Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1885/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐFP, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-1679/2023 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni ĐFP je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka članka 199. stavka 9. ZSPC-a.
2. Protiv te presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava šibensko-kninska, Postaja prometne policije Šibenik, je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi da je u postupku sporno je li okrivljenik upravljao vozilom u prometu na cesti pod utjecajem droga, u odnosu na što tužitelj ističe da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan stav kad je zaključio da okrivljenik nije bio pod utjecajem droge jer mu je vještačenjem utvrđena prisutnost droga što ne znači automatski i da je pod utjecajem te temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenika oslobodio od optužbe. Tužitelj navodi da je tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno i nepotpuno te je s obzirom na to pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je donesena oslobađajuća odluka. Predlaže da se zbog svega u žalbi navedenog, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18; dalje: PZ) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Takvih povreda ovaj Sud nije našao.
5. Međutim, prilikom ispitivanja pobijane presude povodom navoda žalbe ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u postupku, kako to pravilno ističe žalitelj.
6. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenika oslobodio od optužbe za prekršaj iz članka 199. stavka 9. ZSPC-a, a takvu odluku je temeljio na provedenim dokazima, prvenstveno nalazu i mišljenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, te zapisniku o vještačenju. Iz navedenih dokaza proizlazi da je u uzorku urina okrivljenika utvrđena prisutnost droge kokain i njegovih metabolita benzoilekgonina, anhidrometilekgonina i metilekgonina kao i levamisona.
6.1. Iz navedenog je prvostupanjski sud utvrdio da je u organizmu, točnije u urinu okrivljenika u vrijeme upravljanja vozilom u prometu na cesti, u inkriminirano vrijeme, postojala prisutnost droge kokain i njegovih metabolita te levamisona, no prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da utvrđena prisutnost droga u organizmu ne znači da je osoba pod utjecajem te droge dok upravlja vozilom u prometu na cesti, zbog čega je zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
7. U pravu je tužitelj kad u žalbi upire da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u postupku iz razloga što sve odlučne činjenice nisu nedvojbeno utvrđene, zbog čega je odluka suda o oslobođenju okrivljenika od optužbe preuranjena.
7.1. Naime, iako je točno da je iz provedenog toksikološkog vještačenja utvrđena prisutnost droge kokain, njegovih metabolita i levamisona u urinu okrivljenika, zaključak prvostupanjskog suda da to ne znači automatski i da je isti bio pod utjecajem tih droga u inkriminirano vrijeme, nije osnovan. S obzirom da prvostupanjski sud nema dovoljno stručnog znanja niti vještina da nedvojbeno utvrdi takvu činjenicu, odnosno znači li ili ne znači utvrđena prisutnost droge sukladno provedenom vještačenju da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio pod utjecajem navedenih droga, valjalo je utvrđenje takve odlučne činjenice povjeriti stručnim osobama, odnosno u postupku provesti dodatno vještačenje na navedenu okolnost, što sud nije učinio.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku, vodeći se razlozima ovog rješenja, ponovno provesti dokazni postupak i izvesti nove dokaze koji su potrebni za nedvojbeno utvrđivanje svih odlučnih činjenica važnih za donošenje odluke o predmetnom prekršaju (dodatno vještačenje na okolnost znači li da je utvrđena prisutnost droge u urinu okrivljenika da je isti u inkriminirano vrijeme bio pod utjecajem tih droga) te će potom donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
9. Cijeneći sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r
Renata Popović, v r
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.