Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-1098/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega iz rada zastupa punomoćnica MZ, dipl. iur. iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojega iz rada zastupa punomoćnica ŽZ, mag. iur. iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4154/2024 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4154/2024 od 29. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 15.658,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana."
2. Tužitelj pobija presudu, zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.658,37 Eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete temeljem članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2024.
7. U provedenom dokaznom postupku među strankama nije sporno:
- da je osiguranica tužitelja LZ stradala u prometnoj nesreći 14. srpnja 1993. koju nesreću je skrivio ČZ upravljajući automobilom reg. oznake [registarska]
[oznaka] U koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika,
- da je pravomoćnom presudom osiguranik tuženika ČZ proglašen krivim za predmetni štetni događaj, kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa izazivanjem prometne nesreće,
- da je osiguranici tužitelja LZ pravomoćnim rješenjem tužitelja poslovni broj IN-902282 od 25. studenog 1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (navedena prometna nesreća bila je prijavljena kao povreda na radu) zbog čega je nastao gubitak sposobnosti za rad počev od 15. travnja 1997.
8. Predmet postupanja u konkretnom parničnom postupku predstavlja tužbeni zahtjev koji tužitelj postavlja u smislu odredbe članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 128/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz članka 161. istog Zakona.
9. U postupku nije sporan ni štetni događaj, niti činjenica tjelesnih ozljeda osiguranika tužitelja, kao ni pasivna legitimacija tuženika, te gubitak radne sposobnosti osiguranice tužitelja i priznanje invalidske mirovine.
10. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP). U svojoj žalbi tužitelj osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe ZOOP-a odnosno u bitnome sporan je odgovor na materijalno pravno pitanje koje se suštinski svodi na pravnu dvojbu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ozlijeđenom u prometnoj nesreći krivnjom osiguranika tuženika.
11. Tužiteljev žalbeni prigovor o pogrešnom pravnom pristupu po prvostupanjskom suda nije osnovan.
12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće.
13. U utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.
14. Pitanje sporne naknade štete regulirano je u istom razdoblju i ZOOP-om na koji se prvostupanjski sud pozvao.
15. Tako je odredbom članka 27. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
16. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022, mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće.
17. Sukladno gore citiranoj sudskoj praksi koju prihvaća i ovaj sud, te jasnom izričaju odredbe članka 27. stavak 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika) kojom se prema stavku 2. smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.
18. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.
19. Kao osiguravatelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona i njime preuzetih ugovornih odredbi, a koje su istom propisane. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari, motornog vozila, imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, štetnika, (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen spomenutim posebnim zakonom.
20. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja".
21. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a kojim je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
22. Slijedom navedenog, kako je to valjano zaključio prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 7. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
