Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-88/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku iz Splita, [adresa], protiv tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 2264/2022-14 od 31. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2264/2022-14 od 31. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da Odluka o izvanrednom otkazu Ur. Br: 01-01-22/1187 od 9. lipnja 2022. nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.858,12 eur/14.000,00 kn.

r i j e š i o  j e

I.Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2264/2022-14 od 31. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.592,67 eur/12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom te ubuduće mjesečnog iznosa od 530,89 eur/4.000, 00 kn sa zakonskom zateznom te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uvaženjem žalbi stranka ukida se naprijed citirana prvostupanjska presuda u odluci o trošku sadržanoj u točki II. izreke u cijelosti te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme ... od 19.10.2020.g. koji je otkaz tuženi dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ... od 9. lipnja 2022. nije dopušten te da radni odnos tužitelju nije prestao kao i zahtjev tužitelja za isplatu mu iznosa od 1.592,67 eur/12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ime izgubljene zarade te ubuduće iznosa od 530,89 eur/4.000,00 kn dospijevajućih svaki idući mjesec do 9 tekućeg mjeseca uvećano za zakonsku zateznu kamatu te iznosa od 1.858,12 eur/14.000,00 kn na ime neisplaćene otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 82,95 eur/625,00 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnose obje stranke zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tužitelj žalbu podnosi protiv točke I. i II. izreke dok tuženik žalbu podnosi protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njegovu zahtjevu. Stranke predlažu uvaženje žalbi uz naknadu im troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja te pravilno zaključio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita.

5. Žalba tužitelja je djelomično a žalba tuženika u cijelosti osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. lipnja 2022. nije dopuštena te da radni odnos tužitelju nije prestao uz zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih plaća te otpremnine.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu referenta u gotovinskim transakcijama na neodređeno vrijeme,

- da mu je tuženik Odlukom od 9. lipnja 2022. izvanredno otkazao ugovor o radu,

- da se Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju stavlja na teret da je počinio povredu obveze iz radnog odnosa prilikom rukovanja gotovim novcem, na način da je uočeni višak dostavljenih sredstava zadržao, umjesto da ga na propisani način evidentira, u vezi čega je tuženik dobio i reklamaciju korisnika te povodom čega je onda provedena i Izvanredna kontrola poslovnog procesa, te je nastavno sastavljen iodgovarajući zapisnik (str. 14-15 spisa),

- da su naprijed navedene okolnosti potvrdili i saslušani svjedoci ŠR i BR,

- da predmetne okolnosti ne osporava niti tužitelj u svom iskazu no da ukazuje da se je radilo o uobičajenoj praksi zadržavanja manjih iznosa te pohrane istih u tzv. škrabicu odnosno kasicu a što da je služilo za naknadno podmirenje manjkova koji da su se redovito pojavljivali u praksi,

-da su takvi navodi tužitelja u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima, posebno priloženim zapisnikom o Izvanrednoj kontroli od 26. svibnja 2022. koja je utvrdila otuđenje novca te je preporučila donošenje izvanrednog otkaza,

- da je nadležni sindikat 8. lipnja 2022. očitovao o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu tužitelju te je bio suglasan s istim,

da je tuženik poštovao odredbu čl. 116.st.2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje ZR) tj. da je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu u roku od petnaest dana od saznanja na činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju te da je tužitelju u smislu odredbe čl. 116.st.1. ZR-a opravdano izvanredno otkazao ugovor o radu, neovisno o tome što se je radilo o manjem novčanom iznosu ( manje od 10,00 eur). Ovo iz razloga jer da je tužitelj u konkretnom slučaju namjerno odstupio od propisanih procedura prilikom rukovanja gotovim novcem te neprimjeni internih propisa kojima je uređen način postupanja sa gotovinom u vezi čega je zaprimljena i reklamacija korisnika pa prvostupanjski sud u prilog nezakonitosti odluke tuženika ne prihvaća navode tužitelja da bi se radilo o redovitom neformalnom načinu rada te s ovim u vezi smatra nepotrebnim saslušavati svjedoke koje je tužitelj predlagao podneskom od 20. veljače 2024.

9. Kako prvostupanjski sud smatra da je sadržajem provedenim dokaza, iskazima saslušanih osoba te spisu priležećih isprava utvrđeno da je tuženik imao opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza te posljedično tome i zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na novčana potraživanja te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te tužitelja kao stranku koja je izgubila parnicu obvezuje na naknadu troška tuženiku.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12. Isto tako u donošenju pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

13. Odlučujući o dopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da Otkaz nije nedopuštenosti te da mu radni odnos nije prestao.

14. Tužitelj sadržajem žalbe problematizira pravilnu primjenu odredbi čl. 116. st. ZR pri donošenju osporene odluke smatrajući da na strani tuženika kao poslodavca nije postojao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

15. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Odredbom čl. 120. ZR je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2.) te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (stavak 3.).

17. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja i po shvaćanju ovoga suda, sama činjenica što je tužitelj prilikom brojanja novčanih sredstva u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta neovlašteno prilikom brojanja i sortiranja pologa, iako je utvrdio višak novčanih sredstava u pologu u visini od 62,00 kn, isti nije prijavio niti je o istom obavijestio voditelja ili radnika kojeg voditelj zaduži da bi se provela procedura regulirana Radnim uputama tuženika za postupanje u slučaju razlike u gotovu novcu, već je nakon što je utvrdio višak u pologu, isti pospremio u desni džep hlača, što je tuženik kao poslodavac utvrdio po reklamaciji klijenta D o neproknjiženom višku u polog utrška i to sve provedenom kontrolom snimke video nadzora, i po ocjeni ovoga suda predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

18. Protivno navodima tužitelja na pravilnost odluke o otkazu nisu od utjecaja ni njegovi žalbeni navodi da su djelatnici tuženika znali u tzv. „kasicu“ stavljati višak jer se po shvaćanju ovoga suda takav način postupanja nikako ne može e tumačiti u prilog neodgovornosti tužitelja za sporno ponašanje budući su djelatnici Fine u rukovanju s novcem, u situacijama kada se utvrdi višak dužni postupiti kao im to nalažu Radne upute poslodavca tj. obavijestiti voditelja ili radnika kojeg on zaduži kako bi se provela propisana procedura u takvoj situaciji, koja uključuje ponovno brojanje u prisutnosti istog, u slučaju ponovno utvrđenog viška izradu ispravljene Specifikacije položenog gotovinskog novca te izradu Zapisnika o razlici koji se u konačnos ti prosljeđuje banci klijenta na čiji račun se u konačnosti polaže gotov novac.

19. Stoga se postupanje radnika za obradu novca suprotno Radnim uputama poslodavca, čak u koliko bi isto između radnika bilo i uvriježeno ponašanje, ne može tumačiti u prilog aboliranja radnje tužitelja koja k tome ima obilježja nesavjesnog postupanja s tuđim novcem u toku procesa rada zbog koje radnje, uzimajući u obzir prirodu posla kojom se bavi tuženik kao poslodavac te prirodu poslova koje je obavljao tužitelj kod tuženika -referenta u gotovinskim operacijama, ima obilježja radnje kojom se gubi povjerenje u radnika uslijed čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

20. Ni činjenica da se je radilo o iznosu od 8,23 eur/62,00 kn nije od relevantnog značaja budući se radi o postupanju temeljem kojeg se gubi povjerenje u tužitelja kao radnika pri čemu je bilo kakvo u toku procesa rada zadržavanje utvrđenog viška novčanih sredstava i njihovo stavljanje u džepove hlača nedopustivo, kao što je nedopustivo i posve neprihvatljivo po shvaćanju ovoga suda stavljanje utvrđenih viškova novca u bilo kakvu „kasicu“ umjesto njegovog polaganja na račun klijenata kojemu isti pripada te u tom cilju sastava nužnih isprava.

21. Zbog navedenog na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja žalben i navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo sve po njemu predložene dokaze jer prema odredbi čl. 220.st.2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju odlučne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio na temelju sadržaja provedenih dokaza iskaza saslušanih svjedoka ŠR i BR i priležećih isprava i njihovom pravilnom ocjenom, pravilno utvrdio ispunjenje pretpostavki za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

22. Ni žalbeni navod tužitelja da je u vrijeme donošen ja odluke o otkazu bio na bolovanju ne utječe na zakonitost odluke o otkazu jer sama činjenica da je tužitelj bio na bolovanju ne sprečava tuženika da tužitelju otkaže ugovor o radu.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 116. ZR-a kada je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu neosnovanim.

24. Kako prema odredbi čl. 126.st.2. ZR kao ni prema odredbama Kolektivnog ugovora otpremninu ne ostvaruje radnik kojem se ugovor o radu otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem a kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao izvanrednim otkazom upravo uslijed njegova skrivljenog ponašanja to tužitelju ne pripada pravo na istu pa je protivno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovna u dijelu točke I. izreke odbio zahtjev tužitelja za isplatu iste u visini od 1.858,12 eur/14.000,00 kn.

25. Slijedom iznijetog žalbu tužitelja u dijelu kojim pobija pravilnost prvostupanjske presude u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu i isplatu iznosa od 1.858,12 eur/14.000,00 kn, kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu u tom pobijanom dijelu potvrditi te odlučiti kao u izreci presude.

26. Međutim, osnovano tužitelj žalbom upire na ostvarenje žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede dijela točke I. izreke pobijane presude kojim je prvostupanjski sud kao neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zahtijevanog iznosa na ime izgubljene zarade.

27. Naime, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da iz stanja spisa, sadržaja tužbe te po njemu iznijetih navoda tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da je isti tvrdio da je u trenutku otkazivanja ugovora o radu bio na bolovanju te da mu tuženik nije isplatio sve pripadajuće plaće sukladno Ugovoru o radu.

28. Kako prvostupanjski sud zahtjev tužitelja za isplatu zahtijevanog iznosa po ovom osnovu odbija utvrđenjem da je odluka tuženika kao poslodavca o danom mu izvanrednom otkazu ugovora o radu valjana, pri čemu vezano uz odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu s obzirom na iznijete navode tužitelja te postavljeni tužbeni zahtjev ne utvrđuje razdoblje bolovanja tužitelja te samo vrijeme prestanka radnog odnosa temeljem odluke o otkazu kao ni činjenicu je li tuženik tužitelju od donošenja sporne odluke o otkazu pa do prestanak radnog odnosa isplatio sve pripadajuće naknade i plaću to je činjenično stanje u tom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno.

29. Zbog navedenog temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a žalbu tužitelj u dijelu točke I. izreke pobijane presude kojim je odbijen tužitelj s zahtjevom za isplatu iznosa od 1.592,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom te ubuduće iznosa od 530,89 eur mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom valjalo je prihvatiti te prvostupanjsku presudu u tom dijelu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u točki I. izreke, pri čemu je potrebno da prvostupanjski sud radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja održi novu glavnu raspravu.

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u okviru iznijetih dokaznih prijedloga do zaključenja prethodnog postupka upotpuniti činjenično stanje na način da će utvrditi razdoblje bolovanja tužitelja te samo vrijeme prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika temeljem odluke o otkazu i činjenicu je li tuženik tužitelju od donošenja sporne odluke pa do prestanak radnog odnosa isplatio sve pripadajuće naknade i plaću te njihovu visinu, nakon čega će o zahtjevu tužitelja za isplatu zahtijevanog iznosa od 1.592,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom te ubuduće iznosa od 530,89 eur mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

31. Budući je dijelom ukinuta odluka o glavnoj stvari temeljem odredbe čl. 380.st.1.t.3. ZPP-a po žalbama stranaka valjalo je u cijelosti ukinuti i odluku o parničnom trošku, o kojem će prvostupanjski sud odlučiti konačnom odlukom vodeći računa kako to osnovano upire tuženik žalbom da se radi o procijenjivom predmetu, time da će prvostupanjski sud konačnom odlukom, odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166.st.3. i 4. ZPP-a).

U Rijeci, 8. svibnja 2026.,

Predsjednica vijeća

Filka Pejković