Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
[adresa], Ž 14
Poslovni broj: P-797/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 23. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja ĐK i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika TK, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 3215994372, kreditna partija br. 7104488632 zaključenog dana 26.3.2009. između tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473 da tužitelju ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 321,07 (tristo dvadeset jedan euro i sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 8. svibnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 3215994372, kreditna partija br. 7104488632 dana 26.3.2009 te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojom je tužitelj bio u obvezi platiti naknadu za obradu kredita u iznosu od 992,50 kn/131,73 eura[1] (članak 2. predmetnog ugovora o kreditu).
1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kao je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu te tužitelju svojstvo potrošača.
2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju (čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju mogli biti jasni, lako razumljivi i uočljivi, a samim time ne predstavljaju nepoštene odredbe ugovora. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu o naplati naknade za oradu kredita od 9. svibnja 2025. (list 5 spisa), ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu (list 6—10 spisa), saslušao tužitelja (list 201-202 spisa).
4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu temeljem članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22, 59/23).
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita.
6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva te svojstvo potrošača tužitelja.
7. Na temelju te ugovora o kreditu broj br. 3215994372, kreditna partija br. 7104488632 od 26. ožujka 2009. sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.
7.1. Na temelju potvrde o naplati naknade za obradu kredita od 9. svibnja 2025. sud je utvrdio da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku 26. ožujka 2009. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 992,50 kn/131,73 eura.
7.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredite uređenje obiteljske kuće te da je iznos kredita u cijelosti korišten u tu svrhu, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova, zbog čega je tužitelju prilikom sklapanja predmetnog ugovora ostala nejasna ta odredba o naknadi za obradu kredita. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije pregovarala s bankom te da mu nije bila ponuđena niti jedna druga opcija odnosno ponuda kredita osim ove.
7.3. Dakle na temelju priloženog ugovora te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita, nije imao niti mogućnost mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima.
8. Dakle, na temelju priloženog ugovora, potvrde o naplati naknade za obradu kredita te iskaza tužitelja sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži proglašenje ugovorne odredbe nepoštenom te je kao stranka predmetnog ugovora o kreditu (što tuženik niti ne spori) aktivno legitimiran tražiti utvrđenje ništetnosti.
9. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).
9.1.Tužitelju je, uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora od 131,73 eura, tužitelju je priznat trošak za:
- sastav tužbe 50,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (25 bodova x 2,00 eura= 50,00 eura)
- trošak sastava podneska od 14.01.2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8.1.)
- zastupanje na ročištu 24.02. 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9.1.)
- zastupanje na ročištu 23.04. 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1.)
- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 eura (Tbr 9.3)
- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 56,25 eura
- sudska pristojba na tužbu 26,55 eura,
- sudska pristojba na presudu 13,27 eura,
odnosno sveukupno u iznosu od 321,07 eura.
9.2. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 8. svibnja 2026. pa do plateža.
9.3. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 13. veljače 2026. kao i sastav podneska od 17. ožujka 2026. temeljem članka 155. ZPP -a, budući da ih sud ocjenjuje kao podneske koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice kao ni za uspjeh u sporu.
14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Križevcima 8. svibnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čolić Bagarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e -Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
