Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1325/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ŠHG, rođen **.**.1991. u mjestu Telemele, Gvineja, državljanin Gvineje, koji je boravio u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, a trenutno nepoznatog boravišta, zastupan po Milanu Baniću, odvjetniku iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 24. travnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 8. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/17815, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 1. travnja 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 11. travnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17815, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 1. travnja 2025. godine, kojim se odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio ŠHG, rođen **.**.1991. u mjestu Telemele, država Republika Gvineja, državljanin Republike Gvineje.

2. Tužitelj u tužbi predlaže da sud usvoji zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, jer nema sredstava za život, niti ima vlasništvu vrijednije pokretnine ili nekretninu, odnosno tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Nadalje, tužitelj od suda traži sudsku zaštitu protiv nezakonitog rješenja tuženika, KLASA: UP/I -216-03/24- 06/17815, URBROJ: 511-01-212-25-7 od dana 1. travnja 2025. godine kao i nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Isti navodi da su 2022. godine pripadnici vojske nasilno ušli u kuću u kojoj je živio sa majkom, sestrom i rođacima, s ciljem pronalaska njegovog ujaka koji se bavio politikom. Pripadnici vojske su usmrtili njegovog bratića, sina ujaka, nakon čega je tužitelj pobjegao u Senegal. Tužitelj je u strahu morao pobjeći i zatražiti međunarodnu zaštitu u RH. Dalje se navodi da je u 2022. godini, Gvineja bila suočena s ozbiljnom političkom nestabilnošću i kršenjima ljudskih prava, što pruža snažnu osnovu za zahtjev za azil tužitelja. Tijekom 2022., izvještaji su ukazivali na ozbiljna kršenja ljudskih prava u Gvineji, uključujući proizvoljna uhićenja, nasilje nad civilima i ograničavanje političkih sloboda. Ova situacija dodatno potvrđuje stvarnu prijetnju s kojom se suočavaju pojedinci povezani s političkom opozicijom, što je slučaj i sa tužiteljem. Tužitelj je bio izložen stvarnoj prijetnji zbog svoje povezanosti s politički aktivnim ujakom, što potvrđuje nasilni incident u kojem je ubijen njegov bratić. S obzirom na to da su pripadnici vo jske počinitelji nasilja, tužitelj ne može očekivati zaštitu od vlasti u Gvineji. Kao član obitelji političkog disidenta, tužitelj pripada društvenoj skupini koja je posebno izložena progonu. Povratak u Gvineju bi tužitelja izložio stvarnom riziku od ozbiljne štete, uključujući proizvoljno uhićenje ili nasilje. Tužitelj opravdano navodi kako je njegov život ugrožen u Gvineji i moli sud da mu se odobri azil. Nadalje, tužitelj navodi kako je Gvineja i dalje nestabilna, a povratak može značiti opasnost za život, a tužitelj evidentno nema sigurnu mrežu podrške. Tužitelj smatra da ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite, te da će se u slučaju povratka u Gvineju suočiti s realnom mogućnosti da bude kažnjavan, proganjan i ubijen. Tužitelj smatra kako je tuženo tijelo propustilo primijeniti u utvrđivanju relevantnih činjenica kriterije vrednovanja osnovanog straha, koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice, (nadalje u tekstu: Priručnik). Drugim riječima, da se tuženo tijelo rukovodilo važećim međunarodnim standardima o vrednovanju osnova za pružanje međunarodne zaštite nikada ne bi donijelo osporavano rješenje, a s obzirom na utvrđene činjenice tijekom postupka koji je prethodio donošenju istoga. Tužitelj ističe kako osjeća osnovani strah pri pomisli na povratak u Gvineju. Tužitelj osobito ističe kako su sve ocjene tuženog tijela u pogledu postojanja osnovanog straha u ovoj pravnoj stvari protivna načelu „sur place“ iz članka 24. ZMPZ-a. Osim toga, tuženo tijelo je propustilo utvrditi sve zakonom propisane mjerodavne/odlučne činjenice. Tužitelj napominje kako tuženo tijelo tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne da nije osobito uzelo u obzir službene smjern ice Europske unije, nego ih nije uopće uzelo u obzir, kako to uostalom i proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, odnosno konkretno popisa izvora/dokaza navedenih u istome, a što je slijedom gore citiranih odredbi bila zakonom propisana obveza tuženog tijela kojom je zakonodavac propisao jamstvo zakonitosti ocjene tuženog tijela prilikom odlučivanja o zahtjevima za međunarodnu zaštitu. Dakle, iz gornjih navoda je razvidno da tužitelj ispunjava uvjete za priznanje međunarodne zaštite, te da mu je trebalo dobiti pravo na azil, a podredno da mu je svakako trebalo odobriti pravo na supsidijarnu zaštitu.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17815, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 1. travnja 2025. godine, te odobri zahtjev za međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj i prizna pravo na azil. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25.) i Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22. i 40/25.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Tuženik ističe da tužitelj tijekom uzimanja zahtjeva istaknuo da nije član niti jedne političke stranke, a isto tako naveo je da su samo otac i ujak imali političkih problema (zapisnik sa zahtjeva, pitanje br. 17). Također, na upit je li ikad imao problema s vojnim vlastima, odgovorio je da nije. Tužitelj svoje navode nije potkrijepio nikakvim materijalnim ili drugim dokazima, a nevjerodostojnost njegovog iskaza dodatno potvrđuje činjenica da je tijekom uzimanja zahtjeva na upit je li netko od njegove obitelji imao problema s vlastima ili trećim osobama, odgovorio da nije (zapisnik sa zahtjeva, pitanje br. 22). Zaključuje se da tužitelj, da je uistinu bio od interesa vladajućima, ne bi mogao zemlju podrijetla napustiti legalno služeći se vlastitom putnom ispravom kako je navodio tijekom uzimanja zahtjeva. Zaključuje se da bi tužitelj, da je zaista strahovao za svoj život i napustio zemlju podrijetla s ciljem traženja azila, odnosno međunarodne zaštite, odmah po dolasku na teritorij sigurne zemlje izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu i ostao u zemlji do okončanja postupka. Tužiteljevi postupci upućuju na zaključak da je međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj zatražio iz razloga sekundarne migracije prema drugoj državi članici Europske unije. Nadalje, tuženik predlaže da u slučaju žalbe sud postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17815, URBROJ: 511-01-212- 25-7 od 1. travnja 2025. godine (stranica 7-10 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 9. travnja 2025. godine (stranica 11-13 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 2. travnja 2025. godine, zapisnik od 3. ožujka 2025. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zapisnik od 26. ožujka 2025. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 3. ožujka 2025. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 15. listopada 2024. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 1. travnja 2025. godine, kojim se odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio ŠHG, rođen **.**.1991. u mjestu Telemele, država Republika Gvineja, državljanin Republike Gvineje. Naime, dana 3. ožujka 2025. godine u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, ŠH Barry (u daljnjem tekstu: tražitelj) podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Naveo je da su u ožujku 2022. godine pripadnici vojske nasilno ušli u kuću u kojoj je živio sa svojom majkom, sestrom i rođacima, s ciljem pronalaska njegovog ujaka koji se bavio politikom. Istaknuo je da su tada pripadnici vojske usmrtili njegovog bratića, odnosno sina traženog ujaka, nakon čega je tražitelj pobjegao u Senegal, a njegova majka i sestra u rodno selo. U slučaju povratka, smatra da bi bio ubijen. Nadalje, tražitelj je saslušan na zapisnik 26. ožujka 2025. godine. Na saslušanju je istaknuo da je zemlju podrijetla napustio, jer su ga pripadnici specijalne jedinice koje organizira gvinejska vlast željeli ubiti, te da se ne može vratit jer strahuje da će ga isti tražiti i ubiti, jer je svjedočio ubojstvu svoga bratića. Tražitelj je dalje naveo da je u lipnju 2022. godine, četiri dana prije nego što je napustio Republiku Gvineju, svjedočio ubojstvu svog bratića, naveo je da su pripadnici specijalne jedinice nasilno ušli u njegovu kuću, kako bi pronašli njegovog ujaka, koji je bio član UFDG (Union Democratic Froces of Guinea), te da su pritom usmrtili njegovog bratića. Naveo je da su htjeli ubiit i njega, ali da je na vrijeme pobjegao kroz prozor. Nelogičan je njegov iskaz da su ga pripadnici specijalne jedinice željeli ubiti, jer je svjedočio ubojstvu svog bratića, dok su ostali članovi obitelji, koji su prema iskazu tražitelja također bili svjedoci događaja, istog pošteđeni. Temeljem svega navedenog, zaključuje se da tražitelj nije bio proganjan u zemlji podrijetla, niti mu prijeti opasnost od istog. I sam je naveo da nije bio politički aktivna osoba, niti da je član naprijed navedene opozicijske stranke. Stoga se izvješće Amnesty International (2021.) u kojem se navodi da su se uhićivali i zatvarali aktivisti i pristaše oporbe ne primjenjuje na tražitelja. Uvidom u spis predmeta, tuženik je utvrdio da je tražitelj dana 15. listopada 2024. godine u nezakonitom boravku zatečen od strane hrvatskih policijskih službenika nakon čega je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Dana 18. listopada 2024. godine napustio je Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, te je 25. veljače 2025. godine vraćen po dublinskom postupku iz Francuske Republike. Izvršenom provjerom u evidencijama ovog Ministarstva utvrđeno je da tražitelj ima na snazi važeću zabranu ulaska i boravka na području država članica Schengena, članak 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861, a koju je raspisala Švicarska Konfederacija. Također, tražitelj ima raspisanu mjeru "Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju", članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860. a koju je raspisala Grčka. Služba za međunarodnu policijsku suradnju zaprimila je obavijest od Ureda Sirene Grčka u kojoj se navodi da je tražitelj 29. srpnja 2023. godine od strane Policijskog odjela za upravljanje imigracijom na otoku Samos uhićen zbog ilegalnog ulaska i boravka na grčkom teritoriju. Također, navodi se da je tražitelj 1. srpnja 2024. godine uhićen od strane Policijske postaje zračne luke Aktio zbog pokušaja ilegalnog izlaska iz Grčke, letom br. FR5423 u Nurnberg, dok je posjedovao i koristio lažnu francusku osobnu iskaznicu. Radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, te postojanja opasnosti napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite. Postaja aerodromske policije Pleso tražitelju je donijela rješenje kojim ga se smješta u Prihvatni centar za strance, KLASA: NK - UP/l-216-03/25-03/8. Iz svega naprijed navedenog, opravdano se zaključuje da tražitelj zemlju podrijetla nije napustio iz straha za vlastiti život, odnosno iz razloga navedenih u članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. S obzirom na to, tražiteljev iskaz ne prihvaća se kao vjerodostojan. Nadalje, tuženik zaključuje da tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde te njegova izjava da bi ga po povratku u Republiku Gvineju ubili predstavlja njegovo subjektivno mišljenje koje nije potkrijepljeno objektivnim činjenicama. U Republici Gvineji djeluje UNHCR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice), kao i lokalne organizacije koje pomažu izbjeglicama povratnicima.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjana shodno članku 20. ZMPZ. Nevjerodostojni su navodi tužitelja da je u zemlji podrijetla bio izložen stvarnoj prijetnji zbog svoje povezanosti sa politički aktivnim ujakom, a što potvrđuje nasilni incident u kojem je ubijen njegov bratić 2022. godine. Tada je ujak trebao ispred svoje stranke organizirati manifestaciju, ali isti s tom organizacijom nije imao veze. No, vlast ga je nakon toga optužila da je organizirao i mobilizirao sudionike svoje stranke, a po mišljenju tužitelja pravi cilj je bio da se ta stranka eliminira, odnosno UFDG. U svezi s tim potrebito je uputiti na činjenicu da je gvinejska vlada objavila raspuštanje 40 političkih stranaka zbog nepoštivanja svojih zakonskih obveza, i to na nacionalnoj televiziji dana 6. ožujka 2026. godine. O tome je donesena uredba ministra teritorijalne uprave i decentralizacije. Među uključenim političkim skupinama nalazi se nekoliko glavnih stranaka na gvinejskoj političkoj sceni, pa tako i Unija demokratskih snaga Gvineje (UFDG). Prema vlastima, raspuštanje podrazumijeva trenutno ukidanje pravnog statusa tih stranaka. Posljedično, svaka politička aktivnost koja se provodi u njihovo ime sada je zabranjena diljem Gvineje, uključujući i u diplomatskim misijama zemlje u inozemstvu. Uredba predviđa pečatiranje nacionalnog sjedišta i lokalnih podružnica dotičnih stranaka. Njihova imovina stavljat će se pod sekvestraciju do imenovanja likvidatora zaduženog za organizaciju upravljanja i raspodjele te imovine. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj istaknuo da nije član niti jedne političke stranke, a isto tako naveo je da su mu samo otac i ujak imali političkih problema. Nadalje, ne postoji opravdani rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, pa njegova izjava da bi ga po povratku u Republiku Gvineju ubili predstavlja njegovo subjektivno mišljenje, koje nije potkrijepljeno objektivnim činjenicama. Također, u mjestu posljednjeg prebivališta tužitelja u [adresa] ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva. Opetovano se navodi da u Republici Gvineji djeluje UNHCR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice), kao i lokalne organizacije koje pomažu izbjeglicama povratnicima. UNHCR surađuje s vladom Gvineje, kako bi se olakšala lokalna integracija izbjeglica.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 3. ožujka 2025. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. U svezi s tim potrebito je uputiti na priloženi zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 9. travnja 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 24. travnja 2026. godine – 500,00 eura, te PDV – 250,00 eura.

U Zagrebu 8. svibnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

DNA:

1. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis