Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-12532/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FL i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. EL, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. listopada 2022., broj: 81. Pp-11817/2022, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. EL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. EL je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. listopada 2022., broj: 81. Pp - 11817/2022, okr. FL i okr. EL proglašeni su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, izrečena novčana kazna, i to okr. FL od 1.000,00 kuna, što je protuvrijednost 132,72 eura te okr. EL od 300,00 kuna, što je protuvrijednost 39,82 eura, koje kazne su oba okrivljenika dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom oba okrivljenika obvezani su na naknadu istih u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, što je protuvrijednost 39,82 eura.

2. Protiv navedene presude, okr. EL pravodobno je po branitelju Nenadu Potkonjaku, odvjetniku u Zagrebu podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u korist okrivljenika, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. EL pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. EL ističe da u trenutku počinjenja prekršaja nije bilo ispunjeno bitno obilježje prekršaja, točnije javnost, jer je mjesto događaja privatno parkiralište ugostiteljskog te da u vrijeme počinjenja prekršaja nitko osim njega, okr. FL i svjedokinje ĐL nije bio prisutan događaju. Osim toga, ističe da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je on prišao okr. FL odnosno da je on inicirao predmetni događaj verbalnim napadom te da nije bio verbalno agresivan, već je bio samo naporan ako što to proizlazi iz iskaza FL i svjedokinje ĐL.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. EL, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.2. U odnosu na žalbene navode okr. EL kojima osporava obilježje javnosti mjesta događaja ističe se da isti tijekom postupka nije osporavao činjenicu javnosti mjesta pa takvi žalbeni navodi ne mogu biti isticani u žalbenom postupku, a sukladno odredbi članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.“.

5.3. Nadalje, žalitelju se napominje da činjenica da događaju nisu prisustvovale druge osobe osim sudionika događaja, odnosno okr. FL, ĐL i njega, irelevantno je za ostvarenje bitnih obilježja djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret jer iz provedenog postupka nesporno proizlazi da se događaj odvijao na parkiralištu ugostiteljskog objekta, a kojem je objektivno dostupno neograničenom broj osoba.

5.4. Nadalje, suprotno žalbenim navodima iskazom svjedokinje ĐL, koji iskaz je pravilno prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim jer je iskazivala logično, sigurno, uvjerljivo i detaljno u opisu tijeka događaja te suglasno sa iskazom okr. FL, nesporno je dokazana protupravna radnja okr. EL, budući je ista izričito iskazala da se taj okrivljenik ponašao dosta agresivno na verbalan način te da je psovao riječima koje mu se i stavljaju na teret. Okolnost je li okr. EL svojim ponašanjem isprovocirao ponašanje okr. FL nije relevantna činjenica prilikom odlučivanja njegovoj prekršajnog odgovornost već je ista relevantna za prekršajnu odgovornost okr. FL, koji u odnosu na svoju prekršajnu odgovornost nije podnio žalbu.

5.5. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okr. EL, dajući opravdane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. EL nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. EL za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna od 39,82 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, i to kao blaža vrsta kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura.

6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne (od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 DEM do 200 DEM, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu od 300,00 kuna, što je protuvrijednost 39,82 eura, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravaka: za spis, okr. EL, branitelja i tužitelja.