Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-770/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-642/2024 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-642/2024 od 10. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj 178-50- 2632549 zaključenog dana 20.1.2005. godine između tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 162,14 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29.2.2008. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 10. siječnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi, jer je izreka pobijane presuda jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi članka 9. Ugovora o kreditu od 20. siječnja 2005. i zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa s osnova naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 162,14 Eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je dana 20. siječnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu 20. siječnja 2005. na iznos od 21.672,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti,
- da je predmetni kredit tužitelj prijevremeno otplatio dana 29. veljače 2008.,
- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. kojim je odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više tuženika pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes prava potrošača i korisnika kredita, tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/2017 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/2012 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula),
- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,
- da je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03 koji je bio na snazi u trenutku zaključenja predmetnog ugovora), a da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3.1. ZZP/03,
- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužitelja za prijevremenu otplatu kredita potrebno platiti naknadu u visini utvrđene aktivne banke važeće na dan prijevremene otplate,
- da tužitelj prije ili u trenutku sklapanja Ugovora nije obaviješten o visini te naknade, te da se tužiteljem prema rezultatima dokaznog postupka nije pregovaralo oko naknade za prijevremenu otplatu kredita, jer su unaprijed formulirane odredbe Ugovora o kreditu i da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbe Ugovora,
- da je tuženik učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva na ime pretplaćenog iznosa s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 162,14 Eur.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba članka 9. Ugovora o kreditu, kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.
10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
11. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti, pa je iste potrebno u skladu s odredbom članka 81. ZZP/03 ispitati moguće nepoštenje načela savjesnosti i poštenja i postojanja eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
12. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom stavka 4. citiranog Zakona propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
13. U okolnostima konkretnog slučaja tuženik, ne osporava da se u ovom slučaju radi o standardnom ugovoru o kreditu (koji je formuliran od strane tuženika kao trgovca). S obzirom na to, tuženik je sukladno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 bio dužan dokazati da se u konkretnom slučaju pregovaralo o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini. Tijekom parničnog postupka tuženik to nije dokazao niti je u tom smislu ponudio dokaze. Osim toga iz predloženih i izvedenih u postupku dokaza nije utvrđeno da su stranke pregovarale o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini.
14. Naime, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja zahtjeva tužitelja za prijevremenu otplatu kredita, pa u tom smislu tuženik nije dokazao ni visinu troškova koje je eventualno imao. S obzirom da iz sporne odredbe ugovora o kreditu proizlazi da će tuženik naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita odnosno u skladu s Odlukom o tarifi naknade banke, a kako Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li je se primjenjivati, Odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili Odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu naknada, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.
15. U takvim situacijama, neovisno o tome je li davatelju kredita nastala šteta zbog prijevremenog vraćanja kredita prema odredbi članka 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), odnosno je li tuženik imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita predmetna ugovorna odredba je ništetna, jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 87. stavak 1. ZZP/03).
16. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za prijevremenu otplatu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 162,14 Eur, na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, budući se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana.
17. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.
18. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO.
19. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje ovog postupka.
20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 7. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
