REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžm-5/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom CZ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog CZ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. veljače 2026. broj Kvm-9/2026-2 (Km-22/2025), u sjednici održanoj 7. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnog CZ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke, na temelju članka 99. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM), u vezi s člankom 16. ZSM, maloljetnom CZ su odgojna mjera pojačane brige i nadzora te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. zamijenjene odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod.

1.1. Primjenom članka 95. stavka 1. ZSM, troškovi izvršenja odgojnih mjera padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio maloljetni CZ putem branitelja Tomislava Kesera, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o maloljetničkoj sankciji, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti sukladno navodima žalbe, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 3. ZSM, prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neosnovani su prigovori žalitelja koji odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, kojom su zamijenjene odgojna mjera pojačane brige i nadzora te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, smatra prestrogom.

5.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud, kod izbora maloljetničke sankcije, nije u dovoljnoj mjeri cijenio maloljetnikovu dob, njegovu psihofizičku razvijenost i osobine, kao i težinu i narav počinjenog kaznenog djela te pobude i okolnosti u kojima je isto počinjeno, a zatim i ponašanje maloljetnika nakon počinjenja djela, nepostojanje posljedice kaznenog djela te osobne i obiteljske prilike maloljetnika, uz maloljetnikovo priznanje kaznenog djela i njegovu iskrenu obranu te svijest o neprihvatljivosti protupravnog ponašanja.

5.2. O svim istaknutim okolnostima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom donošenja rješenja od 29. listopada 2025. broj Km-22/2025-9, kojim su maloljetniku izrečene odgojna mjera pojačane brige i nadzora te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

5.3. Žalitelj zanemaruje da se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz odredbe članka 99. stavka 1. ZSM, na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud, kada se, u povodu prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Novi Zagreb, preispituju uvjeti za zamjenu izrečene odgojne mjere.

5.4. S tim u vezi je prvostupanjski sud pravilno, prema dokumentaciji u spisu i ispitivanjem oca maloljetnika, predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad i stručne suradnice suda, utvrdio kako od izricanja odgojne mjere pojačane brige i nadzora te sigurnosne mjere maloljetnik nije niti započeo s izvršavanjem istih, već je pobjegao i ostao nedostupan, kako Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, tako i roditeljima i sudu. Sud je pravilno imao u vidu kako se radi o visokorizičnom maloljetniku, kod kojeg postoji visok rizik za recidiv te da su dosadašnje intervencije bile nedostatne za sprječavanje daljnje progresije delikventnog ponašanja. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud kako je maloljetnika potrebno obuhvatiti visoko strukturiranim tretmanom u zatvorenom tipu ustanove. Naime, očita je nedostupnost maloljetnika odgojnim utjecajima roditelja i stručnih službi kroz ranije izrečenu izvanzavodsku odgojnu mjeru i sigurnosnu mjeru, za koje maloljetnik nije pokazao nikakvu motivaciju i koje evidentno nisu polučile nikakvog rezultata.

6. S obzirom na navedeno, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, maloljetnika je potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi te, uz pomoć odgajatelja i drugih stručnjaka, omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, razvoj i odgoj, što će se moći postići samo u čvršće strukturiranim uvjetima, odnosno u odgojnom zavodu. Stoga je prvostupanjski sud, pravilnim prihvaćanjem prijedloga stručnih osoba, kojem se priklonio i državni odvjetnik, opravdano zaključio kako je ranije izrečenu odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora te sigurnosnu mjeru nužno zamijeniti težom mjerom, i to upućivanjem u odgojni zavod.

7. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima maloljetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja, a sve u vezi s člankom 3. ZSM.

Velika Gorica, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec