REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-2945/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 26.ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 8.svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 418-50-3992210 od 23. ožujka 2007., sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to:
a)u dijelu u kojem se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke/tuženika, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredbi ugovora i akata tuženika koje propisuju takav način promjene kamatne stope, b)u dijelu u kojem se ugovara valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća), c)u dijelu u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 3., koji glasi: „3.30% (slovima: tri cijelih trideset posto) od iznosa odobrenog kredita, a naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, kao i u dijelu akata tuženika kojima se propisuje pravo na naplatu istih troškova.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju:
a)na ime utvrđenja iz točke I. b) ove presude novčani iznos od 1.198,44 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana preplate do isplate, odnosno koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate anuiteta teku od dana te preplate do isplate kako slijedi:
-na iznos od 7,64 EUR od 1. studenoga 2008. do isplate
-na iznos od 1,24 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate
-na iznos od 9,37 EUR od 1. siječnja 2009. do isplate
-na iznos od 10,62 EUR od 1. veljače 2009. do isplate
-na iznos od 11,18 EUR od 1. ožujka 2009. do isplate
-na iznos od 9,75 EUR od 1. travnja 2009. do isplate
-na iznos od 10,05 EUR od 1. svibnja 2009. do isplate
-na iznos od 7,64 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate
-na iznos od 5,87 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate
-na iznos od 6,34 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate
-na iznos od 7,28 EUR od 1. rujna 2009. do isplate
-na iznos od 7,20 EUR od 1. listopada 2009. do isplate
-na iznos od 6,25 EUR od 1. studenoga 2009. do isplate
-na iznos od 8,02 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate
-na iznos od 9,45 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate
-na iznos od 11,47 EUR od 1. veljače 2010. do isplate
-na iznos od 11,01 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate
-na iznos od 13,75 EUR od 1. travnja 2010. do isplate
-na iznos od 13,23 EUR od 1. svibnja 2010. do isplate
-na iznos od 14,25 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate
-na iznos od 23,03 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate
-na iznos od 21,22 EUR od 1. kolovoza 2010. do isplate
-na iznos od 26,75 EUR od 1. rujna 2010. do isplate
-na iznos od 24,84 EUR od 1. listopada 2010. do isplate
-na iznos od 21,77 EUR od 1. studenoga 2010. do isplate
-na iznos od 28,25 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate
-na iznos od 36,49 EUR od 1. siječnja 2011. do isplate
-na iznos od 30,65 EUR od 1. veljače 2011. do isplate
-na iznos od 32,70 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate
-na iznos od 30,09 EUR od 1. travnja 2011. do isplate
-na iznos od 30,56 EUR od 1. svibnja 2011. do isplate
-na iznos od 41,61 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate
-na iznos od 42,69 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate
-na iznos od 51,84 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate
-na iznos od 47,10 EUR od 1. rujna 2011. do isplate
-na iznos od 41,92 EUR od 1. listopada 2011. do isplate
-na iznos od 41,20 EUR od 1. studenoga 2011. do isplate
-na iznos od 40,80 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate
-na iznos od 43,27 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate
-na iznos od 45,41 EUR od 1. veljače 2012. do isplate
-na iznos od 45,70 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate
-na iznos od 44,22 EUR od 1. travnja 2012. do isplate
-na iznos od 45,22 EUR od 1. svibnja 2012. do isplate
-na iznos od 45,90 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate
-na iznos od 44,75 EUR od 1. srpnja 2012. do isplate
-na iznos od 45,05 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate
-na iznos od 44,19 EUR od 1. rujna 2012. do isplate
-na iznos od 42,30 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,
b)na ime utvrđenja iz točke I. c) ove presude novčani iznos od 215,76 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 27. ožujka 2007. do isplate,
s tim da zatezne kamate na sve iznose pod ovom točkom teku do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:
a)na ime utvrđenja iz točke I. a) ove presude novčani iznos od 313,34 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana preplate do isplate, odnosno koje na svaki pojedinačni iznos preplate teku od dana te preplate do isplate kako slijedi:
-na iznos od 4,82 EUR od 1. prosinca 2007. do isplate
-na iznos od 4,73 EUR od 1. siječnja 2008. do isplate
-na iznos od 4,76 EUR od 1. veljače 2008. do isplate
-na iznos od 4,74 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate
-na iznos od 4,76 EUR od 1. travnja 2008. do isplate
-na iznos od 4,58 EUR od 1. svibnja 2008. do isplate
-na iznos od 6,46 EUR od 1. lipnja 2008. do isplate
-na iznos od 6,45 EUR od 1. srpnja 2008. do isplate
-na iznos od 6,24 EUR od 1. kolovoza 2008. do isplate
-na iznos od 6,15 EUR od 1. rujna 2008. do isplate
-na iznos od 6,13 EUR od 1. listopada 2008. do isplate
-na iznos od 6,51 EUR od 1. studenoga 2008. do isplate
-na iznos od 6,09 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate
-na iznos od 6,39 EUR od 1. siječnja 2009. do isplate
-na iznos od 6,34 EUR od 1. veljače 2009. do isplate
-na iznos od 6,26 EUR od 1. ožujka 2009. do isplate
-na iznos od 9,13 EUR od 1. travnja 2009. do isplate
-na iznos od 8,98 EUR od 1. svibnja 2009. do isplate
-na iznos od 8,65 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate
-na iznos od 8,36 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate
-na iznos od 8,23 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate
-na iznos od 8,11 EUR od 1. rujna 2009. do isplate
-na iznos od 7,93 EUR od 1. listopada 2009. do isplate
-na iznos od 7,71 EUR od 1. studenoga 2009. do isplate
-na iznos od 7,64 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate
-na iznos od 7,54 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate
-na iznos od 7,47 EUR od 1. veljače 2010. do isplate
-na iznos od 7,25 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate
-na iznos od 7,22 EUR od 1. travnja 2010. do isplate
-na iznos od 6,99 EUR od 1. svibnja 2010. do isplate
-na iznos od 6,84 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate
-na iznos od 7,07 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate
-na iznos od 6,76 EUR od 1. kolovoza 2010. do isplate
-na iznos od 6,81 EUR od 1. rujna 2010. do isplate
-na iznos od 6,49 EUR od 1. listopada 2010. do isplate
-na iznos od 6,13 EUR od 1. studenoga 2010. do isplate
-na iznos od 6,18 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate
-na iznos od 6,26 EUR od 1. siječnja 2011. do isplate
-na iznos od 5,80 EUR od 1. veljače 2011. do isplate
-na iznos od 5,62 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate
-na iznos od 5,28 EUR od 1. travnja 2011. do isplate
-na iznos od 5,04 EUR od 1. svibnja 2011. do isplate
-na iznos od 5,14 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate
-na iznos od 4,89 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate
-na iznos od 4,36 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate
-na iznos od 3,98 EUR od 1. rujna 2011. do isplate
-na iznos od 3,59 EUR od 1. listopada 2011. do isplate
-na iznos od 2,15 EUR od 1. studenoga 2011. do isplate
-na iznos od 1,98 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate
-na iznos od 1,84 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate
-na iznos od 1,68 EUR od 1. veljače 2012. do isplate
-na iznos od 1,50 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate
-na iznos od 1,31 EUR od 1. travnja 2012. do isplate
-na iznos od 1,14 EUR od 1. svibnja 2012. do isplate
-na iznos od 0,95 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate
-na iznos od 0,76 EUR od 1. srpnja 2012. do isplate
-na iznos od 0,57 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate
-na iznos od 0,38 EUR od 1. rujna 2012. do isplate
-na iznos od 0,19 EUR od 1. listopada 2012. do isplate
po stopi koja se od 31. prosinca 2007. određivala po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila na zadnji dan polugodišta koji je prethodio tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena,
b)zatezne kamate dosuđene na iznos pod točkom II.b) za razdoblje od 23.ožujka 2007. do 26.ožujka 2007.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.036,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8.svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 12.6.2023. ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate 1.458,42 EUR. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome: da je tužitelj 23.3.2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 10.820,00 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa od 5,55% godišnje s tim da je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba kao i odredba o valutnoj klauzuli te naknadi za obradu kredita ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita neosnovano stekao utuženi iznos.
1.1.Tužbeni zahtjev je podneskom od 5.2.2026. povećan na iznos od 1.727,54 EUR, tj. tužba je preinačena, a sud je raspravnim rješenjem od 26.3.2026. dopustio preinaku tužbe.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije nedopušteno već u skladu sa propisima; da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF; da je tužitelj sam odabrao ovu valutnu klauzulu nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima iste; da prigovora zastari; da odluka iz kolektivnog spora ne djeluje erga omnes; da tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala; da je odredba o naknadi za obradu kredita jasna, lako uočljiva i razumljiva; da je prije zaključenja ugovora tuženik je objasnio svaku odredbu ugovora tužitelju koji nije prigovarao spornim odredbama.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi i isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.
Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 23.3.2007. kamatna stopa je iznosila 5,55% godišnje, te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati. Jedino u odredbi toč.9. ugovora piše da se podredno primjenjuju opći akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana te da je tužitelj upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom.
Također je predmetnim ugovorom ugovorena i valutna klauzula na način da je dan kredit u kunama u protuvrijednosti CHF te je i otplata anuiteta bila u kunskoj protuvrijednosti CHF.
Prema ugovoru naplaćena je i jednokratna naknada od 3,30% od iznosa kredita. Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještakinji Anisiji Bešlić utvrđeno je da ukupan iznos preplate:
-s osnove više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF 1.242.67 EUR, a ako bi se gledale i negativne razlike 1.198,44 EUR;
-s osnove više plaćene kamate uslijed promjene kamatnih stopa 313,34 EUR.
Također, utvrđeno je da visina jednokratne naknade na dan korištenja kredita iznosi 357,06 CHF (3,30% od 10.820,00) tj. 215,76 EUR nakon konverzije valute. Odnosno, gledano po anuitetima tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci.
Na mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. To što eventualno stranke imaju različita shvaćanja treba li oduzimati negativnu razliku, zapravo je pravno pitanje, a nitko nema primjedbi na matematičku točnost izračuna.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022).
Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (logotip tuženika u zaglavlju) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.
Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03), a o čemu će i u nastavku biti riječi.
Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo. Tuženik nije dostavio nekakve druge svoje interne akte koji bi se primjenjivali na ovaj ugovorni odnos i koji akti bi na jasan i detaljan način pojašnjavali u kojim situacijama se može mijenjati kamatna stopa.
6.2.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o naknadi (tzv. ulazna naknada ili naknada za obradu kredita), za navesti je da u kolektivnom sporu, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod br. P-1401/12, takve odredbe ugovora o kreditu nisu bile predmet spora pa stoga sud u pogledu ovih odredbi nije vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora u smislu čl.502.c ZPP.
6.3.Po pitanju ništetnosti (ništavosti) ugovorne odredbe o toj naknadi, recentna sudska praksa je zauzela sljedeće stavove:
-Sud Europske unije je u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.", a imajući u vidu navedeni stav Suda Europske unije u predmetu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1656/2022 pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti te odredbe budući da tuženik nije dokazao koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom;
-ništetan je dio odredbe Ugovora, prema kojem tužiteljica snosi ulazne kreditne naknade u visini sukladno odluci o naknadama kreditora jer su sporne ugovorene naknade očito uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, osobito što je tuženik nakon isplate kredita umanjenog za iznose predmetnih naknada obračunavao tužitelju ugovorne kamate na cijeli iznos odobrenog kredita, pa se te sporne odredbe ugovora ukazuju nepoštenima prema tužitelju kao korisniku kredita i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženika (ŽS Sl.Brod: Gž-662/2022);
-kako tuženik nije dokazao da predmetna naknada za obradu kredita odgovara nekim stvarno pruženim uslugama ili stvarno nastalim troškovima, ocijenjeno je da je ista nepoštena (ŽS Bjelovar: Gž-1308/2022).
6.4.S obzirom na to:
-da je predmetni ugovor sastavljen na tuženikovom obrascu što je vidljivo iz izgleda predmetnog ugovora,
-da je tužitelj iskazao da nije stekao dojam da se pojedine ugovorne odredbe može pregovorima izmijeniti u svoju korist već je to bilo po principu "uzmi ili ostavi" što upućuje na zaključak da nije bilo moguće mijenjati stavke ugovora i da nije bilo moguće sklopiti ugovor o kreditu bez odredbe o naknadi za obradu,
-da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo,
-da u ugovoru o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi i tuženik nije dokazao koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s ugovorom o kreditu,
-da je tužitelju zbog plaćanja ove naknade isplaćeno 3,30% manje kredita od iznosa navedenog u ugovoru, a obračunavanje anuiteta i kamata je vršeno kao da mu je isplaćen kredit u punom iznosu čime je stvorena značajna neravnoteža na strani tužitelja kao ugovorne podređene stranke,
to se temeljem čl.81.st.1., 2. i 4. te čl.87.st.1.ZZP/03, a uzimajući u obzir i gore citiranu sudsku praksu, po ocjeni ovog suda radi o nepoštenoj tj. ništavoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva.
6.5.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja po osnovi valutne klauzule jer je tužba podnesena 12.6.2023. tj. prije isteka roka od 5 godina.
Međutim, u pogledu potraživanja koje se temelji na odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nastupila je zastara u razdoblju od 13.6.2014. do 5.2.2026. kad je tužitelj postavio novčani zahtjev iz ove osnove.
Glede potraživanja iznosa plaćenog na ime naknade za obradu kredita, zastara nije ni počela teći jer tek ovom presudom sud utvrđuje ništetnost te odredbe.
7.Stoga, imajući u vidu izneseno, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I.
7.1.Što se tiče odluke u izreci pod II., treba reći sljedeće. Imajući u vidu utvrđenje pod točkom 7., posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO).
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 1.198,44 EUR (kad se uzmu u obzir i negativne razlike koje je tužitelj sam oduzeo od pozitivnih razlika) više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.
Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.ZOO platiti tužitelju 1.198,44 EUR, kao i daljnjih 215,76 EUR na ime naplaćene naknade za obradu kredita.
7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos dosuđen pod točkom II., treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
Zatezne kamate na iznos ulazne naknade su dosuđene od 27.3.2007. kao dana stjecanja do isplate jer je tog dana tuženik kao nepošteni stjecatelj naplatio tu naknadu od tužitelja.
7.3.Tužbeni zahtjev je zbog zastare odbijen u pogledu iznosa od 313,34 EUR potraživanog zbog promjene kamatne stope i za više tražene kamate na iznos naknade za obradu kredita jer u tom razdoblju tuženik nije bio u zakašnjenju.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.2.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Tužitelj je uspio u sporu 82%, a tuženik 18% pa bi tuženik tužitelju trebao naknaditi 64% nastalog troška.
8.1.Ukupan trošak zastupanja tužitelja iznosi kako slijedi: po 100 bodova za sastav tužbe i podneska od 5.2.2026. te za ročišta od 4.2.2025., 28.1.2026., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR, a 64% od tog iznosa je 640,00 EUR. Tom iznosu treba dodati 400,00 EUR plaćenih za vještačenje pa se dobije iznos od 1.040,00 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
8.2.Tužitelju nije priznat trošak podneska od 6.2.2025. (kojim se dostavlja dokaz o uplati za vještačenje) jer je riječ o nepotrebnom trošku (čl.155.ZPP). Također, tužitelju nije dosuđen trošak ročišta od 26.3.2026. budući da je održavanje tog ročišta skrivio sam tužitelj (čl.156.ZPP) jer je na prethodnom ročištu 28.1.2026. tražio rok radi očitovanja na nalaz vještaka iako je u planu upravljanja postupkom (list 31) bilo određeno da se stranke mogu očitovati na nalaz vještaka u roku od 15 dana od primitka istog.
U Splitu, 8.svibnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.stranaka
