REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2872/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice i punomoćnika tuženika, 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužiteljice:

„ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu koji je tužiteljica kao korisnik kredita dana 01.08.2008. godine sklopila s tuženikom kao davateljem kredita broj: 3214025152, kreditna parija: 71044280678 koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak dana 08.08.2008. godine pod OV- 9068/08.“

II Utvrđuju se da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o namjenskom kreditu broj: 3214025152, kreditna parija: 71044280678 koji su stranke sklopile 1. kolovoza 2008., a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak 8. kolovoza 2008. pod brojem OV-9068/08, u dijelu u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, i to u dijelu čl.2. st. 1. koji glasi "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,...", u dijelu čl.2. st. 2. koji glasi "...temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ..." te u dijelu čl. 2. st. 3. koji glasi "...u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama Kreditora...".

III Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 23.D) ugovora o namjenskom kreditu broj: 3214025152, kreditna parija: 71044280678 koji su stranke sklopile 1. kolovoza 2008., a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak 8. kolovoza 2008. pod brojem OV-9068/08, kojom je određena naknada za prijevremenu otplatu kredita u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge odnosno općim uvjetima poslovanja tuženika, koja glasi: "...uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.".

IV Odbija se tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je nepoštena ugovorna odredba iz Ugovora o namjenskom kreditu koji je tužiteljica kao korisnik kredita dana 01.08.2008. godine sklopila s tuženikom kao davateljem kredita broj: 3214025152, kreditna parija: 71044280678 koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak dana 08.08.2008. godine po OV-9068/08., u dijelu u kojem je određena dostava otkaza kredita samo jednom preporučenom pošiljkom bez obzira je li dostava uspjela ili ne, koja glasi: čl.23.C) "Korisnik kredita suglasan je da tako učinjen otkaz kredita proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne."

V Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.23.M) ugovora o namjenskom kreditu broj: 3214025152, kreditna parija: 71044280678 koji su stranke sklopile 1. kolovoza 2008., a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak 8. kolovoza 2008. pod brojem OV-9068/08 koja glasi "Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže.".

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 821,07 eura sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 18. svibnja 2022. ističe da je kao korisnica kredita s tuženikom kao davateljem kredita sklopila ugovor o namjenskom kreditu broj, na temelju kojeg joj je odobren kredit u iznosu od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Ističe da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje. Ističe da je ugovoreno da se redovna kamatna stopa utvrđuje kao 3-mjesečni EURIBOR uvećan za 2,00%, u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Ističe da je 24. srpnja 2015. sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je utvrđena odgoda otplate kredita do 1. veljače 2016. te da je 22. kolovoza 2019. tuženik otkazao ugovor o kreditu zbog nepodmirenih rata. Ističe da je javnobilježnička potvrda otpremljena 6. rujna 2019. putem javnog bilježnika, ali da otkaz tužiteljica nije nikada zaprimila. Ističe da je javni bilježnik slao otkaz samo jednom, i to u vrijeme kada je tužiteljica bila na godišnjem odmoru pa nije niti mogla primiti otkaz.

1.2. Tužiteljica ističe da su ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope te da je tuženik tužiteljici kao potrošaču, u unaprijed formaliziranom standardiziranom ugovoru nametnuo ugovoru odredbu kojom jednostrano mijenja redovnu kamatu, čime je tuženik jednostrano mijenjao cijenu kredita. Ističe da je tuženik u ugovor ugradio odredbu koja je naizgled trebala biti jasna i provjerljiva jer se redovna kamata trebala vezati za EURIBOR i uvećati za dva postotna poena, ali da je tuženik nadodao i tekst „u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ čime je omogućio jednostrano mijenjanje kamatne stope bez obzira na kretanje EURIBORA. Ističe da je EURIBOR nakon sklapanja ugovora o kreditu snažno padao, sve do travnja 2010., nakon čega je blago rastao, a potom pao u negativne vrijednosti. Na dan sklapanja ugovora iznosio je 4,97%, na dan 1. travnja 2010. godine iznosio je 0,635%, nakon čega je blago porastao na 1,609% 8. siječnja 2011., te je nakon toga sve više padao te je u trenutku otkaza kredita 22. kolovoza 2019. iznosio -0,363% Navodi da bi se rata tužiteljici smanjivala da je kamata bila vezana za EURIBOR, a da je rata kredita rasla. Ističe da je tuženik, u situaciji kada je EURIBOR padao, jednostrano podigla kamatnu stopu sukladno vlastitoj Odluci o kamatnoj stopi te time anulirala pad EURIBOR-a te tuženik jednostrano sam sebi povećavao kamatnu maržu u trenutku kada je kamata trebala biti niža. Ističe da se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti se utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna elemenata koji utječu na promjenu stope. Ističe da je tuženik time prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice. Ističe da u konkretnom slučaju ugovor ne može opstati jer je tuženik jednostranom odlukom sebi osigurao veći prihod od početnog, iako je zbog padanja EURIBOR-a trebao imati manji prihod. Smatra da bi se, kad bi se iz ugovora izbacila sporna ugovorna odredba, kamatna stopa bi se vratila na početnu vrijednost od 4,90%, a da na taj način tužiteljica ne bi bila dovedena u stanje u kakvom je trebala biti jer je cijena kredita (kamata) trebala biti znatno manja od početnih 4,90%. Dodaje da je tuženik jednostrano mijenjao cijenu kreditu povišenjem kamatne stope, da je povisio ratu kredita na 1.798,96 EUR već od 15. studenog 2009., iako je EURIBOR padao. Nakon toga rata kredita je padala na 1.758,45 EUR 15. lipnja 2010. pa na 1.719,45 EUR 15. kolovoza 2011., ali da su i te vrijednosti bile iznad početne kamatne stope, a u međuvremenu je EURIBOR snažno padao, te je posljedično i rata kredita trebala znatno padati.

1.3. Tužiteljica nadalje navodi da je nepoštena te ništetna i ugovorna odredba o izlaznoj naknadi. Ističe da je u čl.23.D) ugovora o kreditu propisano:

"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora i prema sudužniku, založnom dužniku, zalogodavcu i jamcu." Navedena ugovorna odredba također je nepoštena, a time i ništetna. Ističe da tuženik, osim općenitog pozivanja na svoje Opće uvjete poslovanja i Tarifu koja propisuje visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita u ugovoru ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova. 1.4. Tužiteljica ističe da je ništetna i ugovorna odredba o dostavi, u dijelu čl. 23.c) ugovora koji glasi „Korisnik kredita suglasan je da otkaz kredita proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne“ uz obrazloženje da se radi o nepotrebno tegobnoj odredbi za potrošača koja uzrokuje neravnomjernu ravnotežu u ugovornim odnosima. Ističe da Zakon o parničnom postupku, obvezno propisuje najmanje dva pokušaja slanja dostave da bi došlo do uredne dostave iz razloga što postoje trenuci kada adresat iz objektivnih razloga nije u stanju primiti poslanu pošiljku. Navodi da je tužiteljica bila na godišnjem odmoru, da nije zaprimila otkaz ugovora o kreditu, a da su njoj počele teći pravne posljedice otkaza ugovora o kreditu. Ističe da je, s obzirom da su pravne posljedice otkaza kredita izrazito teške za potrošača zbog dospijeća naplate cjelokupnog preostalog kredita odmah, potrebno osigurati sve da bi potrošač na vrijeme saznao da su nastupile pravne posljedice otkaza kredita, kako bi na vrijeme mogao štititi svoja prava. Smatra da bi se odredba o nastupu pravnih posljedica otkaza kredita koja nastupa s danom predaje pošiljke na poštu trebala primjenjivati samo u slučaju ako korisnik kredita očito neopravdano izbjegava primiti poštu. Ističe da tuženik tom odredbom štiti sebe od odbijanja primitka pošiljke, ali stavlja korisnika kredita u neravnopravan položaj jer nije svaka neuspjela dostava a priori odbijanje primitka pošiljke te da adresat ne odbija primiti pošiljku ako koristi godišnji odmor. Ističe da je tužiteljica koristila uobičajeni godišnji odmor od 14 dana. Ističe da bi logična, poštena i zakonita odredba bila ona kojom se propisuju dvije dostave, s time da prva mora biti primljena da bi bila valjana, a druga je valjana samo ako korisnik kredita neopravdano odbije primiti pošiljku.

1.5. Tužiteljica nadalje navodi da je ništetna ugovorna odredba o utvrđivanju visine tražbine i to čl. 23.m) ugovora o kreditu koja glasi:

"Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže." Ističe da se radi o nepotrebno štetnoj odredbi koja je tegobna za tužiteljicu. Ističe da takvom odredbom tužiteljica bezuvjetno pristaje da visinu duga jednostrano određuje tuženik, bez ikakvog mogućeg utjecaja tužiteljice da se otklone nepravilnosti obračuna dugovanja. Ističe da su mogućnosti zloupotrebe takve odredbe enormne, a da tužiteljica ničim ne može utjecati da se utvrdi stvarno dugovanje, nego jednostavno mora vjerovati na riječ da su banke dobro izvršile obračun. Ističe da tužiteljica ničim ne može uopće utjecati da se visina duga pravilno utvrdi, čak ne može staviti niti prigovor na obračun jer tuženik smatra da dug može jednostrano odrediti. Logična, razumna, poštena i zakonita odredba bi bila da korisnik kredita može staviti prigovor na obračun visine dugovanja, te u slučaju odbijanja prigovora da se visina duga utvrđuje nezavisnom financijskim vještačenjem koji plaćaju obje ugovorne strane na jednake dijelove.

1.6. Tužiteljica ističe da s obzirom da ugovor o kreditu u cijelosti ništetan s obzirom da sadrži puno ništetnih odredbi te da isti više nema nikakav smisao. Smatra da utvrđenjem ništetnosti spornih ugovornih odredaba ugovor o kreditu više ne može opstati bez zamjenskih odredbi koje bi nastale intervencijom suda u odredbe ugovora što nije dozvoljeno.

1.7. Tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o namjenskom kreditu broj: 3214025152, kreditna parija: 71044280678 koji su stranke sklopile 1. kolovoza 2008., a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak 8. kolovoza 2008. pod brojem OV- 9068/08.

1.8. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu:

- u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, koje glase:

čl.2.st.1. "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,..."

čl.2.st.2. "...temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ..." čl.2.st.3. "...u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama Kreditora..."

-u dijelu u kojem je određena naknada za prijevremenu otplatu kredita u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge odnosno općim uvjetima poslovanja tuženika, koja glasi:

čl.23.D) "...uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate

- u dijelu u kojem je određena dostava otkaza kredita samo jednom preporučenom pošiljkom bez obzira je li dostava uspjela ili ne, koja glasi:

čl.23.C) "Korisnik kredita suglasan je da tako učinjen otkaz kredita proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne."

-u dijelu u kojem je određeno da se visina tražbine Kreditora utvrđuje jednostranom odlukom tuženika, koja glasi:

čl.23.M) "Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže."

1.9. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog, kao i eventualno kumuliranog zahtjeva. Ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač. Ističe da je tuženik sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te da je kamatnu stopu strukturirao sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) te da su stranke intervencijom zakonodavca regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope zbog čega tužiteljici daljnja sudska zaštita nije potrebna. Ističe da eventualna ništetnost pojedinih ugovornih odredaba ne može dovesti do ništetnosti čitavog ugovora. Također navodi da je odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, da je tužiteljica mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe koja ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da je ugovor o kreditu otkazan pa da je bespredmetno raspravljanje o ovoj odredbi. Ističe i da je odredba o otkazu ugovora o kreditu razumljiva, jasna i lako uočljiva, a čak i kad bi se prihvatio argument prema kojem su posljedice otkaza trebale nastupiti od dana zaprimanja otkaza, da se radi o razlici od dva tjedna ili manje što znači da tužiteljici nije nastala nikakva, a kamoli znatna šteta zbog čega nije nastala znatna neravnoteža. Ističe i da je odredba o dokazu visine tražbina iz ugovora o kreditu razumljiva, jasna i uočljiva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka SV.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti čitavog ugovora o kreditu te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje pojedinih ugovornih odredaba tog kredita.

6. Prije svega treba reći da se učinci presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji je potvrđen presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ne odnose na ugovore o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu u eurima.

7. Čitanjem ugovora o kreditu (list 13-19 spisa) utvrđeno je:

- da su isti 1. kolovoza 2008. sklopili tužiteljica kao fizička osoba i tuženik

- da se radi o namjenskom kreditu za dovršenje kuće (čl. 6.)

- da je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 250.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita (čl. 1)

- da je čl. 2. st. 1. ugovoreno da je korisnik kreditu dužan kreditoru platiti redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora

- da je čl. 2. st. 2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje

- da je čl. 2. st. 3. određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva, utvrđuje se kao 3-mjesečni EURIBOR uvećan za 2% u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama Kreditora

- da je čl. 23. D) ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja važećim u trenutku prijevremene otplate

- da je čl. 23. C) propisano je „Kreditor ima pravo otkazati kredit ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Kreditor i Korisnik kredita suglasni su da cjelokupna tražbina po ovom Ugovoru dospijeva u slučaju otkaza kredita danom kada javni bilježnik, po nalogu Kreditora pošalje otkaz kredita na adresu iz zaglavlja ovog Ugovora ili adresu o kojoj je Korisnik kredita obavijestio Kreditora, sukladno toč. P) ovog članka. Korisnik kredita suglasan je da tako učinjen otkaz kredita proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne. Otkaz Korisniku kredita čini dospjelom cjelokupnu tražbinu Kreditora i prema sudužniku, založnom dužniku, zalogodavcu i jamcu."

- da je čl.23. M) određeno da ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom ugovoru služe poslovne knjige kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima kreditor raspolaže

8. Iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužiteljica sklopila kao fizička osoba i to za dovršenje kuće. Po stavu ovog suda, tužiteljica je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazala svoje svojstvo potrošača, a i iz njezinog iskaza (list 329- 330 spisa) proizlazi da je sredstva iz kredita iskoristila za dovršetak obiteljske kuće u kojoj i danas živi sa svojom obitelji. Sud je njezin iskaz prihvatio kao istinit jer je logičan i uvjerljiv. Tuženik ovu okolnost nije doveo u sumnju niti jednim dokazom.

9.1. Čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", 79/07, 125/07, dalje ZZP) propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito:

– odredbu o iznosu zajma,

– odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti,

-odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti,

– odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi,

– odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena,

– odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako je moguće, ukupan iznos tih uplata,

– odredbu o ukupnom trošku zajma

9.2. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna (čl. 102. st. 1. ZZP), a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe čl. 102. st. 2. ZZP.

10. Člankom 96. ZZP propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Razmatrajući sadržaj čitavog ugovora o kreditu, zaključak je ovog suda da se radi o ugovoru o kreditu koji je bio unaprijed pripremljen i formuliran od strane tuženika. Tuženik u postupku nije ne tvrdi da se u ovom slučaju ne radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu tuženika.

12. Na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama (čl. 96. st. 4. ZZP). Tuženik to ničim ne dokazuje. Stoga sud nalazi utvrđenim da tuženik o spornim ugovornim odredbama s tužiteljicom nije pregovarao.

13. Po stavu ovog suda, sporna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, je ništetna.

14.1. U čl. 2. st. 3. ugovora određeno da se promjenjiva kamatna stopa utvrđuje kao 3-mjsečni EURIBOR uvećan za 2%. Ovakvo definiranje kamatne stope bilo bi određeno i zakonito (EURIBOR je međunarodno priznata, transparentna i javno objavljena referentna kamatna stopa). Međutim, ta odredba ima i nastavak „u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“. Isto tako, u čl. 2. st. 1. ugovorena je obveza tužiteljice platiti kreditoru redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, dok je u čl. 2. st. 2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Uzimajući sve to u obzir, iako je EURIBOR objektivan parametar, dodatak o Odluci o kamatnim stopama kreditora banci omogućuje da mimo kretanja EURIBOR-a, svojom jednostranom voljom, utječe na visinu kamate. S obzirom da je odluka o promjeni kamatne stope na opisani način ipak prepuštena jednostranoj odluci banke, ovaj sud nalazi utvrđenim da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope odnosno kriteriji po kojima se može mijenjati kamatna stopa.

14.2. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva, u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, dalje ZOO). Kao što je već navedeno, čl. 74. ZZP propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati odredbu o pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti.

14.3. Kako u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope odnosno kriteriji po kojima se može mijenjati kamatna stopa, zaključak je ovog suda odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga ugovora.

15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

16. Sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Naime, tužiteljici je trebalo pojasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj joj način omogućiti kao potrošaču da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) ili da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku.

17. Sud je proveo test nepoštenosti sporne ugovorne odredbe te je utvrdio da su odredbe o promjeni kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora iz konkretnog ugovora ništetne. Tako je sud utvrdio da se radi o ugovoru sklopljenom 1. kolovoza 2008., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te da sadržajno te odredbe nisu ni jasne niti razumljive jer izostavljanje kriterija po kojima će se promjene vršiti čini nejasnim i nerazumljivim, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, činjenica da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogla sagledati opseg svoje obveze, jer nije mogla predvidjeti način kretanja kamatne stope, uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

18. Pogrešno smatra tuženik da tužiteljica nema pravo tražiti dodatnu zaštitu podnošenjem ove tužbe zato što je tuženik, po vlastitoj tvrdnji, sukladno obvezi iz Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013., da je o tome obavijestio tužiteljicu pa da su stoga stranke intervencijom zakonodavca regulirale svoj ugovorni odnos. Naime, čak i kad bi tome bilo tako, to ne znači da su sporne ugovorne odredbe o visini kamatne stope iz ugovora o kreditu od 1. kolovoza 2008. valjane i da tužiteljici ne pripada pravo tražiti od suda utvrđenje da su iste ništetne. Napominje se da u ovoj pravnoj stvari tužiteljica nije istaknula kondemnatorni zahtjev pa je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sasvim neodlučno je li tužitelj od 1. siječnja 2013. pa nadalje osnovano tužiteljici naplaćivao zatezne kamate u visini Općih uvjeta koji su tada stupili na snagu. Naime, ta okolnost ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

19. Slijedom svega navedenog, sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora ništetne su (toč. II izreke)

20.1. Nadalje, razmatrajući sadržaj članka čl. 23.D) ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja važećim u trenutku prijevremene otplate, zaključak je ovog suda da je i ta odredba (o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kako je naprijed već obrazloženo), nepoštena, jer nije jasna (transparentna) i jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica je stavljena u poziciju da preuzima obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, na koju ne može utjecati, posebice ne na njezinu visinu za koju se prema spornoj odredbi i ne može zaključiti kako se formira i o čemu ovisi s obzirom da će visina iste ovisi o Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate. Stoga je nedvojbeno da nisu utvrđeni parametri za utvrđenje visine naknade zbog prijevremene otplate kredita. Dakle, ne radi se o jasnoj i transparentnoj obvezi. Sukladno odredbi čl. 1024. ZOO-a dopušteno je ugovaranje naknade zbog prijevremene otplate kredita koja predstavlja naknadu štete ako ju je davatelj kredita pretrpio. No međutim, za primjenu te odredbe moraju biti jasno ugovoreni parametri, što je u konkretnom slučaju izostalo (tuženik nije dokazao suprotno).

20.2. U odnosu na prigovor tuženika da je bespredmetno raspravljanje o valjanosti te odredbe jer je ugovor o kreditu otkazan i jer nije došlo do prijevremene otplate kredita treba odgovoriti da ta okolnost ne dovodi zaključka da tužiteljica nema pravni interes za isticanje takvog deklaratornog zahtjeva. Postojanje pravnog interesa ne treba dokazivati kad zakon ovlašćuje određenu stranku da traži određenu deklaratornu zaštitu (čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP propisano je da se tužba za utvrđenje može podići kada je to posebnim propisima predviđeno). Sukladno čl. 327. st. 1. ZOO sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Tužiteljica, kao ugovorna strana na koju se sporna ugovorna odredba odnosi, svakako je zainteresirana osoba koja je ovlaštena na traženje deklaratorne zaštite. Ovdje treba dodati da se ne može isključiti mogućnost da će tužiteljica osporavati valjanost otkaza ugovora o kreditu (s obzirom da je tuženik bez pravne osnove naplaćivao ugovorene kamate po kamatnoj stopi sukladno njegovoj jednostranoj odluci pa je upitno je li tužiteljica u vrijeme otkaza ugovora o kreditu uopće dugovala išta tuženiku). Dakle, moguće je i da će tužiteljica biti u poziciji da prijevremeno otplati kredit, u kojem slučaju joj tuženik neće moći naplatiti ovu naknadu.

20.3. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP, odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je ništetna (toč. III izreke).

21.1. Nadalje, odredbom čl. 23.c) ugovora propisano je: „Kreditor ima pravo otkazati kredit ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Kreditor i Korisnik kredita suglasni su da cjelokupna tražbina po ovom Ugovoru dospijeva u slučaju otkaza kredita danom kada javni bilježnik, po nalogu Kreditora pošalje otkaz kredita na adresu iz zaglavlja ovog Ugovora ili adresu o kojoj je Korisnik kredita obavijestio Kreditora, sukladno toč. P) ovog članka. Korisnik kredita suglasan je da tako učinjen otkaz kredita proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne. Otkaz Korisniku kredita čini dospjelom cjelokupnu tražbinu Kreditora i prema sudužniku, založnom dužniku, zalogodavcu i jamcu.“

21.2. Po ocjeni ovog suda, radi se o odredbi koja je napisana jasno i razumljivo te je lako uočljiva u smislu čl. 100. ZZP. Smisao te odredbe je sprječavanje dužnika da izbjegavanje primitka pošte odgađa dospijeće cijelog duga i pokretanje ovršnog postupka. Sukladno čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose pa tako mogu dogovoriti način dostave i trenutak nastupa učinka otkaza ugovora.

21.3. Tužiteljica smatra da se radi o nepotrebno tegobnoj odredbi za potrošača koja uzrokuje neravnomjernu ravnotežu u ugovornim odnosima uz argumentaciju:

- da Zakon o parničnom postupku propisuje najmanje dva pokušaja slanja dostave da bi došlo do uredne dostave iz razloga što postoje trenuci kada adresat iz objektivnih razloga nije u stanju primiti poslanu pošiljku

-da je tužiteljica bila na godišnjem odmoru, da nije zaprimila otkaz ugovora o kreditu, a da su njoj počele teći pravne posljedice otkaza ugovora o kreditu

- da su pravne posljedice otkaza kredita izrazito teške za potrošača zbog dospijeća naplate cjelokupnog preostalog kredita odmah pa da je potrebno osigurati sve da bi potrošač na vrijeme saznao da su nastupile pravne posljedice otkaza kredita, kako bi na vrijeme mogao štititi svoja prava

- da bi se odredba o nastupu pravnih posljedica otkaza kredita koja nastupa s danom predaje pošiljke na poštu trebala primjenjivati samo u slučaju ako korisnik kredita očito neopravdano izbjegava primiti poštu

- da tuženik tom odredbom štiti sebe od odbijanja primitka pošiljke, ali stavlja korisnika kredita u neravnopravan položaj jer nije svaka neuspjela dostava a priori odbijanje primitka pošiljke te da adresat ne odbija primiti pošiljku ako koristi godišnji odmor

-da je tužiteljica koristila uobičajeni godišnji odmor od 14 dana

21.4. U odnosu na argumentaciju tužiteljice treba reći da je ona, s obzirom da se radi o jasnoj i razumljivoj ugovornoj odredbi, pristala na odredbu da otkaz kredita proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne. To ujedno ne znači da se smatra da je tužiteljica tog istog dana (kada je otkaz poslan poštom preporučeno) saznala za te pravne posljedice, nego samo da su nastupile pravne posljedice otkaza. Nedvojbeno je da su pravne posljedice otkaza kredita teške za potrošača zbog dospijeća naplate cjelokupnog preostalog kredita odmah i da je važno saznanje potrošača o tome. Međutim, također treba uzeti u obzir da korisnik kredita nedvojbeno ima saznanja o tome podmiruje li redovito svoje obveze iz ugovora o kreditu ili ne, i jesu li ostvareni razlozi za otkaz kredita od strane kreditora. Treba uzeti u obzir i okolnost i da korisnik kredita ima na raspolaganju mogućnost, sukladno čl. 23.P) ugovora, obavijestiti banku, za vrijeme dok se ne nalazi na adresi na kojoj joj se treba obaviti dostava, da joj se dostava obavlja na tu drugu adresu. Uzimajući u obzir sve te okolnosti, po stavu ovog suda sporna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer korisnik kredita, znajući da ne podmiruje uredno svoje obveze iz kredita i da su ostvareni razlozi za otkaz ugovora o kreditu, ima na raspolaganju mogućnost obavijestiti banku o drugoj adresi za dostavu obavijesti.

21.5. U odnosu na činjenični navod tužiteljice u tužbi da je koristila uobičajeni godišnji odmor od 14 dana treba reći da to nije odlučno za ocjenu načelne valjanosti sporne odredbe (eventualno bi moglo biti odlučno za pitanje kad je sporni ugovor o kreditu zapravo otkazan, jesu li nastupile pravne posljedice otkaza ugovora o kredita te kada je tužiteljica za iste saznala ili mogla saznati). Pa ipak treba spomenuti da iz samog iskaza tužiteljice na ročištu 25. ožujka 2026. proizlazi da je s obitelji u vrijeme navodnog otkaza ugovora bila na ljetovanju, da imaju kuću na moru i da znaju biti na moru i po mjesec dana.

21.6. Slijedom svega navedenog, nije osnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je odredba čl. 23.C) u spornom dijelu ništetna (toč. IV izreke).

22. Naposljetku, razmatrajući sadržaj odredbe čl. 23.M) ugovora kojom je propisano da ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže, a o kojoj odredbi se pojedinačno nije pregovaralo (kako je to ranije već obrazloženo), zaključak je ovog suda da se radi nepoštenoj odredbi. Naime, iz dikcije te odredbe proizlazi da je tužiteljici onemogućeno korištenje dokaznih sredstava koja ona ima na raspolaganju (jer kao dokaz visine tražbine služi samo dokumentacija tuženika). Također, iz tako sročene odredbe proizlazi da je za visinu bilo koje tražbine kreditora iz ugovora o kreditu relevantno ono što on upiše u svojoj poslovnoj dokumentaciji i da potrošač nema pravo osporavanja istinitosti njegove poslovne dokumentacije. Stoga je zaključak ovog suda da ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je ništetna (čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP). Stoga je odlučeno kao u toč. V izreke.

23. Po ocjeni ovog suda, ništetnost naprijed navedenih odredaba ugovora ne povlače ništetnost samog ugovora jer on može opstati bez istih (čl. 102. st. 2. ZZP). Naime, ugovor o kreditu može opstati bez odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i bez odredbe o načinu na koji se utvrđuje visina tražbine kreditora. Što se pak tiče ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu da se ona određuje prema odluci banke, uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi. Dakle, ugovor o kreditu može opstati i bez te tog dijela ništetne odredbe o kamatnoj stopi. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu (toč. I izreke), dok je sud o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba odlučio kao pod toč. II do V izreke.

24. Sud kao neodlučan nije cijenio iskaz svjedoka SV jer iz istog ne proizlazi niti jedna odlučna činjenica za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eura) te priloženom troškovniku. Tužiteljica nije uspjela u sporu u odnosu na glavni zahtjev. S eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom uspjela je u omjeru od 75%. Vezano uz odluku o glavnom zahtjevu nije nastao nikakav posebni trošak. Stoga je zaključak ovog suda da je uspjeh tužiteljice u sporu 75%. Kada se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (25%) dobije se iznos od 50,00% i u tom omjeru tužiteljici treba odmjeriti naknadu troškova.

26. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 28.07.2022. i 09.04.2025. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 20.09.2022. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4), te trošak pristupa na ročišta održana 04.04.2023., 19.02.2024. i 25.03.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 625 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.562,50 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura te na presudu u iznosu od 53,09 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.642,13 eura. Taj joj trošak pripada u omjeru od 50,00%, što iznosi 821,07 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 821,07 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 29.11.2023. u kojem predlaže odgodu zakazanog ročišta zbog bolesti stranke i svjedoka, kao niti trošak pristupa na ročište 09.07.2025. koje je odgođeno zbog nedolaska tužiteljice na to ročište na kojem se trebao izvesti dokaz njezinim saslušanjem, jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje parnice (čl. 155. ZPP) koje bi joj tuženik bio dužan naknaditi.

28. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.