Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-371/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog IA, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog IA, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja: K-151/2018-66 od 12. listopada 2023., na sjednici 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog IA kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Čakovcu presudom poslovnog broja K-151/2018-66 od 12. listopada 2023., je na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11 proglasio krivim optuženog IA zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - razbojništvom, opisano i kažnjivo po čl. 230. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11 optuženi IA osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08-22), optuženi IA oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 7. ZKP/08- 22, odnosno troškove paušala te nagrade i nužnih troškova branitelja po službenoj dužnosti.
1.3. Na temelju čl. 189. ZKP/08-22 novac u iznosu od 250,00 (dvjesto pedeset kuna), koji je uz potvrdu o privremenom oduzimanju od 16.09.2015. privremeno oduzet od optuženika, vratiti će se oštećenom ŠA po pravomoćnosti prvostupanjske presude.
1.4. Na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. ZKP/08-22 optuženi IA dužan je oštećenom ŠA s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva naknaditi štetu u preostalom iznosu od 1.680,00 kuna (tisuću šesto osamdeset kuna i nula lipa) u roku od 15 dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv te presude žali se optuženi IA po branitelju Saši Kačeru, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da županijski sud preinači prvostupanjsku odluku i donese oslobađajuću presudu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-422/2024-3 od 27. svibnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženik u žalbi uvodno istaknute žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, odnosno nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da se sadržajno radi samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stan ja, te odluke o kazni i imovinsko pravnom zahtjevu, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP/08-26), pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenu u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-26).
6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju presudu.
6.1. Konkretno, ostvarenje te žalbene osnove žalitelj nalazi u tome da je sud pogrešno postupio kada je iskaz žrtve i njegove supruge ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok s druge strane, po njegovom mišljenju neosnovano, nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan dokaz njegovu obranu, kao i iskaze svjedoka koji ju podupiru.
7. Suprotno optuženiku, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, sveobuhvatne, pažljive i kritičke analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju na izvjestan način dokazano da je žalitelj počinio terećeno kazneno djelo, i to kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu.
8. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da je žrtva u svom iskazu vrlo uvjerljivo, logično i životno, iznoseći pritom i niz detalja, pa i onih specifičnih opisala inkriminirano zbivanje, a kakav iskaz se po stavu ovog žalbenog suda životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koja neistinito iskazuje o događajima koji se stvarno nisu dogodili, odnosno ne na način kako ih opisuje, a kako to u žalbi neosnovano sugerira optuženik.
8.1. Uz to, sud prvog stupnja pravilno primjećuje da takav iskaz žrtve podupire i njegova supruga – svjedokinja OA, koja potvrđuje da je oštećenik inkriminiranog dana radio na javnim radovima u Murskom Središću, da je prethodno imao tešku prometnu nesreću kojom prilikom je ostao bez oka, da ima bolesnu kralježnicu i probleme s prostatom, te da je tog dana podigao iznos od 2.000,00 kuna jer je kćeri trebalo platiti školarinu. Na ovom mjestu ovaj žalbeni sud dodatno uočava da svjedokinja kada govori o oštećenikovim problemima s prostatom podupire njegov iskaz u ključnom dijelu, konkretno u dijelu gdje je naveo da zbog problema s prostatom često mokri i da je stoga kritične zgode osjetio jako potrebu da ide na WC, na što mu je optuženik rekao da može otići u kuću, da bi ga nakon što je izašao iz WC-a s još jednim muškarcem uhvatio za ruke odostraga, te mu iz džepa uzeo novčanik u kojem je u tom trenutku imao 1.930,00 kuna.
8.2. Isto tako, svjedokinja OA, kada govori o zdravstvenim problemima koje ima njezin suprug podupire i njegov iskaz u dijelu gdje je naveo da mu je optuženik nudio seksualni odnos s nekom I, na što mu je on odgovorio da nije zainteresiran jer ima zdravstvenih tegoba.
8.3. Imajući dodatno u vidu da je navedena svjedokinja na vrlo uvjerljiv, okolnosan i detaljan način opisala i teško emotivno stanje u kakvom se nalazio oštećenik kada je došao kući (bio je jako blijed, prestrašen i u šoku, tako da je pomislila da je pretrpio infarkt, da bi joj potom ispričao da je bio opljačkan), a kakvo stanje se životno i logikom stvari ne očekuje pod pretpostavkom neistinitosti njegovog iskaza o tome što se točno dogodilo kritične zgode, a kako to u žalbi neosnovano sugerira optuženik , prvostupanjski sud je iskaz žrtve, kao i iskaz svjedokinje OA s pravom ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku.
8.4. S druge strane, prvostupanjski sud pravilno uočava da su iskazi svjedoka koji podupiru obranu optuženika u kojoj je poricao počinjenje terećenog djela te sugerirao da mu je inkriminirani novac dala izvanbračna supruga rekavši mu da je isti dobila od oštećenika, s time da mu je nakon nekoliko dana priznala da je s njime nešto imala i da su zajedno bili na WC-u, u nizu bitnih momenata proturječni, i to kako međusobno tako i u odnosu na obranu optuženika.
8.5. Tako izvanbračna supruga optuženika najprije navodi da se sa oštećenikom samo ljubila, da bi potom rekla da su ipak imali seksualni odnos, s time da je navela kako joj je oštećenik najprije dao 200,00 kuna za pelene, a nakon seksualnog odnosa 500,00 kuna, koji novac je ona potrošila, te da optuženik za taj novac uopće nije saznao, što je pak u izravnoj suprotnosti s obranom žalitelja u dijelu gdje je tvrdio da mu je inkriminirani novac dala izvanbračna supruga, rekavši mu da je isti dobila od žrtve.
8.6. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da svjedoci MA i CA u svojim iskazima doduše navode kako su uočili oštećenika i izvanbračnu suprugu optuženika kako ulaze u kuću, međutim, nisu vidjeli što se unutra događalo, dok je svjedokinja ĆA o tome što je vidjela kada je ušla u kuću iskazivala vrlo konfuzno i kontradiktorno, pa je tako prvotno navela da je ušla u kuću za jedno s oštećenikom i optuženikovom izvanbračnom suprugom, da bi se odmah ispravila navevši da nije išla za njima, već da je tražila Š, te da je otvorivši vrata WC-a vidjela njih dvoje u seksualnom činu, da bi odmah potom promijenila svoj iskaz rekavši da je na njezino dozivanje Š izašla iz WC-a kojom prilikom je vidjela oštećenika kako si popravlja hlače.
8.7. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je obranu optuženika u navedenom pravcu, kao i iskaze spomenutih svjedoka koji ju podupiru, s pravom ocijenio kao nevjerodostojne dokaze, odnosno kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti žalitelja za počinjenje terećenog kaznenog djela.
8.8. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je kao nevjerodostojnu ocijenio i obranu optuženika u kojoj sugerira da je kritične zgode bio pod iznimno jakim utjecajem alkohola.
8.9. Prije svega, prvostupanjski sud pravilno uočava da je optuženik glede količine popijenog alkohola iznio više različitih verzija, od kojih su neke objektivno nemoguće. Tako bi po verzijama u kojima tvrdi da je kritične zgode popio 20 l piva Pan, odnosno 20 boca od 0.5 litara tog piva, optuženika prema rezultatima provedenog vještačenja trebao imati letalnu (smrtonosnu) koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi (po prvoj verziji 11,62 g/kg, a po drugoj 5,81 g/kg - letalna koncentracija apsolutnog alkohola u krvi kod većine ljudi iznosi 4.00 g/kg), a što već samo po sebi jasno ukazuje na nevjerodostojnost i iskonstruiranost njegove obrane u navedenom pravcu.
8.10. Imajući uz navedeno dodatno u vidu iskaz ČA koji je naveo da je kritične zgode bio s optuženikom na dvorištu te da su svi pili, ali da nitko od njih nije bio pretjerano pijan, činjenicu da se optuženik u svojoj obrani sjećao inkriminiranog zbivanja koje je suvislo opisao (kakav iskaz se životno i logikom stvari nipošto ne očekuje od osobe koja se kritične zgode nalazila pod iznimno jakim utjecajem alkohola), te naposljetku i sam opis inkriminiranih radnji koje je optuženik prema iskazu oštećenika kritične zgode poduzeo prema njemu, a koji upućuje na suvislo i unaprijed smišljeno postupanje žalitelja, tada i po stavu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi upućivale na sumnju da je kritične zgode bila isključena ili smanjena njegova ubrojivost, odnosno da bi predmetno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola.
8.11. Stoga žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud time što nije odredio njegovo vještačenje psihijatrijskim pregledom postupio protivno odredbi iz čl. 325. st. 1. ZKP/08-26 u kojoj je propisano da će sud ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost okrivljenika, da je okrivljenik zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih doga počinio kazneno djelo ili da je raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, odrediti njegove vještačenje psihijatrijskim pregledom.
8.12. Pritom se ne radi o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-26, budući da optuženik ostvarenje te povrede nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, konkretno, smatra pogrešnim utvrđenje suda da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje upućuju na sumnju da je kritične zgode bila isključena ili smanjena njegova ubrojivost, odnosno da je djelo počinio zbog ovisnosti od alkohola.
9. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kazni.
9.1. Suprotno žalitelju, koji tu žalbenu osnovu ne konkretizira niti obrazlaže, već samo uopćeno navodi da je izrečena kazna s obzirom na sve okolnosti previsoka , prvostupanjski sud je po ocijeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije (tako mu je kao olakotno cijenio činjenicu da je otac šestero djece od kojih skrbi za dvoje, da je nezaposlen, te loše materijalne prilike, a kao otegotno brojnu osuđivanost zbog počinjenja raznih kazneni djela, i to pretežito imovinskog karaktera, s time da je prvi puta pravomoćno osuđen još 2001.), a slijedom čega je polazeći pritom i od stupnja krivnje s kojim je djelo počinjeno (izravna namjera prvog stupnja), pravilno postupio kada ga je zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela pobijanom presudom osudio na kaznenu zatvora u trajanju od dvije godine, a kakva kaznena sankcija je, i to kako glede vrste tako i mjere, posebice kada se ima na umu njegova doista brojna kaznena osuđivanost, i to pretežito zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, a što ukazuje da do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, i po stavu ovog žalbenog suda u svemu primjerena utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.
10. Naposljetku, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik žalbu zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, osim što ju uvodno naznačuje u žalbi, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže.
11. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-26 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 8. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
