REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Ps-13/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, pravnoj stvari tužitelja OPĆINA ŠOLTA, Grohote, Put kuća 8, OIB: 38621571773, zastupana po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, radi iseljenja, nakon zaključene glave rasprave 16. veljače 2026. godine u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja AS, odvjetničkog vježbenika kod Vinka Samardžića, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika OS, odvjetničke vježbenice kod Nikole Jurića, odvjetnika u Splitu, dana 8. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana iseli iz STANA br. 6., položenog u sjevernoj kući na etaži kata, istok, ukupne površine 67,38 m2 (korisne površine 67,38 m2), koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupaonice i hodnika sa pripadajućom šupom (spremom) površine 3,24 m2, koji stan je položen u sjeveroistočnom dijelu na prvom katu i nalazi se u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te isti, slobodan od osoba i stvari tuženika, preda u posjed tužitelju.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 1.463,27 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1 i 2 spisa) protiv tuženika radi iseljenja.

1.1. Tužitelj je u zemljišnoj knjizi uknjižen kao vlasnik STANA br. 6., u sjevernoj kući na etaži kata, istok, ukupne površine 67,38 m2 (korisne površine 67,38 m2) koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupaonice i hodnika sa pripadajućom šupom (spremom), koji se nalazi u objektu izgrađenom na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.2. Tuženik se nalazi u posjedu stana iz toč. I. ove tužbe bez valjane pravne osnove, a iako ga je tuženik pozvao na uređenje međusobnih odnosa i iseljenje iz predmetnog stana, tuženik nije prihvatio takav poziv te odbija iseliti iz predmetnog stana.

1.3. Radi navedenog se predlaže da sud donese presudu kojom prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev.

1.4. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u podnesku od 13. veljače 2026. godine (list 110 spisa).

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (listovi 12-14 spisa).

2.1. Tuženik, po punomoćniku, pravovremeno podnosi odgovor na tužbu u rubriciranoj pravnoj stvari ističući da se protivi tužbenim tvrdnjama kao neutemeljenima te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška, a sve iz razloga kako slijedi.

2.2. Tužba je u cijelosti neosnovana jer tuženik posjeduje predmetni stan temeljem valjanog pravnog osnova.

2.3. Tužitelj je u tužbi prešutio cijeli niz činjenica koje su mu dobro znane i koje same po sebi upućuju na neosnovanost tužbe, a radi se o činjenicama:

- da je još davne 1988. god. predmetni stan dodijeljen na korištenje tuženikovom ocu, BS, [adresa], kao nastavniku tj. zaposleniku OŠ “Ante Vidan” (sada OŠ “Grohote”), Zbor radnih ljudi OŠ “Ante Vidan”, te da su u vrijeme dodjele istog stana na korištenje članovi njegovog obiteljskog domaćinstva bili tadašnja supruga te tuženik kao sin i kći ŠS,

- da je tužitelj protiv tuženikovog oca, BS, dana 08. rujna 2015. god. podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu radi iseljenja iz predmetnog stana, povodom koje tužbe je vođen parnični postupak posl. br. Ps-158/15, koji je pravomoćno okončan presudom posl. br. Ps-158/15 od 29. rujna 2016. god., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan,

- da je tužitelj protiv tuženikovog oca, BS, dana 08. rujna 2015. god. podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu radi isplate s osnova protupravnog korištenja predmetnog stana, povodom koje tužbe je vođen parnični postupak posl. br. P- 9859/15, koji je pravomoćno okončan presudom posl. br. P-9859/15 od 28. prosinca 2018. god., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan.

2.4. Između sudskih činjeničnih utvrđenja do kojih se došlo u navedenim pravomoćno okončanim parnicama, valja osobito istaći konstataciju iz presude posl. br. P-9859/15 od 28. prosinca 2018. god. o tome da “…čak i da je protiv njega (op. pun. ovdje tuženika) podignuta predmetna tužba, tužbeni zahtjev bi bio neosnovan. Naime, predmetni stan je 1988. dodijeljen na korištenje tuženiku i članovima njegovog obiteljskog domaćinstva. Sin je bio član obiteljskog domaćinstva, što proizlazi iz obrazloženja Zapisnika radnih ljudi OŠ “Grohote2 (str. 26. spisa).”

2.5. Stoga, imajući u vidu da je tuženik bio član obiteljskog domaćinstva svoga oca, BS, u vrijeme kada je ovome predmetni stan dodijeljen na trajno korištenje, te pored činjenice da tuženik predmetni stan praktički suposjeduje sa svojim ocem, odnosno posjeduje kao neposredni posjednik uz suglasnost svog oca kao posrednog posjednika, nedvojbeno je za zaključiti da tuženik stan posjeduje temeljem valjane pravne osnove te da je posljedično tome tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

2.6. Pored navedenog, valja istaći i to: - da je tuženikov otac, BS, koji u predmetnom stanu stanuje preko trideset godina, u predmetni stan uložio cijelu životnu ušteđevinu od oko 200.000,00 kn kako bi ga renovirao tj. doveo i održao u stanju podobnom za stanovanje, - da tuženikov otac, koji je još uvijek zaposlen kao učitelj u OŠ “ G, nema u svom vlasništvu nikakav alternativni smještaj, a što je slučaj i s tuženikovom i njegovom mladom obitelji, - da u predmetnom stanu osim računala i najosobnijih stvari tuženika, tuženikove supruge i petogodišnje kćerke, sve ostale stvari su vlasništvo tuženikovog oca, - da svi računi za predmetni stan, pa i oni koje šalje tužitelj, su adresirani na ime tuženikovog oca.

2.7. Slijedom svega navedenog predlaže se Sudu da po provedbi dokaznog postupka donese presudu kojom će u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.

3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 4-9 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (listovi 15-35 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 14. travnja 2021. godine (listovi 37-47 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu na ročištu od 12. prosinca 2023. godine (list 53 spisa), pregledao spise Općinskog suda u Splitu: Ps-158/15, P-9859/15 i Pst-1198/14 na ročištu od 8. travnja 2024. godine (list 57 spisa), saslušao zz tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu od 8. travnja 2024. godine (listovi 57 i 58 spisa), saslušao tuženika u svojstvu parnične stranke na ročištu od 8. travnja 2024. godine (listovi 58 i 59 spisa), saslušao svjedokinju JS na ročištu od 25. lipnja 2024. godine (listovi 61 i 62 spisa), saslušao svjedoka BS na ročištu od 25. lipnja 2024. godine (list 62 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu na ročištu od 25. lipnja 2024. godine (listovi 65-69 spisa), izveo dokaz očevidom na licu mjesta u prisustvu vještaka geodetske struke (listovi 79 i 80 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu na očevidu (listovi 81-83 spisa), pregledao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za geodeziju (listovi 89- 96 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 7. svibnja 2025. godine (list 104 spisa), pregledao dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za geodeziju (list 109 spisa).

4. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da tuženik koristi i posjeduje predmetni stan na način da u njemu stanuje.

6.1. Nadalje, nije sporno da je otac tuženika BS u međuvremenu prestao stanovati u predmetnom stanu te ga je prepustio na korištenje upravo tuženiku.

7. Među strankama jest sporno ima li tuženik pravo na posjed predmetnog stana, odnosno je li tuženik obvezan iseliti iz predmetnog stana i predati ga u posjed tužitelju.

8. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 14. veljače 2021. godine (listovi 4 i 5 spisa) utvrđeno je da je kao vlasnik predmetnoga stana broj 6, u sjevernoj kući na etaži kata, istok, ukupne površine 67,38 m², koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnim boravkom, kupaonicom, hodnikom – upisana Općina Šolta (etažno vlasništvo).

8.1. Otud proizlazi aktivna legitimacija tužitelja (čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu ZV).

9. Dopisom od 19. ožujka 2020. godina (list 53 spisa) Osnovna škola Grohote navodi da je Školski odbor Osnovne škole Grohote na svojoj sjednici od 13. ožujka 2020. godine donio jednoglasno mišljenje prema kojem školski odbor smatra da nije sljednik zbora radnika koji je 1988. godine ES dodijelio stan na korištenje dok radi u Osnovnoj školi Ante Vidan (danas Osnovna škola Grohote) te da kao takav ne može opozvati navedenu odluku. Nadalje, školski odbor je utvrdio, na temelju dokumentacije u arhivi škole, da je BS promijenio prebivalište, a na temelju dokumentacije iz izvatka iz zemljišnih knjiga vidljivo je da je Općina Šolta vlasnik zgrade u kojoj je predmetni stan. Na temelju navedenog školski odbor je donio mišljenje da Općina Šolta kao vlasnik nekretnine sama odlučuje o posjedu.

10. U svom iskazu zakonski zastupnik tužitelja GSB iz [adresa] na ročištu od 8. travnja 2024. godine (listovi 57 i 58 spisa) navodi: Ja sam načelnik Općine Šolta. Općina [adresa] je vlasnik predmetne zgrade na otoku [adresa] te je naravno Općina [adresa] vlasnik i predmetnoga stana. Od tuženika se zahtijeva da iseli iz predmetnog stana. Tuženik predmetni stan koristi bespravno. Još je tuženikov otac bespravno uselio u taj stan tamo krajem 1980-ih godina. Protiv tuženikova oca BS [adresa] je vodila parnice pred sudom na njegovo iseljenje iz predmetnog stana i u tome je uspjela. Međutim, u međuvremenu je tuženikov otac napustio predmetni stan, ali je u njemu bespravno ostao tuženik koji ga bespravno koristi. Mi smo kao općina nudili tuženiku da po povoljnim cijenama otkupi drugi stan u zgradi koju općina gradi na otoku [adresa] ili pak ako ne može da kupi po povoljnim cijenama da onda takav stan unajmi po povoljnim cijenama, a kako bi na taj način riješio svoje stambeno pitanje. Međutim, tuženik je to odbio.

10.1. Na poseban upit zamj. pun. tuženika, zz tužitelja odgovara da je Općina Šolta dobila na sudu parnice koje je vodila protiv oca tuženika – BS.

11. U svom iskazu tuženik GS iz [adresa] na ročištu od 8. travnja 2024. godine (listovi 58 i 59 spisa) navodi: U predmetnom stanu nalazim se temeljem valjane pravne osnove. Još je moj otac, temeljem Odluke zbora radnika OŠ Ante Vidan (danas OŠ Grohote), dobio predmetni stan na korištenje u kojem se nalazi od 1988. god. Ja sam naravno član domaćinstva moga oca. U međuvremenu kada sam se oženio i dobio djecu, te stvorio svoju obitelj nastavio sam u stanu živjeti sa svojom obitelji, dok je moj otac BS iselio iz predmetnog stana. On je međutim iselio iz toga stana isključivo iz razloga da meni i mojoj obitelji napravi mjesta te je on otišao živjeti u vikendicu na otoku [adresa]. Dakle, protivno navodima tužitelja, ja u predmetnom stanu živim i koristim ga temeljem valjane pravne osnove. Posebno napominjem da je Općina Šolta izgubila parnicu koju je vodila protiv moga oca na iseljenje. Taj tužbeni zahtjev Općine Šolta je pravomoćno odbijen prema mome ocu BS. Posebno napominjem da ne odgovara istini izjava zz tužitelja u dijelu gdje navodi da je nuđena meni kao prilika da kupim odnosno unajmim drugi stan u zgradi kojeg Općina [adresa] gradi na otoku [adresa]. Naime, ta zgrada o kojoj načelnik priča ne postoji, a ja bi da ona postoji itekako imao interesa da možda tamo sebi priskrbim stan.

11.1. Na poseban upit zamj. pun. tužitelja, tuženik odgovara da nije upoznat sa tim je li njegov otac vodio spor u vezi utvrđivanja stanarskog prava na predmetnom stanu.

11.2. Na daljnji upit, tuženik odgovara da on nije pokretao postupak radi utvrđivanja stanarskog prava na predmetnom stanu.

11.3. Na daljnji upit, tuženik odgovara da nisu ni on ni otac plaćali najamninu za korištenje toga stana jer su taj stan dobili na korištenje.

11.4. Na daljnji upit, tuženik odgovara da vikendica u kojoj sada živi BS je zapravo u zajedničkom vlasništvu tuženika i njegove sestre.

11.5. Na daljnji upit, tuženik odgovara da je on naravno upoznat sa sadržajem dopisa OŠ Grohote od 19. ožujka 2020. god. u kojem dopisu se navodi da je Općina Šolta vlasnik predmetnog stana i da ona sama odlučuje o posjedu toga stana, ali tuženik napominje da u Zemljišnim knjigama postoji naznaka da se taj stan može koristiti za potrebe škole isključivo, a zaposlenici te škole su bili njegov otac, a danas je zaposlenik te škole supruga tuženika.

11.6. Na daljnji upit, tuženik odgovara da njegova supruga nema nikakvu odluku u svoju korist za korištenje predmetnog stana.

12. U svom iskazu na ročištu od 25. lipnja 2024. godine (listovi 61 i 62 spisa) svjedokinja JS iz [adresa] navodi: Ja sam ravnateljica OŠ ''Grohote'' na otoku [adresa] od 9. kolovoza 2017. god. do dana današnjeg. BS (otac tuženika) je radio u toj školi kao nastavnik biologije i kemije do 31. kolovoza 2022. god. kada je otišao u mirovinu. Još 1967. god., temeljem ugovora kojeg prilažem u spis, Općina Split, tj. Skupština općine Split je ustupila našoj školi pravo davanja stanova na korištenje; i to se odnosilo između ostalog i na predmetni stan. Kasnije 1988. god. OŠ ''Grohote'' na sastanku zbora radnih ljudi donijela je odluku o dodjeli predmetnoga stana BS (ocu tuženika); o tome prilažem izvadak iz zapisnika od 12. siječnja 1988. god. U tom predmetnom stanu čim ga je na izloženi način dobio na korištenje 1988. god. preselio je u njega živjeti BS sa svojom obitelji, dakle i sa svojim sinom – tuženikom. Međutim, kasnije i nešto prije nego li je otišao u mirovinu 2022. god. BS je prestao živjeti u tom predmetnom stanu, ali je u njemu nastavio živjeti njegov sin – tuženik koji se u međuvremenu oženio i dobio dijete; dakle u tom predmetnom stanu nastavio je živjeti tuženik sa svojom obitelji i takvo stanje je i danas. Vlasnik predmetnog stana je Općina Šolta i isključivo općina ima pravo raspolaganja tim stanom.

12.1. Na poseban upit zamj. pun. tužitelja svjedokinja odgovara da tuženik nema nikakvo odobrenje, suglasnost, nikakav pravni akt za korištenje predmetnog stana.

12.2. Na poseban upit pun. tuženika svjedokinja odgovara da OŠ ''Grohote'' nije u međuvremenu, odnosno nije kasnije nakon donošenja odluke o dodjeli stana BS donosila nikakvu odluku o prestanku te odluke.

13. Izvadak iz zapisnika od 12. siječnja 1988. godine (list 67 spisa) potvrđuje da je na sastanku Zbora radnih ljudi Osnovne škole Ante Vidan u [adresa], održanom dana 12. siječnja 1988. godine, donijeta odluka o dodjeli predmetnoga stana BS.

13.1. Iz obrazloženja uz izvadak iz zapisnika od 18. svibnja 1992. godine (list 68 spisa) proizlazi da je predmetni stan dodijeljen djelatniku Osnovne škole Grohote, tada Osnovne škole Ante Vidan – Konforta Anti, prema ugovoru o ustupanju prava davanja stanova na korištenje, i to baš trosobni stan s kuhinjom, kupaonom, sa WC- om, spremom i hodnikom, položen drugi sa stepeništa te desno. Pritom se navodi da su u vrijeme dodjele stana na korištenje članovi domaćinstva BS bili: SS (supruga), SS KS (kći), SS GS (sin).

14. Ugovor o ustupanju prava davanja stanova na korištenje (list 69 spisa) zaključen je 16. listopada 1967. godine između Skupštine općine Split i Osnovne škole Ante Vidan u [adresa] na [adresa].

14.1. Skupština općine Split, u svojstvu davatelja stanova na korištenje u zgradi društvenog vlasništva, ustupa pravo davanja stanova na korištenje Osnovnoj školi Ante Vidan u [adresa] na [adresa], pa i u odnosu na predmetni stan, a Osnovna škola Ante Vidan u [adresa] na [adresa] prihvaća ustupljeno pravo davanja stanova na korištenje.

15. Predmetni je stan identificiran u dopunskom nalazu i mišljenju geodetskog vještaka od 27. listopada 2025. godine (list 109 spisa): "Stan u zgradi anagrafske oznake [adresa], koja se u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi vodi kao zgrada mješovite uporabe sa površinom od 301m2 . Stan se unutar navedene zgrade nalazi u njezinom sjeveroistočnom dijelu na prvom katu. Na skici lica mjesta položaj stana je označen žutom bojom i slovima A, B, C, D, A. Sastoji se od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonicom, hodnika i kupatila. Pristupa mu se stubištem sa sjeverne strane zgrade, pogled iz stana je na sjevernu i južnu stranu, na istočnoj strani nema otvora".

16. U svom iskazu na ročištu od 25. lipnja 2024. godine (list 62 spisa) svjedok BS iz [adresa] navodi: Ja sam otac tuženika. Predmetni stan u [adresa] na otoku [adresa] dodijeljen je meni kao tadašnjem djelatniku, profesoru biologije i kemije predmetne škole 1988. god. na sastanku zbora radnih ljudi škole koja se tada zvala OŠ ''Ante Vidan''. Nakon što mi je taj stan kao djelatniku škole dodijeljen 1988. god. ja sam ga naravno sa članovima moje obitelji: suprugu BS SS, kći BS KS i sin GS nastavio koristiti i to sam činio kontinuirano. Kako mi se sin GS – tuženik u međuvremenu oženio, dobio dijete, stvorio svoju obitelj ja sam da bih njemu i njegovoj obitelji napravio više mjesta u tom predmetnom stanu, prestao živjeti u tom predmetnom stanu i prepustio taj stan njemu i njegovoj obitelji dok moj sin ne riješi svoje stambeno pitanje. Dakle, u tom predmetnom stanu živi moj sin GS, njegova supruga i njegova kćer. Prilažem obrazloženje OŠ ''Grohote'' uz izvadak iz zapisnika od 18. svibnja 1992. god. prema kojem se jasno vidi da su u vrijeme dodjele predmetnog stana na korištenje članovi mog obiteljsko domaćinstva bili: supruga SS, kći KS, sin GS. Što se tiče prava vlasništva nad predmetnim stanom meni je poznato iz uvida u zemljišne knjige da se kao ovlaštenik prava vlasništva vodi Općina Šolta. Međutim u listu C izvatka jasno je navedeno da se uknjižuje ''vječita namjena u školske svrhe''.

16.1. Na poseban upit zamj. pun. tužitelja: ''Jeste li pravomoćno odbijeni sa tužbenim zahtjevom upravljenim na utvrđenje vašeg prava vlasništva na predmetnom stanu te zahtjevom za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom'', svjedok odgovara da ne zna odgovoriti na postavljeno pitanje.

17. Kao sporno, valjalo je prvenstveno raspraviti pitanje o tome ima li tuženik pravo na posjed predmetnog stana.

18. Naime, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) (članak 163. stavak 1. ZV).

19. Prema izloženom, predmetni je stan dodijeljen na korištenje BS (ocu tuženika), kao tadašnjem djelatniku Osnovne škole Ante Vidan (pravnom predniku Osnovne škole Grohote).

20. U to vrijeme dakle predmetni je stan bio dodijeljen na izloženi način na korištenje pravnom predniku (ocu) tuženika, a tuženik je bio član njegovog domaćinstva.

21. Nije sporno da BS (otac tuženika) više ne koristi predmetni stan, već ga je prepustio na korištenje svom sinu – tuženiku.

21.1. To izrijekom potvrđuje svjedok BS u svom iskazu.

22. Međutim, BS nije bio ovlašten na prepuštanje predmetnoga stana na korištenje svome sinu - tuženiku, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

22.1. To iz razloga što je u međuvremenu, danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 11105/20; u daljnjem tekstu ZNS), tj. sa danom 5. studenog 1996. godine (čl. 54. ZNS), prestalo vrijediti stanarsko pravo koje je do tada nad predmetnim stanom imao BS (otac tuženika) (čl. 53. ZNS).

23. Činjenica da je predmetni stan bio svojedobno dan na korištenje BS, u odnosu na kojeg je u međuvremenu prestalo vrijediti stanarsko pravo nad stanom, ne podrazumijeva njegovo ovlaštenje da naknadno, nakon iseljenja iz stana, pravo korištenja nad stanom prenese na drugoga, u konkretnom slučaju na tuženika.

24. Prema tome valjalo je zaključiti da tuženik nema pravo na posjed predmetnoga stana.

25. Valjalo je stoga, temeljem odredbi članaka 161. i 162. ZV, prihvatiti u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke.

26. Prema izloženom, tužitelj je u cijelosti uspio u postupku.

26.1. Pripada mu, stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužene (članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).

27. Na ime naknade popisanog parničnog troška (list 113 spisa), temeljem navedene zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, tužitelju je priznato sljedeće: iznos od 500,00 EUR na ime jednokratne nagrade koja obuhvaća 4 radnje: sastav tužbe, te pristupe na ročišta od 12. prosinca 2023. godine, 8. travnja 2024. godine, 25. lipnja 2024. godine (Tbr. 7. toč. 2. OT), zatim iznos od 100,00 EUR za pristup na očevid od 24. ožujka 2025. godine (Tbr. 7. toč. 2. OT), iznos od 100,00 EUR za zastupanje na ročištu od 16. listopada 2025. godine (Tbr. 7. toč. 2. OT), iznos od 100,00 EUR za zastupanje na ročištu od 16. veljače 2026. godine (Tbr. 7. toč. 2. OT), odnosno ukupno iznos od 800,00 EUR.

27.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 200,00 EUR na ime PDV-a, zatim iznos od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na presudu te iznos od 450,00 EUR na ime troškova vještačenja.

27.2. Tako se dobije ukupni iznos od 1.463,27 EUR.

28. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, dana 8. svibnja 2026. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju, po punomoćniku;

- tuženiku, po punomoćniku;