REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj Pn-142/2022-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Rijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Đure Čubrila, odvjetnika u Puli i punomoćnika tuženika Marina Matića, odvjetnika u Rijeci, 8. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 22694857747 da tužitelju BL, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.300,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 6.100,00 eura teku od 14. rujna 2022. i

- na iznos od 1.200,00 eura teku od 8. svibnja 2026.

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 1.200,00 eura od 14. rujna 2022. do 7. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za iznos 2.654,21 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 22694857747 da tužitelju BL, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 2.712,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 8. lipnja 2021. u 14,10 sati u naselju Pula na raskrižju ulica Nazorova, Marsovog polja i Kašićeva dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao tužitelj kao vozač motora registarskih oznaka [registarska oznaka]. Prometnu nezgodu prouzročio je vozač vozila Volkswagen Transporter registarskih oznaka [registarska oznaka] IL oduzimanjem prednosti vozilu tužitelja koji se kretao glavnom cestom. Protiv navedenog vozača kod Općinskog suda u Puli pod posl.br. K-444/21 vodi se kazneni postupak zbog izazivanja prometne nezgode. U navedenoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio više tjelesnih ozljeda u vidu fraktura, nagnječenja, natuka i drugo kako je to navedeno u medicinskoj dokumentaciji Opće bolnice u Puli. Odmah po zaprimanju u bolnicu stavljena mu je longeta na nogu i ruku te je narednih 7 dana proveo u krevetu bez mogućnosti ustajanja. Nakon 7 dana po tužitelja je došla hitna pomoć te ga odvezla u bolnicu gdje mu je umjesto longete stavljen gips. Deset dana po stavljanju gipsa bio je nepokretan. U gipsu je bio do 15. srpnja 2021. kada se gips skida sa noge, ali ostaje na ruci. Ukupno 37 dana gipsa na nozi i 72 dana na ruci. Nakon skidanja gipsa s ruke ponovno se snimaju ruka i noga, jer i dalje perzistira otok na nozi te se utvrđuje postojanje pomaka na nozi. Po skidanju gipsa počinje fizikalna terapija koja se određuje u više navrata, a vježbe za ruku se nastavljaju kući, jer i dalje perzistira bol u ruci. Bolovanje je trajalo od 9. lipnja do 3. prosinca 2021. Zbog težina povreda tužitelj je bio podvrgnut liječničkim tretmanima gotovo šest mjeseci kako je to vidljivo iz medicinske dokumentacije. Kroz svo vrijeme liječenja tužitelj je trpio fizičke bolove različitog intenziteta te zbog dugotrajnosti liječenja i intenzivan strah za ishod liječenja s obzirom da su tokom liječenja utvrđivana nova stanja ozljeda od prethodnih. Zbog straha od ponovnog sudara odmah je prodao motor. Kao posljedicu zadobivenih povreda tužitelj trpi duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti, jer potpuni oporavak nije do danas ostvaren, jer postoje i nadalje bolovi i nemogućnost potpune funkcije ruke. Zbog potreba mirovanja i obavljanja svakodnevnih aktivnosti tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć u više mjesečnom periodu. Slijedom navedenog na ime pretrpljenih fizičkih boli potražuje iznos od 30.000,00 kuna, na ime pretrpljenog straha iz nos od 10.000,00 kuna, na ime duševnih boli radi umanjenja životne aktivnosti iznos od 30.000,00 kuna, za tuđu njegu i pomoć 5.000,00 kuna Kod određivanja naknada neimovinske štete sud mora uzeti u obzir i druge okolnosti kao što su dugotrajnost liječenja. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, s obzirom da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] osigurano kod tuženika, ali je tuženik odbio njegov zahtjev smatrajući da njegov osiguranik nije kriv za predmetnu nezgodu. Dodatno tijekom postupka tužitelj naveo da osiguranik tuženika nije zaustavio svoje vozilo na znak STOP dolazeći sa sporedne ceste te je time oduzeo prednost tužitelju koji se kretao glavnom cestom, zbog čega je kako bi izbjegao sudar naglo zakočio i potom proklizio motorom i pao. Stoga potražuje naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe.

1.1. Tužitelj je tijekom postupka, nakon provedenog kombiniranog medicinskog vještačenja, podneskom od 20. studenog 2025. djelomično povukao tužbu smanjivši tužbeni zahtjevi na način da potražuje isplatu iznosa od 7.300,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 14. rujna 2022. do isplate. S obzirom da se tuženik tom djelomičnom povlačenju nije usprotivio, sud je na temelju članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odlučio kao u točki I izreke rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] dana 08. lipnja 2021. bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, kojom se policom vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama (ovdje tužitelj). Tuženik osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode. Osiguranik tuženika nije odgovoran za pad tužitelja. Tužitelj se kretao brzinom koja je bila neprilagođena i višom od znakom dozvoljene od 30 km/h za njegov smjer kretanja zbog radova na cesti. Također, osiguranik tuženika svojim vozilom uopće nije ušao u prometnu traku kojom se kretao tužitelj niti je istog ugrozio na bilo koji način. Ističe da je zbog svoje reakcije tužitelja odgovoran za nastanak nezgode odnosno ističe njegov doprinos. Osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenu. U odnosu na postavljeni zahtjev s naslova povrede prava osobnosti, tuženik ističe kako se u ovom predmetu imaju koristiti opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u odredbama čl. 19, 1046. i 1100. Svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje) ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu. Prethodno stoga što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“ da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom bi trebao uzeti u obzir i okolnosti pod kojima se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100. st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade). Osporava pravo tužitelja na zateznu kamatu na troškove ovog postupka tekuću od donošenja prvostupanjske presude. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku pročitana je iskaznica za fizikalne terapije, zapisnika MUP-a od 8. lipnja 2021., medicinska dokumentacija dostavljena uz tužbu, zapisnik o očevidu, fotodokumentacija očevida, zapisnik s uviđaja, iskaz svjedoka IL, iskazi tužitelja, nalaz i mišljenje prometnog vještaka Saše Monasa i njegov iskaz, nalaz i mišljenje medicinske vještakinje dr. ĐL, njezin iskaz, preslik ovosudnog spisa posl.br. K-444/2021 te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u većem je dijelu osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da se 8. lipnja 2021. na raskrižju Nazorove ulice, Ulice Marsovog polja i Kašićeve ulice dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač motocikla registarskih oznaka [registarska oznaka] te osiguranik tuženika IL kao vozač transportnog vozila (kombi) registarskih oznaka [registarska oznaka] u kojoj je nezgodi tužitelj zadobio ozljede. Također nije sporno da se protiv osiguranika tuženika IL pri ovome sudu vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem K-444/2021 radi izazivanja predmetne prometne nezgode.

5.1. Dakle, između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a ni pravac kretanja sudionika prometne nesreće neposredno prije štetnog događaja s obzirom da je nesporno da se tužitelj kretao Nazorovom ulicom kao "glavnom" ulicom, dok je tuženik u kombiju dolazio sa sporedne Ulice Marsovo polje.

5.2. Osim što navedene činjenice između parničnih stranaka nisu sporno, proizlaze i iz dokaza dostavljenih u spis i to osobito iz Zapisnika o očevidu policije od 6. prosinca 2021., fotodokumentacije očevida te ovosudnog spisa posl.br. K-444/2021.

6. Sporna je dinamika nastanka predmetne prometne nezgode odnosno je li osiguranik tuženika IL odgovoran za nastanak iste kako to tvrdi tužitelj navodeći da se isti nije zaustavio dolaskom u raskrižje unatoč prometnom znaku obveznog zaustavljanja "STOP" što je navelo tužitelja na reakciju naglog kočenja uslijed čega je proklizio i pao. S druge strane tuženik osporava odgovornost svog osiguranika ističući da njegov osiguranik nije ušao svojim vozilom u traku ulice kojom se na motoru kretao tužitelj te ističe da je upravo tužitelj odgovoran za nezgodu zbog svoje neadekvatne reakcije naglog kočenja i zbog nepropisne brzine kretanja. Sporna je i visina štete.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica i to dinamike nastanka predmetne nezgode sud je izvršio uvid u ovosudni spis posl.br.K-444/2021, proveo je uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku prometne struke Saši Monasu te saslušao sudionike predmetne nezgode, svjedoka CL i tužitelja.

8. Uvidom u ovosudni spis posl.br. K-444/2021 utvrđeno je da je ODO Pula podnijelo optužnicu protiv IL kojom mu se na teret stavlja počinjenje kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa i to izazivanje prometne nezgode u cestovnom prometu 8. lipnja 2021. iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona te predlaže izdavanje kaznenog naloga, koji je prijedlog sud prihvatio te je presudom od 23. prosinca 2021. izdao kazneni nalog IL kojim je proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela. IL je protiv predmetnog kaznenog naloga podnio prigovor, nakon čega je rješenjem suda od 28. siječnja 2022. optužnica protiv njega potvrđena te je kazneni postupak još uvijek u tijeku.

9. U svom iskazu danom na uviđaju svjedok IL navodi da se predmetna nezgoda dogodila u lipnju 2021. negdje oko 14,00 sati. On je dolazio iz smjera Premanture krečući se Ulicom Marsovog polja vozeći kombi. Prilikom približavanja raskrižju, počeo je kočiti i voziti jako polako, jedva se kretao. Namjera mu je bila prijeći raskrižje i nastaviti ravno u Ulicu Kačića Miošića. Kako se približavao raskrižju, gledao je lijevo dolazi li koje vozilo i sjeća se da je cesta bila prazna. Kretao se držeći nogu na kočnici i kako nije imao dobru vidljivost, nastavio se kretati preko linije stopa, misli da je prešao otprilike polovinu desne prometne trake kada je vidio siluetu tužitelja na motoru uz bljesak sunca i tada je zakočio i stao. Uočio je tužitelja na motoru kada se on nalazio na prvim isprekidanim linijama točno iza zebre, došao mu je točno iza sunca, tada je vidio da je tužitelj naglo počeo kočiti, misli da se tužitelj bojao da on neće stati pa je zbog toga pao s motora i odbačen je do početka skretanja udesno. Misli da je bio udaljen oko 3 i po metra od mog vozila. Sjeća se da je izašao iz vozila i pitao ga "s čime si kočio?", a on mu je odgovorio "s prednjom kočnicom", na što sam ga je upitao zašto s prednjom na pješačkom jer je zbog toga proklizio. Sjećam se da je tužitelj kočio na bijeloj podlozi, vidio mu je ruku na prednjoj kočnici da koči. Tužitelj i on zajedno su pomaknuli motocikl s kolnika sa strane jer se stvorila gužva, misli da su ga stavili uz rub nogostupa, a oni su sjeli na nogostup. On nije zvao policiju, ne zna tko je zvao. Tužitelj se žalio da ga boli ruka. Poslije su opet pomaknuli motocikl, stavili su ga na nogostup. Hitna nije došla nego je on vozio tužitelja na hitnu. U trenutku kada je uočio motor tužitelja, on se lagano kretao, a zaustavio se kada ga je vidio, kada je on bio na polovici pješačkog. Ne može procijeniti brzinu kretanja tužitelja, ali misli da on ne bi pao da je išao polako.

10. U svom iskazu tužitelj BL naveo je da je ono što je toga dana doživio bitno drugačije od onog što je ispričao svjedok. Objasnio je da je završio s poslom u 14,00 sati, radi u blizini mjesta nezgode u tvornici stakla, tako da se to dogodilo oko 14,15 sati ljeti, točnije 8. lipnja 2021. Ima vozačku dozvolu 31 godinu i nikada nije kažnjavan, oprezno vozi, kretao se pomalo. Želio je objasniti iz kojeg je razloga osobito oprezan u vožnji na tom raskrižju pa je naveo da je dva dana prije ove nezgode, njemu jedna gospođa koja je naglo skrenula oduzela prednost i to je razlog zbog kojeg on ovdje osobito pazi. Opisuje nezgodu pa navodi da je, kada je prošao pješački prijelaz na ulici kojom se kretao, dobro je uočio vozilo svjedoka, ali ne može sa sigurnošću tvrditi je li njegovo vozilo bilo zaustavljeno ili se polako kretalo. U jednom trenutku, pošto je svjedok vozio teretno vozilo, primijetio je da se vozilo "propelo" na što je shvatio da ga ne vidi. U tom trenutku s obje kočnice naglo je zakočio i pao i u tom ga je trenutku i svjedok vidio i stao. Siguran je da bi se sudarili da on prethodno nije pao. Ističe da on nije kočio na pješačkom prijelazu, nego tek nakon. Pao je na kolnik, motor je pao na njegovu lijevu nogu i tu nogu je slomio, a kako se dočekao na desnu ruku i nju je slomio. Nakon te nezgode prodao je motor i više ga ne vozi. U trenutku kada je već vidio vozilo svjedoka, to je vozilo već prešlo ovu liniju zaustavljanja i bilo na kolniku Nazorove ulice jer da nije, on ne bi naglo zakočio. Objašnjava da je reagirao instinktivno. Kretao se brzinom oko 30 km/h, ali u tom trenutku nije gledao pokazivač. Na hitnom prijemu bio je do iza 22 sata. Obavljeni su RTG i ostali pregledi te mu je postavljena longeta na lijevu nogu od prstiju do kuka te na desnu ruku od prstiju do lakta. Na nozi mu je kost pukla na dva mjesta. Doma ga je odvezao sanitet. Prvih 7 dana bio je potpuno prikovan za krevet, bolovi su bili izrazito jaki, nije mogao spavati, što zbog bolova, što zbog šoka i straha. Nije se mogao kretati niti uz pomoć štaka, a nuždu je obavljao u krevetu 15 dana. Imao je lopaticu te se za njega brinula supruga i dvije kćeri koje su mu pomagale. Donosile su mu u krevet jesti i piti. Nakon 7 dana opet je putem saniteta prevezen na kontrolni pregled te mu je postavljen gips na desnu ruku i lijevu nogu i tako je bio još 4 tjedna, ukupno je 37 dana nosio gips na nozi, a na ruci i duže. Prvih 20ak dana od nesreće bio je potpuno nepokretan, a onda je počeo odlaziti do wc-a. Trpio je izrazito jake bolove. Nakon ukupno 37 dana od nesreće bio je na pregledu na kojem mu je skinut gips s noge, a na ruku mu je postavljena plastična longeta kako bi se mogao otuširati. Do tada je bio bez tuširanja. Tu plastičnu longetu na ruci imao je još 5 tjedana, ukupno 72 dana. Kada su mu skidali gips s noge nisu mu napravili kontrolni RTG nego tek nakon 72 dana kada mu je skinuta i plastična longeta s ruke i ispostavilo se da mu je kost na nozi krivo zarasla. Nakon skidanja gipsa s noge imao je jake bolove i u koljenu i mišići su mu atrofirali. Osim jakih bolova, koža na imobiliziranim dijelovima ga je jako svrbjela te je došlo i do neugodnih mirisa, a zadnjih 15 dana nošenja plastične longete na ruci, ruka mu se užasno grčila što ga je jako boljelo, a nije mogao po tom pitanju napraviti ništa dok mu je ruka bila imobilizirana. Nakon skidanja longeta kada je krenuo na fizikalne terapije bilo mu je jako otečeno lijevo stopalo i prsti na lijevom stopalu. S obzirom da ga je ta noga dugo mučila i boljela, nakon drugog ciklusa fizikalne terapije učinjen je kontrolni RTG na kojem nije bilo vidljivo ništa po pitanju kosti tako da su možda u pitanju ligamenti ili tetive. Odradio je dva ciklusa fizikalne terapije u trajanju po tri tjedna i još dva ciklusa u trajanju po dva tjedna. Bilo mu je izrazito teško ležati nepokretan, osjećao se bespomoćno, nije sudjelovao u aktivnosti svoje obitelj, nije mogao voziti, niti ići s djecom na more. Doktor mu je dao preporuku za more pa je par puta otišao na invalidsku plažu u kolovozu, dok je još imao plastičnu longetu na ruci. To mu je bilo vrlo problematično jer živi u [adresa] u samom centru grada gdje nema pristupa vozilima, tako da je morao određeni dio proći sa štakom i uz pomoć oca hodati do auta te bi ga potom otac vozio. Zbog nesreće je doživio veliki šok i strah, motor je prodao i više ga neće voziti. Sada je izrazito zabrinut za stariju kćer, jer ima dečka koji vozi motor. U trenutku kada je shvatio da će kombi udariti u njega, osjetio je veliki strah za svoj život, a danas se kao vozač automobila boji tuđih reakcija u prometu. U trenutku prometne nesreće ga od šoka u prvi tren nije toliko boljelo, no kako se tijelo hladilo bolovi su bili sve jači, a kada se navečer vratio s hitne počeo je razmišljati o tome što se dogodilo i što se moglo dogoditi, bilo mu je jako teško, pogotovo zbog djece. Jedna od njegovih velikih životnih želja bila je kupiti Harleya te su se dogovorili da će ga kupiti za njegov 50. rođendan, ali je ta želja uništena jer nikada više neće voziti motor. Što se tiče posljedica nesreće, danas ga lijevi gležanj boli kada pliva i uslijed promjene vremena. Nakon završetka fizikalne terapije, nije se mogao osloniti na desnu ruku, niti napraviti sklek i slično. Nema više fleksibilnosti u desnoj ruci, a mali prst desne šake ostao mu je kriv u odnosu na prijašnje stanje i u odnosu na lijevu ruku te ga ne može u potpunosti ispraviti. Zbog nesreća bio je na bolovanju 6 mjeseci i tek je nakon 6 mjeseci počeo voziti auto. To mu je razdoblje bilo izrazito teško i fizički i psihički, dok je bio nepokretan u krevetu imao je osjećaj da ne može sudjelovati u životu obitelji i da im je teret. Cijeli taj period je bio mučenje i sve je to bilo jako teško.

11. Sud je proveo dokaznu radnju uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanja vještaka prometne struke, koju su dokaznu radnju osiguravali djelatnici policije. Na uviđaju je vještak naznačio potrebne točke mjerenja i sačinio fotografije tako označenih točaka te potom izradio nalaz i mišljenje.

11.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometno-tehničke struke Saše Monasa proizlazi da je isti sačinjen na temelju zapisnika policije, utvrđenja s uviđaja te fotodokumentacije iz Zapisnika o očevidu policije. Vještak je iznio nalaz i mišljenje te objasnio da je do nezgode došlo na raskrižju Ulice Marsovog polja, Nazorove ulice i Ulice Kačića Miošića. Svjedok IL vozio je transportno vozilo (bijeli kombi) i dolazio iz smjera sporedne Ulice Marsovog polja prema raskrižju s Nazorovom ulicom kojom se ulicom kretao tužitelj na motociklu, a koja je ulica inače jednosmjerna s dvije prometne trake i tužitelj se kretao u lijevoj traci. Naveo je da je očevid neposredno nakon nezgode obavila policija s time da je mjesto događaja zatečeno u djelomično izmijenjenom stanju utoliko što je BL svoj motocikl podigao s kolnika i pomaknuo izvan raskrižja radi nesmetanog odvijanja prometa, dok teretni automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika nije pomjeran nakon nezgode. Na temelju materijalnih tragova koje su izuzeli policijski službenici pri obavljanju očevida, a koji su označeni u Situacijskom planu, kao i fotodokumentacije te Zapisnika o očevidu, ali i iskaza svjedoka IL i iskaza tužitelja BL, iznio je mišljenje da je predmetnog dana svjedok IL upravljao teretnim automobilom i kretao se kolnikom Ulice Marsovo polje iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, gdje dolaskom do raskrižja s kolnikom prednosne prometnice Nazorove ulice, nije zaustavio svoje vozilo na punoj crti zaustavljanja-STOP oznaci na kolniku sporedne prometnice Ulice Marsovo polje, već je ušao teretnim automobilom u prednosnu, glavnu prometnicu Nazorovu ulicu, u namjeri daljnjeg kretanja ravno u smjeru Ulice Kačića Miošića, odnosno u smjeru sjeverozapada. Kritične zgode iz smjera jugozapada u smjeru sjeveroistoka Nazorovom ulicom koja je označena prometnim znakom kao cesta s prednošću prolaska, kretao se tužitelj na motociklu i to njenom lijevom prometnom trakom pri čemu je zadržavao svoj smjer kretanja. Ulazak vozila IL iz sporedne u glavnu prednosnu prometnicu preko pune crte zaustavljanja STOP linije na kolniku, tužitelj koji se kretao prednosnom prometnicom je u kritičnom trenutku percipirao kao opasnost, nakon čega je poduzeo radnju snažnog kočenja svog motocikla uslijed čega je došlo do gubitka stabilnosti motocikla i njegovog pada na kolnik na njegov lijevi bok, pri čemu je isti ostavio trag struganja na kolniku (označeno u Situacijskom planu rednim brojem 2). U ovoj prometnoj situaciji, radnjom uključivanja vozila IL iz sporedne u glavnu prometnicu, odnosno prelaskom pune crte zaustavljanja Stop došlo je do narušavanja prednosti prolaza vozila u glavnom toku (kretanje tužitelja Nazorovom ulicom), iako nije došlo do međusobnog kontakta vozila sudionika prometne nesreće. Preglednost kolnika s pune crte zaustavljanja STOP oznake na kolniku sporedne prometnice Ulice Marsovo polje (smjer kretanja svjedoka IL) u smjeru nailaska tužitelja na motociklu Nazorovom ulicom iznosi najmanje 100m pa je navedena preglednost kolnika omogućavala pravovremeno uočavanje kretanja tužitelja od strane svjedoka. Do prometne nesreće ne bi došlo uz uvjet da svjedok IL svojim teretnim automobilom nije započeo vršiti radnju uključivanja iz sporedne Ulice Marsovo polje u glavnu prometnicu Nazorovu ulicu na način da je prešao preko pune crte zaustavljanja Stop oznake na kolniku sporedne Ulice Marsovo polje, kojom je radnjom narušio prednost prolaza vozila u glavnom toku, odnosno oduzeo prednost prolaska tužitelja BL na motociklu. Do prometne nesreće ne bi došlo da je svjedok IL zaustavio svoje vozilo na punoj crti zaustavljanja STOP Ulice Marsovo polje i propustio da tužitelj na motociklu koji se kretao Nazorovom ulicom prođe raskrižje, u kojoj prometnoj situaciji je tužitelj imao prednost prolaska.

11.2. Sudski vještak Saša Monas usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje kako bi se očitovao i odgovorio na prigovore i primjedbe tuženika. Vještak je istaknuo da je reakcija tužitelja kao prosječnog vozača motora bila uobičajena i instinktivna u situaciji u kojoj se našao, a koja u konkretnom slučaju znači da je teretno vozilo koje je dolazilo sa sporedne prometnice i bilo u kontinuiranom kretanju što znači da nije stalo na stop punoj liniji zaustavljanja prometnice, a što je bilo dužno učiniti, opravdano doživio kao prijeteću opasnost. Stoga je tom radnjom IL oduzeo prednost prolaska tužitelju, iako između njihovih vozila nije došlo do sraza. IL je u svakom slučaju trebao prvo zaustaviti svoje vozilo na liniji zaustavljanja i tek potom izvršiti provjeru stanja kolnika na glavnoj prometnici. Na uviđaju je utvrđeno, a u prilog čemu je dostavljena i fotografija, da je preglednost iz smjera kolnika gdje se nalazi puna zaustavna linija za osiguranika tuženika u smjeru nailaska tužitelja na motociklu najmanje 100 metara, stoga je osiguranik tuženika imao dovoljno prostorno-tehničkih uvjeta za uočavanje vozila tužitelja da se zaustavio na obveznoj liniji zaustavljanja, međutim to nije učinio nego je u kretanju provjeravao stanje kolnika, a sam je naveo da mu je pri tom smetalo sunce. Izričito navodi da je osiguranik tuženika IL bio dužan stati na liniji zaustavljanja i da je to morao učiniti kao i da je to učinio da je trebao uočiti dolazak tužitelja. Iznosi stručno mišljenje da uključivanje vozila osiguranika tuženika sa sporedne prometnice na glavnu prometnicu nije izvršeno pravilno jer je došlo do poremećaja ravnomjernosti kretanja vozila u glavnom toku što znači da je tužitelj koji se kretao "glavnom" prometnicom morao kočiti da bi izbjegao sudar s vozilom koje je ušlo u glavnu prometnicu nastavljajući se kretati. Dodatno je vještak objasnio da motocikl spada u vozila s jednim tragom jer je na dva kotača pa kod poduzimanja radnje snažnog kočenja u najvećem broju slučajeva kod motocikala dolazi do blokiranja njegovih kotača i posljedično do gubitka stabilnosti te pada motocikla na kolnik. U odnosu na navod tuženika vezan za svladavanje radnje naglog kočenja bez gubitka kontrole i pada prilikom polaganja vozačkog ispita, ukazuje da se u autoškoli kandidati ne podvrgavaju iznenadnim simuliranim opasnim situacijama u prometu u svrhu učenja savladavanja radnje naglog kočenja stoga kočenje koje se uči u autoškoli nema nikakve veze s naglim kočenjem uzrokovanim iznenadnim realnim opasnim situacijama u prometu. Vještak je odgovorio i na hipotetsko pitanje tuženika o tome što bi se dogodilo da je tužitelj "normalno", a ne snažno kočio te je izračunao da bi se tužitelj u tako zamišljenoj situaciji zaustavio za 10 metara i pri tom ne bi ušao u produženu putanju kretanja osiguranika tuženika i ne bi došlo do sraza. Vještak je pri tom naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

11.3. Sud nije dopustio pitanja istaknuta pod točkom 6 podneska tuženika od 23. siječnja 2025. (list 127 spisa) upućena prometnom vještaku, a postavljanju istih se usprotivio i tužitelj. Predmetna pitanja nisu dopuštena jer su hipotetska, a odgovori na predmetna pitanja ne dovode do utvrđenja činjenica koje su u ovom sporu relevantne.

11.4. Nakon toga, stranke nisu imale daljnje primjedbe niti prijedlog vezano za prometno vještačenje. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Saše Monasa ocijenivši ga stručnim i objektivnim. Naime, vještak je detaljno i temeljito iznio svoj nalaz i mišljenje te argumentirano odgovorio na sva pitanja stranaka, a osobito na tuženikove primjedbe koje je u cijelosti uvjerljivo otklonio. Vještak je sudu vjerno predočio dinamiku nastanka nezgode te uvjerljivo i stručno prikazao predmetnu prometnu situaciju.

12. Iskaze svjedoka IL i tužitelja sud je ocijenio posebno analizirajući iskaze zasebno, ali i dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i činjenicama utvrđenih tijekom postupka (i) drugim dokaznim sredstvima, a osobito prometnim vještačenjem koje je sačinjeno na temelju utvrđenih oštećenja vozila i zatečenih tragova. Tako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno da je svjedok IL vozio transportno vozilo (kombi) i dolazio iz sporedne Ulice Marsovog polja prema raskrižju s Nazorovom ulicom, kao ulicom s pravo prvenstvenog prolaza, kojom se kretao tužitelj na motociklu i to u lijevoj prometnoj traci s obzirom da je riječ o jednosmjernoj ulici s dvije trake u istom smjeru. Iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je da IL nije zaustavio svoje vozilo na liniji zaustavljanja iako je navedeno bio obvezan učiniti već se nastavio kretati i imao namjeru preći Nazorovu ulicu te nastaviti kretanje po Ulici Kačića Miošića. Da nije zaustavio vozilo dolaskom u raskrižje potvrđuje svjedok u svom iskazu. Iz, u tom dijelu sukladnih iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je da pri tom svjedok nije uočio tužitelja. To navodi i sam svjedok kada kaže da mu je smetalo sunce, a isto potvrđuje i tužitelj navodeći da je imao dojam da svjedok ne namjerava vozilom stati jer ga uopće nije uočio. Iz njihovih iskaza i iz fotodokumentacije očevida utvrđeno je da je osiguranik tuženika svoje vozilo kombi zaustavio u sredini raskrižja. Također je iz provedenih dokaza, iskaza i vještačenja, utvrđeno je da je tužitelj doživio kretanje osiguranika tuženika kao opasnost i iz straha od sudaca, snažno zakočio uslijed čega je njegov motor proklizio i pao. Osim toga, utvrđeno je da se tužitelj kretao brzinom i manjom od 30km/h, koliko je tamo bila dozvoljena.

12.1. Uzimajući u obzir predmetna utvrđenja, sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim jer je isti sukladan utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka. Pred ovim je sudom tužitelj iskazivao vrlo sigurno, uvjerljivo i okolnosno, svaki svoj navod pri tom objašnjavajući. Tužitelj cijelo vrijeme dosljedno iznosi i obrazlaže sve pojedinosti i uvjerljivo ustraje u navodima te ih niti na koji način ne modificira i ne mijenja, stoga je njegov iskaz konzistentan i sukladan materijalnim dokazima (fotografijama zatečenog stanja po policiji) na temelju kojih je vještak iznio nalaz i mišljenje. S druge strane svjedok IL, iako uglavnom iskazuje sukladno iskazu tužitelja vezano za svoje kretanje, određenim navodima pokušava umanjiti svoju odgovornost odnosno istu relativizira, stoga njegov iskaz nije uvjerljiv vezano za moment uočavanja i reakciju tužitelja.

13. Prema članku 1072. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. U ovom je postupku utvrđeno da je osiguranik tuženika IL skrivio predmetnu nezgodu jer je oduzeo prednost prolaska tužitelju time što nije zaustavio svoje vozilo na obveznoj liniji zaustavljanja (na znaku STOP) već se nastavio kretati raskrižjem i tijekom tog kretanja nije uočio tužitelja na motociklu, iako ga je mogao uočiti (da se zaustavio na što je bio obvezan) jer je cesta pregledna, međutim do sraza nije došlo jer je tužitelj, uočivši kretanje kombija i percipirajući da ga osiguranik tuženika nije uočio, poduzeo radnju snažnog kočenja i zbog toga proklizao i pao s motocikla te se u konačnici ozlijedio. Slijedom navedenog, utvrđena je isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne nezgode, a time i odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete koju je tužitelj kao posljedicu te nezgode pretrpio.

13.1. Stav je ovoga suda da nisu osnovani navodi tuženika o isključivoj odgovornosti tužitelja za predmetnu odnosno o njegovom doprinosu. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke utvrđeno je da se tužitelj kretao dozvoljenom brzinom, stoga nije u pravu tuženika kada navodi da se kretao nepropisnom brzinom zbog radova na cesti. Osim toga, nisu osnovani navodi tuženika da njegov osiguranik nije "ušao" u raskrižje i isti su protivni provedenim dokazima. Sam IL priznaje da se nije zaustavio na znaku STOP nego je nastavio s kretanjem u raskrižju te da se prvi puta zaustavio u trenutku pada tužitelja, a pozicija njegovog zaustavljanja fotodokumentirana je po djelatnicima policije te proizlazi da je vozilom ušao duboku na sredinu raskrižja.

13.2. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanima i navode tuženika o tome da je reakcija tužitelja koja se ogleda u snažnom kočenju bila neadekvatna i nepotrebna. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke utvrđeno je da je tužitelj reagirao kao svaki prosječni vozač motocikla instinktivno u strahu od činjenice da mu teretno vozilo oduzima prednost, odnosno u strahu od sudara. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj opravdano kretanje osiguranika tuženika doživio kao prijeteću opasnost. Stoga reakcija tužitelja koja se ogleda u snažnom kočenju nije bila neprilagođena, kako to tuženik pokušava prikazati, već svojstvena prosječnom vozaču koja biva pogreškom drugog vozača doveden u potencijalno opasnu situaciju. Hipotetska okolnost na koju tuženik upire da do pada tužitelja, a ni sudara, ne bi došlo da je tužitelj "normalno" kočio, nije od utjecaja jer je utvrđeno da je radnja tužitelja bila opravdana. Stoga je stav je ovoga suda da u tužiteljevoj radnji snažnog kočenja nema svojstva suodgovornosti odnosno tzv. doprinosa tužitelja kao oštećenika vlastitoj šteti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a propisano je da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju radnju vlasnik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. U stavku 3. istog članka određeno je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Dakle, da bi se moglo zaključivati o odgovornosti oštećenika za vlastitu štetu, potrebno je da između radnje oštećenika (bilo da je riječ o pozitivnoj ili negativnoj radnji) i štete koju je pretrpio postoji uzročna veza, a u ovom slučaju takva veza uopće ne postoji i sud u postupanju tužitelja nije našao elemenata krivnje koji bi upućivali na (su)odgovornost samog tužitelja. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke utvrđeno je da je reakcija tužitelja bila uobičajena reakcija u predmetnoj prometnoj situaciji koja bi bila svojstveno svakom prosječnom vozaču.

14. Radi utvrđenje ozljeda i posljedica zadobivenih ozljeda koje je tužitelj u predmetnoj nezgodi pretrpio odnosno radi utvrđenja visine štete saslušan je tužitelj te je provedeno medicinsko vještačenje po vještakinji dr. med. spec. ortopedije ĐL.

14.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. ĐL, specijalistice ortopedije, proizlazi da je vještakinja za potrebe izrade nalaza i mišljenja osobno pregledala tužitelja te izvršila uvid u svu medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu i zaključila da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio ozljede lijeve noge i to dva prijeloma te noge, lijeve potkoljenice i lijevog koljena, te desne šake i ručnog zgloba. Pregledan je Općoj bolnici Pula gdje mu je učinjena radiološka obrada i konačno indicirano konzervativno liječenje prijeloma te mu je postavljena natkoljena imobilizacija na lijevu nogu od stopala do kuka te longeta na desnoj ruci. Preporučena je analgetska terapija, tromboprofilaksa, krioterapija, elevacija ozlijeđenih ekstremiteta, mirovanje te potom hod s podpazušnim štakama. Nakon tjedan dana izmijenja mu je imobilizacije za nogu na način da je umjesto longete na lijevoj nozi postavljen potkoljeni cirkularni gips s hoduljom (gumenom petom koja omogućava hodanje na imobiliziranoj nozi) te i dalje podlaktična longeta za desni ruku (položaj palca u ekstenziji, kao da stopira). Mjesec dana nakon toga tužitelju je odstranjena imobilizacija lijeve noge, a nastavljena imobilizacija ruke, ali sada “plastična” (kombinacija staklenih vlakana i poliuretanske smole), a ne više gipsana jer je plastična imobilizacija ipak laganija i vodootporna pa omogućava tuširanje. Pri kontroli traumatologa 19. kolovoza 2021. uočena je oteklina gležnja te parapatelarna bolnost lijevog koljena, a nakon obrade utvrđeno je da pomak fibilarnog maleola u dobroj periostalnoj sanaciji i tada se odstranjuje imobilizacije ruke. Tužitelj je tijekom liječenja upućen i odradio četiri ciklusa fizikalnu terapije, a sveukupno liječenje trajalo je osam mjeseci. Sve opisane ozljede posljedica su predmetne nezgode.

14.2. Vještakinja iznosi svoje mišljenje o tome da je tužitelj, uslijed predmetne nezgode, pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana i to na dan ozljede i idućeg dana, no nakon postavljanja imobilizacije i mirovanja bol regredira u bol srednjeg intenziteta koja je potom trajala tri tjedna. Bol srednjeg intenziteta javlja se u nastavku boli jakog intenziteta koja je dijelom spontano te dijelom uz analgetsku terapiju i imobilizaciju prijeloma regredirala do boli srednjeg intenziteta. Bol slabijeg intenziteta trajala je četiri mjeseca i javlja se kako se liječenje privodi kraju. Na početku fizikalnih terapija tužitelj još trpi bolove srednjeg intenziteta, no analgetskim djelovanjem procedura fizikalne terapije te očekivanom sanacijom ozljeda kroz protek vremena bolovi regrediraju, postaju slabijeg intenziteta te se konačno javljaju samo povremeno i pri određenim kretnjama. Povremeni bolovi koji zaostaju po završetku liječenja bit će uvršteni u procjenu umanjenja životnih i radnih aktivnosti. Tužitelj je strah jakog intenziteta proživio u trenutku nezgode koji je kroz nekoliko trenutaka spontano regredirao. Strah srednjeg intenziteta javlja se tijekom liječenja, za vrijeme nošenja imobilizacija, radi nesigurnosti ishoda liječenja, straha od pomaka prijeloma ili nepravilnog cijeljenja te je mogao trajati oko dva mjeseca. Tijekom tog razdoblja tužitelj navodi ruminirajuće misli vezane uz nezgodu. Strah lakog intenziteta javlja se povremeno do kraja liječenja, još je intenzivnije prisutan tijekom prva dva ciklusa fizikalnih terapija, no smanjenjem bolnosti, povećanjem opsega kretnji i postizanjem bolje funkcionalnosti strah od nepovoljnog ishoda liječenja regredira, a trajao je ukupno mjesec dana. Kao posljedica predmetne ozljede nije zaostalo naruženje. U odnosu na potrebu tuđe pomoći i njega, vještakinja iznosi da je tijekom prvih 7 dana od ozljede tužitelju aplicirana imobilizacija desne ruke s uključenim palcem u položaju stopiranja što ga je onemogućavalo pri obavljanju bilo kojih radnji pri kojima bi koristio desnu ruku poput pisanja, hvatanja i dodavanja predmeta, kao i radnji pri kojima se koriste obje ruke poput umivanja, podizanja tanjura hrane. Osim toga, gipsana se imobilizacija ne može močiti pa mu je bilo onemogućeno samostalno umivanje, pranje ruku i ostalih dijelova tijela. Također, prvih tjedan dana nosio je natkoljenu longetu na lijevoj nozi koja je onemogućavala hod, sjedenje, pregibanje koljena, a uz sve to je izuzetno teška. Tijekom prvih tjedan dana većinu je vremena mogao provoditi samo ležeći bez mogućnosti transfera. Bila mu je potrebna pomoć i pri namještanju u krevetu, pripremi i dodavanju obroka, dodavanju predmeta opće upotrebe, održavanju higijene kao i obavljanju osnovnih funkcija eliminacije (mokrenje, stolica). Tijekom idućih mjesec dana natkoljena je longeta zamijenjena potkoljenom s hoduljom (kraći gips, slobodne su kretnje u koljenu), što je omogućavalo veću slobodu namještanja u krevetu i kraćih transfera po kući no i dalje ima potrebu za istom vrstom pomoći i njege radi istih potreba kao i prvih 7 dana, u nešto manjem trajanju. Idućih mjesec dana, po odstranjenju potkoljene longete dozvoljen je hod sa štakama koji je otežan radi nošenja gipsa na ruci, no obzirom na postavljanje plastičnoga gipsa, olakšano je održavanje higijene. I dalje mu je potrebna pomoć no sada ta radnja iziskuje manje angažmana njegovatelja pa je i trajanje kraće. Tuđa pomoć i njega mu je do kraja liječenja potrebna još 20 sati radi prijevoza na liječničke preglede i terapije te radnje koje zahtijevaju opterećenje ruke i noge poput nošenja stvari ili dugotrajnijeg stajanja ili hoda. Tužitelju je stoga prvih sedam dana bila potrebna pomoć u trajanju od 10 sati dnevno, sljedećih mjesec dana u trajanju od 6 sati na dan, potom narednih mjeseca dnevno jedan sat i još dodatnih dvadeset sati prilikom prijevoza, odnosno ukupno 300 sati tuđe pomoći i njege. Kod tužitelja je radi predmetne ozljede došlo do trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti za 7%. Radi se o trajnom oštećenju dominantne ruke, desnog ručnog zgloba i 5. prsta desne šake, za sada bez kliničkih znakova artroze. Također, po završenom liječenju, javljaju se povremeni bolovi u desnom ručnom zglobu pri opterećenju istog kao i u lijevom gležnju pri određenim kretnjama. Tužitelj je radno aktivan muškarac, otac dvoje djece, zaposlen u industrijskom pogonu. Iako za sada nema posljedica dva zglobna prijeloma u smislu posttraumatske artroze, očekivan je razvoj iste na oba ozlijeđena zgloba u budućnosti. Navedena se procjena odnosi na funkcionalno umanjenje koštano-zglobnog sustava.

14.3. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje specijalistice ortopedije, dok je tuženik imao primjedbi stoga je vještakinja saslušana. Usmeno saslušana vještakinja navela je da, unatoč primjedbama tuženika, ostaje u cijelosti kod pisano danog nalaza i mišljenja. Dodatno je pojasnila da je točna opaska tuženika da se u medicinskoj dokumentaciji ne spominje ozljeda 5. prsta desne šake. S obzirom da je deformacija prsta ostala vidljiva po odstranjenju imobilizacije, a nije opisan klinički status prsta na dan ozljede niti je učinjena dijagnostika već samo postavljanje imobilizacije koja je uključivala i prst, vrlo je vjerojatno da je ozljeda postojala, a vrlo teško da je nastala u imobiliziranoj ruci zato zaključuje da je ozljeda prsta postojala, ali je previđena. Također postoji mogućnost da se radilo o komplikaciji imobilizacije no u tom slučaju tužitelj bi osjetio barem nelagodu, ako ne i bol u području 5. prsta, što navodi da nije. Ističe da je pri kliničkom pregledu tužitelj kao jednu od dominantnih subjektivnih smetnji vezano uz ozljedu naveo strah u prometu vezano za sebe i bližnje, a nedostatak medicinske dokumentacije iz domene psihijatra na navedeno ne utječe niti je procijenjeno u postotak smanjenja životne aktivnosti. Trajanje bolova je u pisanom nalazu procijenjeno kumulativno, a ne kontinuirano kako to interpretira tuženik. Ističe da ne postoji matematička formula za procjenu bolova niti je moguće iz medicinske dokumentacije izračunati točan broj sati, stoga se primjenjuje empirijska procjena trajanja bolova uzimajući u obzir vrstu ozljede, vrstu imobilizacije, način i trajanja liječenja. Da su bolovi procjenjivani kontinuirano, kako to navodi tuženik, procjena bi bila puno veća s obzirom da je samo liječenje tužitelja trajalo znatno duže od procijenjenog trajanja bolova. Također moram napomenuti da se u nalazu nigdje ne spominje kumulativno i povremeno kao sinonim već su povremeni oni bolovi koji su zaostali po završenom liječenju tužitelja te su uvršteni u procjenu umanjenja životnih i radnih aktivnosti kako se i navodi u nalazu. Tužitelj je liječen konzervativno, znači nije operiran, stoga je liječenje i primjena imobilizacija trajala dulje, a time je dulje trajao i proces oporavka kroz četiri ciklusa fizikalne terapije, što je sve uzeto u obzir prilikom procjene fizičkih bolova. Vještakinja je u odnosu na tuđu pomoć i njegu navela da se ne slaže s tvrdnjama tuženika da je moguće pružati tuđu pomoć samo 8 sati dnevno i ističe da se procjena potrebe za tuđom pomoći i njegom ne smije generalizirati. Procjena je individualna i procjenjuje se za svakog oštećenika ponaosob uzimajući u obzir vrstu ozljede, vrstu imobilizacije, mogućnost vertikalizacije i transfera, dob i spol oštećenika, socijalni status kao i aktivnosti koje samostalno obavljao prije ozljede. Tako je učinjeno i u ovom nalazu, a detaljno su objašnjene potrebe za tuđom pomoći i njegom kao i njihova dinamika tijekom liječenja u pisanom nalazu. Ozljeda 5. prsta desne šake je u vrlo malom postotku sudjelovala u procjeni postotka smanjenja životne aktivnosti jer je tu fokus na posljedicama ozljede desnog ručnog zgloba i povremenih bolova zaostalih nakon završetka liječenja kod tužitelja, a manji značaj pridan je posljedicama ozljedi noge i tog 5. prsta desne šake: napominje da je ozljeda 5. prsta vidljiva golim okom jer on nije u potpunosti ravan, a navedeno nije procijenila kao zaostalo naruženje. Ističe da je bitno naglasiti da je tužitelj prvih tjedan dana imao imobilizaciju lijeve noge od prstiju stopala do kuka, dakle nije mogao saviti nogu u koljenu i gležnju, što znači da nije mogao sjediti, niti ustati već samo biti u ležećem položaju. To je gips i kao takav predstavlja baš tešku imobilizaciju. Ta je imobilizacija kod tužitelja primijenjena jer je došlo do prijeloma lisne kosti potkoljenice na dva mjesta, jedan prema zglobu koljena, a drugi prema zglobu gležnja. U ležećem položaju tužitelj se eventualno mogao okretati, međutim kod njega je i to bilo otežano zbog imobilizacije desne ruke. Ističe da su uvelike veće potrebe pacijenta kada je riječ o imobilizaciji i ruke i noge zajedno. Svakako je sve to opravdavalo procjenu potrebe tuđe pomoći i njege u trajanju od 10 sati prvih 7 dana. Slikovito objašnjava da tužitelj sam tada nije mogao primiti vilicu u desnu ruku, dakle u tih prvih 7 dana netko ga je morao i hraniti, a jedno takvo hranjenje traje otprilike pola sata pa tako nekoliko puta na dan iziskuje znatno više vremena. Osim toga trebala mu je pomoć u obavljanju kompletne higijene i obavljanju svih aktivnosti koje je inače obavljao sam. Vještakinja je zaključno navela da u cijelosti ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja.

14.4. Nakon saslušanja vještakinje dr. ĐL tuženik je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja koji prijedlog je sud odbio. Naime, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje dr. ĐL u cijelosti ocijenivši ga stručnim, valjano argumentiranim i objektivnim. Vještakinja je detaljno iznijela svoje mišljenje pri tom elaborirajući (i otklanjajući) svaku primjedbu tuženika. Na osobito je životan i slikovit način opisala stanje tužitelja nakon same nezgode kao i posljedice koje su kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda zaostale. Vještakinja je na sva pitanja odgovorila jezgrovito, argumentirano i time otklonila sve primjedbe tuženika kao neosnovane. Iz tih je razloga prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja odbijen, jer nije ostavljeno niti trunke prostora odnosno sumnje u opravdanost i pravilnost zaključaka vještakinje dr. ĐL. Napominje se da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje i u dijelu koji se odnosi na peti prst desne ruke, iako predmetna ozljeda nije navedena u medicinskoj dokumentaciji i to iz razloga jer je vještakinja vjerno obrazložila da je predmetna ozljeda previđena u medicinskoj dokumentaciji, pretpostavlja zbog drugih teških ozljeda i to osobito ozljede iste te ruke, iako se iz načina na koji je tužitelju postavljena imobilizacija upravo te desne ruke zaključuje da je predmetna ozljeda prsta sanirana (postavljenjem longete koja je uključivala i prst), a što u svom iskazu potvrđuje i tužitelj.

15. Dakle, tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu imovinske (tuđa pomoć i njega) i neimovinske štete (povreda prava osobnosti) koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi s obzirom na utvrđenu uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje kao uzroka (prometne nezgode) i nastale štete (pretrpljenih posljedica). S obzirom da je u ovom predmetu utvrđeno da je osiguranik tuženika IL prouzročio predmetnu nezgodu, to je tuženik dužan tužitelju naknaditi prouzročenu štetu, na temelju članka 1045. stavka 1., članka 1046., članka 1085. stavka 3., članka 1089. stavka 1. i 2., članka 1090. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO).

15.1. Člankom 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (stavak 1.), a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična štete), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (stavak 1.) te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

15.2. Ovdje valja reći da tuženik u odgovoru na tužbu iscrpno analizira dosege citiranih odredaba odnosno način dosuđivanja pravične novčane naknade i u tom smislu je teoretska argumentacija tuženika i ovome sudu generalno prihvatljiva. Međutim, mora se istaknuti da u ovom slučaju nema dvojbe da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu jer težina povreda i okolnosti slučaja to svakako opravdavaju, s obzirom da je utvrđeno da je krivnjom osiguranika tuženika zadobio čak tri prijeloma uslijed pada s motocikla. O tome koje su okolnosti utjecale na određivanje visine te naknade, sud će iznijeti više u nastavku obrazloženja.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. ĐL te iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom odmjeravanja naknade štete sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Prije svega, sud je posebno cijenio način na koji tužitelj stradao, to da je kao vozač motocikla potpuno neočekivano doživio opasnost od naleta "jačeg" motornog transpornog vozila koje je dolazilo sa sporedne prometnice, uslijed čega je snažno kočio i s motociklom proklizio na asfalt kolnika te pao. Uslijed pada je zadobio teške ozljede lijeve noge i desne ruke, dakle istovremeno više različita prijeloma što je osobito uzeto u obzir. Pri tom je posebno cijenjeno da je tužitelj zbog primijenjene imobilizacije istovremeno na lijevoj nozi i desnoj ruci bio gotovo nepokretan više od mjesec dana (37 dana). Cijenjeno je i to da je imobilizacija bila teška, da zbog nje nije mogao na uobičajen način održavati higijenu (tuširanjem) te da su mu zaostale i posljedice imobilizacije (pomak). Potom je uzeto u obzir da je liječenje tužitelja trajalo dugo, čak osam mjeseci i da je tužitelj prošao četiri ciklusa fizikalne terapije koje izazivaju bolnost i neugodu. Posebno je cijenjeno da je tužitelj bolove jakog intenziteta trpio na dan nezgode, kao i okolnost da su bolovi srednjeg intenziteta trajali više od 20 dana, a potom slabi bolovi čak četiri mjeseca, iz čega proizlazi da je tužitelj dulji vremenski period kontinuirano trpio bolove. Cijenjen je i strah koji je tužitelj pretrpio nakon same nezgode s obzirom da nije gubio svijest, a bio je teže ozlijeđen, a potom i strah zbog ishoda liječenja. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je na tužitelju ova nezgoda ostavila jak trag zbog čega više ne vozi motocikl. Cijenjeno je i to da tužitelj dulji vremenski period nije mogao sudjelovati, kako je do tada činio, u obiteljskim aktivnostima i druženjima, kao i njegov izražen osjećaj nelagode jer je maloljetnim kćerkama i supruzi bio na teret. Posebno su cijenjene posljedice koje tužitelj i dan danas trpi, a ogledaju se u trajnom oštećenju dominantne desne ruke, desnog ručnog zgloba i manje petog prsta desne šake (vidno iskrivljen), kao i u povremenim bolovima u desnom zglobu koji se javljaju pri opterećenju na koje je tužitelj kao dešnjak "osuđen", ali se ogledaju i u funkcionalnom umanjenju koštano-zglobnog sustava zbog više prijeloma te straha u prometu. Unatoč tome što, vezano za strah, nema dokumentacije psihijatra (na što upire tuženik), iz iskaza tužitelja, koji je doveden u korelaciju s nalazom i mišljenjem dr. ĐL, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio i trpio strah, što je i životno logično s obzirom na nezgodu koju je doživio, s obzirom na ozljede koje je pretrpio i liječenje koje je prošao. Uzimajući sve navedeno u obzir, ovaj je sud utvrdio da iznos od 6.100,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti koje je tužitelj pretrpio te da, posebno uzimajući u obzir odredbu članka 1100. ZOO-a, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju utvrđenje upravo predmetne naknade.

17. Osnovanost zahtjeva za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege proizlazi iz članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u svezi. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. ĐL utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna nestručna pomoć u razdoblju od više od 2 mjeseca i to u fazi kućnog liječenja s time da je u početku potreba za tuđom pomoći bila značajna s obzirom da je tužitelj bio gotovo nepokretan (odnosno samo je ležao) stoga mu je pomoć bila potrebna za sve aktivnosti, nije mogao sam jesti, bilo ga je potrebno hraniti, odijevati, presvlačiti, mijenjati mu posteljinu, obavljati mu kompletnu higijenu s obzirom da je u prvo vrijeme nuždu obavljao u krevetu, a uz to bilo je potrebno obavljati sve druge aktivnosti koje je inače mogao i tužitelj sam (pribava namirnica, nošenje istih, priprema obroka, higijena). S vremenom je potreba za tuđom pomoći smanjena i to osobito nakon što mu je natkoljena imobilizacija zamijenjena potkoljenom imobilizacijom, ali je i dalje perzistirala u konkretnom opsegu uzimajući u obzir da je tužitelj dulje vrijeme (cijelo ljeto) imao imobilizaciju ruke i koristio štake pri kretanju. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu je tu pomoć i njegu pružala supruga uz pomoć dviju maloljetnih kćeri, za koje navodi da su pomagale koliko su mogle. Uzimajući u obzir tako utvrđenu potrebu za pomoći i njegom tužitelju je odmjerena naknada štete za ukupno 300 sati tuđe pomoći i njege po cijeni sata od 4,00 eura po satu, sukladno članku 223. ZPP-a, što ukupno iznosi 1.200,00 eura.

18. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju pravičnu novčanu naknadu na ime nastale neimovinske štete u iznosu od 6.100,00 eura te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Odluka o visini zateznih kamatama donesena je na temelju odredaba članka 29. ZOO-a.

18.1. Odluka o tijeku zateznih kamata na iznos pravične novčane naknade donesena je na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati predmetni iznos od 6.100,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2022. s obzirom da je toga dana podnesena tužba, dok je u preostalom dijelu vezano za tijek zateznih kamata tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Na naknadu imovinske štete zatezne kamate su dosuđene od presuđenja, jer je naknada određena po slobodnoj ocjeni od presuđenja te je toga dana predmetna imovinska šteta dobila svoj novčani ekvivalent. Ako je tužitelj pretendirao dosuđenju zateznih kamata od nekog ranijeg datuma (primjerice podnošenja tužbe), trebao je dokazati po kojim cijenama su u to vrijeme ustanove koje se bave pružanjem nestručne pomoći i njege pružale takve usluge odnosno trebalo je računima dokazati nastalu štetu. Ne može se, naime, tužitelju dosuđivati naknada štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, a na tako utvrđenu visinu štete priznavati zatezne kamate od nekoga ranijeg datuma kada bi, moguće, ta šteta bila manja. Dosuđenje naknade prema cijenama u vrijeme presuđenja kompenzira činjenicu što šteta nije bila naknađena u vrijeme kada je nastala. Stoga je u tom dijelu u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos imovinske štete tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

19. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a te je tuženik dužan tužitelju naknadi sve troškove postupka, jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (tijek zateznih kamata) svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa) po vrijednosti predmeta spora konačnog tužbenog zahtjeva.

19.1. Tužitelju se priznaje nagrada od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife), podnesaka od 16. prosinca 2022., 25. siječnja 2024. i 20. studenog 2025. (Tbr.8.t.1. Tarife) te pristupa na ročišta 10. ožujka 2023., 25. rujna 2023., 23. siječnja 2025., 11. ožujka 2025. i 23. ožujka 2026. (Tbr.9.t.1. Tarife). Za zastupanje na ročištu 24. veljače 2026. tužitelju se priznaje 25 bodova s obzirom da je ročište odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9.t.5. Tarife). Time je tužitelju sveukupno priznata nagrada u visinu od 925 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 2.312,50 eura. Također, tužitelju je priznat trošak plaćenog i utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

19.2. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 2.712,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 8. svibnja 2026. do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

20. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za priznanje troškova ovog postupka kao neosnovan. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. veljače 2026. jer nije dostavljen pravovremeno prije zakazanog ročišta, a za zastupanje na ročištu 24. veljače 2026. priznato mu je 25% nagrade s obzirom da je isto odgođeno prije početka ikakvog raspravljanja.

21. Posljedično navedenoj odluci o trošku, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

U Puli 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.