REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-312/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ZZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane (OIB: 66486182714), Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, radi poništavanja rješenja o prevođenju u pričuvni sastav, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, KLASA: UP/II-560-01/25-01/437, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 26. siječnja 2026. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnoj odjela za poslove obrane Karlovac, KLASA: UP/I-560-01/25-01/6, URBROJ: 512M2-01-04-11-25-2 od 3. prosinca 2025., odbijen je zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja o prevođenju u pričuvni sastav, KLASA: UP/I-80-01/92-01/32, URBROJ: 2122-05-14-92-01 od 27. ožujka 1992. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-560-01/25-01/437, URBROJ: 512M-02- 03-26-2 od 26. siječnja 2026., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Navodi tužitelja odnosno tuženika u ovome sporu poznati su protivnoj stranci. Sud ih ovdje dodatno ne iznosi, zbog razloga odbijanja tužbenog zahtjeva navedenih u nastavku ovog obrazloženja. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) propisano je da se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.
6. Rješenje od 27. ožujka 1992. može biti stavljeno izvan snage samo primjenom nekog od izvanrednih pravnih lijekova propisanih Četvrtim dijelom, glavama
III., IV. i V. ZUP-om.
5.1. S obzirom na protek vremena, obnova postupka može doći u obzir samo po nekoj od osnova iz članka 123. stavka 2. ZUP-a, tj.: ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela (t. 1.); ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta (t. 2.); ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije (t. 3.). U svjetlu članka 124. stavka 2. ZUP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim neki od netom spomenutih triju razloga. Podredno, tužitelj nije učinio vjerojatnim ni podnošenje prijedloga u subjektivnom roku iz članka 123. stavka 3. ZUP- a.
5.2. Sud ne nalazi da je rješenje od 27. ožujka 1992. opterećeno nekim od razloga ništavosti taksativno propisanih člankom 128. stavkom 1. ZUP-a.
5.3. Za primjenu izvanrednoga pravnog lijeka poništavanja i ukidanja rješenja protekao je dvogodišnji odnosno jednogodišnji rok od dostave rješenja, koji rokovi su propisani člankom 131. stavkom 2. ZUP-a.
7. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. ZUP-a). Izrekom prvostupanjskog rješenja pravilno je odlučeno o predmetnom zahtjevu tužitelja, dok je izrekom drugostupanjskog rješenja pravilno odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. To što su javnopravna tijela, razmatranjem merituma zahtjeva, tužitelju pružila širu pravnu zaštitu nego što su to bila dužna učiniti, ne dovodi do ocjene da su osporavana rješenja nezakonita.
8. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
9. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, vezano uz članak 135. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23).
U Rijeci 7. svibnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- ZZ, [adresa]
- Ministarstvu obrane, Glavnom tajništvu, Sektoru za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1
