Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9872/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BR, zbog prekršaja iz članka 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. BR, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 25. rujna 2024., broj: Pp - 6468/2022-31, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, ukida se pobijana prvostupanjska u odnosu na prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te se u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
p r e s u d i o j e
U ostalom dijelu odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split kao neosnovana te u odnosu na prekršaj iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. rujna 2024., broj: Pp - 6468/2022-31, okr. BR na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona da bi na način činjenično opisan u točki II. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
U odnosu na rješenje.
5. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da je pobijana presuda, za sada, preuranjena, jer prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.
5.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude uz obrazloženje da osim ispitanih svjedoka u postupku i to svjedoka TR (koji je iskazao da nije zatekao okrivljenika pri nekontroliranom mahanju nožem), svjedoka ĆR (koji je iskazao da okrivljenika nije zatekao pri narušavanju javnog reda i mira) te svjedokinje CR (iz čijeg iskaza proizlazi da nije okrivljenika zatekla pri nekontroliranom mahanju nožem) nema drugih svjedoka odnosno nisu navedeni u obrazloženju optužnog prijedloga, radi čega je za zaključiti da nema dokaza da je okrivljenik držao nož u ruci te nekontrolirano mahao nožem čime bi kod gostiju izazvao strah i uznemirenost.
5.2. Međutim, prvenstveno se ukazuje na odredbu članka 88. stavak 1. Prekršajnog zakona, prema kojoj je sud dužan potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke te s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje okrivljeniku koriste, ali i one koje mu idu na štetu. Iz te odredbe proizlazi da sud ima aktivnu obvezu prikupljanja i izvođenja dokaza koje smatra relevantnim, odnosno, da je u prekršajnom postupku osim optužnog (akuzatornog) načela prema kojem je teret dokaza na tužitelju, zastupljeno i istražno (inkvizitorno) načelo prema kojem sud izvodi dokaze i po službenoj dužnosti.
5.3. U tom smislu, iz provedenog dokaznog postupka, odnosno proizlazi da određena saznanja možebitno ima konobar u ugostiteljskom objektu, ŽR, na što osnovano ukazuje i tužitelj u svojim žalbenim navodima, a koji dokaz je prvostupanjski sud propustio izvesti.
5.4. Stoga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud olako smatrao da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno te da nije potrebno izvoditi druge dokaze u ovom prekršajnom postupku, što je imalo za posljedicu manjkavo, a posljedično tome i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Ovdje je potrebno istaknuti da je pogrešno prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa prekršaja iz 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je donio oslobađajuću presudu ispustio dio iz činjeničnog opisa tog prekršaja iz optužbe, a koji glasi „…Također prilikom dolaska u I. policijsku postaju isti se policijskim službenicima obraćao riječima: „pun mi vas je kurac, jedete govna treba vam svima jebat mater ionako ste svi skupa idioti.“, budući da u situaciji kada donosi oslobađajuću presudu, dužan je u izreci oslobađajuće presude navesti cijeli činjenični opis prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako je naveden u optužbi.
U odnosu na presudu:
7. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava tužitelj ističe da nije značajan propust što u činjeničnom opisu nije navedeno da se okrivljenik svojim ponašanjem odaje skitnji, a sve iz razloga jer je provedenim istraživanjem utvrđeno kako okrivljenik nema stalnu adresu prebivališta, da je bez sredstava za život i da novac nabavlja činjenjem prekršaja i kaznenih djela te spava po parkovima, a iz čega nedvojbeno proizlazi da se počinitelj svojim ponašanjem odaje skitnji.
7.1. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak da u ponašanju okrivljenika kako je opisano u činjeničnom opisu nisu ostvarena bitna obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.
7.2. Naime, odredbom članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je:
„Tko se odaje skitnji ili prosjačenju kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.“.
7.3. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da predmetni prekršaj čini osoba koja se odaje skitnji, odnosno jednokratna radnja nije dovoljna već se radnja odavanja sastoji od više radnji izvršenja koje moraju biti višekratno konkretizirane odnosno u činjeničnom opisu mora biti navedeno da je počinitelj već kažnjavan ili zatican u skitnji ili da učestalo ponavlja prekršaj i sl.
7.4. U konkretnom slučaju, u činjeničnom opisu djela kako je on naznačen u optužbi nije naveden element višekratnog zaticanja u prekršaju, pa u tom dijelu nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7.5. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u činjeničnom opisu nisu navedene odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
8. Stoga, prekršajno djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak na način kako je to opisano u optužbi ne sadrži odlučnu činjenicu od koje ovisi ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja (odavanje skitnji), pa je pravilno prvostupanjski sud okr. BR oslobodio od optužbe obzirom da djelo na način kako je to činjenično opisano u optužbi nije prekršaj iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona (izreka rješenja) i članka 205. Prekršajnog zakona (izreka presude), odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 8. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda i Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
