Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl.br. Gž 1816/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐI iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Raspudiću odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 282., OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & partneri odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn 381/2022 od 19. rujna 2025., 8. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice AI, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn 381/2022 od 19. rujna 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 214,43 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknadi parnični trošak. točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 502,29 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Rješenjem istog suda dopuštena je preinaka tužbe podneskom od 24. veljače 2025.
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloge sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužiteljice nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužiteljica, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP -a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP -a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.
6.Isto tako nije u pravu tužiteljica ni kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 8. ZPP -a, jer da sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu nije savjesno i brižljivo ocijenio sve provedene dokaze.
Protivno tome, stajalište je ovog suda, da je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud proveo prvostupanjski postupak i donio pobijanu presudu u skladu s odredbama ZPP- a, a između ostalog i čl. 7. i 8. ZPP-a, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, na način koji je za ovaj sud u potpunosti prihvatljiv, te za pobijanu odluku naveo jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima.
7.Na dio žalbenih navoda tužiteljice, u dijelu u kojem ističe da tuženik nije dokazao koja je rampa u vrijeme štetnog događaja bila postavljena na izlazu s parkirališta, da se vještak u svom nalazu ne očituje o kakvoj se vrsti i modelu rampe radilo, budući da je štetni događaj bio 2021., a nalaz vještaka rađen 2025., valja odgovoriti da se sadržajno radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se sukladno čl. 467. st.1. ZPP-a, presuda u sporu male vrijednosti kao što je ovaj, ne može pobijati, posljedično čemu ti navodi tužiteljice ne mogu biti predmetom ispitivanja prvostupanjske odluke u ovom žalbenom postupku. Nastavno prednjem, ističe se da je u ovoj vrsti sporova povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.
8.Obzirom na prednje navedeno, nisu osnovani navodi tužiteljice u dijelu u kojem upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
9.Naime, iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:
-da je tužiteljica 28. svibnja 2021. sa svojim vozilom izlazila sa parkirališta „Putnička obala“ na adresi [adresa].,
-da je skenirala svoju parkirnu karticu,
-da se nakon toga rampa za propuštanje vozila podigla,
-da je u tom trenutku treća osoba sa svojim vozila sa desne strane vozila tužiteljice prošla ispod rampe,
-da se neposredno nakon toga rampa počela spuštati i udarila vozilo tužiteljice,
-da je tim parkiralištem u to vrijeme upravljala tvrtka Rijeka plus d.o.o., osigurana kod tuženika policom broj [broj police],
-da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je rampa na navedenom parkiralištu 28. svibnja 2021. ispravno funkcionirala, na način da se rampa počinje dizati odmah nakon što se valjana karta provuče kroz senzor, da ista ne bilježi broj registarske oznake vozila koja prolaze, zbog čega se nakon prolaza drugog vozila neposredno prije tužiteljice, a prije no što je prošla tužiteljica, spustila; da rampa ima određeni period koliko stoji u zraku, tako da auto koji prolazi ima dovoljno vremena da izađe; da se radi o sustavu koji se koristi u 99% slučajeva; da nije bilo trećeg vozila koji se ubacilo ispred tužiteljice, da bi ista imala dovoljno vremena izaći s parkirališta; da je iz video nadzora razvidno da se rampa počela spuštati prije nego je vozilo tužiteljice došlo do mjesta gdje bi isto bilo registrirano od strane senzora, a da je to vozilo u tom trenutku bilo naprijed za cca 1m, da se rampa ne bi počela spuštati, no da bi se rampa u svakom slučaju spustila jer je prošlo jedno vozilo, samo da je pitanje u kojem bi položaju bilo vozilo tužiteljice. Također je utvrđeno da imovinska šteta na vozilu tužiteljice nastala predmetne prilike iznosi 214,43 eur.
10.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da je za postojanje odštetne odgovornosti tuženika konkretnim okolnostima, bilo potrebno utvrditi krivnju na strani osiguranika tuženika Rijeka plus d.o.o., no da je povedenim vještačenjem utvrđeno da je rampa koja se spustila na vozilo tužiteljice u kritičnom trenutku bila u ispravnom stanju, normalno funkcionirala, time obavljala svoju osnovnu svrhu propuštanja vozila, slijedom čega drži neosnovanim navod tužiteljice da bi za nastalu imovinsku štetu postojala odgovornost tuženika.
10.2.Pri tome uvažavajući čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje. ZOO-a) sud utvrđuje da nije našao da bi šteta nastala ni zbog greške senzora rampe odnosno nepravilnosti u radu iste, niti da je šteta nastala zbog nekog drugog razloga koji bi se mogao pripisati vlasniku iste Rijeka plus d.o.o. Pored toga, sud ukazuje i na čl. 1069. ZOO-a, kao i na čl. 4. st.1. t. 7. Uvjeta a osiguranje tuženika, obzirom na utvrđenja vještaka temeljem pogledanog video nadzora iz kojeg je pored ostalog vidljivo da tužiteljica sa svojim vozilom ni nije bila ispod rampe kada se ista počela spuštati, odnosno da je bila ispred dijela gdje bi ju senzor registrirao.
Nastavno tome, stajalište je suda da za nastalu imovinsku štetu na vozilu tužiteljice nije utvrđena odštetna odgovornost tuženika, zbog čega odlučuje kao u točki I. izreke.
Odluku o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.
10.3.Pozivom na čl. 190. ZPP-a, prvostupanjski je sud dopustio preinaku tužbe tužiteljice podneskom od 24. veljače 2025., kojoj se preinaci nije tuženik protivio.
11.1.U kontekstu do sada izloženog, neutemeljenim drži ovaj sud pozivanje tužiteljice na odredbe ZOO-a, kojima se regulirano pitanje odgovornosti za štetu od opasne stvari, točnije na čl. 1063. i 1064. tog Zakona.
Odredba čl. 1063. ZOO-a, sadrži predmnijevu uzročnosti uz iznimku ako se dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete, a čl. 1064 istog Zakona, propisuje odgovornost vlasnika odnosno korisnika opasne stvari.
11.2.Nastavno tome, treba ponajprije reći da i prema prosudbi ovog suda, rampa za propuštanje vozila na parkiralištu doista može predstavljati opasnu stvar u smislu odštetne odgovornosti, no ne u svakoj situaciji, već samo ukoliko se radi o rampi koja je neispravna, nepravilno postavljena ili neadekvatno održavana, dakle drugim riječima ukoliko ne zadovoljava sigurnosne standarde.
No, kako iz rezultata dokaznog postupka nije nedvojbeno razvidno da je uzrok predmetne štete na vozilu tužiteljice bila rampa za propuštanje vozila na parkiralištu kojim je upravljao osiguranik tuženika, a što je isti u ovoj parnici i prema stajalištu ovog suda dokazao, to suprotno tumačenju tužiteljice nije bilo mjesta primjeni ranije navedenih odredaba ZOO-a, a posljedično tome ni govora o postojanju odštetne odgovornosti ponajprije vlasnika Rijeka plus d.o.o., a posljedično tome ni tuženika kao osiguravatelja.
12.Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
13.Obzirom na prethodno navedeno, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.
14.Zbog iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu, pozivom na čl. 368. st.1. ZPP-a.
15.Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP -a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
16.Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.
U Rijeci, 8. svibnja 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
