REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-256/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKOG DRUŠTVA „KAMENJARKA PIĆAN“, OIB 92108541163, Pićan, J 2d, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu presude 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „KAMENJARKA PIĆAN” Pićan, Čehi 2d, OIB 92108541163, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, isplati iznos od 1.381,96 eura (tisuću tristo osamdeset jedan euro i devedeset šest centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. lipnja 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „KAMENJARKA PIĆAN” Pićan, Čehi 2d, OIB 92108541163, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.252,99 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 7. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, za naknadom troška postupka u iznosu od 1.142,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 7. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. rujna 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 1.381,96 eura. U tužbi u bitnome navodi da se 28. travnja 2022. oko 23,50 sati na državnoj cesti D64, na dionici između Pazina i Vozilića, općina Pićan, dogodila prometna nezgoda na način da je JK upravljao osobnim vozilom Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka], krećući se iz smjera Vozilića prema Pazinu, kada je na ravnom dijelu ceste iz kanala oborinskih voda uz istočni rub kolnika na cestu iznenada istrčala srna i udarila u desnu bočnu stranu vozila. Nakon naleta srna se udaljila prema kanalu i dalje u nepoznatom smjeru. Tužitelj dalje navodi da je na dionici bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti” s dopunskom pločom koja označava dužinu opasnosti od 2,5 km, da se znak nalazio 450 m od mjesta nesreće gledano iz smjera Vozilići - Pazin, da je o događaju obaviješten predstavnik tuženika, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola i da nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost.

1.2. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je vozilo Seat Leon reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 04401138893, da je tužitelj na temelju te police vlasniku i osiguraniku CK, nadoknadio štetu u iznosu od 10.412,38 kn, odnosno 1.381,96 eura, te da je nakon isplate, temeljem subrogacije, stekao pravo zahtijevati isplaćeni iznos od odgovorne osobe. Kao odgovornu osobu označava tuženika jer tuženik gospodari lovištem XVIII/115 - Pićan, unutar kojeg se, prema tužiteljevim navodima, nalazi mjesto nastanka štetnog događaja. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 22. studenoga 2024. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnove, tako i glede visine. Prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika, nego u naseljenom mjestu, odnosno na području za koje, prema članku 11. Zakona o lovstvu, nije dopušteno ustanoviti lovište. Po stavu tuženika, jedinica lokalne samouprave za takvo područje mora donijeti Program zaštite divljači, a za područje obuhvaćeno takvim programom jedinica lokalne samouprave ima prava i obveze lovoovlaštenika.

2.1. Tuženik dodatno tvrdi da pasivna legitimacija nije dokazana ni zato što ozlijeđena ili uginula divljač nije pronađena, da potvrda MUP-a ne može dokazivati granice lovišta ni lovoovlaštenika, da je tužitelj trebao predložiti geodetsko vještačenje i da je u pogledu tih dokaza prekludiran. Nadalje tvrdi da je Zakon o lovstvu lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, da je članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu jedina mjerodavna odredba za štete nastale naletom vozila na divljač, da tužitelj nije ni tvrdio da je šteta nastala zbog provođenja lova, da se u vrijeme događaja u lovištu tuženika nije provodio lov, te da zato ne postoji odgovornost tuženika.

2.2. Tuženik osporava i pravno shvaćanje da bi divljač na cesti bila opasna stvar. Ističe da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod osobitom zaštitom, da srna sama po sebi ne može biti opasna stvar, a podredno tvrdi da bi se, kada bi divljač i bila opasna stvar, radilo o srazu dviju opasnih stvari, odnosno vozila i divljači, što bi se prema njegovu stajalištu rješavalo primjenom pravila o krivnji. Tuženik ujedno navodi da provodi propisane mjere za sprječavanje šteta od divljači, primjerice da uz cestu nema hranilišta ni pojilišta i da je brojno stanje divljači usklađeno s lovnogospodarskom osnovom. Konačno ističe prigovor isključive, odnosno podredno podijeljene odgovornosti vozača, jer je vozač, po njegovu mišljenju, morao voziti prilagođenom brzinom zbog prometnog znaka opasnosti „Divljač na cesti” i ograničenja brzine.

3. Tužitelj se podneskom od 2. prosinca 2024. očitovao na odgovor na tužbu i osporio sve prigovore tuženika. U bitnome navodi da iz policijske potvrde, karte lovišta i podataka Središnje lovne evidencije proizlazi da se štetni događaj dogodio na području za koje je odgovoran tuženik kao lovoovlaštenik, da policijska potvrda kao javna isprava dokazuje činjenice koje su policijski službenici utvrdili u postupku očevida, uključujući vrijeme, mjesto, smjer kretanja vozila, postojanje traga životinjske dlake na vozilu i činjenicu da prekršajna odgovornost vozača nije utvrđena. Tužitelj je posebno naglasio da se odsutnost lešine divljači ne može tumačiti kao dokaz da naleta nije bilo, jer je u konkretnom slučaju u policijskoj dokumentaciji i tužbi opisano da se srna nakon naleta udaljila.

3.1. U istom podnesku tužitelj je osporio stajalište tuženika o isključivoj primjeni članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu. Naveo je da članak 76. stavak 2. Zakona o lovstvu upućuje na primjenu općih pravila obveznog prava, da se odgovornost lovoovlaštenika ne iscrpljuje samo u slučaju kada je šteta nastala zbog provođenja lova, te da u situacijama naleta divljači na vozilo u lovištu lovoovlaštenik odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari. Tužitelj je osporio i tvrdnju da postojanje ili donošenje programa zaštite divljači samo po sebi oslobađa tuženika odgovornosti, navodeći da takav program može predstavljati dodatni režim upravljanja divljači, ali ne i ekskulpacijski razlog.

4. Podneskom od 18. prosinca 2024. tužitelj je izvijestio sud da nije uspio pribaviti pisanu izjavu svjedoka CK, iako je od svjedoka zatražio takvu izjavu, te je ostao kod prijedloga da se svjedok sasluša pred sudom.

5. Tuženik je u spis dostavio pisani iskaz predsjednika tuženika ŠK.

6. Tužitelj se podneskom od 31. prosinca 2024. očitovao na pisani iskaz predsjednika tuženika i naveo da nema primjedbi na taj iskaz, osim u dijelu u kojem se tvrdi da se događaj nije dogodio na području lovišta kojim gospodari tuženik. Tužitelj je istaknuo da nije odlučno to što je na mjestu štetnog događaja eventualno zabranjeno provođenje lova, jer odgovornost lovoovlaštenika za štetu od divljači nije ograničena samo na dijelove lovišta na kojima se lov smije neposredno provoditi, niti je ograničena samo na štete nastale tijekom provođenja lova. Tužitelj je ponovio da se šteta dogodila na prometnici koja prolazi područjem lovišta, što je tipična situacija u kojoj dolazi do šteta od divljači.

7. Sud je, postupajući po prijedlogu tuženika, dopisom od 13. veljače 2025. obavijestio društvo EUROHERC osiguranje d.d. o predmetnoj parnici. Umješač je podneskom od 23. travnja 2025. izjavio da ima pravni interes stupiti u parnicu na strani tuženika, pozvao se na policu osiguranja od odgovornosti tuženika i u bitnome se pridružio navodima tuženika. Umješač je dodatno naglašavao da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti, da državna cesta nije dio lovišta tuženika, te da za državne ceste postoji poseban Program zaštite divljači u nadležnosti Hrvatskih cesta d.o.o. Umješač je dostavio rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije od 25. srpnja 2024. koje se odnosi na Program zaštite divljači za državne ceste u nadležnosti Hrvatskih cesta d.o.o. za razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. ožujka 2034.

8. Tužitelj se podneskom od 23. travnja 2025. očitovao na navode umješača. Istaknuo je da se umješač samo pridružuje prigovorima tuženika i dodatno pokušava odgovornost prebaciti na pravnu osobu koja upravlja državnim cestama, no da dostavljeno rješenje ne predstavlja sam Program zaštite divljači, nego samo rješenje o prihvatljivosti programa za ekološku mrežu. Tužitelj je osobito naglasio da se dostavljeno rješenje odnosi na razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. ožujka 2034., dakle na razdoblje nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, zbog čega ne može imati retroaktivni učinak niti može dokazivati tko je bio odgovoran za konkretno mjesto i vrijeme štetnog događaja 28. travnja 2022.

9. Pozivom za dostavljanje odgovora na tužbu, pozivom za pripremno ročište i drugim rješenjima sud je stranke upozorio da se radi o postupku u sporu male vrijednosti, da se činjenice i dokazi moraju iznijeti pravodobno, da se na pripremnom ročištu u pravilu zaključuje prethodni postupak te da se kasniji navodi i dokazi neće uzeti u obzir ako su protivni pravilima iz članka 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

10. Na pripremnom ročištu održanom 24. travnja 2025. sud je prihvatio sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. na strani tuženika temeljem članaka 206. i 207. ZPP-a. Tužitelj je ostao kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga, uz ispravak da je policu osiguranja tuženika dostavio umješač. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih istaknutih prigovora, osobito prigovora promašene pasivne legitimacije. Pozvane da se očituju, stranke su izjavile suglasnost glede imenovanja Saša Monas za vještaka prometne struke.

10.1. Sud je na pripremnom ročištu donio plan upravljanja postupkom. Određeno je da će se pribaviti cjelokupni policijski predmet Policijske postaje Labin koji se odnosi na štetni događaj, uključujući fotodokumentaciju i skicu mjesta događaja, da će se imenovati vještak prometne struke Studio Monas d.o.o. s ovlaštenim vještakom NK, te da će se na uviđaju provesti dokaz saslušanjem svjedoka CK. Prethodni postupak zaključen je i određeno je održavanje ročišta za glavnu raspravu na licu mjesta 24. rujna 2025. na državnoj cesti D64, Pazin - Vozilići, na 18 km + 0 m, uz sudjelovanje vještaka i saslušanje svjedoka.

11. Posebnim rješenjem sud je odredio provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, postojanja uzročne veze i visine štete. Vještaku je naloženo da prouči spis, sudjeluje u uviđaju, te potom izradi nalaz i mišljenje. Sud je ujedno zatražio dostavu cjelokupnog policijskog predmeta od Policijske postaje Labin.

12. Na uviđaju održanom 24. rujna 2025. na licu mjesta, na državnoj cesti D64 Pazin - Vozilići, na 18 km + 0 m, uz nazočnost punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika, vještaka NK i svjedoka CK, proveden je uviđaj te dokaz saslušanjem svjedoka.

13. Vještak Saša Monas izradio je pisani nalaz i mišljenje od 12. studenoga 2025.

14. Tužitelj se podneskom od 19. studenoga 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te naveo da na nalaz nema primjedbi jer je izrađen sukladno pravilima struke.

15. Tuženik je podneskom od 17. prosinca 2025. ostao kod svih prigovora. U bitnome je isticao da uginula ili ozlijeđena divljač nije pronađena, da se vrsta životinje nije utvrdila biološkim vještačenjem, da se vještak prometne struke u znatnoj mjeri oslonio na iskaz svjedoka, da nema dovoljno materijalnih tragova koji bi dokazivali točno mjesto, vrijeme i način nastanka štete, te da je mjesto događaja izvan lovišta tuženika zbog režima javne ceste, naseljenog mjesta i programa zaštite divljači. Tuženik je ponovio i pravne prigovore o nepostojanju odgovornosti lovoovlaštenika kada se lov nije provodio, o tome da divljač nije opasna stvar i o navodnoj suodgovornosti vozača.

16. Na glavnoj raspravi održanoj 28. travnja 2026. sud je odredio usmeno saslušanje vještaka NK.

17. Nakon saslušanja vještaka, tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, smatrao je da je stvar dovoljno raspravljena i predložio zaključenje glavne rasprave uz usvajanje tužbenog zahtjeva. Tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, ali je ostao kod svih prigovora i posebno naglasio da iz Središnje lovne evidencije proizlazi da je Općina Pićan 1. travnja 2022. donijela Program zaštite divljači, zbog čega bi trebalo zaključiti da tuženik nije pasivno legitimiran. Umješač je ustrajao na prijedlogu da se službenim putem pribavi Program zaštite divljači Općine Pićan i podatak je li mjesto nastanka štetnog događaja unutar obuhvata tog programa. Na upit suda punomoćnik tuženika i punomoćnik umješača naveli su da nisu pokušali pribaviti taj program. Sud je potom odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi, proveo je dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu, iskaza i nalaza vještaka, te je zaključio raspravljanje i odredio ročište za objavu presude 7. svibnja 2026.

18. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja kao kasko osiguratelja prema tuženiku kao osobi koja je, prema tvrdnji tužitelja, odgovorna za štetu nastalu naletom divljači na vozilo. Pravna osnova zahtjeva je članak 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO), prema kojem isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze, po samom zakonu i do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

19. Među strankama su sporne aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, uzrok odnosno dinamika prometne nesreće, osnova odgovornosti, doprinos vozača i visina štete.

20. Iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] proizlazi da je vozilo Seat Leon SC 2,0 TDI CR FR START&STOP, reg. oznake [registarska oznaka], vlasnika i osiguranika CK, bilo osigurano kod tužitelja u razdoblju od 5. listopada 2021. do 5. listopada 2022., i to u paketu MAX. Iz uvjeta osiguranja proizlazi da paket obuhvaća i pokriće „Nalet na životinje“, kojim se nadoknađuje šteta nastala naletom na domaću ili divlju životinju. Iz naloga za isplatu i dokaza o isplati (stranica 130-132 spisa), računa popravka (stranica 118 spisa) i nalaza vještaka, o kojemu će sud obrazlagati u nastavku, proizlazi da je tužitelj dana 20. lipnja 2022. isplatio iznos od 10.412,38 kn, odnosno 1.381,96 eura, na ime predmetne štete. Stoga su na tužitelja do visine tog iznosa prešla prava oštećenika prema odgovornoj osobi. Sud, dakle, utvrđuje da je aktivna legitimacija tužitelja dokazana.

21. Sud, nadalje, kao dokazanu okolnost utvrđuje da je do štetnog događaja došlo naletom srneće divljači na desni bok vozila Seat Leon reg. oznake [registarska oznaka]. Takav zaključak proizlazi iz međusobno povezanih dokaza: policijske potvrde i zapisnika o očevidu, fotodokumentacije, skice mjesta događa ja, nalaza o tragovima životinjske dlake na vozilu, iskaza svjedoka CK, položaja i vrste oštećenja na desnoj bočnoj strani vozila, te nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Sud pritom ne temelji zaključak samo na jednom izoliranom dokazu, već na njihovoj cjelini u smislu odredbi članka 8. ZPP-a.

22. Naime, sud je pribavio i pročitao policijski spis Policijske postaje Labin. Iz policijske potvrde i zapisnika proizlazi da se događaj zbio na državnoj cesti D64, da je vozač JK upravljao vozilom Seat Leon reg. oznake [registarska oznaka], da je vozilo bilo oštećeno na desnoj bočnoj strani, da su na vozilu uočeni tragovi životinjske dlake, da je vozač alkotestiran s rezultatom 0,00 g/kg, da nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost, te da je na toj dionici ceste postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“ s dopunskom pločom od 2,5 km, udaljen oko 450 m od mjesta događaja gledano iz smjera Vozilići - Pazin. Iz priležeće kroki skice proizlazi mjesto prometne nesreće, dok iz priležeće fotodokumentacije razvidna su oštećenja na desnoj bočnoj strani osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka].

23. Iz iskaza svjedoka CK proizlazi da je kritične zgode dolazio iz smjera Plomina prema Pazinu, da se kretao brzinom oko 50 do 60 km/h, da je uočio mladu srnu na desnoj strani ceste i pokušao izbjeći nalet izmicanjem ulijevo, ali je srna udarila u desnu bočnu stranu vozila ispod razine retrovizora. Naveo je da se srna nakon naleta vratila prema polju i udaljila, da je policija obavila očevid, da je on prikupio dlake koje su ostale na vozilu, da se šteta popravljala preko osiguranja i da je vozilo popravljeno. Svjedok je na uviđaju pokazao relevantne položaje. Prema njegovu pokazivanju, vozilo se u trenutku uočavanja srne nalazilo oko 100 m od početne točke mjerenja, srna je stajala na desnoj strani izvan kolnika, glavom na oko 1,5 m od ceste, mjesto kontakta nalazilo se oko 120 m od početne točke mjerenja, a vozilo se nakon naleta zaustavilo oko 155 m od te točke. Iz iskaza proizlazi da svjedok prije naleta nije snažno kočio jer je radnju izbjegavanja poduzeo u vrlo kratkom vremenu.

23..1. Sud prihvaća iskaz svjedoka CK u bitnim dijelovima. Iskaz je životan, uvjerljiv i podudaran s policijskom dokumentacijom i nalazom vještaka u pogledu mjesta, smjera kretanja vozila, pojave životinje s desne strane, udara u desnu bočnu stranu vozila, nastalih oštećenja i činjenice da se životinja udaljila. Manje razlike u vremenu događaja ili u subjektivnom opisu točnog položaja vozila u trenutku izbjegavanja ne dovode u pitanje vjerodostojnost bitnog dijela iskaza. Naprotiv, vještak je upravo stručno razgraničio koje dijelove svjedokova subjektivnog doživljaja prihvaća, a koje tehnički korigira, primjerice u pogledu mogućeg lateralnog pomaka vozila na raspoloživom putu, o čemu će se obrazlagati u nastavku.

24. Iz iskaza predsjednika tuženika ŠK u bitnome proizlazi da je upoznat s događajem, da policijski službenici nisu zatekli divljač na mjestu događaja, da su predstavnici tuženika po obavijesti policije pretražili teren i nisu pronašli divljač ni tragove, da se događaj prema njegovu mišljenju zbio u blizini naselja i da postoji mogućnost da je naletjela neka druga životinja, a ne divljač , te da se u vrijeme događaja u lovištu tuženika nisu provodile lovne aktivnosti. Sud pozitivno vrijednosno ocjenjuje iskaz zastupnika tuženika, međutim s obzirom na rezultate provedenih dokaza saslušanja svjedoka CK, rezultata uviđaja, rezultata očevida obavljenog po policijskim službenicima te nalaza i mišljenja vještaka, a u nedostatku drugih dokaza kojima bi se osujetila uvjerljivost dokaza provedenih tijekom ovog postupka, sud nije imao osnova za prihvatiti stajalište tuženika kako je prometnu nesreću prouzročila moguće druga (domaća) životinja.

24.1. Stoga, prigovor tuženika i umješača da nalet na divljač nije dokazan zato što uginula ili ozlijeđena divljač nije pronađena nije osnovan. Životinja koja nije smrtno stradala može se udaljiti s mjesta događaja, što se u ovakvim štetnim događajima često događa i što je u konkretnom slučaju opisao svjedok CK. Policija je na vozilu zabilježila tragove životinjske dlake, a oštećenja na vozilu nalaze se na visini i položaju koji prometni vještak dovodi u vezu s naletom životinje veličine srneće divljači, dok je vještak isključio mogućnost da takva oštećenja nastanu od zeca.

25. Vještak Saša Monas izradio je pisani nalaz i mišljenje od 12. studenoga 2025. U nalazu je, između ostalog, naveo da se radi o prometnoj nesreći naleta srneće divljači na desni bok osobnog automobila Seat Leon 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], prema iskazu svjedoka i dokumentaciji spisa; da se mjesto prometne nesreće nalazi izvan naselja, na državnoj cesti D64 Pazin - Vozilići, nakon odvojka ceste za Marišće; da su vremenske prilike bile noćne, vedro, bez javne rasvjete; da je kolnik bio asfaltiran, suh i čist; da je cesta ravna, širine 7 m, s ograničenjem brzine od 50 km/h, i da je na dionici bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti“.

25.1. U dijelu nalaza koji se odnosi na nastanak prometne nesreće vještak je, uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na vozilu, zapisnik o očevidu, potvrdu Policijske postaje Labin, fotodokumentaciju, skicu mjesta događaja i iskaz svjedoka s uviđaja, zaključio da je svjedok JK kritične zgode upravljao vozilom kolnikom državne ceste D64 iz smjera Vozilića prema Pazinu i da je nakon odvojka za Marišće, na ravnom cestovnom potezu, došlo do naleta srneće divljači na desnu bočnu stranu vozila.

25.2. Vještak je proveo prometno-tehničku analizu i zaključio da bi se, prema pokazivanju svjedoka, brzina vozila u trenutku naleta mogla izvesti iz puta zaustavljanja nakon naleta od približno 35 m i laganog kočenja, te bi po toj osnovi mogla iznositi oko 45,4 km/h. Budući da je svjedok iskazao da se kretao brzinom između 50 i 60 km/h, vještak je za prostorno-vremensku analizu koristio brzinu od 55 km/h kao srednju vrijednost svjedokova iskaza. Pri toj brzini vozač od trenutka uočavanja srne na udaljenosti od oko 20 m do mjesta kontakta nije imao tehničku mogućnost zaustaviti vozilo prije mjesta naleta. Prema vještaku, zaustavljanje prije mjesta naleta bilo bi moguće samo da se vozilo kretalo brzinom manjom od 35,6 km/h i da je vozač odmah poduzeo snažno kočenje.

25.3. Vještak je nadalje utvrdio vrijednost vozila Seat Leon 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], na dan nastanka štete 29. travnja 2022., prema stanju neposredno prije štete, u iznosu od 6.940,38 eura s uključenim PDV-om, te je utvrdio da se radi o djelomičnoj šteti jer je cijena popravka manja od 70% vrijednosti vozila. Prema podacima iz spisa, tužitelj je [obrt], koji je izvršio popravak vozila, dana 20. lipnja 2022. isplatio iznos od 10.412,38 kn, odnosno 1.381,96 eura, uzimajući u obzir ugovorenu franšizu. Vještak je visinu imovinske štete utvrdio upravo u iznosu od 1.381,96 eura s uključenim PDV-om.

25.4. Na glavnoj raspravi održanoj 28. travnja 2026. sud je odredio usmeno saslušanje vještaka NK. Vještak je u cijelosti ustrajao kod pisanog nalaza i mišljenja. Na pitanja stranaka pojasnio je da tehnički ne može isključiti svaku mogućnost da se radilo o nekoj drugoj životinji, ali je s obzirom na visinu i položaj oštećenja na desnoj bočnoj strani vozila isključio da bi takva oštećenja mogla nastati naletom na zeca. Pojasnio je da je nalaz izrađen prema iskazu svjedoka u pogledu vrste životinje i prema policijskoj dokumentaciji, da nema osnove sumnjati u vjerodostojnost policijskog zapisnika u pogledu vremena i mjesta događaja, te da se na temelju samih oštećenja ne može precizno utvrditi stvarna brzina vozila, ali da ni pri brzini od 55 km/h nalet ne bi bilo moguće izbjeći zaustavljanjem na raspoloživih 20 m. Vještak je dodatno pojasnio pojam prilagođene brzine u prometno -tehničkom smislu. Naveo je da je prilagođena brzina vezana uz daljinu vidljivosti i mogućnost uočavanja neosvijetljene zapreke na kolniku, dok se u situaciji kada opasnost poprečno i naglo ulazi na kolnik ne može jednostavno primjenjivati isti kriterij. U takvim slučajevima prometno-tehnička analiza utvrđuje pri kojim bi se brzinama vozilo moglo zaustaviti prije mjesta naleta. Vještak je ustrajao da bi to u konkretnom slučaju bilo moguće tek pri brzini manjoj od 35,6 km/h, što je znatno ispod dopuštene brzine na predmetnoj dionici.

26. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka NK te njegovo usmeno očitovanje na ročištu 28. travnja 2026. Nalaz je izrađen na temelju dokumentacije spisa, policijskog očevida, fotodokumentacije, uviđaja na licu mjesta, iskaza svjedoka i pravila prometno-tehničke struke. Vještak je jasno razdvojio činjenice koje preuzima iz policijske dokumentacije i iskaza svjedoka od svojih stručnih zaključaka. Vještak je dao logičan i razumljiv zaključak o mehanizmu nastanka oštećenja, mogućnosti izbjegavanja naleta i visini štete, a njegovo usmeno očitovanje otklonilo je prigovore tuženika o brzini, prilagođenoj vožnji i vrsti životinje u mjeri relevantnoj za odlučivanje.

27. Sud, nadalje, nije prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz

karte lovišta, podataka iz Središnje lovne evidencije, detalja ugovora za lovište

XVIII/115 - Pićan i okolnosti da je o događaju obaviješten upravo predstavnik tuženika kao lovoovlaštenika, proizlazi da tuženik gospodari lovištem XVIII/115 - Pićan na širem području nastanka štetnog događaja. Sama činjenica da se štetni događaj dogodio na javnoj, odnosno državnoj cesti, ne znači da je time isključena odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju je prouzročila divljač koja se kreće iz lovišta ili područja pod njegovim gospodarenjem na cestu. Cesta kao javna površina nije lovna površina u užem smislu, ali to ne znači da se šteta od divljači koja izlazi na cestu ne može pripisati lovoovlašteniku koji gospodari divljači na tom području.

28. Sud ne prihvaća prigovor tuženika i umješača da bi eventualni Program zaštite divljači Općine Pićan, odnosno program za državne ceste, sam po sebi isključivao pasivnu legitimaciju tuženika. Tuženik i umješač nisu pravodobno dostavili Program zaštite divljači Općine Pićan niti drugu ispravu iz koje bi se moglo utvrditi da je točno mjesto štetnog događaja 28. travnja 2022. bilo obuhvaćeno takvim programom, da je za točno mjesto i vrijeme događaja drugi subjekt imao prava i obveze lovoovlaštenika, te da bi to isključivalo odgovornost tuženika. Umješač je, naime, takvu mogućnost imao kada je dostavljao u spis podnesak od 23. travnja 2025. u kojem se pozivao na prigovor promašene pasivne legitimacije. Na glavnoj raspravi 28. travnja 2026. tuženik i umješač sami su naveli da nisu pokušali pribaviti PZD na koji se pozivaju. U sporu male vrijednosti, nakon jasnih upozorenja suda o prekluziji, sud nije ovlašten umjesto stranke pribavljati dokaze za činjenice na kojima ona temelji svoj prigovor, osobito kada je riječ o ispravi na koju se stranka poziva tijekom cijelog postupka.

29. Dostavljeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije od 25. srpnja 2024. ne dokazuje osnovanost prigovora tuženika i umješača. To rješenje odnosi se na Program zaštite divljači za državne ceste u nadležnosti Hrvatskih cesta d.o.o. za razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. ožujka 2034. Predmetni štetni događaj dogodio se 28. travnja 2022., dakle gotovo dvije godine prije početka razdoblja na koje se dostavljeno rješenje odnosi. Osim toga, dostavljeno rješenje nije dokaz da je na dan štetnog događaja konkretna dionica bila u pravnom režimu koji bi isključio odgovornost tuženika. Ono u najboljem slučaju pokazuje da pravna osoba koja upravlja cestama može imati određene obveze u vezi s prometnicama i divljači, ali ni to ne isključuje objektivnu odgovornost lovoovlaštenika kada su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu od divljači.

30. Neosnovan je i prigovor tuženika da se odgovornost lovoovlaštenika može temeljiti isključivo na članku 80. stavku 6. Zakona o lovstvu i samo ako je šteta nastala zbog provođenja lova. Članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu uređuje posebne situacije odgovornosti vozača koji je vozio protivno prometnim propisima i odgovornosti lovoovlaštenika kada je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ta odredba ne isključuje primjenu općih pravila obveznog prava u svim drugim situacijama. Naprotiv, članak 76. stavak 2. Zakona o lovstvu izričito propisuje da se, ako tim zakonom nije drukčije uređeno, na uzrok i odgovornost za štetu primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Stoga činjenica da se u trenutku štetnog događaja nije provodio lov ne oslobađa tuženika odgovornosti, nego znači da se odgovornost prosuđuje prema općim pravilima ZOO-a o šteti od opasne stvari, u vezi s posebnim pravilima Zakona o lovstvu o gospodarenju divljači.

31. U teoriji obveznog prava opasnom stvari smatra se stvar koja po svojoj prirodi, položaju, načinu uporabe ili konkretnim okolnostima stvara povećanu opasnost za okolinu, odnosno opasnost koja premašuje uobičajeni rizik i koju nije moguće u cijelosti otkloniti ni redovitom pažnjom. Kod divljači na javnoj cesti odlučna nije apstraktna tvrdnja je li srna u prirodi opasna životinja, nego konkretna okolnost da se divlja životinja kreće nepredvidivo, da može naglo ući na kolnik, da vozači u noćnim uvjetima za reakciju imaju iznimno kratko vrijeme, te da takva pojava stvara povećanu opasnost za odvijanje prometa. Zato divljač koja se nalazi na cesti ili neposredno ulazi na cestu, u odnosu na promet i vozila koja se njome kreću, predstavlja opasnu stvar u smislu članaka 1063. i 1064. ZOO-a.

32. Takvo pravno shvaćanje je i prevladavajuće shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U odlukama Rev-352/2022-2, Rev-2976/2017-2, Rev-1057/14, Rev-2902/16 i drugim odlukama zauzeto je stajalište da je odgovornost lovačkih društava ili udruga za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Vrhovni sud je također zauzeo stav da eventualni propust osobe koja upravlja javnom cestom može osloboditi lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti samo ako lovoovlaštenik dokaže da je taj propust bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i da su ispunjene pretpostavke oslobođenja od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a. Takav dokaz u ovom postupku nije izveden.

33. I praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđuje da činjenica što se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. U odluci Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023. izraženo je shvaćanje da članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ne isključuje objektivnu odgovornost lovoovlaštenika po općim pravilima obveznog prava kada je šteta nastala naletom vozila na divljač u okolnostima u kojima se lov nije provodio.

34. Nije osnovan ni prigovor tuženika o „srazu dviju opasnih stvari“ i primjeni pravila o krivnji. U predmetnom sporu tužitelj ne zahtijeva naknadu štete od imatelja drugog motornog vozila niti je riječ o međusobnoj šteti dvaju imatelja motornih vozila. Riječ je o šteti na vozilu koju je prouzročila divljač kojom u pravnom smislu gospodari lovoovlaštenik, odnosno osoba kojoj je zakonom i ugovorom povjereno gospodarenje divljači i lovištem. Stoga se odgovornost tuženika prosuđuje prema pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari, uz mogućnost oslobođenja samo ako dokaže pretpostavke iz članka 1067. ZOO-a. Tuženik to nije dokazao.

35. Tuženik se nije oslobodio odgovornosti ni pozivanjem na mjere koje navodno provodi radi sprječavanja šteta od divljači. Kod objektivne odgovornosti nije odlučno je li tuženik kriv, nego je li šteta potekla od opasne stvari i postoje li razlozi za oslobođenje od odgovornosti. Općeniti navodi da tuženik nema hranilišta ni pojilišta uz cestu i da brojno stanje divljači odgovara lovnogospodarskoj osnovi ne dokazuju da je šteta nastala isključivo zbog više sile, radnje oštećenika ili radnje treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti niti čije posljedice nije mogao spriječiti ili otkloniti. Naprotiv, postojanje prometnog znaka „Divljač na cesti“ potvrđuje da je opasnost od izlaska divljači na predmetnu dionicu bila poznata i predvidiva.

36. Nije osnovan ni prigovor isključive ili podijeljene odgovornosti vozača. Policijska dokumentacija ne utvrđuje prekršajnu odgovornost vozača, alkotestiranjem nije utvrđena prisutnost alkohola, kako to proizlazi iz zapisnika na stranici 225 spisa, a prometni vještak je obrazložio da vozač, čak i pri brzini od oko 55 km/h kao srednjoj vrijednosti njegova iskaza, nije imao tehničku mogućnost zaustaviti vozilo prije mjesta naleta na raspoloživom putu od 20 m. Čak i kada bi se pretpostavilo da se vozilo kretalo neznatno iznad ograničenja od 50 km/h, tuženik nije dokazao uzročnu vezu između takvog eventualnog prekoračenja i nastanka štete, jer je vještak utvrdio da bi se nalet mogao izbjeći samo pri brzini manjoj od 35,6 km/h, dakle znatno ispod propisanog ograničenja. Od vozača se ne može zahtijevati da na svakoj dionici označenoj znakom opasnosti vozi brzinom koja je znatno niža od propisanog ograničenja i koja bi omogućila zaustavljanje pred svakom iznenadnom poprečnom pojavom divljači na udaljenosti od svega 20 m.

37. Činjenica da je na prometnici postavljen znak „Divljač na cesti“ također ne znači da je svaka šteta od naleta divljači posljedica krivnje vozača. Taj znak upozorava vozača na prirodu opasnosti i nalaže povećan oprez, ali ne stvara neoborivu presumpciju da je vozač kriv za svaku štetu koja nastane na označenoj dionici. U konkretnom slučaju vozač je vozio noću, koristio duga svjetla, bio trijezan, nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost, a životinja je s desne strane ušla u zonu kretanja vozila u vrlo kratkom vremenu. Zato sud ne nalazi osnovu za primjenu članka 1067. stavka 3. ZOO-a niti za umanjenje naknade zbog doprinosa oštećenika.

38. Sud nije proveo dokaz geodetskim vještačenjem. Takav dokaz nije bio potreban jer se mjesto štetnog događaja utvrđivalo iz policijske dokumentacije, skice, uviđaja, iskaza svjedoka i nalaza prometnog vještaka. Pitanje pravnog režima određene površine, odnosno pitanje je li tuženik kao lovoovlaštenik pasivno legitimiran, nije pitanje koje bi geodetski vještak mogao samostalno riješiti bez odgovarajućih pravnih isprava. Tuženik i umješač nisu pravodobno dostavili PZD ili drugu ispravu iz koje bi proizlazilo da je konkretna točka naleta izuzeta iz odgovornosti tuženika, pa bi geodetsko vještačenje bilo nepotrebno i usmjereno na dokazivanje činjenica za koje su tuženik i umješač snosili teret pravodobnog dokazivanja.

39. Sud nije proveo dokaz biološkim vještačenjem tragova dlake. Takav dokaz nije pravodobno i konkretno obrazložen kao nužan, a niti je bio potreban za odluku jer je vrsta i mehanizam naleta dokazan cjelinom izvedenih dokaza. Osim toga, spis ne sadrži sačuvani uzorak koji bi bio podoban za takvo vještačenje, a prometni vještak je na temelju položaja i visine oštećenja isključio mogućnost da su oštećenja nastala od zeca. Pravni standard u parničnom postupku nije apsolutna znanstvena izvjesnost, nego uvjerenje suda stečeno slobodnom ocjenom svih izvedenih dokaza.

40. Sud nije proveo dokaz saslušanjem policijskih službenika koji su obavili očevid. Sud je pribavio i pročitao policijski spis, uključujući potvrdu, zapisnik o očevidu, skicu i fotodokumentaciju. Tuženik i umješač nisu konkretizirali koja bi se odlučna činjenica, koja nije razvidna iz policijske dokumentacije, trebala utvrditi njihovim saslušanjem. Budući da je policijska dokumentacija dostatna za utvrđenje činjenica koje su policijski službenici zabilježili, a prometno-tehnička pitanja su razjašnjena vještačenjem, saslušanje policijskih službenika bilo bi nepotrebno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

41. Sud nije službenim putem pribavljao Program zaštite divljači Općine Pićan niti dodatne podatke iz Središnje lovne evidencije ili od Hrvatskih cesta d.o.o. Na taj se dokaz pozivaju tuženik i umješač radi prigovora promašene pasivne legitimacije, pa je na njima bio teret pravodobnog pribavljanja i dostave takve isprave. Posebno je odlučno da su na glavnoj raspravi sami naveli da nisu ni pokušali pribaviti PZD. Sud ne može nakon zaključenja prethodnog postupka, u sporu male vrijednosti i protivno pravilima prekluzije, umjesto stranke pribavljati dokaze kojima bi se tek pokušalo utemeljiti njezin prigovor. Osim toga, čak ni eventualno postojanje PZD-a ne bi samo po sebi dokazivalo da je tuženik oslobođen objektivne odgovornosti bez utvrđenja konkretnog obuhvata, sadržaja prenesenih prava i obveza i uzročne veze sa štetnim događajem.

42. Sud nije dodatno saslušavao predsjednika tuženika ŠK jer je njegov pisani iskaz pročitan i cijenjen. Tužitelj nije osporio taj iskaz u dijelu u kojem se potvrđuje da je tuženik bio obaviješten o događaju i da se u to vrijeme nisu provodile lovne aktivnosti, već samo u dijelu pravnog i činjeničnog zaključka o tome da se događaj nije zbio na području odgovornosti tuženika. O toj okolnosti sud odlučuje na temelju isprava, karte lovišta, SLE podataka, policijske dokumentacije, uviđaja i pravnih pravila, a ne na temelju iskaza stranke.

43. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da se štetni događaj dogodio naletom srneće divljači na desnu bočnu stranu vozila Seat Leon reg. oznake [registarska oznaka], da je vozilo u vrijeme događaja bilo kasko osigurano kod tužitelja, da je tužitelj na temelju police isplatio 1.381,96 eura, da je tuženik lovoovlaštenik koji gospodari relevantnim lovištem XVIII/115 - Pićan, da tuženik nije dokazao da bi konkretno mjesto štetnog događaja bilo izuzeto iz njegove odgovornosti na temelju pravodobno dostavljenog i primjenjivog programa zaštite divljači, da nije dokazao nijedan razlog oslobođenja od objektivne odgovornosti, niti doprinos vozača nastanku štete.

44. Kako je šteta nastala u vezi s opasnom stvari - divljači koja se nepredvidivo kretala na javnoj cesti - primjenjuje se članak 1063. ZOO-a, prema kojem se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Prema članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj. U konkretnom pravnom režimu odgovara lovoovlaštenik kojem je povjereno gospodarenje lovištem i divljači, a tuženik nije dokazao razloge oslobođenja iz članka 1067. ZOO-a. Stoga je zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

45. Visina štete dokazana je računom popravka, dokazom o isplati i nalazom vještaka. Vještak je utvrdio da je vrijednost vozila neposredno prije štete iznosila 6.940,38 eura, da je riječ o djelomičnoj šteti i da visina imovinske štete iznosi 1.381,96 eura. Taj iznos ujedno odgovara iznosu koji je tužitelj isplatio na temelju kasko police. Tuženik i umješač nisu konkretizirano osporili pojedine stavke popravka niti su ponudili dokaz koji bi doveo u pitanje vještakov obračun visine štete. Njihovo općenito osporavanje visine stoga nije osnovano.

46. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate. Budući da je tužitelj isplatio naknadu 20. lipnja 2022., a kamate zahtijeva od 21. lipnja 2022., kao prvog dana nakon isplate, zahtjev za kamate je osnovan sukladno članku 29. ZOO-a i članku 963. ZOO-a, jer je isplatom naknade na tužitelja prešlo pravo oštećenika zahtijevati naknadu štete od odgovorne osobe, uključujući pripadajuće zatezne kamate od dana kada je tuženik bio dužan naknaditi isplaćeni iznos.

47. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

48. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članaka 154. stavka 1. i 155. stavka 1. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan naknaditi potrebne troškove postupka. Sud je visinu odvjetničke nagrade odmjerio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), a pritom je ocijenio koje su radnje bile potrebne za vođenje parnice, vodeći računa da se radi o sporu male vrijednosti i o pravilima postupka koja ograničavaju opseg potrebnih radnji.

49. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 18. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura kojim tužitelj obavještava sud kako nije u mogućnosti dostaviti pisanu izjavu svjedoka, trošak obrazloženog podneska od 31. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 24. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na uviđaju od 24. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka od 19. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 28. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura odnosno ukupno 1.250,00 eura odvjetničke nagrade. Na taj iznos priznat je PDV od 25%, odnosno 312,50 eura.

50. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi. Tužitelj je za pristojbu za tužbu platio 66,36 eura. Pristojba za tužbu iznosi 53,09 eura, odnosno polovica iznosi 26,55 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) u svezi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023), pa osnovano potražuje troškove pristojbe za tužbu u vrijednosti polovice određenog iznosa, dakle u vrijednosti od 26,55 eura. Pristojba za presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku, iznosi 53,09 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 26,25 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (26,25 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

51. Sud je tužitelju priznao i trošak prometnog vještačenja te trošak uviđaja u iznosu od ukupno 611,40 eura, budući da iz spisa proizlazi da je po nalogu suda upravo navedeni iznos utrošen na nagradu i naknadu troškova vještaka te na troškove uviđaja. Sud je također tužitelju priznao troškove u iznosu od 26,00 eura.

52. Sud nije priznao troškove podnesaka od 14. studenoga 2024., 3. veljače 2025., 30. travnja 2025., 8. listopada 2025., 2. listopada 2025., 7. listopada 2025. i 2. veljače 2026. jer se radi o podnescima kojima se dostavljaju dokazi o uplati pristojbi ili predujmova, požuruje zakazivanje ročišta ili se poduzimaju radnje koje nisu bile nužne za odlučivanje o osnovi i visini zahtjeva. Sud, primjenom odredbe članka 155. ZPP-a nije prihvatio kao osnovane i potrebite troškove sastava obrazloženog podneska od 2. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura budući da taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice. Sud također nije priznao trošak podneska od 23. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura kao posebnu radnju jer iz spisa ne proizlazi da bi se radilo o samostalnoj nužnoj obrazloženoj procesnoj radnji različitoj od već priznatih podnesaka i ročišta, a pritom je sud posebno cijenio okolnost da je pripremno ročište održano 24. travnja 2025., dakle dan nakon dostavljanja podneska kada je tužitelj imao mogućnost istaknuti navode koje je isticao u podnesku. Sud nije priznao ni trošak ročišta za objavu presude, jer punomoćnik tužitelja tom ročištu nije pristupio, pa taj trošak ni je nastao.

53. Slijedom svega navedenog tužitelju je prihvaćen kao osnovan i opravdan trošak u ukupnom iznosu od 2.252,99 eura. Kako je tužitelj potraživao trošak u ukupnom iznosu od 3.395,12 eura, a priznato mu je 2.252,99 eura, njegov zahtjev za naknadom troška u preostalom iznosu od 1.142,13 eura valjalo je odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

U Pazinu, 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, odnosno od dana objave presude kada se dostava smatra obavljenom sukladno članku 335. ZPP -a. U postupku u sporu male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- umješaču po punomoćniku