REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3398/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri, protiv tuženika CASTRUM NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Trnjanska cesta 50, OIB 42041128176, zastupanog po punomoćniku Mateju Klaričiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o je

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-43176/2024 od 12. srpnja 2024. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se tužitelj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 8. svibnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražb ine, temeljem kojeg je javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović dana 12. srpnja 2024. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-43176/2024 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.249,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po dospijećima svakog pojedinog računa do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako isto pobija u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini, budući smatra da je cjelokupno potraživanje tužitelja neosnovano i neutemeljeno. Navodi kako je nejasno iz kojeg ugovornog odnosa, odnosno pravne osnove, proizlazi utuženo potraživanje tužitelja. Smatra kako prijedlog za ovrhu ne sadrži sve zakonom propisane elemente, posebno činjenice iz kojih bi bilo vidljivo na temelju kojeg pravnog odnosa tužitelj zasniva predmetno potraživanje, navodi kako tužitelj nije dostavio niti ugovor, niti naloge ili račune kao ni bilo kakve druge dokaze na okolnost navodno pruženih/izvršenih usluga tuženiku s kojeg naslova proizlazi navodno utuženo dospjelo potraživanje. Ističe kako prema tužitelju nema nikakvih nepodmirenih dospjelih ili nedospjelih dugovanja po bilo kojoj osnovi. Nadalje, ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da stvarno i mjesno nadležan sud stavi izvan snage pobijano rješenje te provede postupak kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-3398/2024-3 dana 20. svibnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 17. lipnja 2025. kojim ukazuje kako su navod i tuženika neosnovani i paušalni, navodeći kako osnovanost predmetnog potraživanja proizlazi iz poslovnog odnosa koji je među strankama zasnovan sklapanjem Zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 10. siječnja 2017., na temelju kojeg tužitelj potražuje naknadu za isporučenu, a neplaćenu, električnu energiju koju je za utuženo razdoblje isporučio tuženiku sukladno postojećem poslovnom odnosu, kao i naknadu na ime pripadajuće mrežarine i opskrbne naknade. Tužitelj uvodno pojašnjava kako je dana 24. prosinca 2019. promijenjena tvrtka tužitelja, na način da od tada umjesto RWE Energija d.o.o. (kako je glasila u vrijeme sklapanja Ugovora o opskrbi Električnom energijom) ista glasi E.ON Energija d.o.o. da je postojanje poslovnog odnosa među strankama (na temelju kojeg je tužitelj vršio opskrbu električnom energijom tuženika, dok je tuženik uredno plaćao tužitelju račune na ime takve opskrbe) nesporno, pri čemu je takvo postojanje poslovnog odnosa evidentno iz konto kartice kupca (tuženika) iz koje je jasno vidljivo kako je tužitelj i ranije redovito isporučivao tuženiku račune na ime opskrbe električnom energijom (uz pripadajuće naknade), a koje račune je tuženik redovito podmirivao svojim uplatama. Isto tako tužitelj ističe i kako sam tuženik u svom prigovoru navodi da su tražbine tužitelja na ime naknade za isporučenu električnu energiju (na što se pretpostavljeno odnose utuženi računi tužitelja) u zastari na temelju čl. 232. st. 1. ZOO-a, iz čega se nesporno može zaključiti kako tuženik zapravo niti ne osporava postojanje poslovnog odnosa među strankama. Visinu konkretne novčane tražbine tužitelj dokazuje, osim vjerodostojnom ispravom u vidu izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 29. travnja 2024. na ukupan iznos od 4.249,63 eura, te pojedinačnim računima na kojima se temelji utuženo dugovanje i to računima broj 22-3610-073493, 22-3610-080109, 23-3610-002721, 22-3610-049800, 22 3610-042732, 22-3610-030958, 22-3610-063690 i 22-3610- 029192 (po predmetnom računu tužitelj potražuje neplaćeni dio u iznosu od 2.167,35 eura), kao i konto karticom kupca (tuženika) od 16. lipnja 2025. Isto tako, s obzirom da se u ovoj pravnoj stvari utuženo dugovanje temelji na sveukupno osam računa od kojih tražbina po samo jednom utuženom računu prelazi iznos od 1.320,00 eura, to tužitelj predlaže da sud na temelju čl. 221. b. Zakona o parničnom postupku po službenoj dužnosti zatraži od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine po utuženom računu broj 22-3610-029192 (broj 29192-1-1001) od 30. travnja 2022. dok u odnosu na sve preostale račune (koji ne prelaze vrijednost od 1.320,00 eura), predlaže da Naslovni sud pozove tuženika u roku od 15 dana dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po istima. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ističe da je takav prigovor u cijelosti neosnovan i pravno neutemeljen. Naime, u konkretnom slučaju radi se o poslovnom odnosu između trgovaca, pa se u tom kontekstu na tražbine iz tog odnosa primjenjuje odredba iz čl. 228. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok zastara odvojeno teče za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Predlaže predmetno rješenje o ovrsi održati na snazi za utuženi iznos, sve uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

5. Tuženik se na navode tužitelja očitovao na ročištu održanom dana 13. studenog 2025. navodeći kako ostaje kod svih navoda iz prigovora napominjući kako ističe prigovor pasivne legitimacije budući da isti nije nikada ugovorio s tužiteljem uslugu isporuke električne energije od strane tužitelja s kojeg osnova su izdani utuženi računi tužitelja, odnosno da isti nije nikada bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, da nikada nije plaćao tužitelju račune s naslova izvršene predmetne usluge opskrbe električnom energijom. Tuženik navodi da je bio zakupnik dijela poslovnog prostora u vlasništvu Grada Zagreba na adresi u [adresa], a ne [adresa] kako se navodi u gore navedenom Zahtjevu tužitelja za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 10. siječnja 2017. za OMM broj 0172390986. Naime, tuženik je 13. ožujka 2018. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa s Gradom Zagrebom, kao zakupodavcem, s ugovorenim trajanjem do 3. ožujka 2023., za obavljanje uredske djelatnosti (tuženik u dijelu prostora od 30 m2), bankarske djelatnosti (podzakupnik ERSTE BANKA u dijela prostora od 120,40 m2) i za distribuciju (prodaju) zdrave hrane (podzakupnik GARDEN d.o.o. u dijelu prostora od 82,70 m2), koji ugovor je u konačnici otkazan od strane Grada Zagreba na temelju Zaključka Grada Zagreba od 30. rujna 2021. te za kojeg je Grad Zagreb dostavio poziv za predaju prostora 6. listopada 2021. Tuženik je nakon otkazivanja gore navedenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora bio kontaktiran od strane tužitelja putem e-pošte radi dostave OIB-a za GARDEN d.o.o. kao navodnog nositelja usluge opskrbe električne energije s time da je tuženik prethodno putem svoje odgovorne osobe (KL) nakon primitka obavijesti o isključenju za GARDEN d.o.o., kao podzakupnika, od strane tužitelja, prethodno obavijestio tužitelja 24. kolovoza 2022. da je GARDEN d.o.o. otkazao ujedno svoj ugovor o podzakupu te da se obvezao podmiriti svoj dug prema tužitelju u 3 obroka. Tuženik navodi da nikada nije kontaktirao tužitelja, niti ga je ikada tužitelj kontaktirao radi sklapanja ugovora o opskrbi električnom energijom u predmetnom poslovnom prostoru odnosno njegovom dijelu, kao niti po bilo kojoj drugoj osnovi. Tuženiku nisu bili poznati utuženi računi sve do njihovog utuženja te mu nisu poznati bilo kakvi razlozi zašto se tuženik vodi u evidenciji tužitelja kao kupac u kategoriji poduzetništvo. Tuženik ističe da postoji eventualna mogućnost da je društvo GARDEN d.o.o., kao tadašnji podzakupnik predmetnog poslovnog prostora, samoinicijativno i bez ikakvog znanja i privole tuženika, ugovorilo predmetnu uslugu opskrbe električnom energijom s tužiteljem, a o čemu tuženik nema nikakvih saznanja. Tuženik dodatno ističe da je upravo u Zahtjevu za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 10. siječnja 2017., vidljivo da je kao kontakt osoba bila navedena BL, mail: [adresa elektroničke pošte], koja je zaposlenik navedenog društva GARDEN d.o.o. kao tadašnjeg podzakupnika, a ne zaposlenik tuženika i/ili njegova odgovorna osoba (KL). Obveznik plaćanja usluga tužitelja je isključivo evidentirani korisnik, odnosno krajnji kupac, bez obzira tko eventualno koristi nekretninu na mjernom mjestu. Budući da tuženik nije, niti može biti evidentirani kupac jer nema sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom s tužiteljem, niti je ikada kontaktirao tužitelja u tu ili bilo koju drugu svrhu, to je tužiteljevo potraživanje neosnovano, za što tuženik ponovno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik nikada nije zaprimio niti jedan od utuženih računa, jer bi u protivnom sasvim sigurno osporio iste pisanom prigovorom u propisanom roku, odnosno zatražio od tužitelja pisano obrazloženje i dokaz o osnovanosti utuženih računa. Budući da nema sklopljenog ugovora o opskrbi električnom energijom između stranaka, to tuženik smatra kako tužitelj, kao opskrbljivač, nema pravnu osnovu za naplatu usluge, odnosno za izdavanje utuženih računa.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, ispis utuženih računa sa lista 42-70, 82-90 spisa, izvadak iz sudskog registra, konto karticu sa lista 74-79 spisa, Zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom sa lista 92-93 spisa, dopis od 6. listopada 2021., zaključak od 30. rujna 2021. obavijest o prestanku zakupa od 16. prosinca 2020., te e-mail korespondenciju sa lista 101-103 spisa.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao u točki I. izreke.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje električne energije za poslovni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od studenog 2022. do siječnja 2023., potom za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i rujan 2022.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke električne energije.

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, osnov, visina utuženog potraživanja kao i je li za isto protekao zakonski rok za zastaru.

11. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je po podnijetom prigovoru tuženika na predmetno rješenje o ovrsi postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Nadalje, u odnosu na vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o vjerodostojnoj ispravi sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ -a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te isti predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05).

13. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

14. Sukladno čl. 9. st. 1. i 2. Zakona o elektroničkoj trgovini (Narodne novine broj 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14, 32/19, 67/25), sklapanje ugovora moguće je elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku , a ponuda i prihvat ponude mogu se dati elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.

15. Sukladno čl. 4. toč. 6. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 59/23) internetsko tržište je usluga kojom se upotrebom softvera, uključujući mrežne stranice, dio mrežnih stranica ili aplikacija kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime, potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s drugim trgovcima ili potrošačima. Nadalje, odredbom čl. 4. toč. 35. istog zakona propisano je kako je ugovor na daljinu ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.

16. Odredbom čl. 60. Zakona o potrošačima propisano je da prije nego što potrošač sklopi ugovor izvan poslovnih prostorija odnosno ugovor na daljinu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, trgovac ga mora na jasan i razumljiv način obavijestiti o:

- glavnim obilježjima proizvoda, u mjeri u kojoj je to prikladno s obzirom na proizvod te medij koji se koristi za prijenos obavijesti

- svojem nazivu i sjedištu, telefonskom broju, adresi elektroničke pošte te o drugim sredstvima mrežne komunikacije koja omogućuju pohranu vremena i komunikacije na trajnom mediju

- nazivu i sjedištu trgovca u čije ime i/ili za čiji račun nastupa

- adresi mjesta svojeg poslovanja odnosno adresi mjesta poslovanja trgovca u čije ime i/ili za čiji račun on nastupa, a na koju potrošač može nasloviti svoje pritužbe, ako je to mjesto različito od sjedišta iz točke 2. ovoga stavka

- maloprodajnoj cijeni proizvoda, a ako priroda proizvoda ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, o načinu izračuna cijene te ostalim troškovima prijevoza, dostave ili poštanskih usluga odnosno o tome da ti troškovi mogu biti naplaćeni, ako ne mogu biti razumno izračunati unaprijed

- informaciji da je maloprodajna cijena personalizirana na osnovi sustava automatiziranog donošenja odluka

- troškovima uporabe sredstava daljinske komunikacije u svrhu sklapanja ugovora, ako se ti troškovi ne zaračunavaju po osnovnoj tarifi

- uvjetima plaćanja, uvjetima isporuke robe ili pružanja usluge, vremenu isporuke robe ili pružanja usluge te, ako postoji, načinu rješavanja potrošačkih pritužbi od strane trgovca

- uvjetima, rokovima i postupku izvršavanja prava na jednostrani raskid ugovora u slučajevima u kojima to pravo postoji

- obrascu za jednostrani raskid ugovora sukladno članku 81. stavku 1. ovoga Zakona, u slučajevima u kojima postoji pravo na jednostrani raskid

- tome da je potrošač dužan snositi troškove povrata robe, ako iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 79. ovoga Zakona, odnosno o troškovima povrata robe, ako kod ugovora sklopljenih na daljinu povrat robe zbog svoje prirode ne može biti izvršen poštom na uobičajen način

- tome da će, ako iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 79. ovoga Zakona nakon što je postavio zahtjev u skladu s člankom 68. ili člankom 77. ovoga Zakona, potrošač biti dužan platiti trgovcu razumni dio cijene sukladno članku 84. stavku 8. ovoga Zakona

- tome da se potrošač ne može koristiti pravom na jednostrani raskid ugovora iz članka 79. ovoga Zakona, u slučajevima u kojima je temeljem članka 86. ovoga Zakona to pravo isključeno odnosno o pretpostavkama pod kojima potrošač gubi pravo na jednostrani raskid ugovora

- postojanju odgovornosti za materijalne nedostatke robe odnosno odgovornosti za usklađenost digitalnog sadržaja i digitalnih usluga s ugovorom

- uslugama ili pomoći koji se potrošaču nude nakon prodaje te uvjetima korištenja tih usluga ili pomoći, ako ih trgovac pruža, kao i o eventualnim komercijalnim jamstvima koja su izdana uz robu

- postojanju odgovarajućih pravila postupanja trgovca

- trajanju ugovora, ako je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, odnosno uvjetima otkaza ili raskida ugovora koji je sklopljen na neodređeno vrijeme odnosno koji se automatski produžuje

- minimalnom roku u kojem je potrošač vezan ugovorom, ako postoji

- pologu ili drugom financijskom osiguranju koje je potrošač na zahtjev trgovca dužan platiti ili pribaviti, kao i o uvjetima plaćanja toga pologa odnosno uvjetima pribavljanja drugog financijskog osiguranja

- funkcionalnosti robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući potrebnim mjerama tehničke zaštite tih sadržaja

- kompatibilnost i interoperabilnosti robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, za koju trgovac zna ili bi morao znati

- mehanizmima izvansudskog rješavanja sporova odnosno o sustavima za obeštećenje te načinu kako ih potrošač može koristiti.

17. Odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o potrošačima propisano je kako je u razumnom roku nakon sklapanja ugovora na daljinu, a najkasnije u trenutku isporuke robe ili početka izvršavanja usluge, trgovac dužan dostaviti potrošaču potvrdu o sklopljenom ugovoru na trajnom mediju.

18. Odredbom čl. 293. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kada postoji suglasnost volja stranaka o bitnim sastojcima ugovora.

19. U praksi, kada se podnosi zahtjev putem internetske stranice opskrbljivača (poput tužitelja), proces se odvija prema ovim pravilima, a ugovor se smatra sklopljenim nakon što opskrbljivač potvrdi primitak vašeg zahtjeva i pošalje drugoj strani potvrdu o sklapanju.

20. Odredbom čl. 6. st. 8. Zahtjeva za sklapanje novog Ugovora o opskrbi električnom energijom ugovoreno je da navedeni Ugovor stupa na snagu danom obostranog potpisa ovlaštenih predstavnika Ugovornih strana.

21. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sa lista 14 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik te su naznačeni računi temeljem kojih se potražuje utuženo potraživanje od tuženika u iznosu od 4.249,63 eura te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od studenog 2022. do siječnja 2023., potom za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i rujan 2022. Na predmetnom izvatku nema naznake na koji prostor se navedeno potraživanje odnosi niti je naznačena šifra objekta, krajnjeg kupca niti ugovorni konto.

22. Uvidom u ispis utuženih računa sa lista 42-70, 82-90 spisa, sud je utvrdio kako svi računi za utuženo razdoblje za isporučenu električnu energiju glase na tuženika na adresi u [adresa], za obračunsko mjesto na adresi u [adresa], za prostor površine 233,10 m2, šifra obračunskog mjesta 0172390986, broj ugovora RWE-405142-17.

23. Uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, sud je utvrdio kako je odlukom jedinog člana društva od 19. prosinca 2019. djelomično izmijenjen Društveni ugovor od 18. srpnja 2017. čime je došlo do izmjene naziva tvrtke iz RWE ENERGIJA d.o.o. u E.ON Energija d.o.o., dok su svi ostali podaci, OIB, MBS i sjedište tvrtke neizmijenjeni.

24. Uvidom u konto karticu sa lista 74-79 spisa, sud je utvrdio kako su vidljiva dugovanja i izvršene uplate na ime istih te da je ista vođena na ime tuženika bez naznake adrese gdje je pružena predmetna usluga, no sud iz navedene dokumentacije ne može utvrditi tko je vršio predmetne uplate jer nema naznake računa sa kojeg su sredstva uplaćena.

25. Uvidom u Zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom sa lista 92-93 spisa, sud je utvrdio kako je isti sastavljen dana 10. siječnja 2017., da je očekivani datum primjene 1. veljače 2017. te da su u navedeni Zahtjev upisani podaci opskrbljivača RWE Energija d.o.o. i krajnjeg kupca, ovdje tuženika, da se radi o zahtjevu za sklapanje jednogodišnjeg ugovora, za poslovnu uporabu na mjernom mjestu u [adresa]. Navedeni Ugovor nije potpisan niti od strane opskrbljivača, prednika tužitelja, niti po tuženiku. Također, sud ukazuje kako tužitelj sa tuženikom, a po izmjeni podataka naziva tvrtke kako je to prethodno navedeno, nije sklapao novi Ugovor, uz napomenu kako niti prethodni Ugovor kako je to navedeno, nije potpisan po ugovorim stranama.

26. Uvidom u Zaključak sa lista 99 spisa, sud je utvrdio kako je tuženiku dana 30. rujna 2021. otkazan Ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 233,10 m2 sklopljenog 13. ožujka 2018., a isti je otkazan i podzakupcima navedenog prostora i to Garden d.o.o. i Erste & Steiermarkische bank d.d. dok je iz dopisa sa lista 100 spisa utvrđeno kako je tuženiku naložena predaja navedenog prostora Gradu Zagrebu dana 14. veljače 2021.

27. Uvidom u e-mail korespondenciju sa lista 102-103 spisa, sud je utvrdio kako je tužitelj obavijest o isključenju struje uputio tvrtki Garden d.o.o. za prostor u Maksimirskoj 114.

28. Sud ukazuje da je tijekom postupka utvrđeno kako je tužitelj kao pravni slijednik opskrbljivača električnom energijom RWE Energija d.o.o. u svojim evidencijama zaveo tuženika kao korisnika na adresi u [adresa], temeljem čega je izdavao račune za obračunsko mjesto 0172390986 u razdoblju od studenog 2022. do siječnja 2023., potom za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i rujan 2022.

29. Tuženik tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava ugovorni odnos s tužiteljem navodeći kako nema sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom s tužiteljem, a što ne spori niti tužitelj, s time da se napominje da je teret dokazivanja da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio osnovano zaveden u evidencijama tužitelja nalazi upravo na strani tužitelja temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a kojim je propisano kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

30. Kako je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i osporio ugovorni odnos sa tužiteljem, tužitelj je bio dužan dokazati temeljem koje pravne osnove je izdao predmetni izvadak iz poslovnih knjiga pri čemu sud ističe kako je tužitelj u spis dostavio račune koji predstavljaju jednostranu ispravu sastavljenu po tužitelju. Tužitelj je kao dokaz svojih navoda podnio izvod iz poslovnih knjiga kao i konto karticu u kojoj dokumentaciji nije determinirana niti identificirana nekretnina na koju se odnosi utuženo potraživanje, a niti je navedena adresa na koju se odnosi predmetno potraživanje, na kojoj tužitelj upire da je pružio uslugu opskrbom električnom energijom tuženiku, a što je tuženik osporio slijedom čega sud ukazuje kako navedena dokumentacija nije relevantan dokaz o postojanju obvezno pravnog odnosa između stranaka budući je riječ o jednostranoj ispravi tužitelja koja ne pruža zaključak o istinitosti sadržaja, u slučaju kada tuženik takvu istinitost poriče. Također sud ukazuje kako tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti dokaz o dostavi obavijesti sukladno čl. 60. Zakona o potrošačima niti potvrdu o sklopljenom ugovoru na trajnom mediju temeljem čl. 70. st. 1. istog zakona. Ukazuje se i na činjenicu da su u spis dostavljeni i proturječni podaci u odnosu na adresu pružene usluge gdje je evidentno da je tuženik imao zakup poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 233,10 m2 dok ga tužitelj tereti za pruženu uslugu na adresi [adresa].

31. Obzirom, na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije i osporenog ugovornog odnosa, sud ističe kako tužitelj osim izvoda iz poslovnih knjiga ne dostavlja u spis druge dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na ovdje tuženika kao potrošača/kupca, te je u vjerodostojnoj ispravi kao i u konto kartici tužitelj propustio naznačiti navedene podatke u smislu identifikacije nekretnine (površine i smještaja). Slijedom navedenog proizlazi kako tužitelj nije dokazao da je bio u ugovornom odnosu sa tuženikom u utuženom razdoblju, iz čega proizlazi da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, a iz svega navedenog proizlazi i neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja u smislu čl. 221.a ZPP-a, te je slijedom svega navedenog, valjalo primjenom odredbe čl. 221.a ZPP -a u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Sud nije posebno utvrđivao osnovanost drugih tuženikovih prigovora obzirom je tužbeni zahtjev odbijen zbog promašene pasivne legitimacije te neutvrđenog ugovornog odnosa između stranaka.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a, pa budući je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, kako zateznih kamata tako i u pogledu troškova postupka, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

34. Odluka o troškovima postupka tuženika donesena je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema troškovniku zatraženom na zapisnik na ročištu 5.3.2026., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 4.249,63 eura, pa je tako tuženiku priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura koji se odnosi na sastav prigovora koji sada predstavlja odgovor na tužbu prema Tbr. 7/1, potom za sastav podneska od 13.11.2025. prema Tbr. 8/1 te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu dana 14.11.2025. i 5.3.2026. prema Tbr. 9/1, za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV, a kako to stoji u toč. II. izreke.

35. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 8. svibnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 8. svibnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja