Poslovni broj: P-412/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja GP KRK d.d. Krk, Stjepana Radića 31, OIB: 05146274847, protiv tuženika CENTAR ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI RIJEKA, Rijeka, Vukovarska 49, OIB 94000861535, kojeg zastupaju ZV i drugi odvjetnici iz ZOU Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, radi isplate 31.741,56 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŠV, diplomirane pravnice i zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika Saše Poldana, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 8. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 31.741,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. rujna 2022. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 363,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO -a uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 12. srpnja 2024. godine tužitelj je naveo da je, u svojstvu izvođača radova, bio u poslovnom odnosu s tuženikom, kao naručiteljem radova, na temelju ugovora o izvedbi građevinskih radova na zamjenskoj zgradi Doma Rijeka. Predmet ugovora od 8. studenoga 2021. godine da je bilo izvođenje radova na uklanjanju (rušenju) postojeće i izgradnji zamjenske građevine Doma za odgoj djece i mladeži Rijeka. Tijekom izvođenja radova da je došlo do zastoja radova u razdoblju od 29. ožujka 2022. do 5. svibnja 2022. godine i to po nalogu glavnog nadzornog inženjera zbog nastale potrebe za novim projektnim rješenjem izvedbe rušenja postojećeg i izvođenja novog armirano-betonskog potpornog zida kao i uslijed potrebe da se osiguraju i uspostave uvjeti za rad na siguran način. Povodom nastalog zastoja da je između stranaka sklopljen treći dodatak ugovora kojim se krajnji rok završetka izvođenja radova produžio za 49 kalendarskih dana. Za zastoj radova da nema odgovornosti tužitelja. Tužitelj da je tuženika već prvog dana zastoja obavijestio o potraživanjima s osnova indirektnih troškova u razdoblju od 29. ožujka do 25. travnja 2022. godine, a detaljnu analizu troškova da je dostavio uz dopis od 3. svibnja 2022. godine. Naknadno da je dodatno obrazložio visinu potraživanja. Stranke da nisu uspjele riješiti mirnim putem tužiteljev zahtjev za nadoknadom indirektnih troškova zbog čega da tužitelj podnosi tužbu u predmetnom postupku. Pojasnio je da izvođaču tijekom zastoja radova nastaju indirektni troškovi koji da se nisu mogli ukalkulirati u cijenu ugovora; da se radi o troškovima plaće zaposlenika, prijevozu radnika i troškovima prehrane, zdravstvenim uslugama, zaštiti na radu, troškovima vode i odvodnje, osvjetljenju i grijanju, troškovima telefona, interneta, troškovima najma mehanizacije, troškovima u vezi osiguranja radova i u vezi produljenja bankovnih garancija za uredno izvršenje ugovora. Naveo je da je glavni nadzorni inženjer 29. srpnja 2022. godine uz dopis br. 514-22 predao korekciju analize izračuna dostavljenih dnevnih troškova iz koje slijedi da su po njegovom mišljenju opravdani troškovi zastoja iznosili 191.325,42 kn bez PDV-a. Na okolnost osnovanosti visine utuženog potraživanja predložio je saslušanje svjedoka EV (glavnog nadzornog inženjera), svjedoka OV (glavnog inženjera gradilišta), svjedoka ČV (poslovođe), svjedoka CV (glavnog nadzornog inženjera), uvid u isprave dostavljene uz tužbu i saslušanje zastupnice po zakonu tuženika FV kao i građevinsko i financijsko vještačenje. Iako tužitelj nije bio suglasan s korekcijama glavnog nadzornog inženjera, tuženiku da je ispostavljen račun br. 380/1/1 od 9. rujna 2022. godine koji glasi na iznos ispravljen po glavnom nadzornom inženjeru, a kojeg je tuženik odbio podmiriti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Učinio je nespornom činjenicu sklapanja ugovora od 8. studenoga 2021. godine kao i činjenicu da je od 29. ožujka 2022. godine do 5. svibnja 2022. godine došlo do zastoja radova. Naveo je da je sporna okolnost je li do zastoja radova došlo krivnjom tuženika kao i osnovanost visine zatraženih indirektnih troškova. Dodatno je naveo da tužitelj ne dokazuje osnovanost visine zatraženih troškova, da se navedena primjedba odnosi na troškove bankovnih garancija, polica osiguranja te najma mehanizacije, a isto tako i troškova komunalnih usluga. Isto tako, da se ne dokazuje okolnost da su baš svi radnici bili potrebni na gradilištu svakog dana trajanja zastoja jer da tužitelj u upućenom dopisu tuženiku od 20. veljače 2024. godine navodi kako predmetni radnici nisu bili na gradilištu jer da ih je poslodavac prerasporedio baš na to gradilište tako da ih u periodu zastoja nije mogao prerasporediti na druge projekte. Predložio je da se provede dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika FV.

3. U podnesku od 18. rujna 2024. godine tužitelj je istaknuo da je zastupnica po zakonu tuženika bila upoznata s najavom indirektnih troškova u trenutku zastoja kao i s točnim iznosom nastalih troškova. Osim toga da je izjavljivala da tuženik nema na raspolaganju financijska sredstva za podmirenje nastalog troška i da je nadležno ministarstvo odbilo podmiriti nepredviđene troškove u vrijeme zastoja. Predmetni projekt da je financiran bespovratnim sredstvima proslijeđenim tuženiku od strane nadležnog ministarstva. Na sastanku održanom 8. srpnja 2024. godine tuženik da je odbio podmiriti tužitelju indirektne troškove jer da nije uspio ishoditi od nadležnog ministarstva sredstva za uplatu istih. Tužitelj je dodatno predložio saslušanje glavnog inženjera gradilišta i zastupnika po zakonu tužitelja KV.

4. U podnesku od 12. studenoga 2024. godine tužitelj je pojasnio da se radi o troškovima produljene gradnje, da je u ugovorenoj cijeni radova sadržan kako trošak građevinskog materijala tako i trošak radne snage te svi ostali nužni troškovi. Da i u slučaju produljenja roka radova bez krivnje izvođača, izvođači imaju pravo na naknadu produljenja trajanja vremena izvođenja radova. Pozvao se na odredbu čl. 597. st. 3 ZOO-a i odgovornost za zakašnjenje koje da u predmetnom slučaju pada na naručitelja. Iz tuženikovog e-maila od 27. srpnja 2022. godine da proizlazi da tuženik prihvaća da su nastali troškovi za vrijeme zastoja i da je zbog toga glavnom nadzornom inženjeru dao nalog da se kontroliraju cijene nastale za naplatu troškova za vrijeme zastoja. Iz korespondencije vođene između tuženika i nadležnog ministarstva da je vidljivo da nije sporna osnovanost visine traženih troškova osim onih u vezi prisutnosti radnika. Pojasnio je da su direktni troškovi troškovi radne snage, troškovi materijala i troškovi mehanizacije, a da indirektne troškove čine: osiguranje gradilišta i garancije za uredno izvršenje posla u vezi kojeg je sklopljena polica osiguranja od odgovornosti

P13-102023671, polica osiguranja imovine/osiguranje industrije P115-1020236699 uključujući i dodatke te garancija banke za uredno izvršenje ugovora broj 824000507, uključujući dodatke, zatim troškovi najma dizalice koji se dokazuju internom fakturom iz koje je vidljiv režijski trošak dizalice za razdoblje od 1. do 30. travnja 2022. godine te zapisnici sa sastanaka br. 10 i 14 iz kojih je vidljivo da je kranska dizalica bila instalirana na gradilištu, troškovi komunalnih usluga prema računima HEP Elektra d.o.o. od 14. i 30. travnja 2022. te 31. svibnja 2022. godine, račun Toi toi d.o.o. br. D- 05647-22-04 od 15. travnja 2022. te 17. svibnja 2022. godine i račun Signalgrad d.o.o. od 24. siječnja 2022. godine te troškovi indirektnih radnika (4. a plaće prema faktoru projekta, 5. troškovi radnika i 5.b. trošak marendi). Pojasnio je da prisutnost radnika tijekom zastoja ne proizlazi iz dnevnika jer da se tijekom zastoja građevinski dnevnik ne ispunjava. Naveo je da su OV, ČV, LV i GV bili prisutni na predmetnom gradilištu, da je svakodnevno bilo potrebno čuvati na gradilištu opremu i materijal te da su inženjeri morali kontinuirano raditi na pripremi nastavka radova kako operativno tako i administrativno a što da uključuje usklađivanje projektne dokumentacije, doradu nacrta armature, naručivanje materijala i drugo. Da u indirektne troškove spadaju i plaće zaposlenika koji ne sudjeluju svojim fizičkim radom u neposrednoj proizvodnji, ali da su uključeni kroz administraciju društva poput financijskog i pravnog odjela. Pozvao se na platne liste zaposlenika koji su bili angažirani na predmetnom gradilištu kao i na troškove službenih automobila te troškove opreme (kontejner, laptop, ograde).

5. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga, a tuženik kod osporavanja osnovanosti visine u prilog čemu je istaknuo da nisu dostavljene isprave kojima bi se dokazala osnovanost najma dizalice te platnih lista radnika, a da dostavljene isprave u vezi troškova službenih vozila ne dokazuju navode koje iznosi tužitelj.

6. Uz podnesak od 17. veljače 2025. godine tužitelj je dostavio evidenciju satnice za razdoblje od ožujka do svibnja 2022. godine i to za radnike angažirane na predmetnom objektu. Naveo je da tužitelj nije angažirao zaštitare za predmetno gradilište već da su radnici koji su bili prisutni na gradilištu čuvali opremu. Troškovi u vezi službenih vozila i opreme da su obračunati s osnova troškova amortizacije i goriva.

7. U podnesku od 21. listopada 2025. godine tuženik je naveo da čak i da je u postupku dokazano prisustvo četiri radnika da se radilo o nepotrebnom trošku te da nema nikakvih dokaza o opravdanosti troškova četiri radnika na puno radno vrijeme svakog dana.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja KV (str. spisa 293-294), zastupnice po zakonu tuženika FV (str. spisa 295-296), svjedoka ČV (str. spisa 296-297), svjedoka OV (str. spisa 297-298), svjedoka UV (str. spisa 299), svjedoka CV (str. spisa 299-300), svjedoka ŽV (str. spisa 305-307) i svjedoka EV (str. spisa 324-326).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Nesporna je okolnost da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o nabavi građevinskih radova na zamjenskoj zgradi Doma Rijeka od 8. studenoga 2021. godine i to tužitelj, u svojstvu izvođača radova, a tuženik u svojstvu naručitelja radova (str. spisa 6-24). Stoga je utvrđeno da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o građenju iz čl. 620. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

11. Nesporna je činjenica da je tijekom izvođenja radova nastupio zastoj radova u vremenskom razdoblju od 29. ožujka do 5. svibnja 2022. godine, a zbog čega je sklopljen dodatak III. Ugovoru od 18. svibnja 2023. godine (str. spisa 39-40) kojim je produljen rok za dovršetak izvođenja radova do 14. srpnja 2023. godine.

12. Sporna je okolnost je li tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove koje je tužitelj kao izvođač radova imao u vrijeme zastoja.

13. Sporna je osnovanost visine zatraženih troškova obračunatih po računu br. 380/1/1 (str. spisa 75).

14. Sporna je pravna narav potraživanja odnosno radi li se o troškovima koji predstavljaju uslugu vezanu za sklopljeni ugovor.

15. U postupku je utvrđeno da nema krivnje tužitelja za zastoj u radovima koji je trajao od 29. ožujka do 5. svibnja 2022. godine. Sud je tu činjenicu utvrdio uvidom u očitovanje glavnog nadzornog inženjera od 25. ožujka 2022. godine (str. spisa 25 -27) iz kojeg proizlazi da je vizualnim pregledom na terenu utvrđeno da je upitna stabilnost postojećeg betonskog potpornog zida koji da je u lošem stanju, tanke konstrukcije i bez armature, slabog betona i bez vidljivog temelja zida. Zbog takvog stanja da je zaključeno da potporni zid treba srušiti i izvesti novi armirano-betonski potporni zid u istoj duljini, ali produžen za dužinu navedenog pokosa. Radove na izgradnji novog potpornog zida da je potrebno izvesti u najkraćem mogućem roku radi opasnosti od urušavanja, a ponajviše zbog rizika koji predstavlja za radnike na gradilištu. Činjenice koje je naveo glavni nadzorni inženjer EV u očitovanju od 25. ožujka 2022. godine nalaze potvrdu i u iskazu zastupnice po zakonu tuženika FV (str. spisa 295-296) koja je navela da tek nakon što je srušen stari objekt da je utvrđeno da potporni zid nije dovoljno čvrst i da predstavlja opasnost od urušavanja zbog čega da je nadzorni organ zatvorio gradilište i prekinuo radove do sanacije tog potpornog zida. Za to da je trebalo ukloniti stari zid, izraditi nove projekte te izgraditi novi zid. Istaknula je da je zastoj na gradilištu nastao zbog potrebe novog projektiranja i da za to nije postojala krivnja ni na strani tužitelja ni na strani tuženika. Izjavila je da je za vrijeme zastoja radova na gradilištu bio kran, kontejneri, kemijski wc te da su dolazili radnici tužitelja kao i neki kooperanti.

16. Činjenicu da se čekalo novo projektno rješenje potvrdio je u svom stranačkom iskazu i zastupnik po zakonu tužitelja KV (str. spisa 293-294) koji je naveo da je do zastoja došlo zbog nepredviđenih okolnosti i da se nije znalo koliko će dugo trajat i zastoj jer da je trebalo čekati novo projektno rješenje. Izjavio je da ljudi koji su bili zaduženi za to gradilište nisu mogli biti preusmjereni na druga gradilišta jer da se čekalo hoće li se to riješiti kroz tjedan, dva ili duže. Tuženikovi djelatnici da su odlazili na gradilište i za vrijeme zastoja. Naveo je da za zastoj nije bilo krivnje tužitelja.

17. Nastavno tome, svjedok CV, koji je na samom početku gradnje bio imenovan za glavnog nadzornog inženjera (prije AV), izjavio je (str. spisa 299-300) da je nastao problem s potpornim zidom prema cesti koji da je bio upitne stabilnosti i da je predstavljao opasnost za gradilište. Izjavio je da je izvođač na to upozoravao no da u njegovo vrijeme na gradilištu još nije bilo zastoja. Inače da u slučaju neskrivljenog zastoja izvođači uobičajeno uračunavaju cijene najma opreme svedene po danu kao i sanitarne čvorove, dizalice, kontejnere za inženjere kao i prometne znakove. Isto tako da se obračunavaju i troškovi osiguranja gradilišta kao i ugovorena sredstva osiguranja koja služe kao garancija za uredno ispunjenje obveza.

18. U vezi predmetnog zastoja glavni nadzorni inženjer EV je u svom iskazu (str. spisa 324-326) naveo da je u trenutku kada je nastupio zastoj na gradilištu već bio montiran kran, sanitarni kontejner i uredski kontejner kao i da su na gradilište bili dovezeni alati i oprema kao i ljudstvo. Do zastoja da je došlo iz razloga što projektant nije predvidio stanje postojećih potpornih zidova budući da su prema izrađenom projektu ti zidovi bili zadržani, a da se pokazalo da nisu bili u zadovoljavajućem stanju. Navedeno da se otkrilo tek nakon izvršenog iskopa pa su postojeći zidovi predstavljali opasnost za izgradnju budućeg objekta. Stari zidovi da nisu imali temelje, niti armaturu pa je takvo stanje zidova predstavljalo opasnost i za izvođača radova. Iznijeto nalazi potvrdu u očitovanju glavnog nadzornog inženjera od 25. ožujka 2022. godine (str. spisa 25-27) S tom činjenicom da je bio upoznat i naručitelj te da je naručitelju dana sugestija da izda nalog projektantu da iz radi novo rješenje za potporne zidove. Izjavio je da je projektant to odbio te da je nakon uzastopne prepiske projektanta i izričitog traženja naručitelja radova, projektiranje predmetnog potpornog zida preuzelo društvo Karloline – Kling d.o.o.

19. Iz uvjerljivog iskaza glavnog nadzornog inženjera EV (str. spisa 324-326) sud je utvrdio činjenicu da je tek izrada novog projekta potpornog zida omogućila nastavak izvođenja prekinutih radova. Stoga je utvrđeno da se za vrijeme zastoja radilo o situaciji zakašnjenja uzrokovanog potrebom otklanjanja nedostataka koji se odnose na tehničku dokumentaciju (projekte) na temelju koje se izvode radovi. Kako je izrada projektne dokumentacija i predaje iste obveza naručitelja radova (čl. 6. a) ugovora - str. spisa 6-24), u postupku je utvrđeno da troškovi nastali u vrijeme zastoja radova padaju na teret tuženika kao naručitelja.

20. Unatoč izjavi zastupnice po zakonu tuženika FV (str. spisa 295-296) da nije bilo krivnje tuženika za zastoj na gradilištu na strani tuženika, situacija u kojoj izvođač radova nema potrebno novo projektno rješenje, predstavlja situaciju za koju je u pogledu razloga zastoja radova odgovoran tuženik kao naručitelj budući da je čl. 6. ugovora isti u obvezi predati projektnu dokumentaciju koja jamči stabilnost objekta izvođaču. Pritom je nesporna okolnost da je izvođenje radova po prethodno predanoj projektnoj dokumentaciji predstavljalo opasnost od urušavanja, kako je to navedeno u očitovanju glavnog nadzornog inženjera od 25. ožujka 2022 godine ( str. spisa 25-27), a potvrđeno u iskazu glavnog nadzornog inženjera EV ( str. spisa 324- 326) koji je pojasnio da su prema izrađenom projektu ti zidovi bili zadržani, a da se pokazalo da nisu u zadovoljavajućem stanju jer da nisu imali temelje niti armaturu. Takvi zidovi da su predstavljali opasnost i za izvođača radova zbog čega da je naručitelju radova dana sugestija da se projektantu izda nalog da izradi novo rješenje za potporne zidove. Po stavu ovoga suda, neznanje o činjenicama u vezi stanja potpornog zida koji je prema projektu zadržan ne oslobađa tuženika od obveze plaćanja troškova koje je tužitelj imao i za vrijeme zastoja radova. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatom naknade ocijenjen pravno osnovanim. Navedeno stoga što se radi o troškovima kojima je bio izvrgnut tužitelj u svrhu izvršenja ugovora sklopljenog između stranaka.

21. U pogledu obračuna visine troškova po računu situaciji 380/1/1 od 30. lipnja 2022. godine (str. spisa 75) utvrđeno je da je tužitelj ispostavio tuženiku račun kojim je obračunao iznos od 239.156,78 kn (od čega iznos bez PDV-a u visini od 191.325,42 kn). Nije sporna okolnost da se radi o obračunu ispostavljenom nakon što je, u to vrijeme, glavni nadzorni inženjer EV izvršio korekciju tužiteljevog zahtjeva, a kako to proizlazi iz isprava na str. spisa 64-74. U vezi izvršenih korekcija glavni nadzorni inženjer EV je u svom iskazu (str. spisa 324-326) naveo da je uobičajeno na gradilištima u slučaju neskrivljenog zastoja priznati troškove koji su evidentirani u građevinskom dnevniku kod čega je istaknuo da u vrijeme predmetnog zastoja, gradilište nije bilo konzervirano odnosno nije bilo potpuno zatvoreno jer da se u takvom slučaju radi obračun drugačiji od predmetnog. Potvrdio je činjenicu da je vršio korekcije i u pogledu prisustva ljudstva i u pogledu postotka prisutnosti i da su sve korekcije vršene na bazi građevinskog dnevnika. Izjavio je da su skoro pa svakodnevno jedan od četvero nadzornih inženjera dolazili na gradilište iz razloga što se radilo o situaciji u kojoj su zidovi predstavljali opasnost za izgradnju budućeg objekta. Prilikom korekcije, osim sadržaja građevinskog dnevnika, da je primijenio i neka iskustvena mjerila na temelju kojih je zaključio koliki je postotak prisustva ljudi naznačenih u specifikacijama. Izjavio je da se u građevinski dnevnik uobičajeno upisuju imena inženjera no da se ne upisuje prisustvo predstavnika geodeta, rukovoditelja zaštite na radu, rukovoditelja odjela za kontrolu kvalitete, voditelja ispitivanja geomehanike, voditelja ispitivanja betona, voditelja ispitivanja asfalta, voditelja betonare, direktora mehanizacije i drugih. Korekcije tužiteljevih specifikacija da je izvršio na bazi podataka sadržanih u građevinskom dnevniku i da u predmetnom slučaju misli da je građevinski dnevnik on osobno potpisao.

22. Sud je iskaz glavnog nadzornog inženjera EV u pogledu izvršenih korekcija prisustva ljudstva, opreme, materijala i ostalih priznatih troškova prema korekcijama na ispravama na str. spisa 64-74, a na temelju kojih je ispostavljen račun br. 380/1/1 (str. spisa 75) ocijenio uvjerljivim, životnim te temeljenim na objektivno dokazivom angažmanu ljudstva i opreme koj i proizlazi iz građevinskog dnevnika kao i na primjeni iskustvenih mjerila, zbog čega je utvrđeno da su korekcije istinite pa stoga i vjerodostojne. Navedeno osobito stoga što se radi o specificiranoj rekapitulaciji indirektnih troškova radnika prema ispravama na str. spisa 68-72, trošku najma mehanizacije (str. spisa 66), trošku komunalnih usluga (str. spisa 67), troškovima bankovnih garancija (str. spisa 65), troškovima opreme i marendi (str. spisa 73) za koje je sud, s obzirom na korekcije glavnog nadzornog inženjera, utvrdio da predstavljaju troškove koje je tužitelj imao zbog zastoja radova, a koji su bili u vezi s realizacijom pravnog posla sklopljenog između stranaka. U vezi obračunatih troškova prema specifikaciji na str. spisa 65-74 ističe se da je tužitelj činjenicu prisustva i angažmana opreme dokazao i iskazom svjedoka ČV (str. spisa 296- 297), bivše zaposlenice tužitelja, koja je na predmetnom gradilištu bila voditelj radova, a koja je izjavila da je i za vrijeme zastoja bila stalno prisutna na gradilištu, a da su bili prisutni i LV, GV, a vrlo često i OV. Izjavila je da je za vrijeme zastoja, zaposlenicima tužitelja bio plaćen prijevoz i topli obrok, da su joj imena iz specifikacije troškova radnika na str. spisa 71 poznata u pogledu RV, SV, Z, NV, JV, BV i TV. Navela je da je OV koristio službeno vozilo tužitelja, da su na predmetnom gradilištu bili postavljeni prometni znakovi jer da je vrijedila posebna regulacija prometa, da je bio postavljen i kran do 1. travnja 2022. godine. Pojasnila je da nije postojala mogućnost da se radnike rasporedi na drugo gradilište iz razloga što je i za vrijeme zastoja bilo posla za obaviti, konkretno da se radilo na poslovima narudžbe materijala, preprojektiranju armature te nominaciji materijala što konkretno da znači da je izvođač radova bio dužan opisati karakteristike materijala koje nudi, a koje moraju biti u skladu s propisanim pretpostavkama i dati ih na odobrenje nadzornom inženjeru. Izjavila je da su svi zaposlenici tužitelja imali laptope, da je na gradilištu bio stavljen priključak za struju i da su osobe prema popisu na str. spisa 71 imali svoje urede u centrali, a da su na gradilište povremeno dolazili i za vrijeme zastoja. Svjedok GV (str. spisa 299) također je potvrdio okolnost prisustva ČV, ĐV i OV kao šefa gradilišta kao i svoj angažman kontinuirano na gradilištu isto kao i svjedok ŽV (ranije ĐV) koja je u svom iskazu (str. spisa 305-307) izjavila da je zbog zastoja bila osobno na gradilištu zajedno s kolegama GV i ČV, da u to vrijeme drugih gradilišta za koje bi bili zaduženih nisu imali te da je ona svakodnevno dolazila na gradilište. Izjavila je da je na gradilištu bio prisutan i glavni inženjer OV, a da su za potrebe gradilišta i drugi zaposlenici tužitelja (administrativno osoblje) obavljali druge sporedne operativne poslove. Osim toga da je bio angažiran i geodet, da je angažman tužiteljevih radnika tijekom zastoja bio potreban u svrhu razrješavanja svih detalja. S obzirom na uvjerljive i podudarne iskaza saslušanih svjedoka, zaposlenika tuženika u utuženom razdoblju kao i dostavu iscrpne dokumentacije: u pogledu dokazivanja police osiguranja od odgovornosti T31- 1020236701 kao i dokaza o ispostavljenim fakturama na ime polica osiguranja (str. spisa 111-143) kao i u vezi dokumentacije na ime garancije br. 8124000507 za uredno ispunjenje ugovora (str. spisa 144-152), dostavljenih računa za električnu energiju (str. spisa 153-160), računa za kemijski wc ToiToi (str. spisa 161-162), najam prometnih znakova prema računu društva Signalgrad d.o.o. (str. spisa 163-164) kao i dokaza o obračunu plaće naknada i preostalih primitaka na temelju radnog odnosa za OV (str. spisa 181-183), LV (sada ŽV, str. spisa 184-186), ČV (str. spisa 187-189), RV (str. spisa 190-192), SV (str. spisa 193-195), NV (str. spisa 199-201), DV (str. spisa 202-204), ĆV (str. spisa 206-208), JV (str. spisa 210-211), HV (str. spisa 212-214), TV (str. spisa 215-217), IV (str. spisa 218-220), PV (str. spisa 221-223), VV (str. spisa 224-226), MV (str. spisa 227-229), ZE (str. spisa 230- 232) , ŠE (str. spisa 233-236), UV (str. spisa 238-239), u pogledu korištenja vozila osoba čiji je angažman za vrijeme zastoja priznao nadzor, a prema ispisu na str. spisa 240 te obračunu amortizacije najma (str. spisa 241-246), kao i ispisa utroška goriva (str. spisa 247-259), utvrđeno je da je glavni nadzorni inženjer izvršene korekcije utemeljio na provjerljivoj dokumentaciji. Stoga je ocijenjen uvjerljivim i vjerodostojnim navod iz iskaza svjedoka EV (glavnog nadzornog inženjera na str. spisa 324-326) i u dijelu u kojem je naveo da se kod ovakve vrste situacija priznaju i odgovarajuće stope u vezi korištenja opreme, vozila i slično.

23. Slijedom iznijetog, tuženik je dužan naknaditi tužitelju iznos po računu broj 380/1/1 (str. spisa 75) budući da se radi o usluzi pruženoj i izravno povezanoj s izvršenjem sklopljenog ugovora na koju je tuženik pristao budući da je očigledno zatražio od nadležnog ministarstva dodjelu dodatnih financijskih sredstava za tu svrhu, a kako to proizlazi iz odgovora nadležnog ministarstva tuženiku od 5. siječnja 2024. godine ( str. spisa 106-107), kojemu su prethodili tužiteljevi dopisi u kojima se tuženiku najavljuje nastanak tih troškova (str. spisa 41-42 i 43).

24. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a kao i utvrđenju da se radilo o usluzi u vezi zastoja koji je nesporno trajao do 5. svibnja 2022. godine zbog čega je dospijeće obveze od 9. rujna 2022. godine ocijenjeno utemeljenim.

25. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev ocijenjen je pravno osnovanim zbog čega je primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) odlučeno kao u točki I. izreke.

26. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

27. Budući da su u postupku utvrđene sve bitne činjenice kao i da su saslušani bitni sudionici predmetnog posla sud je ocijenio nepotrebnim daljnje provođenje dokaza financijskim i građevinskim vještačenjem, a imajući u vidu podudarnost i u činjenicama koje su iznijeli svi saslušani svjedoci.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbi čl. 151., 154.st.1 i 155. st.1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu zbog čega mu je valjalo priznati troškove sudske pristojbe za tužbu 181,94 EUR i presudu 181,94 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 8. svibnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.