REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-687/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske agencije za osiguranje depozita, OIB: 94819327944, Zagreb, Jurišićeva 1, protiv tuženika MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja JN, po generalnoj punomoći M1227/21, tuženika osobno, i zamjenice punomoćnika tuženika Svjetlane Lidmile, odvjetnice, 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u t. I. rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-5101/03 od 15. prosinca 2003. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.895,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2002. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; te u dijelu

. / .

kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.740,64 EUR, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u t. I. rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-5101/03 od 15. prosinca 2003. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 5.895,26 EUR od 2. srpnja 2001. do 16. srpnja 2002., te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.740,64 EUR od 2. srpnja 2001. do isplate, kao i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 265,92 EUR (ranije 2.003,60 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2003. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 439,25 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 615,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvotni tužitelj podnio je 12. studenoga 2002. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 57.532,69 kn u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2001. do isplate, slijedom čega je ovaj sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5101/2003 od 15. prosinca 2003.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem navodi da nema nikakvih obveza prema tužitelju, radi čega u cijelosti osporava predmetnu tražbinu. Još navodi da ga tužitelj do dana podnošenja ovršnog prijedloga niti u jednom trenutku nije pozvao na podmirenje bilo kakve obveze.

3. Zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovrv-5101/03-28 od 30. lipnja 2011. nastavljen je postupak iza prvotnog tužitelja Štedionice za razvoj i obnovu d.o.o. u stečaju po njegovom sljedniku Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, koji je tijekom postupka promijenio naziv u Hrvatska agencija za osiguranje depozita (čl. 44. st. 1. Zakona o sustavu osiguranja depozita, "Narodne novine" br. 146/20 i 119/22).

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovrv-5101/2003 od 25. listopada 2011. stavljeno je izvan snage naprijed citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak se nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

. / .

5. Tuženik tijekom postupka (u podnesku od 29. listopada 2018.) još poriče da bi uopće sklopio Ugovor o tekućem računu br. 40-02-00691-6 od 23. prosinca 1999., te navodi da se jedino potraživanje tužitelja temeljilo na Ugovoru o kreditu br. 41-01- 10315-0 od 19. svibnja 1998. koje je utuženo pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4926/05. Međutim, na ročištu 12. veljače 2025. tuženik priznaje da je potpisao navedeni ugovor od 23. prosinca 1999. i stoga na ročištu 15. siječnja 2026. povlači prijedlog za izvođenjem dokaza grafološkim vještačenjem potpisa na tom ugovoru.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 16. srpnja 2025. tužitelj traži isplatu iznosa od 5.895,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 17. srpnja 2002. do isplate, te zatezne kamate obračunate na taj iznos do 16. srpnja 2002. u iznosu od 2.179,89 EUR, uz naknadu troškova postupka.

7. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (str. 4 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4926/05 od 6. prosinca 2007. (str. 99 i 91 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7297/08-3 od 16. siječnja 2013. (str. 100-102 spisa), prikaz partije tekućeg računa br. 40-02-00691- 6 (str. 110 i 111 spisa), potvrdu od 23. prosinca 1999. (str. 112 spisa), Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu br. 40-02-00691-6 od 23. prosinca 1999. (str. 118 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2001 od 4. travnja 2005. (str. 173-206 spisa), dopis FINE od 23. siječnja 2026. (str. 217 spisa) i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovrpl-11626/2013 financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. i saslušanje tuženika kao stranke.

8. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su obje stranke na zadnjem ročištu i nakon upozorenja u smislu čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i odustale su od svih ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.

9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Dakle, predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom duga po Ugovoru o okvirnom kreditu po tekućem računu broj 40-02-00691-6, koji se sastoji od nepodmirenog glavnog duga u iznosu od 5.895,26 EUR i obračunatih zateznih kamata za razdoblje do 16. srpnja 2002. u iznosu od 2.179,89 EUR.

11. Uvidom u Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu br. 40-02-00691-6 od 23. prosinca 1999. (str. 118 spisa) sklopljenom između prednika tužitelja Štedionice za razvoj i obnovu d.o.o. i tuženika, utvrđeno je da je tim ugovorom prednik tužitelja odobrio tuženiku kredit u iznosu od 40.000,00 kn na rok od 6 mjeseci.

. / .

12. Uvidom u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4926/05 od 6. prosinca 2007. (str. 99 i 91 spisa) utvrđeno je da je tom presudom naloženo tuženiku isplatiti predniku tužitelja iznos od 92.618,53 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2002. do isplate. Pritom iz obrazloženja presude proizlazi da se dosuđeni iznos odnosi na dugovanje tuženika po Ugovoru o kreditu br. 41-01- 10315-0 od 19. svibnja 1998. sklopljenom s prednikom tužitelja.

13. Uvidom u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7297/08-3 od 16. siječnja 2013. (str. 100-102 spisa) utvrđeno je da je tom presudom potvrđena navedena prvostupanjska presuda za iznos od 67.783,28 kn, dok je ista preinačena i odbijen je dio tužbenog zahtjeva za iznos od 29.835,25 kn.

14. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovrpl-11626/2013 utvrđeno je da je tužitelj 1. listopada 2013. podnio protiv tuženika ovršni prijedlog na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4926/05 od 6. prosinca 2007., radi naplate iznosa od 62.783,28 kn s pripadajućim kamatama, povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-11626/13 od 5. prosinca 2013. Također je utvrđeno da je FINA dopisom od 16. prosinca 2021. obavijestila sud da je sukladno Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje ukupno naplaćen glavni dug u iznosu od 60.897,41 kn, te kamata u iznosu od 123.456,53 kn, dok je ostatak duga otpisan, te je rješenjem suda poslovni broj Ovrpl-11626/2013 obustavljena ovrha u predmetnoj pravnoj stvari.

15. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2001 od 4. svibnja 2005. (str. 173-206 spisa) koje je doneseno u stečajnom postupku nad prednikom tužitelja Štedionicom za razvoj i obnovu d.o.o., utvrđeno da je prednik tužitelja, između ostaloga, imao nenaplaćenu tražbinu prema ovdje tuženiku povodom koje je pokrenut predmetni postupak (t. II. 53 izreke rješenja), te je osim toga imao i tražbinu prema ovdje tuženiku po odobrenom kreditu br. 41-01-10315-0 koji se nije otplaćivao u iznosu od 90.029,01 kn (t. III. 336 izreke rješenja)

16. Saslušan kao stranka na ročištu 12. veljače 2025. tuženik u bitnom navodi da je 1999. na Badnjak imao smrtni slučaj u obitelji i hitno mu je trebao novac za sahranu i grobnicu, te je po preporuci prijatelja otišao kod prednika tužitelja Štedionicu za razvoj i obnovu d.o.o., čiji je vlasnik i direktor bio RN. Nadalje navodi da je nakon razgovora s RN, isti dao nalog svojima dolje u štedionici da isplate tuženiku iznos od 40.000,00 kn, što je bila protuvrijednost iznosa od 10.000,00 DEM, te mu je navedeni iznos isplaćen. Ne sjeća se je li potpisao isplatnicu ili ugovor, ali zna da je potpisao da je dobio taj iznos. Nadalje navodi da je nakon mjesec i pol dana isplatio taj iznos direktoru prednika tužitelja RN i to u Novalji na Pagu, na ruke, a što je RN indirektno potvrdio svojim dopisom Trgovačkom sudu u Zagrebu u kojem je naveo da tuženik ni njemu ni štedionici ne duguje više ništa. Još navodi da je, neovisno o tome, Trgovački sud u Zagrebu donio presudu kojom je naložio tuženiku da plati štedionici taj iznos od 40.000,00 kn, a što je s kamatama zbog proteka vremena iznosilo oko 250.000,00 kn, te je navedeni iznos u cijelosti naplaćen od tuženika putem FINE u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovrpl- 11626/13. Nadalje navodi da je stečajni upravitelj koji je vodio stečajni postupak iza prednika tužitelja očito omaškom dva puta utužio to potraživanje protiv njega u iznosu od 40.000,00 kn, pa je pored postupka na Trgovačkom sudu u Zagrebu u kojem je

. / .

donesena navedena presuda, pokrenut i predmetni postupak. Tuženik ističe da je prvo platio na ruke RN iznos od 40.000,00 kn, pa je ovršen po spomenutom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu za oko 250.000,00 kn i sada ga se opet tereti za isti dug. Još navodi da mu ni prednik tužitelja ni RN nisu isplatiti niti jedan drugi iznos osim tih 40.000,00 kn, a RN je mjesec dana nakon te pozajmnice otišao iz Republike Hrvatske. Dopunski saslušan kao stranka na ročištu 24. ožujka 2026. tuženik još navodi da nije od RN tražio potvrdu da mu je vratio sredstva dobivena od štedionice, jer mu je RN rekao da će se taj iznos evidentirati u štedionici. Izričito tvrdi da je potpisao samo jedan ugovor o kreditu i to pred Božić 1999. za grobnicu šogora, a nije potpisao nikakav ugovor o kreditu niti je dobio novac 1998. Za vrijeme dok se vodio postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, nije imao saznanja o predmetnom postupku.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da je prednik tužitelja 23. prosinca 1999. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu po tekućem računu broj 40-02-00691-6 kojim je tuženiku odobren kredit u iznosu od 40.000,00 kn na rok od 6 mjeseci, uz naplatu redovne kamate koja se obračunava na iskorišteni iznos okvirnog kredita i naplaćuje krajem svakog mjeseca. Nadalje proizlazi da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4926/05 od 6. prosinca 2025. odnosi na dugovanje po Ugovoru o kreditu br. 41-01-10315-0 od 19. svibnja 1998. Još proizlazi da je navedeni ugovor o kreditu sklopljen 19. svibnja 1998. na iznos od 54.600,00 kn, dok je Ugovor o kreditu po tekućem računu broj 40-02-00691-6 sklopljen 23. prosinca 1999. na iznos od 40.000,00 kn, pa je jasno da se ne radi o potraživanjima po istoj osnovi. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na dan specifikacije dugovanja tuženika iz izvatka iz poslovnih knjiga pravnog prednika tužitelja (16. srpnja 2002.), preostalo dugovanje tuženika po predmetnom tekućem računu iznosilo ukupno 8.075,15 EUR, a sastojalo se od 5.895,26 EUR dospjelog nepodmirenog glavnog duga (u koji je uračunata i ugovorna kamata u iznosu od 586,35 EUR) i 2.179,89 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata. Na nepodmireni iznos glavnog duga od 5.895,26 EUR obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 17. srpnja 2002. do konačne isplate. Vještak je pritom napomenuo da su iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani u EUR u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/2022 i 87/2022), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

18. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, te je predložio da se vještak očituje je li predmetna tražbina obuhvaćena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2001 od 4. svibnja 2005., te ako nije, znači li to da predmetno potraživanje nije bilo iskazano u poslovnim knjigama pravnog prednika tužitelja.

19. Vještak mr. sc. Ručević se 15. siječnja 2026. usmeno očitovao na prigovore tuženika, pa je tako naveo da je svoj nalaz i mišljenje sačinio na temelju postavljenog zadatka, te imajući u vidu cjelokupnu raspoloživu dokumentaciju. Naveo je da smatra da predmetno potraživanje nije istovjetno potraživanju po drugom ugovoru o kreditu, jer se radi o različitim iznosima i datumima odobravanja predmetnih kredita. Još je naveo da drugi kredit nije predmet ovoga postupka, te se ne može očitovati o tome kada je taj kredit isplaćen tuženiku, a što se tiče kredita koje je predmet ovoga spora, da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je isti isplaćen kao dozvoljeno prekoračenje po tekućem računu 23. prosinca 1999. Na pitanje tuženika je li moguće

. / .

da je predmetnim kreditom u cijelosti ili dijelom vraćen kredit iz 1998. godine, vještak je naveo da je tako nešto moguće, ali da se u takvim situacijama u tom novom ugovoru o kasnijem kreditu navodi da se kredit koristi s namjerom refinanciranja duga po ranijem kreditu, a u predmetnom Ugovoru o okvirnom kreditu po tekućem računu nema takve odredbe.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je jasan i detaljno obrazložen, te sačinjen u skladu s pravilima struke i na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a vještak je na ročištu 15. siječnja 2026. i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, argumentirano otklanjajući prigovore tuženika, nakon čega stranke više nisu imale daljnjih prigovora, niti su u tom pravcu stavljale daljnje dokazne prijedloge. Štoviše, na zadnjem ročištu i nakon upozorenja u smislu čl. 219. ZPP-a, obje stranke su izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustale su od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza, i predložile su zaključiti glavnu raspravu.

21. Sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik otplatio predmetno dugovanje, odnosno u dijelu u kojem navodi da je vratio dug po predmetnom ugovoru direktoru prednika tužitelja na ruke, kao u dijelu u kojem navodi da mu je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu ponovno naloženo isplatiti predniku tužitelja isti taj dug, te da je taj dug u cijelosti naplaćen putem FINE. Iskaz tuženika također nije prihvaćen niti u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da tuženik nije potpisao nijedan drugi ugovor s prednikom tužitelja osim predmetnog ugovora, te da mu je isplaćen samo iznos od 40.000,00 kn. U navedenim dijelovima iskaz tuženika nije prihvaćen jer je u suprotnosti s dokumentacijom u spisu i nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, te nije poduprt bilo kakvim drugim dokazima. Naime, iz obrazloženja presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4926/05 od 6. prosinca 2007. (str. 99 i 91 spisa) na koju se poziva tuženik proizlazi da se iznos dosuđen tom presudom odnosi na dugovanje tuženika po Ugovoru o kreditu br. 41- 01-10315-0 od 19. svibnja 1998. sklopljenom s prednikom tužitelja, a ne na dugovanje tuženika po predmetnom Ugovoru o okvirnom kreditu po tekućem računu br. 40-02-00691-6 od 23. prosinca 1999. Osim toga, i iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2001 od 4. svibnja 2005. proizlazi da je prednik tužitelja pored nenaplaćene tražbine prema ovdje tuženiku povodom koje je pokrenut ovaj postupka, imao i tražbinu prema ovdje tuženiku po odobrenom kreditu br. 41-01- 10315-0 u iznosu od 90.029,01 kn. Sve navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka. U preostalom dijelu u kojem je iskazivao o relevantnim činjenicama iskaz tuženika je prihvaćen jer je logičan i sukladan dokumentaciji koja se nalazi u spisu i nalazu i mišljenju vještaka.

22. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik sklopio s prednikom tužitelja Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu br. 40-02-00691-6 od 23. prosinca 1999. na temelju kojem mu je isplaćen iznos od 40.000,00 kn, koji sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450, odgovara iznosu od 5.308,91 EUR. Također je utvrđeno da je ugovor rok vraćanja kredita od 6 mjeseci, da tuženik navedeni kredit nije otplatio, te da je preostalo dugovanje tuženika po predmetnom ugovoru na dan 16. srpnja 2002. iznosilo ukupno 8.075,15 EUR, a sastojalo se od 5.895,26 EUR dospjelog nepodmirenog glavnog duga (u koji je uračunata i ugovorna kamata u iznosu od 586,35 EUR) i 2.179,89 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata.

. / .

24. Slijedom navedenog, te kako nije sporno da je tuženik potpisao navedeni Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu br. 40-02-00691-6 od 23. prosinca 1999. te da mu je na temelju toga ugovora isplaćen iznos od 40.000,00 kn (koji, prema fiksnom tečaju konverzije, iznosi 5.308,91 EUR), a ničim nije dokazao da bi u međuvremenu podmirio makar i dio navedenog dugovanja, tako je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 8.075,15 EUR, koji se sastoji od glavnice u iznosu od 5.308,91 EUR, ugovorne kamate u iznosu od 586,35 EUR i obračunate zatezne kamate do 16. srpnja 2002. u iznosu od 2.179,89 EUR). Na dosuđeni iznos glavnog duga (koji uključuje i ugovornu kamatu) od 5.895,26 EUR tužitelju su dosuđene i zatezne kamate tekuće od 17. veljače 2002. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

25. Slijedom navedenoga, valjalo je održati platni nalog sadržan u t. I. rješenja o ovrsi za iznos od 7.635,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.895,26 EUR od 17. veljače 2002. do isplate, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 439,25 EUR, radi čega je odlučeno kao u t. I. i III. izreke ove presude, dok je platni nalog sadržan u t. I. rješenja o ovrsi ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 5.895,26 EUR od 2. srpnja 2001. do 16. srpnja 2002., te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.740,64 EUR od 2. srpnja 2001. do isplate, kao i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 265,92 EUR (ranije 2.003,60 kn) s zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2003. do isplate.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1. u svezi Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23 i 107/25, uvećano za PDV od 25%) i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 365,00 EUR. Na tako dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (8. svibnja 2026.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

. / .

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu 105,40 EUR

- pun. tuženika

. / .