Poslovni broj: Us I-2005/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Pred Dvorom 1, OIB: 32082115313, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o tužbi tužiteljice od 13. kolovoza 2024. i odgovoru na tužbu tuženika od 6. prosinca 2024. , izvanraspravno 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-03/24-02/4, URBROJ: 2117-09/1-24-2 od 1. srpnja 2024., kao i poništenje rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Klasa: UP/I-363-03/22-20/347, Urbroj: 2117- 1-03-01-23-3 od 30. studenog 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-03/24- 02/4, URBROJ: 2117-09/1-24-2 od 1. srpnja 2024., odbijena je žalba PP ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/22-20/347, URBROJ: 2117-1-03-01-23-3 od 30. studenog 2023. godine u predmetu utvrđivanja visine komunalnog doprinosa.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/22-20/347, URBROJ: 2117-1-03-01-23-3 od 30. studenog 2023. godine, obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa PP, utvrđuje se visina komunalnog doprinosa za gradnju samostojeće, niske, stambene građevine s bazenom, 2.b skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici katastarske oznake 2551/3 k. o. [katastarska općina] (n.i.), nastaloj spajanjem čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] (n.i.), za obujam od 1.742,44 m[3] po jediničnoj vrijednosti komunalnog doprinosa od 15,93 €/m[3] u ukupnom iznosu od 27.757,07 € odnosno 209.135,64 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450).

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu osporavajući zakonitost rješenja u bitnom navodeći kako bi se trebao uzeti u obzir njen dodatni trošak (potporni zid dužinom cijele parcele i kupovinu bio-pročistača u iznosu od 4.653,78 €) s obzirom da kanalizacijski sustav koji je napravljen prije skoro 2 godine još uvijek stoji bez funkcije i upotrebe, te da je upitno kada će biti u funkciji zbog tijeka spora prvostupanjskog tijela s izvođačem radova, radi čega da je bila prisiljena kupiti pročistač, a sve kako bi mogla predmetnu nekretninu koristiti. Dakle, da je sve morala sama napraviti i plaćati sve izvođače za trase koje nam trebaju da bi se spojili na vodu, struju, kanalizaciju i nakon toga da treba platiti i iznos za komunalni doprinos objekta, da je sve sama financirala, dobila pravo suglasnosti od svih suvlasnika na parceli kojom ide infrastrukturni koridor, da bi na kraju došla do šahte u kojoj se ne može spojiti jer da nije u funkciji i da je pitanje kada će se moći spojiti. Kao dokaz na navedenu tvrdnju pozva se na detalje prometa računa za biološki pročistač u iznosu od 4.653,78 €. Stoga predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 6. prosinca 2024. navelo kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Kako tužiteljica u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 98. ZUS-a (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-363-03/24-02/4, URBROJ: 2117-09/1-24-2 od 1. srpnja 2024.

9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-363-03/22-20/347, URBROJ: 2117-1-03-01-23-3 od 30. studenog 2023. obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa PP, ovdje tužiteljici, određena visina komunalnog doprinosa za gradnju samostojeće, niske, stambene građevine s bazenom, 2.b skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici katastarske oznake 2551/3 k. o. [katastarska općina] (n.i.), nastaloj spajanjem čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] (n.i.), za obujam od 1.742,44 m[3] po jediničnoj vrijednosti komunalnog doprinosa od 15,93 €/m[3] u ukupnom iznosu od 27.757,07 € odnosno 209.135,64 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450).

10. Člankom 77. stavkom 1. Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/11, 110/18, 32/20 i 145/24) propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina , odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

11. Člankom 81. stavkom 1. propisano je da se komunalni doprinos za zgrade obračunava množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m[3] ) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena.

12. Člankom 84. stavkom 1. propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

13. Člankom 86. stavkom 2. propisano da se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno koja je na snazi na dan donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ako se radi o građevini koja se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja može graditi bez građevinske dozvole.

14. Prema čl. 6. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj: 25/18., 12/20. i 16/20.) naselje Zaton pripada II. Zoni za koju se prema čl. 7. iste Odluke komunalni doprinos plaća 15,93 €/m[3] .

15. Iz stanja spisa predmeta te isprava koje su istom priložene, nespornim proizlazi:

- da je Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, prvostupanjskom tijelu dostavio dana 21. rujna 2022.

Građevinsku dozvolu Klasa: UP/I-361-03/20-011000075, Urbroj: 2117-1-15/11-22- 0032 od 29. lipnja 2022. god. kojom se tužiteljici dozvoljava gradnja samostojeće niske stambene građevine s bazenom 2.b skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici kat. oznake 2551/3 k. o. [katastarska općina] nastaloj spajanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skladu s uvjetima određenim glavnim projektom, ZOP: T.D. 20-005-GP iVVe d.o.o. Zagreb;

- da je na temelju dostavljenih podataka prvostupanjsko tijelo provelo postupak u kojem je utvrdilo da obujam planirane građevine sukladno Pravilniku o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa (Narodne novine, broj: 15/19) iznosi 1.742,44 m[3] ;

- da je u postupku utvrđeno da se predmetna građevina nalazi u naselju Zaton, koje prema čl. 6. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj: 25/18., 12/20. i 16/20.) pripada II. Zoni za koju se prema čl. 7. iste Odluke komunalni doprinos plaća 15,93 €/m[3] te je stoga utvrdilo da komunalni doprinos ukupno iznosi 27.757,07 €;

- da je prvostupanjsko tijelo dopisom Klasa: UP/I-363-03/22-20/347, Urbroj:

2117-1-03-01-23-2 od 16. studenoga 2023. upoznalo tužiteljicu o navedenom;

- da se tužiteljica usmenim putem očitovala kako je suglasna s navedenim utvrđenjem te izdavanjem rješenja o jednokratnom plaćanju s obzirom da ne ispunjava uvjete za oslobađanje propisane Odlukom o komunalnom doprinosu.

16. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja razvidno je kako tužiteljica ne osporava utvrđeno činjenično stanje, ni primjenu materijalnog prava, odnosno da ne osporava izračun komunalnog doprinosa već traži da se navedeni iznos umanji za iznos koji je uložila u izgradnju kanalizacijske infrastrukture, a što je tražila i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja kojim joj je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

17. U svezi navedenog, valja istaći da je odredbom čl. 83. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano ako je jedinica lokalne samouprave u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje sklopila ugovor kojim se obvezuje djelomično ili u cijelosti prebiti potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, rješenje o komunalnom doprinosu donosi se u skladu s tim ugovorom .

18. Međutim, kako iz spisa predmeta, niti iz žalbe , a potom ni iz tužbe ne proizlazi da je tužiteljica sklopila ugovor s Gradom Dubrovnikom radi priznavanja troškova koje navodi u žalbi, a koji se odnose na komunalnu infrastrukturu s ciljem umanjenja komunalnog doprinosa, a prijeboj nije moguće regulirati na drugi način osim na način propisan naprijed citiranom odredbom čl. 83. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, to je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice.

19. Slijedom navedenog, a kako je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari osporavano rješenje doneseno u skladu s naprijed citiranim odredbama Zakona i Odluke, to se osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim.

20. Stoga, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

21. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 8. svibnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike

Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude

DNA:

- tužiteljici

- tuženiku

- pozvati tužiteljicu na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, nakon pravom.

- u spis

- kal. do 16.06.2026.