Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9716/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FŽ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić- Grad od 1. srpnja 2024., broj: 211-07/24-3/8191, na sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog FŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni tako da se okrivljeniku, za prekršaj iz članka 51. stavka 5. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 199. stavka 8. istog Zakona, činjenično i pravno opisane u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.630,36 eura (tisućušestotrideset eura i tridesetšest centi), na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode vezano uz prekršaj od 2. travnja 2024. od 20,10 sati do 3. travnja 2024. u 8,10 sati kao 2 dana zatvora, odnosno 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu 1.550,72 eura (tisućupetstopedeset eura i sedamdesetdva centa) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Prigovor okrivljenog FŽ odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljen i FŽ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 1. srpnja 2024., broj:
211-07/24-3/8191, okrivljeni FŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 199. stavka 8. istog Zakona, za koje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.630,36 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 93,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj Sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik u vezi s počinjenim prekršajem bio lišen slobode u razdoblju od 2. travnja 2024. od 20,10 sati do 3. travnja 2024. u 8,10 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljen iku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
4.3. S obzirom na prethodno navedeno, ovim se putem izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje kako je prilikom uračunavanja vremena koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, u izreci prekršajnog naloga obvezan najprije izreći novčanu kaznu, a zatim temeljem članka 40. Prekršajnog zakona provesti uračunavanje vremena provedenog u zadržavanju te potom izreći preostali iznos novčane kazne (kako je navedeno u točki I. izreke ove presude).
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te navodi kako nije u mogućnosti platiti izrečenu mu kaznu s obzirom da je nezaposlen, a uz to je narušenog zdravstvenog stanja. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne.
6. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni , ovaj Sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 1.320,00 eura, dok mu je za djelo iz članka 51. stavka 5. utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, što je uvećano za iznos od 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. Zakona, a u što je uračunat iznos od 79,64 eura po osnovi zadržavanja u svezi počinjenih prekršaja. Međutim, kako isto nije navedeno u izreci prekršajnog naloga, to je ovaj Sud u tako izrečeni iznos ukupne novčane kazne okrivljeniku uračunao novčani iznos po osnovi oduzimanja slobode, kako je obrazloženo pod točkom 4. obrazloženja ove presude.
6.1. Tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela, slijedom čega ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.
6.2. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja te činjenicu da je okrivljenik izazvao prometnu nesreću s tjelesnim ozljedama uslijed upravljanja motornim vozilom u alkoholiziranom stanju, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
6.3. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
