REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Povrv 347/25-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja DUB-INŽENJERINGA d.o.o. SPLIT, OIB: 81391368092, Šimićeva 9 A, zastupanog po pun. Marini Matković, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po pun. Tomislavu Sesartiću, odvj. u Splitu, radi isplate, izvanraspravno, dana 7. svibnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e :

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6228/24 od 17. veljače 2025. g. u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 953,25 EUR s pripadajućim kamatama jer je zahtjev tužitelja neosnovan te u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 216,63 EUR s pripadajućim kamatama na ime nastalog troška postupka jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 1) i 2) na ime troškova postupka iznos od 425,77 EUR.

Obrazloženje

Dana 13. lipnja 2023. g. javna bilježnica u Sinju Marijana Buljan zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 953,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem broj Ovrv-6228/24 od 25. ožujka 2024. g. javna bilježnica je tužitelju vratila prijedlog za ovrhu radi pravilnog označavanja početka tijeka zatezne kamate pa je tužitelj podnio novi prijedlog za ovrhu od 22. studenog 2024. g. u kojem je promijenio zatraženi tijek zatezne kamate.

Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem Ovrv-6228/24 od 17. veljače 2025. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženici pod 1) i 2) izjavili su prigovor te je stoga rješenjem ovog suda broj Ovrv-6228/24 od 3. travnja 2025. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženici pod 1) i 2) usprotivili su se prijedlogu za ovrhu navodeći da nisu ni u kakvom obveznopravnom ili bilo kakvom drugom odnosu s tužiteljem, nemaju bilo kakvih dugovanja te su istakli prigovor nedostatka aktivne legitimacije te su osporili visinu zahtjeva. Tuženici da su suvlasnici na jednake dijelove, po ½ dijela, nekretnina koje su opisali i koje predstavljaju turistički apartman i garažu, koji se nalaze u zgradi anagrafske oznake [adresa], 21, 23, 25, 27, 29 i Velebitska 120, s više samostalnih uporabnih cjelina. Tuženici da uredno izvršavaju svoju obvezu plaćanja zajedničke pričuve na račun t.d. Tehnoplast d.o.o. Split, kao jedinom zakonitom upravitelju opisane stambene zgrade u spornom razdoblju. Tužitelj da nezakonito tereti tuženike pod 1) i 2) po osnovi plaćanja zajedničke pričuve, na što da je upozoren u dopisu t.d. Tehnoplast d.o.o. Split od 20. listopada 2020. g., kao i od strane tuženika pod 1) i 2). Međuvlasnički ugovor od 29. lipnja 2018. g. da je bez pravnog učinka s obzirom da ga nisu potpisali suvlasnici koji imaju u vlasništvu natpolovičnu većinu suvlasničkih dijelova cijele predmetne zgrade odnosno nekretnine. Slijedom navedenog da je i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018. g. između tužitelja i VF, kao predstavnika suvlasnika dijela zgrade/ulaza ''kaskada A'', bez pravnog učinka, a temeljem tog Ugovora da se tužitelja pogrešno smatra upraviteljem. Za izdvajanje jednog ulaza zgrade iz sustava upravljanja određenog upravitelja da je potrebna odluka suvlasnika cijele zgrade, a ne samo tog ulaza. Tuženici pod 1) i 2) ukazali su sudu da je u predmetu pred ovim sudom broj Povrv 573/22 u identičnoj pravnoj stvari ali u odnosu na drugog suvlasnika zgrade donesena odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev, što da treba respektirati.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom kartice vlasnika prostora za period od 1. ožujka 2022. g. do 1. ožujka 2024. g., email poruke od 2. ožujka 2022. g., prvostupanjske i drugostupanjske odluke iz predmeta ovog suda Povrv 573/22, dopisa t.d. Tehnoplast d.o.o. Splita tužitelju od 20. listopada 2020. g., Međuvlasničkog ugovora od 25. studenog 2004. g. s prilogom, konto kartice t.d. Tehnoplast d.o.o. Split, Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018. g., Međuvlasničkog ugovora od 29. lipnja 2018. g. s prilogom, Aneksa od 3. veljače 2020. g. s prilogom Međuvlasničkog ugovora od 25. studenog 2004. g., glasačkih listića (2), naručenog (od strane tužitelja) nalaza i mišljenja privatno angažiranog vještaka za rukopise i dokumente BF od 10. kolovoza 2024. g. i izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu odnosno tužbe i prigovora tuženika odnosno odgovora na tužbu te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta uz valjano obrazloženje vezano za potrebu izvođenja dokaza saslušanjima, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu doprinosa za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine u periodu od 1. ožujka 2022. g. do 31. ožujka 2024. g., odnosno za dvadesetpet mjeseci po 38,13 EUR mjesečno u ukupnom iznosu od 953,25 EUR, koju, u smislu odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) snose svi suvlasnici, bez obzira imaju li u vlasništvu stan ili poslovni prostor kao posebni dio zgrade, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima i kojom oni, odnosno upravitelj nekretnine, upravlja kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, a prema odredbi čl. 90. st. 3. ZV-a.

Trebalo je, prije svega, ocijeniti osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe na isplatu iznosa pričuve u odnosu na tuženike pod 1) i 2), kao nesporne suvlasnike turističkog apartmana u prizemlju objekta A i pripadajuće garaže, anagrafske oznake OFEŽ., kaskada A.

U postupku je utvrđeno:

-da je, prema uvodu Međuvlasničkog ugovora od 25. studenog 2004. g., predmetna zgrada u kojoj se nalazi apartman i garaža u suvlasništvu tuženika pod 1) i 2) izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se sastoji od osam ulaza podijeljenih u četiri bloka, te da su tim Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici zgrade kao cjeline upravljanje tom zgradom povjerili upravitelju t.d. Tehnoplast d.o.o. Split (odredba čl. 7. Ugovora),

-da je u odredbi čl. 1. Aneksa od 3. veljače 2020. g. Međuvlasničkog ugovora od 25. studenog 2004. g., koji je potpisan od strane više od 50% suvlasnika cijele zgrade odnosno svih ulaza, određeno je da je odvajanje jedne cjeline kod drugog upravitelja moguće samo uz suglasnost većine suvlasnike cijele zgrade,

-da su Međuvlasnički ugovor od 29. lipnja 2018. g. sklopili samo suvlasnici bloka A predmetne zgrade točnije onog dijela u kojem se nalazi apartman i garaža u suvlasništvu tuženika pod 1) i 2), što je vidljivo iz uvoda Ugovora,

-da je VF, kao predstavnik suvlasnika bloka A, dana 10. srpnja 2018. g. s tužiteljem potpisao Ugovor o upravljanju stambenom zgradom,

-da su svi posebni dijelovi nekretnine, koji se nalaze u sva 4 bloka zgrade, a radi se o 48 apartmana, 3 poslovna prostora, 11 sprema, 57 garaža i 39 dopunskih prostora upisani u isti z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

U konkretnom slučaju suvlasnici zgrade kao cjeline s više ulaza odnosno blokova zaključili su 25. studenog 2004. g. Međuvlasnički ugovor za cijelu nekretninu.

Prema odredbi čl. 85. st. 1. ZV-a cijelom nekretninom, na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela, upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim Zakonom nije što drugo određeno. U Odjeljku 4. ZV-a pod naslovom "Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine" nije regulirano pitanje koje se odnosi na imenovanje upravitelja za zgrade koje imaju više ulaza, ali je u odredbi čl. 44. st. 3. ZV-a propisano da kad ima više upravitelja, oni odlučuju većinom glasova, ako suvlasnici nisu odlučili drukčije, što znači da je moguća situacija da zgrada ima više upravitelja.

Prema odredbi čl. 86. st. 1. al. 5. ZV-a imenovanje i opoziv zajedničkog upravitelja poslovi su redovite uprave cijelom nekretninom. Prema odredbi čl. 40. ZV- a o poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova (st. 1.), a većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (st. 2.).

Stoga je trebalo ocijeniti da je za izdvajanje pojedinog ulaza zgrade iz sustava upravljanja određenog upravitelja bila potrebna većina glasova koja se računa prema suvlasničkim dijelovima suvlasnika cijele zgrade, a ne samo jednog dijela zgrade bilo da je riječ o ulazu ili bloku odnosno kaskadi, što je čak posebno i navedeno u odredbi čl. 1. Aneksa koju je sud citirao.

Stoga Međuvlasnički ugovor od 29. lipnja 2018. g. i Ugovor o upravljanju zgradom od 10. srpnja 2018. g. nisu sastavljeni potrebnom većinom glasova koja se računa prema suvlasničkim dijelovima suvlasnika zgrade kao cjeline te ih je trebalo smatrati poslovima bez pravnog učinka, a prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji su istakli tuženici pod 1) i 2) osnovanim.

Drugim riječima, Međuvlasnički ugovor koji je sklopljen između suvlasnika zgrade i kojim su, između ostalog, izrazili suglasnost da poslove upravljanja zgradom povjere upravitelju Tehnoplast d.o.o. Split vezuje sve suvlasnike, budući da ga je potpisala većina suvlasnika gledajući prema veličini suvlasničkih udjela pa je stoga prihvaćen prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za naplatu iznosa zajedničke pričuve te je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

Stoga je trebalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 6228/24 od 17. veljače 2025. g. u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo isplatiti iznos od 953,25 EUR s pripadajućim kamatama, a budući da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika pod 1) i 2) rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u sporu pa ga je trebalo obvezati na plaćanje troškova postupka kojima su bili izloženi tuženici pod 1) i 2).

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6228/24 od 17. veljače 2025. g. u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka u iznosu od 216,63 EUR trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

Tuženicima pod 1) i 2) trebalo je priznati trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi i podneska od 10. lipnja 2025. g. po 75 bodova (ukupno 150 bodova) koji je ukupan broj bodova trebalo uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) od 10% i tako dobiveni broj bodova (165) pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife. Iznos koji se tim postupkom dobije (330,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu prigovora protiv rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu od 13,27 EUR i tako dobiti iznos od 425,77 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

U Splitu, 7. svibnja 2026. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika pod 1) i 2)