Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-343/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FE pok. F, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Petru Blaževiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženice SE pok. S, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Juričko & partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-625/2021-41 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-625/2021-41 od 11. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj, FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to baš dijela prikazanog u skici Nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka Daria Blaževića, dipl.ing.geod., Vještačenje br. VJ-43/2022, od 21. srpnja 2022. godine, označen slovima A-B-C-D-A i omeđen je crvenom bojom, u površini od 19 m2, a koja Skica čini sastavni dio ove Presude.

II. Ovlašćuje se tužitelj, temeljem ove Presude, izvršiti parcelaciju nekretnine iz točke I. ove Presude, na način da se iz iste izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio, pobliže označen i preciziran u točki I. ove Presude i navedeni dio formira kao samostalna katastarska i zemljišnoknjižna čestica, sve bez daljnjeg sudjelovanja tužene.

III. Ovlašćuje se tužitelj, temeljem ove Presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija nekretnine iz točke I. ove presude, izvršiti uknjižbu prava vlasništva n novoformiranoj zemljišnoknjižnoj čestici, nastaloj parcelacijom iz točke II. ove Presude, na svoje ime i za svoju korist u cijelosti, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika.

IV. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnične troškove ovog postupka i to sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženoj iznos od 2.500,00 eura".

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Neosnovano tužitelj ističe žalbene razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoj zahtjev i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocijene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu nekretnine u vlasništvu tužene označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], površine 19 m[2] , kao i zahtjev za parcelaciju tog dijela i upis prava vlasništva na novonastaloj čestici na ime tužitelja osnovom dosjelosti.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj i njegova pok. sestra TE **.**.1976. kupili parcelu u [adresa] od ranijeg vlasnika ZE pok. T i da je svatko od njih sklopio Ugovor o kupoprodaji za svoju parcelu i to tužitelj za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 310 m[2] , a njegova sestra za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 304 m[2] ,

- da su tužitelj i njegova sestra TE postigli usmeni dogovor o kupnji zemljišta u Vinišću i gradnji dvojnog objekta na njihovim parcelama,

- da je tužitelj 1978. u suglasnost sestre pristupio gradnji temelja objekta, da je najprije napravio gustirnu na dijelu svoje parcele i na dijelu parcele svoje sestre te spremu koju je sagradio na sestrinoj parceli koju koristi za odlaganje alata, građevinskog materijala i drugih predmeta,

- da je tužitelj jedini imao ključ od te prostorije i da ju je on koristio, dok njegova sestra i njezina kći JE nisu imale ključ od te prostorije niti su ikad dolazile na parcelu nakon kupnje,

- da je tužitelj najprije izradio gustirnu kako bi imao vode prilikom gradnje objekta,

- da je tužitelj na svojoj parceli sa zapadne strane izgradio objekt prizemlje i kat te poviše gustirne postoji terasa na koju je bila postavljena ograda kako se to vidi na fotografiji koja je nastala 80-ih godina, a koja ograda dijeli terasu na dva dijela,

- da sestra tužitelja na svojoj parceli s istočne strane nije izgradila objekt već postoji dio gustirne i sprema,

- da većina svjedoka ne zna kako su se tužitelj i njegova sestra TE dogovorili odnosno podijelili dok njezina kći JE u iskazu ističe da nije bio usmeni dogovor između njezine majke i tužitelja da bi gustirna i sprema pripala tužitelju, budući da je majka davala novac za gradnju gustirne na njezinom dijelu parcele i za gradnju spreme,

- da je tužitelj 2013. ishodio rješenje o izvedenom stanju svog objekta zajedno s pomoćnim objektima i to gustirnom i spremištem,

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev jer smatra da tužitelj nije bio savjestan i pošten posjednik.

10. Tužitelj nije dokazao da bi odredbama članka 7. i članka 219. ZPP-a da je sa sestrom zaključio usmeni dogovor da sprema i dio gustirne koji je sagrađen na njenoj nekretnini pripadnu u njegovo vlasništvo.

11. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da je dosjedanje prednika tužitelja započelo još u drugoj polovini 70-ih godina prošlog stoljeća, sukladno članku 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti treba cijeniti prema pravilima koja su tada bila na snazi, odnosno prema pravnim pravilima Zakona o osnovnimvlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, dalje: ZOVO) u smislu članka 21. u vezi s člankom 28. ZOVO-a te konačno po odredbama važećeg ZV-a i to članak 159. ZV-a.

13. Prema članku 28. stavku 2. ZOVO-a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Stavkom 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 30. stavak 1. ZOVO-a).

14. Navedeno uređenje i rokovi stjecanja prava vlasništva dosjelošću propisani su također i člankom 159. i 160. ZV-a.

15. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten (članak 159. stavak 2. i 3. ZV-a). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 160. stavak 1. ZV-a).

16. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se dosjelošću može pretvoriti u pravo vlasništva jedino posjed tuđe stvari koji ima zakonom određeni sadržaj i kakvoću te takav neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme.

17. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću su: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti propisane zakonom.

18. Odredbom članka 18. stavka 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (članak 18. stavak 2. ZV-a). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 4. ZV-a), a sukladno stavku 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

19. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

20. Odredbe u pogledu vremena i kakvoće posjeda potrebnih za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, s uračunavanjem posjedovanja prednika, sadržane su i u odredbama članka 159. stavak 1. do 3. i članka 160. ZV-a, dok je kakvoća posjeda propisana odredbama članka 72. ZOVO-a, odnosno odredbama članka 18. ZV-a.

21. Suprotno žalbenim navodima tužitelja iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje usmenog dogovora između njega i njegove sestre TE da dio gustirne i spreme koji su izgrađeni na parceli njegove sestre TE pripada njemu u vlasništvu. Naime, tužitelj je znao i morao znati da su dio gustirne koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] i sprema izgrađeni na čestici u vlasništvu njegove sestre TE, koju je naslijedila kći JE, a koja je tu česticu i prodala tuženoj, budući da je postignut sporazum sa sestrom o gradnji dvojnog objekta, a osim toga i postoje dva ulaza u gustirnu, jedan na strani nekretnine tužitelja, a drugi na strani nekretnine tužene.

22. Osim toga, tužitelj je na terasi podigao ogradu (prema fotografiji iz 80-ih godina), koja dijeli terasu na dva dijela, s tim da je uređen dio terase na prvoj etaži koji se nalazi na nekretnini tužitelja i to do ograde, dok s druge strane ograde koji se proteže na nekretninu tužene nije uređen.

23. Navodi tužitelja da je 2013. ishodio rješenje o izvedenom stanju za svoj objekt zajedno s pomoćnim objektima gustirnom i spremištem ne dovodi do stjecanja prava vlasništva. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj gradio gusternu i spremište u dogovoru sa sestrom i da je gradnju vršio uz njenu suglasnost, dakle saznanjem da je to vlasništvo sestre, pa nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva građenjem.

24. Odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis prava stečenog vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kako tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine na temelju zakona - dosjelošću, to je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je zatraženo ovlaštenje da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišnim knjigama.

25. Odredba članka 8. ZPP-a odnosi se na načelo slobodne ocijene dokaza provedenih tijekom postupka pri čemu se na navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

26. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud provedene dokaze cijenio po svome slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravni činjenični osnov sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

27. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368.stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti po izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović