Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, K. P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: P-804/2024-20

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić – Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tuženika osobno, uz zamjenika punomoćnika tuženika Roka Rešetara, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri u Osijeku, uz javnu objavu presude, 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

l. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju, OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 3.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od 6. rujna 2023. godine, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

ll. Nalaže se tužitelju ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tuženiku JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR (slovima: tisućupetstošezdesetdvaeuraipedesetcenti), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 8. svibnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.365,00 EUR (slovima: tisućutristošezdesetpeteuranulacenti), kao neosnovan.

IV. Odbija se tužitelj ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.478,23 EUR (slovima: tisućučetiristosedamdesetosameuraidvadesettricenta), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 25. rujna 2024. podnio tužbu radi isplate.

1.1. U tužbi u bitnome navodi da je tuženik početkom kolovoza 2023. u Josipovcu Punitovačkom imao prometnu nezgodu sa svojim osobnim automobilom marke Mazda X5 te je tražio da mu tužitelj pozajmi novac radi popravka automobila. Tužitelj je tuženiku pozajmio iznos od 3.500,00 EUR na način da mu je 6. rujna 2023. uplatio na račun brata FĆ iznos od 2.200,00 EUR te na račun supruge tuženika ĆĆ iznos od 1.300,00 EUR, a koje iznose su isti predali tuženiku. Tužitelj navodi da je on u više navrata pozivao tuženika da mu izvrši povrat uplaćenih sredstava, međutim, isti to do danas nije učinio. Stoga predlaže sudu donijeti odluku kojom prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nalog tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama.

2. U pisanom odgovoru na tužbu od 30. listopada 2024. tuženik navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da su navodi tužbe neistiniti, te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan, a tužitelja obvezati da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, s pripadajućim PDV-om, zajedno sa zateznim kamatama.

3. Na pripremnom ročištu održanom 16. listopada 2025. stranke su se suglasno izjasnile kako ne postoji mogućnost da se ovaj spor riješi sudskom nagodbom ili u postupku mirenja. Punomoćnik tužitelja je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te kod svih predloženih dokaza, a punomoćnik tuženika se i nadalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je naveo da ostaje pri tome da su netočni navodi da je tužitelj pozajmio tuženiku novac radi popravka automobila. Istaknuo je da je iz tužbe vidljivo da je novac uplaćivan trećim osobama, a ne tuženiku. Sud je na tom pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak i donio Plan upravljanja postupkom.

4. Tijekom dokaznog postupka, na ročištima za glavnu raspravu održanim 29. prosinca 2025., 24. veljače 2026. i 7. travnja 2026., radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao: preslik prometa po računu tužitelja od Zagrebačke banke d.d., odgovor na tužbu od 30. listopada 2024., podnesak tužitelja od 17. listopada 2025. i podnesak tuženika od 24. listopada 2025. Nadalje, sud je u svojstvu svjedoka saslušao FĆ, ĆĆ i HĆ, kao i tužitelja i tuženika u svojstvu stranaka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.500,00 EUR, na ime pozajmice koju je tužitelj pozajmio tuženiku.

6. Među strankama nije sporno da se tijekom mjeseca kolovoza 2023. u Josipovcu Punitovačkom dogodila prometna nezgoda koju je imao tuženik sa svojim osobnim automobilom Mazda X5. Također nije sporno da je tužitelj uplatio na račun FĆ iznos od 2.200,00 EUR i iznos od 1.300,00 EUR na račun ĆĆ.

7. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženo potraživanje na ime pozajmice u iznosu od ukupno 3.500,00 EUR.

8. Osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz preslika izvatka tužiteljeve banke (list 4 spisa) proizlazi da je tužitelj dana 6. rujna 2023. izvršio uplatu iznosa od 2.200,00 EUR, na račun FĆ te istoga dana izvršio uplatu u inozemstvo u iznosu od 1.300,00 EUR na račun ĆĆ.

11. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, nije utvrđeno da je tužitelj upravo tuženiku osobno pozajmio novac u iznosu od ukupno 3.500,00 EUR na ime popravka osobnog automobila tuženika marke Mazda X5, nakon prometne nezgode koja se početkom mjeseca kolovoza 2023. dogodila u Josipovcu Punitovačkom, kao i korištenja zamjenskog vozila. Naime, svjedok FĆ, brat tuženika, iskazao je da se sjeća da je 6. rujna 2023. tužitelj na njegov račun u PBZ banci uplatio iznos od 2.200,00 EUR, no, iskazao je da se ne sjeća za koju namjenu je bio uplaćen taj novac. Nakon uplate je taj iznos podigao i predao ga ĆĆ, bivšoj šogorici i bratu, tuženiku. Također mu nije poznato je li njegov brat, popravljao auto, gdje je to odradio, niti za koji ga je iznos popravio, s obzirom da nije u bliskom kontaktu s bratom. Također, naveo je da mu nije poznato iz kojeg razloga je ČĆ (tužitelj) baš njemu uplatio novac na njegov račun.

11.1. Ispitana svjedokinja ĆĆ istaknula je da je njezin otac ČĆ na ime popravka automobila posudio novac od 3.300,00 EUR, s tim da je 2.200,00 EUR uplatio na račun FĆ, brata njezina supruga, a iznos od 1.300,00 EUR njoj na tekući račun, u banci Sparkasse. Pojašnjava da je iznos od 1.300,00 EUR koji je bio uplaćen njoj na njezin račun bio za potrebe povratka u Njemačku i najma vozila kojim su se ona i sada bivši suprug JĆ s djecom vratili u Njemačku. Popravak automobila obavljen je kod majstora HĆ u [adresa], ne zna koliki je bio račun za popravak automobila. Misli da je ukupan iznos za popravak Mazde bio oko 8.000,00 EUR, povrh 3.300,00 EUR koje je pozajmio njezin otac, a tih 3.300,00 EUR ni ona niti njezin bivši suprug nisu vratili tužitelju. U međuvremenu se razišla s tuženikom te joj je poznato da tuženik njezinom ocu nije vratio novac.

12. S obzirom na provedeni dokazni postupak, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju savjesne i bližljive ocjene svakog dokaza zasebno, a i svih dokaza u ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je zaključio kako tužitelj nije dokazao postojanje svog potraživanja prema tuženiku, niti je dostavio materijalnu dokumentaciju iz koje proizlazi obveza tuženika da podmiri bilo kakav dug tužitelju, slijedom čega je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Naime, iskazi parničnih stranaka su kontradiktorni, te iz istih sud također nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li i koliki je točno iznos tužitelj pozajmio osobno tuženiku, i to za potrebe popravka osobnog automobila tuženika marke Mazda X5, kao i korištenja zamjenskog vozila. Naime, tužiteljev je iskaz sud ocijenio kao nevjerodostojan i konfuzan, budući da je na samom početku iskaza rekao da je uplatio na račun svoje kćerke ĆĆ iznos od 1.600,00 EUR, a nakon toga je iskazao da se radilo o iznosu uplate od 1.300,00 EUR. Također je pojasnio kako je dio novca uplatio na račun FĆ, zato jer je taj iznos bio potreban još na ime dijelova, odnosno popravka, ali ne zna točno detaljno za koju namjenu. Nije mu poznato u kojem je konkretno auto servisu tuženik popravljao auto, niti iznos popravka. Istaknuo je da ga je tuženik telefonski kontaktirao i rekao mu da na opisani način uplati novac, što je i učinio. S tuženikom više nije ni u kakvim odnosima.

14. Tuženik je iskazao da mu tužitelj nije posudio nikakav novac na ime popravka osobnog automobila i istaknuo da je popravak navedenog automobila izvršio sa svojim novcima. Ne spori da je tužitelj sporne iznose uplatio na račun svjedoka FĆ i ĆĆ, da je brat taj iznos novca dao ĆĆ i napomenuo da je s navedenim iznosom raspolagala ĆĆ, jer da su si ĆĆ i njezin otac ČĆ (tužitelj) međusobno posuđivali novac te mu nije poznato što je ĆĆ radila s navedenim iznosom novca. No, svakako da navedeni iznos nije utrošio na ime popravka navedenog automobila, budući da je u to vrijeme navedeni automobil već bio popravljen. Popravak automobila izvršio je sa svojim novcem i sjeća se da je račun za navedeni popravak iznosio 500-600,00 EUR, koji je isti platio u gotovini.

14.1. Da se doista radilo o iznosu od 500-600,00 EUR na ime popravka navedenog automobila, potvrdio je u svom iskazu i svjedok HĆ koji se sjeća da je tuženik donio sve dijelove koji su bili za potrebni za popravak, kao npr. prednji branik, prednja hauba, farovi, cijeli prednji kraj. Navedeni dijelovi su ugrađeni, a račun za rad je bio cca 500-600,00 EUR.

15. Prema odredbi čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

16. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a.

17. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije pun. tuženika, sud je ocijenio da je isti osnovan. Naime, tužitelj nije ničime dokazao da je upravo osobno tuženiku uplatio sporan iznos, kao ni da je tuženik sam potrošio navedeni iznos, budući da je u spornom razdoblju tuženik bio u braku s njegovom kćerkom ĆĆ te su zajedno koristili osobni automobil, kao i onaj zamjenski. Nesporno je da tužitelj jest uplatio navedene iznose na već opisani način, a što proizlazi i iz preslike izvatka tužiteljeve banke (list 4 spisa), što ne spori ni tuženik, ali s obzirom da je u spornom razdoblju bio u braku s tužiteljevom kćerkom, u konretnom slučaju, po mišljenju ovoga suda, ne bi mogao biti jedina aktivno legitimirana stranka na strani tuženika u ovom postupku.

18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio, tužitelj je u obvezi naknaditi troškove postupka tuženiku. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznao slijedeće troškove:

trošak odgovora na tužbu od 30. listopada 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarife) u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu i na ročištima za glavnu raspravu održanima kako slijedi: 16. listopada 2025., 19. studenog 2025., 29. prosinca 2025., 24. veljače 2026. i 7. travnja 2026., sukladno Tbr. 9. 1. Tarife, svako u iznosu od 200,00 EUR. Također, sud je tuženiku dosudio i trošak sastava podneska od 24. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. t. 4., odnosno dosuđen mu je ukupan iznos od 1.250,00 EUR, što s uključenim PDV-om od 25 % u iznosu od 312,50 EUR, čini ukupno dosuđeni trošak postupka od 1.562,50 EUR. Stoga odluka kao pod točkom II. izreke presude.

18.1. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 8. svibnja 2026. pa do isplate.

19. Sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak u iznosu od 200,00 EUR na ime sastava podneska od 24. listopada 2025. prema Tbr. 8.1. Tarife, budući da se u konkretnom slučaju radi o ostalom podnesku iz Tbr. 8. t. 4. Tarife, za što mu pripada 25 % nagrade, odnosno iznos od 62,50 EUR (s uključenim PDV-om od 25 %).

19.1. Sud također nije priznao tuženiku niti trošak putovanja na relaciji Osijek

– [adresa] – [adresa] (5 x 60 km x 0,64 EUR) u iznosu od 192,00 EUR, kao niti trošak izbivanja iz pisarnice (5 x 3h x 25 bodova), sukladno Tbr. 39. Tarife u iznosu od 750,00 EUR, odnosno sveukupno zatraženi trošak s uključenim PDV od 25 % u iznosu od 1.177,50 EUR. Naime, pravo na naknadu troška prijevoza odvjetniku pripada kada mora putovati na ročište ili drugu radnju pred sudom koji nije nadležan, a predmet je delegiran. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o delegiranom predmetu, već predmetu dodijeljenom u rad ovoj Stalnoj službi sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj 67/18, 21/22) te Pravilniku o radu u e- Spisu, sud smatra da je isti zahtjev neosnovan.

19.2. Što se tiče zahtjeva za trošak izbivanja iz pisanice, prema sudskoj praksi, za trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetniku pripada trošak samo ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata, što u konkretnom predmetu niti jednom nije bio slučaj, jer su se ročišta dovršavala unutar sat vremena. Putovanja na relaciji [adresa] – [adresa], kao i povratno traje cca 30-35 minuta. Ovaj uvjet je dosljedno potvrđen u brojnim presudama (među ostalima Gž-18018/16, Gž-1120/2025, Gž-97/2025). Zaključno, u mjestu ovoga suda, odnosno Stalne službe, postoje i drugi odvjetnici koje je tuženik eventualno mogao angažirati. S obzirom na navedeno, zatraženi troškovi moraju biti stvarni, opravdani i sukladno s važećom Odvjetničkom tarifom, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

20. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, ne pripadaju mu ni zatraženi parnični troškovi, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

Valpovo, 8. svibnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženiku