Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1149/2025-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja OUTDOOR AKZENT d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27, OIB: 31759630177, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2026., s danom objave 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e

1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 346950, klasa: 363-02/2009-016/220, urbroj: 251-13-32-05-09-2, od 23.11.2009., zaključen između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

2. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 (OIB: 61817894937), isplatiti tužitelju outdoor akzent d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27 (OIB: 31759630177), iznos od 22.926,21 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

- na iznos od 119,35 EUR od 27. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 22. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 28. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 25. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 20. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 11. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 57,16 EUR od 3. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 4. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 2. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 25. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 24. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 22. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 12,30 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 7,88 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 11. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 9. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 30. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 27. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 25. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 1,85 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 3,05 EUR od 21. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 24. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 5. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 19. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 20. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1,84 EUR od 20. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 29. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 4,36 EUR od 4. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 10. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 29. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 10. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR od 17. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 10. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 5. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 7. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 28. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 20. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 27. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 20. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 10. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 16,55 EUR od 6. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 10. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 22. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 19. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 5. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 8,71 EUR od 6. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 29. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 7. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 15. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 30. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 7. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 22. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 9. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 3,52 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 23. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 19. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 1,47 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 19. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,73 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 24. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 5. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 24. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 2,39 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 0,88 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 23. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 7. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 23. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 6. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 15,11 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 6. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 4,01 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 11. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 23. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 20. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 1,62 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 24. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 11. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 19. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 29. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 15. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 3. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 20. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 2,64 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 24. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 21. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 4. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 12. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 2,08 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 18. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 28. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 19. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 22. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 4,02 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 13. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 14. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 8. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 11. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 17. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 10. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 10. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 119,35 EUR od 8. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 1.058,03 EUR od 24. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 269,78 EUR od 9. studenoga 2024. do isplate,

- na iznos od 269,78 EUR od 11. prosinca 2024. do isplate,

u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 (OIB: 61817894937), naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.976,08 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. travnja 2025. ističe da je s tuženikom zaključio Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame (dalje u tekstu: Ugovor) te da je tim ugovorom ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje 3 reklamna panoa na privatnom zemljištu u iznosu od 899,25 kuna odnosno sada 119,25 EUR-a mjesečno. Tužitelj nadalje navodi da je člankom 39. Odluke o komunalnom redu određeno da ako se natpisi i reklame postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore, za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo. Tužitelj ističe da ne osporava pravo tuženiku da naplaćuje naknadu za postavljanje reklama na zemljištu u njegovom vlasništvu no drži da tuženik nije ovlašten naplaćivati naknadu za postavljanje reklama na privatnom zemljištu. Stoga tužitelj drži da je članak 39. Odluke o komunalnom redu protivan Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - službeni pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, 68/18.), i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi("Narodne novine" br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13 - službeni pročišćeni tekst, 144/12, 137/15 - službeni pročišćeni tekst, 123/17, 98/19, 144/20) i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" broj 117/93, 92/94, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15, 115/16, 127/17) koji su bili na snazi u vrijeme njezina donošenja, s samim time je taj članak neustavan i nezakonit. Tužitelj drži da je predmetni ugovor sklopljen temeljem članka 39. Odluke o komunalnom redu a koji je protuzakonit i protuustavan stoga je je isti ništetan i ne proizvodi pravne posljedice. Nadalje kako je tužitelj tuženiku temeljem ništetnog pravnog posla isplatio iznos od 22.926,21 EUR-a te je tuženik navedeni iznos stekao bez pravne osnove. Stoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude koji će utvrditi da je predmetni Ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 22.926,21 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

2. U odgovoru na tužbu od 4. lipnja 2025. u bitnom ističe da tužitelj nije dokazao da je u odnosu na sporni članak 39. Odluke o komunalnom redu pokrenuo ili da je pokrenut postupak za ocjenu zakonitosti i ustavnosti spomenute odredbe, i da je u propisanom postupku donesena odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ili Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim se predmetni članak utvrđuje nezakonitim ili neustavnim. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio predmetni Ugovor. Međutim tuženik u bitnom ističe da je predmetni Ugovor sklopljen temeljem tada važeće odredbe članka 39. tada važeće Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 4/08, 5/08, 8/09 - u daljnjem tekstu: Odluka,) i temeljem odredaba tada važećeg Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje natpisa, plakata, reklama, i reklamnih panoa (Službeni glasnik Grada Zagreba 8/08 i 9/09).

3. Tuženik nadalje ističe sudu da je Odluka o komunalnom redu donesena sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 36/95, 70/97, 128/99, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) koji jasno upućuje na ovlaštenje i obvezu donošenja provedbenih propisa kojima se pobliže uređuju odnosi u komunalnom gospodarstvu(uređenje naselja, održavanje čistoće, čuvanje javne površine, korištenje javnih površina, skupljanje i odvoz komunalnog otpada i dr.) i niti jedna odredba navedene Odluke ne dovodi u pitanje niti krši odredbe navedenog Zakona niti drugih propisa koji su bili na snazi u vrijeme donošenja navedene Odluke, niti je 39. ove Odluke ikada i u jednom postupku utvrđen nezakonitim ili neustavnim. Budući da tužitelj pogrešno zaključuje da tuženik nema pravnu osnovu za naplatu naknade za postavljanje reklame posljedično je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom stečenog bez osnove. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Također, tuženik u cijelosti osporava i visinu tužbenog zahtjeva time više što je ista netočno određena budući da ukupan iznos utuženja uopće ne odgovara zbroju pojedinačno navedenih uplata u tužbenom zahtjevu. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužitelj je podneskom od 2. ožujka 2026 a sukladno dostavljenoj analitičkoj kartici tuženika naznačio da potražuje isplatu iznos 22.926,21 EUR-a.

5. Na pripremnom ročištu od 12. veljače 2026. parnične stranke su ostale kod iznesenih navoda te je sud temeljem članka 292. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje u tekstu ZPP-a) prethodni postupak i zaključio glavnu raspravu.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se predmetni ugovor utvrdi ništetnim kao i zahtjev za isplatu iznos od 22.926,21 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

8. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to : Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 10-13 spisa), rješenje tuženika od 7. prosinca 2009. (list 12-14. spisa), konto kartica tužitelja (list 15-27 spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. ŽM (list 246-319 spisa), analitičku karticu (list 511-524. spisa) te sudsku praksu koju su parnične stranke uložile u spis tijekom postupka.

9. Sud nije proveo ostale dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka budući da se o osnovanosti tužbenog zahtjeva može odlučiti na temelju isprava u spisu.

10. Između stranaka nije sporno:

- da su zaključili predmetni ugovor i da je istim propisana naknada za postavljanje reklama, reklamnih panoa i natpisa u iznosu od tadašnjih 899,25 kuna;

- da je reklamni pano postavljen na zemljištu koje nije u vlasništvu ovdje tuženika;

- da do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku nije donesena niti jedna odluka od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ili Ustavnog suda Republike Hrvatske a glede nezakonitosti odnosno neustavnosti sporne odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu.

11. Člankom 1. Ugovora su stranke ugovorile da ugovorne strane suglasno utvrđuju da će Korisnik postaviti tri velika reklamna panoa (u daljnjem tekstu: reklama), ukupne površine 59,95 m², na zemljište u vlasništvu vlasnika nekretnine, na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u Zagrebu, Velikogorička cesta, Buzinski prilaz Bani uz HŽ prugu te je za njegovo postavljanje Korisnik dužan, temeljem članka 39 stavka 1. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 04/08, 05/08, 08/09) plaćati Gradu naknadu.

12. Glede stajališta tuženika da ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost Odluke o komunalnom redu koja je sporna među strankama, ukazuje se kako slijedi.

13. Odluka o komunalnom redu predstavlja opći akt (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012., "Narodne novine" broj 41/2012.). Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojim je propisano da predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom. Prije nego što stupi na snagu opći akt obavezno se objavljuje u službenom glasilu jedinice. Ako općina i grad nema svoje službeno glasilo, opći akt općine i grada objavljuje se u službenom glasilu županije. Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvog dana od dana objave. Opći akt ne može imati povratno djelovanje.

14. Prema odredbi čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14) predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu. O Zakonitosti općih akata, u skladu čl. 12. navedenog Zakona, odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da, prema odredbi čl. 83. Zakona o upravnim sporovima postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud Republike Hrvatske pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke. Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud Republike Hrvatske može pokrenuti po službenoj dužnosti, na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Prema odredbi čl. 86. st. 3. i 4. navedenog Zakona sud će presudom ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, s time da ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u Narodnim novinama. Kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka, sud će isti rješenjem obustaviti (čl. 88. st. 2. navedenog Zakona).

15. Dakle, s obzirom na sadržaj zakonskih odredbi kojima je reguliran postupak ocjene zakonitosti općeg akta od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, nedvojbeno je da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje navedenog postupka u situaciji kad je osporavani opći akt stavljen izvan snage, odnosno kad je prestao važiti. Navedeno proizlazi iz same svrhe i smisla navedenog postupka prema kojem njegov ishod, za slučaj prihvaćanja zahtjeva, može biti ukidanje općeg akta ili njegovih pojedinih odredbi s učinkom od objave u Narodnim novinama. Prema tome, ukoliko opći akt nije na snazi, nema pretpostavki za vođenje postupka ocjene njegove zakonitosti jer se taj opći akt više ne bi mogao ukinuti u skladu s čl. 83. st. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima. Navedeno proizlazi i iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-150/2012 od 30. lipnja 2014. kojom je obustavljen postupak za ocjenu zakonitosti Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji zahtjev je prvotno bio podnesen Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je rješenjem pod brojem U-II-2493/2011 od 5. ožujka 2012. ustupljen na rješavanje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

16. Suprotno tvrdnjama tuženika, ovaj sud ima ovlaštenje (i dužnost) preispitati zakonitost općeg akta u situaciji kad navedeni opći akt više nije na snazi, kako je to slučaj u ovoj konkretnoj situaciji, odnosno u situaciji kad se opći akt ne može preispitivati pred nadležnim Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske prema odredbama Zakona o upravnim sporovima iz razloga što isti više nije na snazi, ali on i dalje proizvodi pravne učinke među parničnim strankama. Naime, radi se o općem aktu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora te njegov sadržaj ima učinka na valjanost pravnog posla koji je temeljem njega sklopljen. O ovom je pitanju stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-949/2022 od 8. ožujka 2022. i Rev-2169/2019 od 1. ožujka 2023. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019 od 14. srpnja 2021., a na koje se poziva i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem Pž-1736/2024 od 18. rujna 2024. Svako suprotno tumačenje dovelo bi do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu (čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17). Dakle, u ovom je postupku predmet spora preispitivanje valjanosti pravnog posla sklopljenog temeljem općeg akta koji više nije na snazi, a za koji tužitelj tvrdi da nije u skladu sa zakonom. Za odlučivanje o valjanosti spornog pravnog posla stoga je potrebno, kao o prethodnom pitanju, odlučiti o zakonitosti općeg akta temeljem kojeg je taj pravni posao sklopljen, pri čemu se ovaj sud ograničava samo na preispitivanje zakonitosti općeg akta u trenutku sklapanja pravnog posla. Odluka o ovom prethodnom pitanju ima učinak samo u ovom sporu.

17. Nastavno na navedeno, sud je preispitao zakonitost predmetne Odluke o komunalnom redu na osnovu koje je sklopljen ugovor između stranaka, a koja je u međuvremenu prestala važiti.

18. Spornom Odlukom o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba broj 20/05 od 5. prosinca 2005.) propisan je komunalni red i mjere za njegovo provođenje u cilju uređivanja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, sakupljanja, odvoza i postupanja sa sakupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba (čl. 1. navedene Odluke).

19. Navedena Odluka o komunalnom redu donesena je na temelju odredbe čl. 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03, 82/04 i 178/04). Tom je odredbom propisano da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njezino provođenje, a s kojom odlukom se propisuju naročito odredbe o uređenju naselja; održavanju čistoće i čuvanju javnih površina; korištenju javnih površina; skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom; uklanjanju snijega i leda; uklanjanju protupravno postavljenih predmeta; mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe.

20. Prema odredbi čl. 29. Odluke o komunalnom redu reklame, reklamni panoi su reklamne zastave, reklamna platna postavljena kao zaštita na građevinskim skelama, transparenti i drugi prigodni natpisi, reklamni ormarići i drugi predmeti koji služe reklamiranju. Način postavljanja te vrste predmeta i naprava određuje pravilnikom Gradsko poglavarstvo na prijedlog Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Gradskog zavoda za prostorno uređenje i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode (čl. 29. st. 2.). Za postavljanje je potrebno odobrenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove (čl. 30), u kojem odobrenju će se odrediti mjesto i način postavljanja, izgled predmeta, vrijeme na koje se predmet postavlja i drugi uvjeti. Člankom 29. Odluke zabranjeno je postavljanje bez odobrenja, odnosno suprotno odobrenju.

21. Člankom 39 . Odluke o komunalnom redu je određeno da za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa na javne površine, zemljište i objekte plaća se naknada koju pravilnikom određuje Gradsko poglavarstvo, ovisno o zoni u kojoj se postavljaju, o njihovoj reklamnoj površini, odnosno veličini, vrsti i tipu.

22. Tužitelj spori zakonitost citiranog članka 39. Odluke o komunalnom redu.

23. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, bio dužan donijeti Odluku o komunalnom redu kojom će urediti pitanje uređenja naselja. Stoga tuženik iz Zakona o komunalnom gospodarstvu crpi ovlaštenje da takvom odlukom u sklopu uređenja naselja uredi i pitanje postavljanja reklama i reklamnih panoa i s tim u vezi za navedeno izdaje odobrenja.

24. Međutim, ovdje se postavilo kao sporno pitanje prava odnosno ovlaštenja tuženika da navedenom Odlukom uredi pitanje plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, odnosno koje su u privatnom vlasništvu i za koje korisnik, u pravilu, plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku.

25. Takvo ovlaštenje ovaj sud ne pronalazi u odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, jednako kao što navedeno ne proizlazi niti iz propisa kojima je reguliran djelokrug i financiranje jedinica lokalne samouprave.

26. Prema tada važećoj odredbi čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave vlastiti izvori sredstava općine i grada jesu prihodi od vlastite imovine, u smislu čl. 68. st. 3. toč. 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi; općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom; novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu; upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom, boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom; komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom; naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina te drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom.

27. Prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna je naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, a sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja djelatnosti odvodnje atmosferskih voda, održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanja javnih površina, održavanja nerazvrstanih cesta, održavanja groblja i krematorija i javne rasvjete.

28. Iz navedenih odredbi ne proizlazi da bi jedinica lokalne samouprave bila ovlaštena općim aktom urediti pitanje naplate naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na nekretninama u privatnom vlasništvu, odnosno na nejavnim površinama. Štoviše, u pravilu korisnik plaća naknadu u vidu zakupnine vlasniku nekretnine na koju je postavljena reklama, a vlasnik nekretnine plaća jedinici lokalne samouprave komunalni doprinos. U odnosu na ovlaštenje tuženika za plaćanje ovakve naknade i Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod brojem Revd-2054/2020 od 15. rujna 2020. dopustio podnošenje revizije.

29. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da je Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 39 kojom je propisana obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljište i objekte (koji nisu javni) u suprotnosti sa zakonom.

30. Navedeno utvrđenje nije suprotno niti utvrđenjima i ocjeni Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je odlučivao o zakonitosti općih akata drugih jedinica lokalne samouprave, a koji su po svom sadržaju bitno slični ovdje spornom općem aktu (odluke broj Usoz-8/2016 od 13. lipnja 2016., Usoz- 118/2020 od 25. travnja 2022.).

31. Dakle, ovaj je sud kao prethodno pitanje utvrdio da je nezakonita Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 39., koja odredba, iako je prestala važiti, i dalje proizvodi pravne učinke među strankama jer je i dalje na snazi (budući da nije raskinut ili otkazan) ugovor koji su sklopile temeljem te Odluke radi postavljanja reklamnog panoa na zemljištu u Zagrebu koje je u vlasništvu drugih.

32. S obzirom da je odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje u tekstu: ZOO-a) određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a imajući u vidu naprijed navedene zaključke, ocijenjeno je da je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 4. lipnja 2009. ništetan i da kao takav ne proizvodi pravne učinke. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

33. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (čl. 323. st. 1. ZOO).

34. Kako je predmetni ugovor utvrđen ništetnim, tužitelj je ovlašten, po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO), tražiti vraćanje svega što je na osnovu tog ugovora dao.

35. Sud je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u knjigovodstvenu karticu tuženika (list 511.-523. spisa) a koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu članka 31. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.). Naime sud je uvidom u knjigovodstvenu karticu tuženika utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju uplaćivao na račun tuženika naknadu u iznosu od sada 119,35 EUR-a mjesečno EUR-a mjesečno odnosno sveukupno 22.926,21 EUR-a. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu tog novčanog iznosa i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka stjecanja jer je tuženik, prema ocjeni suda, nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO). Naime, tužen ik je znao, odnosno morao znati, da kao jedinica lokalne samouprave nema, u relevantnim zakonima, uporište za propisivanje općim aktom obveze plaćanja naknade korisnicima s kojima sklapa ugovore za postavljanje reklama na nejavnim površinama.

36. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o plaćanju s osnove stečenog bez osnove.

37. Obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

38. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 537. spisa)

39. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu temeljem članak 154. i 155. ZPP - a te pripada zahtijevani trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak pristupa na ročišta od 18. veljače 2026. i 2. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 EUR-a za svaki (Tbr 9/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife ) te trošak sastava podneska od 18. lipnja 2026 u iznosu od 500,00 EUR- (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 2. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 8/4 u vezi s Tbr. 54. Tarife) odnosno ukupno 2.050 EUR-a što uvećano za pripadajući PDV-a od 25% sveukupno iznosi 2.562,50 EUR-a. Navedenom trošku valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 413,58 EUR-a što sveukupni trošak tužitelja čini 2.976,08 EUR-a.

40. Odluka o zateznim kamata na ime troškova parničnog postupka je donesena na temelju članka 29. ZOO-a.

41. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku III. izreke.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte