REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-130/2026

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 zastupan po pun. Sonja Šoštar odvj. u Samoboru, protiv tuženika SFAI CROATIA d.o.o. Split, Poljička cesta 9, OIB: 79659193945, zastupan po pun. Ivan Močić odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 14. travnja 2026. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Ana Matas odvj. u Splitu, i pun. tuženika Ivan Močić odvj. u Splitu, dana 08. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, poslovni broj: Ovrv-1674/25 od 19. veljače 2025. godine, u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu;

-Na iznos 699,75 EUR računajući od 08.10.2024. god. pa do 26.03.2026. god.,

-Na iznos 289,95 EUR računajući od 08.10.2024. god. pa do 26.03.2026. god.,

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 625,77 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 08. svibnja 2026. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 15. siječnja 2025. god., podnio javnom bilježniku Ante Šuško iz Splita, Josipa Jovića 7, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od ukupno 989,70 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos svakog pojedinog računa teku od dospijeća, pa do isplate, i to prema priloženom Izvodu otvorenih stavaka dužnika br. 11010-200005193966 od 15. siječnja 2025. godine. Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl. br. Ovrv-1674/25 od 05. prosinca 2025. god., a nakon blagovremeno izjavljenog prigovora tuženika, stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuško iz Splita, Josipa Jovića 7, posl. br. Ovrv-1674/2025, UPP/OS-Ovrv-57/2025 od 19. veljače 2025. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

Tuženik u podnesenom prigovoru od 27. veljače 2025. god., navodi da donijeto Rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. Naime, tuženik nema nepodmirenih dugovanja prema tužitelju te stoga u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu potraživanja tužitelja radi naplate kojeg je izdano pobijano rješenje o ovrsi.

Ističe se prvenstveno kako iz vjerodostojne isprave uopće nije jasno iz kojeg pravnog posla bi predmetne tražbine proizlazile. Naime, u vjerodostojnoj ispravi je samo navedeno da se radi o otkupljenoj glavnici, a u prijedlogu za ovrhu kao opis tražbine navedeno je: dospjeli računi za telekom usluge. Takva vjerodostojna isprava ne ispunjava uvjete iz stavka 2. članka 31. Ovršnog zakona – u njoj nije naznačen predmet, vrsta ni opseg novčane obveze, pa već radi toga nije podobna da na temelju nje bude doneseno rješenje o ovrsi, te se prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi imao odbaciti.

Nadalje, tuženik nema saznanja o bilo kakvim računima predmetnih iznosa i roka dospijeća koji bi bili neplaćeni, kao što s tužiteljem nije sklapao bilo kakve pravne poslove niti je obavješten da bi na njega bila prenesena bilo kakva tražbina koju bi tuženik dugovao, a zbog čega se u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi. Prijedlogu za ovrhu nije priložen dokaz da bi tuženik bio upoznat s postojanjem ove tražbine, iz kojeg točno računa ona proizlazi, niti tko je bio prethodni vjerovnik.

Osporava se i aktivna legitimacija ovrhovoditelja s obzirom da iz vjerodostojne isprave proizlazi da je tražbinu otkupio, ali bez dokaza o tom pravnom poslu.

Tuženik osporava i naznačeni tijek i stopu zakonskih zateznih kamata, kao i odmjerene troškove ovršnog postupka budući je pokretanje predmetnog postupka bilo u cijelosti suvišno, odnosno tuženik nije uzrokovao vođenje ovog postupka.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu pobijano rješenje staviti izvan snage, ukinuti sve provedene radnje, te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te konačno ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju sukladno naprijed istaknutim prigovorima.

Tužitelj u podnesku od 30. prosinca 2025. god., navodi kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-20/2017 sa društvom Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB 81793146560, od dana 27. listopada 2017. godine te Aneksa istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja.

Tužitelj navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Članak 80. ZOO-a, (1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

Članak 82. ZOO-a, (1) Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

Međutim, sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev 1559/01 od 12.09.2001. itd.).

Ugovor o cesiji je dvostrano-obvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje.

Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji.

Radi se o nepodmirenim računima za rate za mobilne uređaje koje je tuženik kupio prilikom ugovaranja usluga sa Hrvatskim Telekomom temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od 03.04.2023. godine.

Naime, tuženik je kupio mobilni uređaj;

- Marke IPHONE 14 128GB za iznos od 1.119,69 eur za koji je ugovoreno obročno plaćanje na 24 rate, svaka u iznosu od 46,65 EUR počev od 16.06.2023. godine, za koji je tuženik ostao dužan za zadnjih 15 rata u ukupnom iznosu od 699,75 EUR (15x46,64eur),

- Samsung Galaxy A53 5G za iznos od 464,06 EUR za koji je ugovoreno obročno plaćanje na 24 rate, svaka u iznosu od 19,33 EUR počev od 16.06.2023. godine, za koji je tuženik ostao dužan za zadnjih 15 rata u ukupnom iznosu od 289,95 EUR (15x19,33 eur).

Označeni računi su u otvorenim stavkama označeni po broju konta prema kojem se vodila evidencija plaćanja rata za mobilne uređaje, dok se zakonska kamata potražuje od vremena otkupa pa nadalje, čime se ne ide na štetu tuženiku.

Računi su kako slijedi;

Broj računa

iznos

dospijeće 1986135442982

699,75 EUR

07.10.2024.

1986135446796

289,95 EUR

07.10.2024.

Tužitelj također dostavlja i Analitičku karticu Hrvatskog Telekoma iz koje su razvidni svi izdani računi kao i uplate tuženika. Tuženik na dan 07.10.2024. godine ima dug u ukupnom iznosu od 989,70 EUR-a, koji je Hrvatski Telekom dana 24.10.2024. godine prodao ovdje tužitelju.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese sljedeću presudu; "Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi po javnom bilježniku poslovni broj Ovrv 1674/2025 dana 19.02.2025. godine,, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 989,70 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 699,75 EUR od 08.10.2024.,

- na iznos od 289,95 EUR od 08.10.2024., pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana."

Na pripremnom ročištu dana 27. ožujka 2026. god., tuženik navodi kako nije imao saznanja, odnosno nije bio obaviješten o postojanju predmetnog dugovanja prije pokretanja ovog postupka, pa ga nije ni mogao podmiriti. Dostavom računa u spis tuženik je saznao za svoju obvezu koju je odmah potom izvršio o čemu se dostavljaju detalji transakcija iz kojih je vidljivo kako je u cijelosti podmirio tražbine tužitelja iz predmetnih računa. Ističe ponovno kako nije bio obaviješten o prijenosu tražbine sa HT Hrvatskog Telekoma na tužitelja. S obzirom na ovaj izostanak obavijesti o uopće postojanju tražbine, tuženik osporava da bi bio u ikakvom zakašnjenju, pa osporava tražbinu zakonskih zateznih kamata i troškova postupka budući ni na koji način nije uzrokovao pokretanje ovog postupka.

Tužitelj na istom ročištu u cijelosti osporava navode tuženika, te ističe kako je prilikom ustupa tražbine obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješenja spora. Iz priloženih potvrda o provedenim nalozima razvidno je da je tuženik jučer, odnosno 26. ožujka 2026. godine, izvršio uplate po osnovu 2 utuženog računa, ali na račun starog vjerovnika, dok do današnjeg dana po saznanjima tužitelja nije podmirio preostalo dugovanje s osnova zakonskih zateznih kamata i pripadajućih troškova postupka. Tužitelj je zatražio kraći rok radi provjere navoda tuženika u pogledu izvršenih uplata.

Tužitelj u podnesku od 08. travnja 2026. god., navodi da je naknadnom provjerom utvrdio kako su navedene uplate evidentirane kod ranijeg vjerovnika Hrvatskog Telekoma, u ukupnom iznosu od 989,70 EUR, a koje uplate je tuženik izvršio dana 26.03.2026. godine.

S obzirom na navedeno, tužitelj navodi da povlači zahtjev za podmirenje glavnice u ukupnom iznosu od 989,70 EUR, no potražuje zateznu kamatu na navedenu glavnicu, i to od dospijeća do isplate, kao i nastali parnični trošak.

Dakle, tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću; Na iznos od 699,75 EUR računajući od 08.10.2024.god., pa do 26.03.2026. god., te na iznos od 289,95 EUR računajući od 08.10.2024. god., pa do 26.03.2026. godine.

Slijedom navedenog, tužitelj povlači tužbu za glavnicu no ostaje kod zahtjeva za plaćanje zatezne kamate i parničnog troška, pa je stoga predložio S sudu donijeti odluku pobliže opisanu u izreci presude.

Na raspravnom ročištu dana 14. travnja 2026. god., tuženik navodi da se protivi i ovako uređenom tužbenom zahtjevu, te ponovno ističe da je tek u predmetnom postupku zaprimio, kako ugovor o ustupu, tako i sporne račune koje je u međuvremenu platio, pa utoliko smatra da nije pao u zakašnjenje.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao spis predmeta javnog bilježnika Ante Šuško iz Splita, Josipa Jovića 7, posl.br. UPP/OS-Ovrv-57/2025, Izvod otvorenih stavaka dužnika br. 11010-200005193966 od 15. siječnja 2025. god., Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. 10. 2017. god., a sa prilogom 1 - dodatak okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja i prilogom 2 - specifikacija potraživanja ponuđenih na prodaju, Aneks br. 5 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 03. 03. 2024. god. sa prilogom 1 - dodatak okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja i prilogom 2 - specifikacija potraživanja ponuđenih na prodaju temeljem okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja., Dodatak okvirnom ugovoru i ustupu potraživanja br. F3-20/2017 od 27. 10. 2017. i Aneksa ugovora 5 od 03.03. 2024. god., Vaš zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma od 03.04. 2023. god., Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan od 03.04. 2023.god., Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan od 03.04. 2023.god., Osnovni troškovi ugovorenih usluga, Sažetak ugovora, Račun br. 695/ST10/343, od 03.04. 2023.god., Račun br. 696/ST10/343 od 03.04. 2023. god, te Izvod stavaka za period do 30.12. 2025 godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 183 st. 1 da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

U odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a, propisno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

Općepoznato je da u konkretnom slučaju stari vjerovnik tuženika i ustupitelj predmetne tražbine tužitelju, operater Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560 (MB: [matični broj]), korisnicima svojih telekomunikacijskih usluga ispostavlja račune putem Hrvatske pošte, ažurno i bez priloženih dostavnica koje bi potpisane od strane primatelja služile kao potvrda o primitku računa za telekomunikacijske usluge, a što je zacijelo i slučaj sa spornim računima ispostavljenim tuženiku kao korisniku njegovih telekomunikacijskih usluga br. 1986135442982 u iznosu od 699,75 EUR, i br. 1986135446796 u iznosu od 289,95 EUR, oba računa sa dospijećem plaćanja 07.10.2024. godine.

Ovaj sud stoga ne može pokloniti vjeru tuženiku kada navodi da je tek tijekom predmetnog sudskog postupka zaprimio sporne račune koje je u međuvremenu platio, dana 26. ožujka 2026. godine.

Tuženik je stoga kao korisnik telekomunikacijskih usluga pravnog prednika tužitelja operatera Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, obvezan da iz osnova podmirenja predmetnih računa sa zakašnjenjem, isplati tužitelju pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznose predmetnih računa teku od dospijeća plaćanja 08. listopada 2024. god., do plaćanja računa dana 26. ožujka 2026. godine.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 75 bod., sastav jednog podneska 75 bod., pristup na jedno ročište 18,75 bod., pristup na jedno ročište 75 bod., sastav jednog podneska 25 bod., pristup na jedno ročište 25 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i troškovi ovršnog postupka temeljem priloženih računa javnog bilježnika mr. sc. Ante Šuško iz Splita br. 247/1/1 od 16.01. 2025. god., i br. 1428/1/1 od 24.02. 2025. god., u iznosu od ukupno 25,00 Eur, te troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u iznosu od 13,27 Eur, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23), pa tako ukupan trošak tužitelja iznosi 625,77 Eur.

U Splitu, 08. svibnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika