REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7686/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o., protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 07. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 418-50-3259210 od 07.02.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u članku 3./treće/NAKNADA, a koja glasi:

"3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

II Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 418 -50-3259210 od 07.02.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl.9./deveto/OSTALI UVJETI, a koja glasi:

“Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.”

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 ZAGREB, OIB: 53056966535, da tužitelju FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 751,74 eura, sa zateznim kamatama, a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

701,59 € od 01.03.2006.

50,15 € od 25.11.2012.

pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 ZAGREB, OIB: 53056966535, da tužitelju FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, a koja se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke zaključile Ugovor o kreditu dana 07. veljače 2006. godine, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 33.841,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 84 mjeseca. Navodi se da je odredbom čl. 3. Ugovor o kreditu tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30 % od iznosa kredita. Tužitelj navodi da mu je naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kredita dana 28. veljače 2006. godine u iznosu od 1.116,76 CHF, što je u protuvrijednosti iznos od 701,59 eura. Nadalje, istim Ugovorom o kreditu propisano je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. U konkretnom slučaju , kreditor je zaračunao troškove tužitelju, prilikom prijevremene otplate kredita u iznosu od 377,88 kn, odnosno 50,15 eura, na dan prijevremene otplate 23. studenog 2012. godine. Tužitelj tvrdi da o obje ugovorne odredbe stranke nisu nikada pojedinačno pregovarale, tako da tuženik nije nikada predočio tužitelju strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva, kao ni kriterije za izračun izlazne naknade. Stoga, navodi da sporne odredbe u potpunosti odgovaraju pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako je definira odredba čl. 81. i 96. Zakona o zaštiti potrošača, jer se radi o odredbama koje su unaprijed formulirane u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je dostavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o koj ima se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Tužitelj tvrdi da su navedene odredbe uzrokovale neravnotežu u obvezama trgovca i potrošača, pa predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.” te u dijeli koji glasi: “Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.” Ujedno predlaže da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 701,59 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 05. siječnja 2007. g. do isplate te iznos od 50,15 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2012. g. do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je dana 21. siječnja 2026. godine zaprimio tužbu i dokumentaciju te poziv na davanje odgovora na tužbu u kojem je upozoren na dužnost davanja odgovora na tužbu u roku od 45 dana, jer da će se u protivnom donijeti presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno zakonskim uvjetima. Navedeno proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena na listu 93 spisa.

3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u datom roku od 45 dana, a udovoljeno je ostalim uvjetima iz čl. 331. b Zakona o parničnom postupku, to je po proteku roka od 45 dana, donesena ova presuda zbog ogluhe, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.

4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku, a troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 75 bodova, odnosno 150,00 eura, PDV u iznosu od 37,50 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno 200,77 eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju s osnova parničnog troška.

5. Dosuđene su zatezne kamate koje teku na parnični trošak od dana presuđenja tj. od 7. svibnja 2026. godine do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

6. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 07. svibnja 2026. god.

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku