučaju nastupila i zastara provođenja ovrhe po toj zadužnici, slijedom čega ovršenik ističe prigovor zastare. Navodi da u konkretnom slučaju egzistiraju razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona, zbog kojeg bi sud trebao utvrditi predmetnu ovrhu nezakonitom. Ističe da ovršenik nikada od strane FINA-e nije bio obavješten o navedenoj pljenidbi, odnosno nikada mu nije dostavljen predmetni zahtjev za izravnu naplatu, sve dok za provjeru stanja kod FINA- e nije angažirao punomoćnika iz reda odvjetnika. Nadalje navodi da egzistiraju i uvjeti za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 210. Ovršnog zakona, da u slučaju da Financijska Agencija nastavi plijeniti novčana sredstva s računa ovršenika, za ovršenika će nesumnjivo nastupiti nenadoknadiva šteta budući da ovršenik neće moći nastaviti s normalnim životom, odnosno sva će njegova financijska sredstva biti nezakonito zaplijenjena.

2. U odgovoru na prijedlog ovrhovoditelj navodi da je prijedlog podnesen u odnosu na zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Ivana Parlova 18. veljače 2009. pod brojem OV-3003/2009, odnosno u odnosu na zahtjev za izravnu naplatu od 21. veljače 2024. podnesen Financijskoj agenciji od strane ovrhovoditelja temeljem zadužnice, da je zadužnica izdana u svrhu osiguranja naplate potraživanja nastalog temeljem obveznopravnog odnosa ovršenika i prethodnog vjerovnika Erste&Steiermärkische banke d.d. Rijeka, da je navedena potraživanja preuzeo ovrhovoditelj temeljem valjanog ugovora o cesiji sklopljenog između ovdje ovrhovoditelja i banke. U odnosu na prigovor zastare ističe kako je navedeni prigovor neosnovan, da su banka i ovrhovoditelj vršili radnje koje su izazvale prekid zastare potraživanja iz zadužnice u skladu s odredbama članka 241. ZOO-a, slijedom čega ovrhovoditelj predlaže sudu odbiti prijedlog kao neosnovan te uputiti ovršenika u parnicu. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe također ističe kako je isti u cijelosti neosnovan, da ovršenik ni na koji način nije dokazao kakva bi nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta mogla nastati provedbom ovrhe, s obzirom da se u svakom slučaju odgađa samo prijenos zaplijenjenih sredstava, ali ne i pljenidba.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuje odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na odgovarajući se način primjenjuje odredbe OZ -a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a)

4. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a.

5. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

6. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud, na prijedlog ovršenika, može odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je ispunjen koji od uvjeta propisanih čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ-a. Drugim riječima, za odgodu ovrhe moraju biti ispunjene objektivne pretpostavke (koje su propisane čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ-a) i subjektivne pretpostavke (vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja). Navedene objektivne i subjektivne pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

6.1. U konkretnom slučaju, ovršenik je protiv zahtjeva za izravnu naplatu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim što predstavlja sredstvo pravne zaštite u postupku izravne naplate analogno institutu žalbe u redovnom ovršnom postupku i stoga sud zaključuje da je ispunjen objektivni odnosno formalni uvjet za odgodu ovrhe.

6.2. U odnosu na drugi uvjet – vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja, sud zaključuje kako isti u konkretnom slučaju nije ispunjen. Navodi ovršenika da bi nastavkom prijenosa sredstava ovršeniku bila nanesena nenadoknadiva šteta budući da ovršenik neće moći nastaviti s normalnim životom su paušalni, nisu učinjeni vjerojatnim niti su potkrijepljeni dokazima. Ovršenik je dužan pretpostavku trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete učiniti vjerojatnom, što znači da takvu vjerojatnost objektivizira uvjerljivim, životnim i logičnim činjenicama i okolnostima koje omogućuju provjerljivost pretpostavke vjerojatnosti.

7. U pogledu prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. točki 5. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

8. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim i iz razloga iz čl. 50. st. 1. točaka 7. i 11. OZ-a, a zbog čega je sud temeljem odredbi čl. 52. OZ-a zaključkom uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

U Zadru, 08. svibnja 2026.

Viši sudski savjetnik

Sutkinja

Marin Vencl

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

Na znanje: FINA