Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Povrv-110/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Evocash Europe Sociedad Limitada, Španjolska, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, OIB: 06551234371, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistrović odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nikolini Mršić odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 9. travnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Jasmine Brkić Kristanić odvjetnice u Karlovcu, tužene IO i zamjenice punomoćnice tužene IOC odvjetnice u [adresa], a objavljene dana 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. br. Ovrv-3536/2025, od dana od 28. travnja 2025. godine koje je donio javni bilježnik Tea Ivić Jenkač, Ozalj, Zrinskih i Frankopana 15, a koji glasi: Nalaže se ovršeniku IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Evocash Europe Sociedad Limitada, OIB: 06551234371, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, 12001 Castellon, Španjolska, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, EC-2024-16055, namiri tražbinu u iznosu od 65,00 eura (šest deset pet eura) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 21.04.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 2024-16055, u roku petnaest dana.

II.

Ukida se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. br. Ovrv-3536/2025, od dana od 28. travnja 2025. godine koje je donio javni bilježnik Tea Ivić Jenkač, Ozalj, Zrinskih i Frankopana 15, a koji glasi: Nalaže se ovršeniku IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Evocash Europe Sociedad Limitada, OIB: 06551234371, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, 12001 Castellon, Španjolska, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, EC-2024-16055, namiri tražbinu u iznosu od 2.315,00 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 04.04.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 2024-16055, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 2024-16055, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi., te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III.

Nalaže se tuženoj IO da tužitelju Evocash Europe Sociedad Limitada naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 36,59 eura (trideset šest eura i pedeset devet centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude (7. svibnja 2026.) do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Po pravodobnom prigovoru tužene IO rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-110/2025-2 od 13. svibnja 2025. posl. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Tee Ivić Jenkač iz [adresa], posl. br. Ovrv-3536/2025 od 28. travnja 2024. u cijelosti, te su ukinute provedene ovršne radnje i određeno je da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužena u prigovoru tvrdi, da je od tužitelja podigla zajam u iznosu od 1.385,00 eura, te je taj iznos isplaćen tužiteljici dana 21. listopada 2024. na njen račun. Zatim tvrdi, da je tužena uplatila dana 20. 11. 2024. iznos od 330,00 eura, 20. 12.2024. iznos od 330,00 eura, dana 19.01.2025. iznos od 330,00 eura, te dana 18. 02. 2025. iznos od 330,00 eura, odnosno ukupno je uplatila iznos od 1.320,00 eura. Tužena ističe, da je nejasno kako je tužitelj došao do duga od 2.380,00 eura, pristojba u iznosu od 460,00 eura i pristojba u iznosu od 520,00 eura, te opreza radi ističe prigovor zastare.

3. Tužitelj u podnesku od dana 23. svibnja 2025. se očituje na navode iz prigovora te tvrdi, da su navodi sadržani u prigovoru u potpunosti neosnovani i usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka. Tužitelj i tuženik su dana 21. listopada 2024. godine sklopili Ugovor o zajmu EC2024-16055 (dalje: Ugovor o zajmu), kojim se tužitelj (zajmodavac) obvezuje tuženiku (zajmoprimcu) isplatiti iznos zajma od 1.400,00 EUR, umanjen za troškove obrade u iznosu od 15,00 EUR koji iznos se tuženik obvezuje vratiti u roku od 180 dana od dana zaključenja ugovora s uvećanjem koje se odnosi na fiksnu pristojbu od 980,00 EUR, što ukupno čini iznos od 2.380,00 EUR. Tužitelj je tuženiku 21. listopada 2024. godine isplatio iznos od 1.400,00 EUR te na taj način ispunio svoju ugovornu obvezu. Tuženik je zaprimanjem predmetnog Ugovora o zajmu potvrdio iznos koji je dužan vratiti tužitelju, te je također potvrdio da Otplatni plan određuje točne iznose i status dugovanja, a koji je bio priložen prethodno navedenom Ugovoru o zajmu kao prilog. Tuženik je prije sklapanja Ugovora o zajmu bio upoznat s uvjetima i načinom na koji će morati izvršiti svoju obvezu prema tužitelju, te je također bio upoznat s posljedicama neizvršenja iste, a u prilog navedenom tužitelj dostavlja e-mail prepiske iz kojih je vidljivo da je tuženiku dostavljeno sve u skladu s važećim zakonskim odredbama. Tuženik predmetnim prigovorom zapravo ne osporava postojanje svoje obveze prema tužitelju, tj, ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika. Napose isti i sam navodi kako je izvršio nekoliko uplata čime i sam priznaje postojanje dugovanja. No, tuženik ističe prigovor na visinu tužbenog zahtjeva te paušalno navodi kako ne razumije značenje fiksne pristojbe. Sukladno Općim uvjetima poslovanja tužitelja, člankom 1. je propisano da se gore navedeni Ugovor o zajmu sklapa posredstvom usluga daljinske komunikacije, a koje uključuju elektroničku i mobilnu komunikacijsku mrežu i infrastrukturu (mobitel, SMS, e-mail, web stranice Zajmodavca i sl.), a sve u skladu s važećim zakonskim odredbama. Tuženik je zaprimanjem predmetnog Ugovora o zajmu potvrdio iznos koji je dužan vratiti tužitelju, te je također potvrdio da Otplatni plan određuje točne iznose i status dugovanja, a koji je bio priložen prethodno navedenom Ugovoru o zajmu kao prilog. Dakle, tuženik je prije sklapanja Ugovora o zajmu bio upoznat s uvjetima i načinom na koji će morati izvršiti svoju obvezu prema tužitelju, te je također bio upoznat s posljedicama neizvršenja iste, a u prilog navedenom tužitelj dostavlja e-mail prepiske iz kojih je vidljivo da je tuženiku dostavljeno sve u skladu s važećim zakonskim odredbama. Uzgredno rečeno, tuženik je i prije sklapao s tužiteljem Ugovor o zajmu te isti uredno podmirio što potvrđuje da je tuženik bio upoznat s načinom i uvjetima poslovanja tužitelja još od prije. Naime, tuženik je, kako to navodi i u prigovoru izvršio uplate i to:

- 27.11.2024. godine iznos u visini od 330,00 EUR; - 30.12.2024. godine iznos u visini od 330,00 EUR; - 29.01.2025. godine iznos u visini od 330,00 EUR; - 03.03.2025. godine iznos u visini od 330,00 EUR; Tužitelj naglašava kako se taksativno navedene uplate odnose na uplate prolongata. Tužitelj i tuženik su dana 27.11.2024. godine sklopili Aneks ugovora o zajmu broj 1 sklopljenog 21.10.2024 pod imenom “Ugovor o zajmu - EC-2024-16055 u kojem tužitelj odobrava odgodu roka otplate na 30 dana, pod uvjetom da tuženik prethodno uplati naknadu za odgodu roka otplate u iznosu od 330,00 EUR. Dana 30.12.2024. godine, tužitelj i tuženik su sklopili Aneks ugovora o zajmu broj 2 sklopljenog 21.10.2024 pod imenom “Ugovor o zajmu - EC-2024-16055 u kojem na isti način tužitelj odobrava odgodu roka otplate na 30 dana, pod istim uvjetom da tuženik uplati iznos od 330,00 EUR na ime naknade za odgodu roka otplate.. Dana 29.01.2025. godine, tužitelj i tuženik su sklopili Aneks ugovora o zajmu broj 3 Sklopljenog 21.10.2024 pod imenom “Ugovor o zajmu - EC-2024-16055”u kojem na isti način tužitelj odobrava odgodu roka otplate na 30 dana, pod istim uvjetom da tuženik uplati iznos od 330,00 EUR na ime naknade za odgodu roka otplate. Dana 03.03.2025. godine, tužitelj i tuženik su sklopili Aneks ugovora o zajmu broj 4 Sklopljenog 21.10.2024 pod imenom “Ugovor o zajmu - EC-2024-16055” u kojem na isti način tužitelj odobrava odgodu roka otplate na 30 dana, pod istim uvjetom da tuženik uplati iznos od 330,00 EUR na ime naknade za odgodu roka otplate. Dakle, nesporno je da je tuženik uplaćivao iznose od 330,00 EUR na ime naknade za odgodu roka otplate, a ne na ime duga iz Ugovora o zajmu, koji još uvijek nije podmiren. Nadalje, tužitelj je tuženiku na e-mail uredno dostavio obavijesti da je zajam po zahtjevu tuženika prolongiran, te u dostavljanom Otplatnom planu razvidno stoji iznos naknade za odgodu roka otplate tj. prolongat i odvojeni iznos za rate duga koju je tuženik trebao platiti tužitelju na ime predmetnog Ugovora o zajmu a tuženiku su također dostavljeni ranije navedeni Aneksi ugovora o zajmu sklopljenog u kojem je isto objašnjeno. Iz dostavljene e-mail korespondencije jasno proizlazi kako je tuženik od tužitelja zahtijevao prolongiranje zajma, a da ga je tužitelj uredno obavijestio da uplatom prolongata ne umanjuje dug prema tužitelju odnosno glavnicu. Također iz čl. 10. Općih uvjeta poslovanja jasno proizlazi kako se uplatom prolongata ne umanjuje dug prema tužitelju odnosno glavnicu. Opći uvjeti stavljeni su na potpuno raspolaganje tuženiku na web stranici te su mu isti predani zajedno sa Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima neposredno nakon primitka Zahtjeva za zajam elektroničkom poštom na adresu koja se nalazi na Zahtjevu za zajam. Nadalje, iz čl. 1. Općih uvjeta poslovanja jasno proizlazi kako je pojam zajma obuhvaća novčani iznos kojeg zatraži Tražitelj zajma, ovdje tuženik u visini iznosa koje ponudi Zajmoprimac, te obuhvaća glavnicu, troškove obrade i fiksnu pristojbu za korištenje istog novčanog iznosa kako su naznačeni u Ugovoru o zajmu. Također, tužitelj napominje da je iz Standardnih informacija također razvidno da je tuženiku ostavljena mogućnost otkazivanja Ugovora o zajmu prema EU Direktivi 87/102/CEE u roku od 14 dana, a koju isti nije iskoristio. Tužitelj naglašava da ovaj prigovor ne sadržava razloge pobijanja tražbine koja je predmet ovrhe, a niti je tuženik dokazao da je podmirio isti.

XI. Slijedom navedenoga, razvidno je da su navodi tuženika kako nije bio upoznat s navedenim iznosom dugovanja paušalno istaknuti, s ciljem izbjegavanja plaćanja obveze te s ciljem odugovlačenja postupka. Također, evidentno je i kako tuženik shvaća pojmovnu razliku između umanjenja duga i prolongata te kako je isti bio upoznat sa značenjem instituta „fiksne pristojbe“.

4. Tužena ističe da, nakon dostave cjelokupne dokumentacije od strane tužitelja, i dalje izričito osporava da ima dugovanje prema tužitelju te osporava i osnov i visinu potraživanja. Zatim, tužena ističe da je vratila iznos od 1.320,00 eura što ni sam tužitelj ne osporava. Činjenica da tužitelj uplate tužene naziva prolongatom ili pristojbom ukazuje da se zapravo sadržajno i okolnosno radi o kamatama. Budući je ovo bio potrošački ugovor, ugovor o zajmu -iznos kamata kako ga potražuje tužitelj predstavlja nepoštenu odredbu na koju tužena kao potrošač nije mogla utjecati. Ugovor o zajmu sklopljen na daljinu predstavlja potrošački ugovor u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/2014,110/2015,14/2019). Naime, sustav zaštite potrošača u smislu Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05.travnja 1993. O nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima temelji se na shvaćanju da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja što se tiče pregovaračke snage I. razine informacija pa s obzirom na takav slabiji položaj potrošača, čl.6.st.1. iste Direktive predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava I obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovno uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu je nacionalni sudac dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošten karakter ugovorne odredbe koja ulazi u u područje primjene Direktive 93/13/EEZ I time ispraviti neravnotežu između potrošača I prodavača ili pružatelja, čim raspolaže potrebitim činjeničnim I pravnim elementima (presuda Suda EU u predmetu C-280/13) Tužena je tijekom ovog postupka dokazala da je vratila posuđen iznos zajma. Obzirom na navedeno predlaže da se ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da se naloži tužitelju da naknadi tuženoj trošak ovršnog postupka i trošak parničnog postupka te sudske pristojbe.

5. Tužitelj je podneskom od 01. 12. 2025. specificirao tužbeni zahtjev (list br. 319-320).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužene IO kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem izvatka iz poslovnih knjiga od 03. travnja 2025. (list br. 8), email poruka i ispis plaćanja sa tekućeg računa sa lista br. 54-55, preslik Ugovora o zajmu EC-2024-16055 od 21.10. 2024. sa lista br. 70-72, europski platni nalog od 21. 10.2024. sa lista br. 73, fotografija i preslik osobne iskaznice sa lista br. [broj osobne iskaznice]-76, preslik kartice tekućeg računa sa lista br. 77, potvrda o plaći sa lista br. 78, preslik mail poruka sa lista br. 79 -81, preslik otplatnog plana sa lista br. 82, 158, preslik mail poruka sa lista br.85-146, Opći uvjeti poslovanja sa lista br. 147-154, standardne europske informacije o potrošačkim kreditima sa lista br. 155-157, Anexs ugovora o zajmu broj 1 sa lista br. 159-160, Anexs ugovora o zajmu broj 2 sa lista br. 163-164, Anexs ugovora o zajmu broj 3 sa lista br. 167-170, Anexs ugovora o zajmu broj 4 sa lista br. 171-172.

8. Prema odredbi članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22- dalje: ZOO) glasi: " Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće."

Odredba članka 500. ZOO-a propisuje:

(1) Zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

(2) U trgovačkim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene.

Zatim, odredba članka 324 ZOO-a propisuje: "Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen."

9. Nadalje, člankom 327. stavak 1. ZOO-a propisuje obvezu suda da pazi po službenoj dužnosti na ništetnost ugovora ili ništetnost odredbi ugovora.

10. Dakle, iz gore provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi, da je tužena od tužitelja na ime sklopljenog ugovora o zajmu primila dana 21. listopada 2024. godine iznos od 1.385,00 eura na njen račun, da je tužena uplatila dana 20. 11. 2024. iznos od 330,00 eura, 20. 12.2024. iznos od 330,00 eura, dana 19.01.2025. iznos od 330,00 eura, te dana 18. 02. 2025. iznos od 330,00 eura, odnosno ukupno je uplatila iznos od 1.320,00 eura., da je ugovoreno da cijeli iznos mora biti vraćen u roku od 180 dana u 6 obroka od dana kada se zajam isplati s time da zadnji dan uplate je 19. travnja 2025. godine, da je prva rata dospjela dana 20. studenog 2024. godine, druga rada 20. 12. 2024., treća rata 19. 01. 2025., četvrta rada dana 18.02.2025., peta rata 20. 03.2025., šesta rata 19. 04. 2025.. Prijedlog za ovrhu je podnesen dana 04. travnja 2025. godine, što znači da u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao ugovoreni rok od 180 dana za vraćanje zajma.

11. Tužena IO je uvjerljivo, logično i životno iskazivala, te je potvrdila da je u govor o zajmu od 21. listopada 2024. sklopila na način da je bila na porodiljnom, sin joj rođen s poteškoćama 2020. i imala je primanja 550 eura i od toga je imala kredit od 330 eura radi uređenja kuće. Nakon rođenja sina bilo je jako teško zbog njegovih poteškoća i morao je ići privatno na preglede. Sve njegove preglede koje je išao privatno morali su plaćati i bilo je jako teško to sve financijski izdržati. Zajam je našla na internetu, trebao joj je neki brzi mali kredit i sve je putem maila dogovorila s tužiteljem. Nakon toga nije čitala sve te stavke. Dobila je od tužitelja 1400 eura i plaćala je djetetu vježbe i to privatno u Zagrebu. Nakon par mjesecu kako je plaćala pola rate poslala im je mail da vidi koliko još ima za otplatiti. Od 1400 eura platila je 1300 i nešto eura i oni su joj poslali natrag odgovor putem maila da im duguje još iznos od 2600 i nešto eura. Nazvala je jednu direktoricu banke i rekla joj što je napravila i tada joj je ona rekla da je to legalno kamatarenje i s obzirom da je od njih digla kredit i da ne može više podići nikakav kredit nekoliko godina. Prilikom podizanja kredita dostavila je tužitelju sve isprave koje su ju tražili i to sve putem maila. Ugovor o zajmu nije čitala i bilo joj je bitno da dobije samo te novce. Nisu raspravljali što predstavljaju troškovi obrade kredita, fiksna pristojba u iznosu od 950 eura. S obzirom da je dobila savjet u banci da više ništa ne plaća i tako je napravila. Cijeli kredit i obrada kredita je bilo putem maila. Navodi primjer da ona njima uplati 300 eura a oni drugi mjesec i dalje ju vode kao da nije uplatila niti centa. Kada nije mogla plaćati rate na vrijeme poslala je mail zajmodavcu i onda su sklapali anekse ugovora i odgodu otplatnog plana. Sve isprave kao ugovor o zajmu, odgodu otplatnog plana je sastavio tužitelj kao i anekse ugovora o zajmu a ona je samo svojim potpisom prihvaćala. Na pitanje pun. tužitelja je li prilikom sklapanja ugovora zaprimila otplatni plan, standardne informacije i opće uvjete poslovanja odgovaram da je. Je li imala nekih nejasnoća oko razlike između rate zajma i naknade za odgodu odgovara da nije imala nejasnoća točno nije niti pročitala. S obzirom da je 4 puta uplatila iznose za prolongat odnosno odgodu zašto nije to izvršili kao uplate redovnog zajma odgovara da je mislila da je to rata zajma a nije mislila da je to novac koji je potreban za odgodu naplate kredita. Je li zahtjev za odgodu podnijela zato što u tom trenutku nije bila u mogućnosti vratiti cijelu ratu odgovara da da i zato je plaćala pola rate jer nije bila u mogućnosti platiti cijelu ratu kredita. Prilikom svake od 4 uplate odgode je li putem maila primila obavijest u kojoj se izričito navodi da se radi o naknadi za odgodu a ne o otplati glavnice odgovara da je dobila mail ali nije uopće razumjela što to znači. Ako je smatrala da su te uplate trebale smanjiti moj dug zašto je nastavila uplaćivati prolongate 4 puta za redom bez prigovora nakon prve uplate odgovara iz razloga što je smatrala i ponavlja da otplaćuje kredit a ne da plaća odgodu kredita i to je prvi put saznala kada je otišla kod prijateljice koja radi u banci i onda joj je ona objasnila i to u trenutku kada je saznala da nakon uplate više od 1300 eura da mora platiti još 2600 eura. Da li je izraz fiksna pristojba bio jasno naveden u ugovoru koji je potpisala kao trošak obrade ili dospjela naknada odgovara i ponavlja da ugovor nije čitala. Je li razumjela da bi bez uplate za prolongat cijeli dug dospio na naplatu odmah odgovara da ne. Na temelju čega je zaključila da se naknada za uslugu odgode treba uračunati u samu glavnicu zajma odgovara da nije znala kao što sam već rekla.

12. Zatim, iz iskaza tužene i priloženih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi, ovoj pravnoj stvari radi se o potrošačkim ugovorima, na koje se primjenjuju i odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača.

13. Dakle, iz gore provedenih dokaza proizlazi, da je Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tužene, kao i Anexsi ugovora o kreditu, su djelomično ništetni sukladno članku 322. stavak 1. ZOO-a, u djelu u kojem je ugovoreno plaćanje fiksne pristojbe u iznosu od 980,00 eura. Ovo iz razloga što je Ugovor o zajmu protivan članku 499. stavak 1. ZOO-a, jer se radi očito o fiktivnom ugovoru koji je ugovoren na način da je ugovorena fiksna pristojba u iznosu od 980,00 eura kako ne bi bila vidljiva ugovorena kamata u stvarnom Ugovoru o kreditu od 70%, radi čega je ugovaranjem kamate od 70% narušena ravnoteža između ugovornih strana i radi čega su odredbe o fiksnoj pristojbi ništetne. Nadalje ništetna je odredba članka 2.2. Ugovora o kreditu odnosno odredba o troškovima obrade kredita od 15,00 eura, jer se u ugovoru ne specificira koje je to točno troškove obrade kredita imao tužitelj. Naime, temeljem iskaza tužene IO i uvidom u predmetni ugovor sud je utvrdio da se radi o nezakonitoj odredbi koja je protivna prisilnim propisima i stoga ju je sud ocijenio ništetnom. Naime, Zakon o zaštiti potrošača odredbu smatra nezakonitom ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (Ujedno se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, dokazano je da se radi o ugovoru kojeg je sastavio tužitelj kao zajmodavac i na kojeg tužena nije imala nikakav utjecaj. Zatim, Sud europske unije u svojim presudama C-84/19 i C-224/19 je potvrdio, da je nepošteno, bez pregovaranja s potrošačem, tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno koji su neproporcionalni. U članku 1021 ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Da je dakle, tom odredbom definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužiteljice kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužene naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021 ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Člankom 3. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (Službeni list EU L 95/29 21.4.1993. – dalje: Direktiva 93/13) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Tužitelj je kreditna institucija čiji je osnovni posao davanje kredita i za to ima zaposlene djelatnike i čitavu postavljenu infrastrukturu, pa nije niti jasno koji su to posebni troškovi koji su nastali samo zbog ugovora.

14. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev u tužitelja u iznosu od 2.315,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos ocjenjujući ga neosnovanim, te je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Tee Ivić Jenkač iz [adresa], posl.br. Ovrv- 3536/2025 od 28. travnja 2025..

15. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 65,00 eura sud je ocijenio osnovanim i odlučio kao u točci I. izreke presude. Ovo iz razloga što je tužena vratila u ugovorenom roku do dana 21. travnja 2025. godine ukupan iznos od 1.320,00 eura, dok je primila iznos od 1.385,00 eura dana 21. listopada 2024., radi čega je dužna vratiti iznos od 65,00 eura i zbog zakašnjenja je dužna platiti zakonske zatezne kamate od dana 22. travnja 2025. godine tj. od prvog dana kada je pala u zakašnjenje sa vraćanjem kredita.

16. Prigovor zastare tužene je neosnovan i bespredmetan. Ovo iz razloga što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu i prije nego je protekao rok za vraćanje duga.

17. Odluku o troškovima kao pod točkom II. izreke presude sud je donio primjenjujući članak 154 stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25).

18. Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.380,00 eura, tužitelj je uspio sa 51,36% (uspjeh sa 100% u osnovi tužbenog zahtjeva, dok sa visinom 2,73%) , dok je tužena uspjela sa 48,64% tužbenog zahtjeva, radi čega tužitelju pripada 2,72% svih troškova parničnog postupka (51,36%-48,64%).

19. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.380,00 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

20. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 19. kolovoza 2025. sa PDV- om (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 27. svibnja 2025. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punomoćnika na ročištu od 9. prosinca 2025. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punomoćnika na ročištu od 9. travnja 2026. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV -om u iznosu od 250,00 eura.

21. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu od 70,25 eura. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 275,00 eura.

22. Dakle, tužitelju su ukupno priznati i dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 36,59 eura (2,72% od 1.345,25 eura).

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, dana 7. svibnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Mislav Bistrović odvjetnik u Zagrebu

2. Nikolina Mršić odvjetnica u Karlovcu