Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-562/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u [adresa], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pl-18/2026-7 od 25. ožujka 2026., 8. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pl-18/2026-7 od 25. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR (slovima: trideset jedan euro i dvadeset pet centi) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
„Odbija se kao neosnovan prigovor tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, protiv rješenja o pristojbi broj Pl-18/2026-4 od 13. ožujka 2026.“
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i oslobodi tužitelja od obveze plaćanja pristojbe, a podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je žalbu podnio iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), dakle i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud rješenje suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365 . stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a te je utvrđeno da donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Pl -18/2026 od 13. ožujka 2026. naloženo tužitelju da u roku od 8 dana plati sudsku pristojbu na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura te da je protiv tog rješenja tužitelj pravovremeno podnio prigovor tvrdeći da nije u obvezi platiti sudsku pristojbu jer je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavak 2. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) budući da su mu povjereni poslovi državne uprave koje se obavljaju kao javne ovlasti, a ti poslovi odnose se i na poslove vezane uz naplate radiotelevizijske pristojbe.
6.1. Prema utvrđenju suda predmet spora je naplata neplaćene RTV pristojbe, troškova postupka i zateznih kamata u ukupnom iznosu od 106,20 eura. Polazeći od predmeta spora sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti u kojem bi tužitelj bio temeljem odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi iz kojih razloga ocjenjuje da je njegov prigovor neosnovan. Po ocjeni suda tužitelj je u smislu odredbe članka 1. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24.; dalje: Zakon o HRT-u) pravna osoba koja obavlja javnu službu, međutim, on nema status pravne osobe s javnim ovlastima, zbog čega u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP -a prema kojoj su plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Sud također utvrđuje da je tužitelj javna ustanova po članku 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19. i 151/22.) .
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
8. Tužitelj u žalbi ističe da je javna ustanova osnovana Zakonom o HRT-u te da osim javnih usluga prema citiranom Zakonu obavlja i povjerene mu poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti, a koji sadržajno odgovaraju poslovima koji se, sukladno odredbama Zakona o sustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Ti poslovi odnose se na poslove u vezi naplate pristojbe i to: određivanje njezine visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencija o obveznicima plaćanja te kontrole naplate pristojbe. Tužitelj tvrdi da djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Također ističe da je njegova djelatnost propisana odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o HRT-u kao proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih uslugu, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga, da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza posjednika RTV prijamnika pa u tom smislu obvezno-pravni odnos između HRT-a i obveznika plaćanja pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom.
9. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer je prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj pravna osoba koja ima status javne ustanove po odredbi članka 6. Zakona o ustanovama, kojom je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba, time da se tužiteljeva djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju Zakonom o HRT-u i propisima donesenim na temelju njega. No unatoč tome, imajući u vidu predmet konkretnog spora, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (u smislu odredbe članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP) jer je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika i prihod je HRT-a.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
11. S obzirom da je žalba tužitelja u cijelosti odbijena kao neosnovana, neosnovan je njegov zahtjev da mu tuženik plati troškove žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 31,25 eura.
Koprivnica, 8. svibnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
