Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-804/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/ispla, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-832/2024 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-832/2024 od 6. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
-iz čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu broj 5140030250-60010469387/2007, sklopljenog dana 16.04.2007. godine između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 18.04.2007. godine po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-6428/07, u dijelu odredbe koji glasi:
“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed…“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 582,74 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 25.09.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.231,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 6. ožujka 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi, jer je izreka pobijane presuda jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu kojom je određena naknada za obavljanje bankarskih usluga i zahtjev za isplatu iznosa od 582,74 Eur.
8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su tužitelj i tuženik dana 16. travnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu koji je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 65.000,00 CHF,
- da točkom 7. Ugovora, ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita jednokratno u visini od 1,50% od iznosa kredita koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita,
- da tužitelj nije bio informiran na što konkretno se naknada od 1,50% odnosi, te da o toj naknadi nije mogao pregovarati,
- da tužitelj ili u trenutku sklapanja Ugovora nije obaviješten o troškovima koji se tim naknadama podmiruje, odnosno uslugama koje se naknadama plaćaju,
- da se s tužiteljem prema rezultatima dokaznog postupka nije pregovaralo oko naknade za obradu kredita, kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita, jer su unaprijed formulirane odredbe Ugovora o kreditu, te da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj odredbi Ugovora,
- da sud nije smatrao potrebnim niti svrsishodnim provoditi knjigovodstveno- financijsko vještačenje, s obzirom da je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 582,74 Eur.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, jer se u konkretnom slučaju radi o ugovorenoj odredbi kojom se povređuje pravo potrošača, a što ima za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe.
10. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom Ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj platiti naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,50%, od iznosa kredita, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.
11. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZSP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., do kada je Zakon bio na snazi, potom od 7. kolovoza 2007. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZSP/07) odnosno članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 4/14). Odredbom članka 84. ZSP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. ZSP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesi li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijena poštena ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
12. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom stavka 4. citiranog Zakona propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
13. Načelo savjesnosti i poštenja propisano člankom 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni,iskreni i spremni na potpuno i na valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i o promjene određene norme kako bi time izbjegli da primjenom te norme budu učinjena nepravda.
14. To načelo znači da svako treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.
15. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za odobrenje kredita.
16. S druge strane utvrđujući da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za odobrenje kredita 1,50% jednokratno na iznos odobrenja kredita je ništetna, to tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 582,74 Eur.
17. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. ZOO-a u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utuženi iznos.
18. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovorenu odredbu. Naprotiv stranke su nedopuštenu ugovorenu odredbu same mogle izmijeniti, pri čemu ni takva izmjena ni tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca.
19. Kako se pak imovina tuženika iz osnove povećala, a čiju visinu tuženik nije osporio, to je isti tužitelju vratiti utuženi iznos zajedno s kamatama u skladu s člankom 1115. ZOO-a.
20. Sukladno odredbi članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
21. Stoga zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za odobrenje kredita ne može zastarjeti. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora koji počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Jednako pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018, Rev-1404/2018, kao i u pravnom shvaćanju prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020.
22. Tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja zahtjeva tužitelja za naknadu za obradu zahtjeva i odobravanja kredita, pa u tome smislu tuženik nije dokazao ni visinu troškova koje je eventualno imao. S obzirom da iz sporne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da će tuženik naplatiti naknadu za obradu zahtjeva i odobravanja kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknade banke, a kako ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade niti podatak o tome hoće li se primjenjivati Odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili neka promijenjena odluka tuženika, pravilno je sud zaključio da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.
23. Pri obračunu troškova postupka, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.
24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 7. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
