Posl.br.P-1194/2021

Posl.br.P-1194/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković, Mate Burazin, Dario Banić i Tomislav Horački iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB:53056966535., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KALLAY&PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 24. veljače 2026. godine, u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja NH i zamjenika punomoćnika tuženika GH, dana 7. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužitelju: JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.084,17 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% do 30.06.2011.g., od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50 %, od 01.07.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 %, od 01.01.2025. do 30.06.2025.g. po stopi od 6,15%, a od 01.07.2025.g. pa do isplate po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to:

na iznos od 5,96 EUR tekući od 01.10.2007. pa do isplate

na iznos od 5,96 EUR tekući od 01.11.2007. pa do isplate

na iznos od 2,89 EUR tekući od 01.03.2008. pa do isplate

na iznos od 5,68 EUR tekući od 01.05.2008. pa do isplate

na iznos od 1,23 EUR tekući od 01.06.2008. pa do isplate

na iznos od 0,96 EUR tekući od 01.07.2008. pa do isplate

na iznos od 188,37 EUR tekući od 01.08.2008. pa do isplate

na iznos od 2,55 EUR tekući od 01.09.2008. pa do isplate

na iznos od 2,55 EUR tekući od 01.10.2008. pa do isplate

na iznos od 2,55 EUR tekući od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 2,55 EUR tekući od 01.12.2008. pa do isplate

na iznos od 2,55 EUR tekući od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 2,55 EUR tekući od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 61,35 EUR tekući od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 28,80 EUR tekući od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 17,92 EUR tekući od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 17,52 EUR tekući od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 14,27 EUR tekući od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 225,50 EUR tekući od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 14,20 EUR tekući od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 21,50 EUR tekući od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR tekući od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR tekući od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 21,69 EUR tekući od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 22,10 EUR tekući od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR tekući od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR tekući od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 30,53 EUR tekući od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 30,40 EUR tekući od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 47,25 EUR tekući od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 49,11 EUR tekući od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 39,16 EUR tekući od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 50,44 EUR tekući od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 3.078,44 EUR tekući od 20.01.2011. pa do isplate .

II.

Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 393,88 eura uvećano za zatezne kamate.

III.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u visini od 2.846,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. svibnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28.08.2007.godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 418-50-4337916, kojim ugovorom je podigao kredit u iznosu od 24.398,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita, sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene, te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49% godišnje.

1.1. Budući ga tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa budući je s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica preplatio veći novčani iznos koji je tuženik stekao bez ikakve osnove, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i povrat više preplaćenih iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, istakao prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare, te naveo da su odredbe o valutnoj klauzuli razumljive i jasne i da je tužitelj bio upoznat sa istima, te da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo i da se suglasio sa istima.

2.1. Tijekom postupka tuženik je istakao i prigovor radi prijeboja u visini od 393,88 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Ovaj sud je rješenjem broj P-1194/2021 od 19. listopada 2021. godine odbio kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, koje rješenje je po uloženoj žalbi tuženika, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-789/2024-2 od 3. listopada 2024. godine.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 418- 50-4337916, otplatnog plana, prometa po tom kreditu, nalaza i mišljenja sa ispravkom nalaza i mišljenja vještaka Srđana Kovačića, te saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 418-50-4337916 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 24.398,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 5,49 %, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6. Vještak Srđan Kovačić u pisanom nalazu i mišljenju i ispravku istoga navodi da je preplaćen iznos zbog valutne klauzule u visini od 1.005,73 eura, da glavnica preostalog duga iznosi 48.338,72 kn, posljednja 84 rata kredita 26.226,29 kn, naknade, kamate i ostali troškovi 3.166,52 kn, dakle ukupno za uplatu 77.731,53 kn, dok uplata tužitelja 20.01.2011. iznosi 100.926,00 kn, pa da je prema tome tužitelj više uplatio iznos od 23.194,47 kn, odnosno 3.078,44 eura.

7. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

8. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

9. Naime, ugovaranje valutne klauzule dopušteno je, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22 - dalje ZOO).

10. Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

11. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.

11.1. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

11.2. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.

12. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

13. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. ZOO-a tužitelj ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik, odnosno prednik tuženika, nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

14. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tuženiku više uplatio i to u iznosu od 4.084,17 eura, primjenom navedenog materijalnog prava obvezan je tuženik isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci II. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

15.Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu.

16. Nadalje, istaknuti prigovor zastare nije osnovan, obzirom da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

17. Po ocjeni ovog suda tuženikov prigovor radi prijeboja nije osnovan, budući tužitelj kao stranka Ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost spornih odredbi, već je odgovoran tuženik kao kreditor koji je povrijedio interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama. Naime, odredba čl. 323. stav. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tužena na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja.

18. Slijedom navedenog, budući je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te budući je visina potraživanja utvrđena provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, to je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 19. listopada 2021.g., 25. veljače 2025.g., 25. studenoga 2025.g. i 24. veljače 2026.g. po 100 bodova, plus sastav četiri obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 900 bodova, odnosno 1.800,00 eura, plus PDV 450,00 eura, trošak vještačenja 500,00 eura i trošak pristojbe tužbe 96,91 eur, pa parnični trošak tužitelja iznosi 2.846,91 eura.

U Sinju, dana 7. svibnja 2026. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Zajednički odvjetnički ured KH, DH, BH i

ŠHO, [adresa]

2. Odvjetničko društvo KALLAY&PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III