NACRT

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-335/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6632/2024-11 od 26. svibnja 2025., 8. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Tužiteljeva žalba djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6632/2024-11 od 26. svibnja 2025. preinačuje u točki III. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužitelju, povrh troška koji je tužitelju dosuđen u iznosu od 276,54 EUR sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR (sedamsto pedeset eura) sa zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 61,37 EUR (šezdeset jedan euro i trideset sedam centi) u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška žalbenog postupka u iznosu od 33,35 EUR (trideset tri eura i trideset pet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odredba članka 6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, Ugovora o kreditu broj 214893 od 18.3.2008. godine zaključenog između tužitelja CD, [adresa], OIB: Stranica 9 od 9 34971571190 kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 kao kreditora koja glasi „Jednokratno 1,00% (jedancijelanulaposto) od iznosa kredita, minimalno 200,00 (dvjestokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 84,98 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.3.2008. pa do isplate, i to po stopi do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB - a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka od 276,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv dijela presude kojim je odlučeno o trošku žali se tužitelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio preinači. Kako tužitelj nije pobliže naznačio u kojem dijelu pobija presudu ovaj sud je na temelju članka 365. stavak 1. ZPP-a uzeo da tužitelj pobija presudu u dijelu u kojem tužitelj nije uspio, dakle u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku na način da je dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen, što znači da tužitelj pobija točku IV. izreke prvostupanjske presude.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj P-6632/2024-11 od 26. svibnja 2025. kojom je usvojen tužiteljev tužbeni zahtjev. Ta presuda je potvrđena presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1276/2025-2 od 5. studenog 2025., a preostalo je odlučiti o tužiteljevoj žalbi protiv točke IV. izreke navedene prvostupanjske presude kojom je odlučeno o parničnom trošku.

5. Prvostupanjski sud je točkom III. izreke navedene prvostupanjske presude naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 276,54 eura sa zateznim kamatama, a pod točkom IV. izreke je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

5.1. Prvostupanjski sud je odluku o naknadi parničnog troška donio uzimajući da je vrijednost predmeta spora u ovom postupku 84,98 eura koliko iznosi tužiteljev novčani tužbeni zahtjev. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.412,21 eura time da taj iznos obuhvaća vrijednost predmeta spora i deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu i kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio da se tuženiku naloži da mu plati iznos od 84,98 eura. Tuženikov odgovor na tužbu sadrži posebni dio koji nosi naslov „O visini tužbenog zahtjeva i vrijednosti predmeta spora“. U tom dijelu tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini te se stoga tuženik protivi dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja. Iz tako sročenog odgovora na tužbu ne proizlazi da je tuženik u smislu članka 40. stavak 3. ZPP-a podnio prigovor protiv vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. Takav prigovor tuženik nije podnio niti do zaključenja pripremnog ročišta pa stoga ovaj sud zaključuje da tuženik nije prigovorio vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

5.2. Prvostupanjski sud također nije provjeravao točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu članka 40. stavak 2. ZPP-a. To stoga što prvostupanjski sud smatra da se deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, kojeg je tužitelj postavio uz kondemnatorni zahtjev, ne uzima u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora i tu se ne radi o situaciji u kojoj naznačena vrijednost predmeta spora suviše visoko ili nisko naznačena pa da bi sud po službenoj dužnosti ili po prigovoru protivne strane trebao najkasnije na pripremnom ročištu, a na temelju članka 40. stavak 3. ZPP-a, utvrditi rješenjem vrijednost predmeta spora već se naznačena vrijednost predmeta spora za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva ne uzima u obzir prilikom obračuna troškova.

5.3. Međutim, nije osnovan stav prvostupanjskog suda da se ovdje ne radi o situaciji iz članka 40. stavak 3. ZPP-a.

5.4. Člankom 40. stavak 1. ZPP-a je propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, stavkom 2. je propisano da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a stavkom 3. je propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

5.5. Stoga je, prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud, pravilno smatrajući da se vrijednost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva ne uračunava u vrijednost predmeta spora, a u situaciji u kojoj je tužitelj u tužbi jasno naznačio vrijednost predmeta spo ra u iznosu od 1.412,21 eura trebao na temelju članka 40. stavka 3.ZPP -a donijeti rješenje kojim bi se odredila vrijednost predmeta spora u iznosu od 84,98 eura koliko iznosi vrijednost kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. Kako tako nije postupljeno do zaključenja pripremnog ročišta, kao vrijednost predmeta spora treba uzeti iznos kojeg je tužitelj naznačio u tužbi.

5.6. Zbog tih razloga tužitelj osnovano u tužbi navodi da bi mu za sastav tužbe pripadao iznos od 200,00 eura na temelju Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 9. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 14. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife i za zastupanje na ročištu od 2. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife ili ukupno 800,00 eura što s PDV-om iznosi 1.000,00 eura čemu treba pridodati troškove sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eura pa trošak tužitelja iznosi 1.026,54 eura. Kako je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 276,54 eura, pripada mu i daljnji trošak u iznosu od 750,00 eura pa je stoga pobijana presuda na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a preinačena na način da je tuženiku naloženo da tužitelju, povrh troška koji mu je dosuđen u iznosu od 276,54 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama koje u skladu sa člankom 151. stavak 3. ZPP-a teku od dana donošenja ovog rješenja kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati navedenih 750,00 eura.

5.7. Na opisani način je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 78,56 % budući da je zatražio dosudu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.231,18 eura, a njegova žalba je osnovana za iznos od 750,00 eura, a nije osnovana za iznos od 204,64 eura pa mu u navedenom omjeru pripada naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka. Taj parnični trošak se sastoji od troškova sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura i PDV- a u iznosu od 15,63 eura što iznosi 78,13 eura, a tužitelju pripada 78,56 % ili iznos od 61,37 eura koliko mu je i dosuđeno, a odbijen je dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 33,35 eura budući da je na ime tog troška zatražio dosudu ukupnog iznosa od 94,72 eura. Naime, tužitelju također ne pripada naknada parničnog troška sudske pristojbe na žalbu jer iz stanja spisa proizlazi da ta pristojba nije plaćena tako da tužitelj nije imao taj trošak.

Koprivnica, 8. svibnja 2026.

Sudac

Veljko Kučeković