Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8420/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te sudaca Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NZ zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 7. rujna 2024., broj: 211-07/24-1/13496, u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog NZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni na način da je okrivljeni NZ, ponašanjem činjenično opisanim u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 223. stavka 2. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu se na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu 390,00 eura (tristodevedeset eura) koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Prigovor okrivljenog NZ odbija se kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni NZ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 7. rujna 2024., broj: 211-07/24- 1/13496, okrivljeni NZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci naloga, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „A“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ovaj Sud je, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, pobijani prekršajni nalog ispitivao iz osnova i razloga iz kojih se pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.
4.1. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika povrijedilo materijalno prekršajno pravo.
4.2. Naime, prvostupanjsko tijelo je okrivljenika proglasilo krivim za prekršaj iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
4.3. Odredba članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje kada osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije, dok odredba članka 216. stavka 3. istog Zakona propisuje da će se za prekršaj kazniti osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.
4.4. Iz smisla i suštine navedene zakonske odredbe izvjesno je da je pretpostavka za njenu primjenu da počinitelj nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom niti jedne kategorije motornih vozila, dakle da uopće nije položio vozački ispit.
4.5. Nasuprot tome, odredba članka 223. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u stavku 2. propisuje da vozač ima pravo upravljati samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u njegovoj vozačkoj dozvoli, dok u stavku 3. propisuje da će se za prekršaj kazniti onaj vozač koji upravlja vozilom one kategorije koja nije upisana u njegovu vozačku dozvolu, pa je jasno da ova zakonska odredba pretpostavlja da je vozač stekao pravo na samostalno upravljanje određenim kategorijama motornih vozila, ali ne i onom kategorijom vozila u čijem je upravljanju zatečen.
4.6. U konkretnom je slučaju okrivljenik proglašen krivim da je inkriminiranog dana „upravljao vozilom A kategorije, marke Kawasaki… prije stjecanja prava na upravljanje vozilom A kategorije“, a koji činjenični opis prekršaja upućuje da okrivljenik u vrijeme inkriminiranog događaja nije stekao pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima „A“ kategorije.
4.7. Dakle, prekršaj za koji je okrivljenik pobijanim prekršajnim nalogom proglašen krivim prema činjeničnom opisu predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz članka 223. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne članka 216. stavkom 1. i 3. istog Zakona, kako je to pogrešno i nepravilno zaključilo prvostupanjsko tijelo pa je time glede prekršaja primijenjen propis koji se ne može primijeniti te je na štetu okrivljenika počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.
4.8. Stoga je ovaj drugostupanjski sud postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, a onda i u odluci o novčanoj kazni, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
5. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke o preinaci pravne oznake djela, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja te navodi kako mu nije bilo poznato da je inkriminirano ponašanje zakonom zabranjeno. Iz navedenih razloga predlaže da se prigovor prihvati.
5.1. Ovaj Sud je, u skladu sa svojom odlukom o preinaci pravne oznake djela, okrivljeniku izrekao Zakonom fiksno propisanu kaznu za taj prekršaj u iznosu 390,00 eura. Ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
