REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5404/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Gordani Lozančić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ČB, prema generalnoj punomoći broj Su-50/12 i zamjenice punomoćnika tuženika Maše Berić, odvjetnice, dana 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 33.632,19 kn/ 4.463,76 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 03. kolovoza 2022. godine nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3. OIB: 84397956623, nadoknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 699,08 eur. u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi koju je podnio ovom sudu dana 17.10.2022. navodi da je osiguranica tužitelja VB doživjela dana 08.04.2011. prometnu nesreću prilikom povratka s posla. Nesreću je skrivio osiguranik tuženika upravljajući motociklom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Nesreća se dogodila tako što je na raskrižju [adresa] i [adresa], UB, upravljajući motociklom, sjevernim kolnikom Zagrebačke avenije od smjera istoka u smjeru zapada, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, prednjim lijevim dijelom motocikla naletio na pješakinju VB koja se kretala pješačkim prijelazom. Uslijed navedenog udara motocikla VB zadobila je teške tjelesne povrede u vidu otvorenog višedijelnog prijeloma kostiju lijeve potkoljenice te niz drugih teških prijeloma i ozljeda. Odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagreb Ko-1490/12 od 12. rujna 2012., kojom je UB proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl.272. st.1. i 2. Kaznenog zakona, počinjenog na štetu VB. Tužitelj je osiguranici VB priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem br.210508 od 29.08.2014. Odgovornost tuženika utvrđena je i presudama iz ranijih razdoblja u istoj pravnoj stvari, iz iste činjenične i pravne osnove. Za razdoblje isplate mirovine od 03.05.2014. do 31.07.2015. vodio se parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-2075/2017. Navedeni postupak okončan je pravomoćnom presudom u korist tužitelja. U provedenom postupku utvrđeno je kako između stranaka nije sporno da je doprinos osiguranice tužitelja nastanku štetnog događaja 50%. Za razdoblje isplate mirovine od 01.08.2015. do 31.12.2017. vodio se parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-566/2018. Navedeni postupak okončan je pravomoćnom presudom u korist tužitelja. Za prethodno razdoblje isplate, zaključno do 31.12.2019. donesena je prvostupanjska presuda u korist tužitelja pod brojem P-2353/2020 od 31.03.2022. Isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 12.07.2022. pozvan podmiriti u mirnom postupku štetu nastalu za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2022. u ukupnom iznosu od 33.632,19 kn. Tuženik po istom nije postupio. Stoga tužitelj predlaže naslovnom sudu da u skladu sa člankom 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu nastanka prometne nezgode od 08.04.2011. u kojoj je osiguranica tužitelja VB kao pješak zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je temeljem rješenja tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede na radu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odlukama Rev-x-388/2018-2 od 25.8.2020. i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za njega nije nastala stvarna šteta u smislu citiranog članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno ista bi se ogledala u razlici između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovu ozljede na radu. Nadalje, tuženik ističe da bi osiguranica tužitelja po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, a s obzirom na to da je rođena **.**.1955., ostvarila pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine u dijelu utuženog razdoblja (od 03.01.2020.) s navršenih 65 godina života i minulim radom, koju bi joj u obvezi bio isplaćivati tužitelj. Da nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi imao obvezu isplate invalidske mirovine oštećenoj, ali bi imao obvezu isplate starosne mirovine svojoj osiguranici. Tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine, dakle, nikako nije mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja. O navedenom pravnom pitanju je zauzeto i pravno shvaćanje na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH, održanoj dana 05.12.2016. , a o istome postoji i mnogobrojna sudska praksa. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Ko-1490/12 od 12. rujna 2012. (list 5-8 spisa), rješenje HZMO Klasa: UP/I 141-02/14-01/03132192224, Ur.broj: 341-25-05/3-14- 18993 od 29. kolovoza 2014. (list 9-10 spisa), nalaz i mišljenje vještaka HZMO od 8. travnja 2014. (list 11-13 spisa), nalaz i mišljenje vještaka – revizora Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 14. travnja 2014. (list 14-15 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-1963/2018-2 od 3. srpnja 2019. (list 16-18 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-4743/2019-2 od 17. prosinca 2019. (list 20-22 spisa), presudu ovog suda posl.br. P-2353/20-15 od 31. ožujka 2022. (list 23-27 spisa), obračun isplaćene mirovine od 11. srpnja 2022. (list 29 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 12. srpnja 2022. s povratnicom (list 30-32 spisa), sudsku praksu (list 38-49, list 88-92, 98-106 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 53-70 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd- 4370/2024-2 od 18. prosinca 2024. (list 111-113 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. (list 77-81 spisa), te je izvršen uvid u spis HZMO broj spisa 210508 osiguranice VB, OB: 03132192224.

4. Time su provedeni svi po strankama predloženi dokazi.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 33.632,19 kn /4.463,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.08.2022.. do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku VB osnovom priznate invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2020. do 30.06.2022.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljeva osiguranica VB zadobila teške tjelesne povrede 18. travnja 2011., u prometnoj nesreći prilikom povratka s posla koju je skrivio osiguranik tuženika UB,

- da joj je tužiteljevim rješenjem broj 210508 od 13. ožujka 2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu jer je zbog ozljede na radu (100%) nastao djelomični gubitak radne sposobnosti.

- nije sporno niti da je u postupku između istih stranka i štetnog događaja koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-2075/2017 utvrđen doprinos osiguranice tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 50%.

8. Sporno je ima li pravo tužitelj na regresno potraživanje od tuženika nastalog na ime isplate invalidskih mirovina osiguranice tužitelja VB.

9. Prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud RH zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

10. Tako je prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili imovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine prema odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

12. Po prijedlogu tuženika proveden je dokaz financijskom vještačenjem na okolnost utvrđenja u utuženom razdoblju postojanja eventualne razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Stalni sudski vještak Darko Prpić u pisanom nalazu i mišljenju naveo je da ukupno isplaćene invalidske mirovine u utuženom periodu iznose 67.264,38 kn, što iznosi 8.927,52 EUR. Ukupno doznačena mirovinska primanja iznose 67.292,90 kn što iznosi 8.931,30 EUR. Razlika u podatcima tužitelja iznosi 28,52 kn (3,78 EUR) i to stoga što je u Banci podataka doznačenih mirovinskih primanja navedena i doznaka u 03/2020 koja se odnosi na razliku mirovine za veljaču (od 4.2.2020. do 29.2.2020.) i iznosi 28,52 kn (3,78 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije). Tužbom tužitelj potražuje 50% isplaćenih invalidskih mirovina prema zbirnom obračunu isplata (list 29) što iznosi 33.632,19 kn (4.463,76 EUR). Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj spisa 210508 od 29.8.2014. (list 9-10) kojim se osiguraniku VB rođ. **.**.1955., kod koje je zbog ozljede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti priznaje, počevši od 8.4.2014., pravo na invalidsku mirovinu, razvidno je da je tužitelj naveo osnovu priznavanja prava na invalidsku mirovinu i to s osnove ozljede na radu. U odnosu na priznavanje prava na invalidsku mirovinu s osnove ozljede na radu tužitelj se očitovao i podneskom od 12.9.2022. (list 52) u kojem završno navodi (citiram):

„IV. Slijedom svega navedenog tužitelj ……. napominje da je osiguraniku priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu ….“.

Zaključno, tužitelj je rješenjem broj 210508 utvrdio da se invalidske mirovine osiguranika VB imaju isplatiti s osnove ozljede na radu, stoga vještak ne može izvršiti (novi) izračun invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja otišao u mirovinu po osnovi ozljede na radu. U spisu ne priliježe rješenje tužitelja o određivanju pripadajuće svote invalidske mirovine s osnove ozljede na radu, o čemu tužitelj u rješenju broj 210508 (list 9-10) navodi da će se odlučiti po službenoj dužnosti posebnim rješenjem.

14. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka u svrhu dokaz ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući da je isti izrađen objektivno, logično, stručno te temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu.

15. Temeljem nalaza i mišljenja utvrđeno je da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu s osnove ozljede na radu na temelju rješenja br. 210508 od 29.08.2014., slijedom čega vještak ne može sačiniti novi izračun invalidske mirovine s osnove ozljede na radu.

16. Kako je temeljem provedenih dokaza sud utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za presuđenje ove pravne stvari odnosno utvrđeno je da tužitelj ne trpi stvarnu štetu budući ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, jer je tužitelj svojoj osiguranici isplatio invalidsku mirovinu s osnove ozljede na radu, sud je odbio prijedlog tuženika za dopunu nalaza i mišljenja nakon što tužitelj dostavi rješenje o određivanju pripadajuće svote invalidske mirovine smatrajući da je provođenje dopunskog vještačenja na navedenu okolnost protivno načelu ekonomičnosti postupka, a obzirom na gornja utvrđenja da se osiguranici tužitelja isplaćuje mirovina zbog ozljede na radu, te se stoga određivanje pripadajuće svote invalidske mirovine ukazuje irelevantim, a tužbeni zahtjev neosnovanim.

17. Sud tijekom postupka nije utvrđivao, a niti su stranke predlagale dokaze na okolnost utvrđivanja eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine kuju bi osiguranica tužitelja po redovnom tijeku ostvarila s navršenih 65 godina života, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti mjerodavne odredbe ZOOP, a ne ZOMO.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

19. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023) prema postavljenom zahtjevu te prema vrijednosti predmeta spora.

20. Tuženiku je priznat zastupanja na ročištima 04.03.2025. i 20.04.2026. svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), dakle ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur, i PDV od 25%, ukupno iznosi 500,00 eur. Navedenom trošku pribrojen je trošak predujma radi provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur pa ukupno dosuđen parniči trošak tuženiku iznosi 699,08 eur.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Sudac:

Gordana Lozančić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika