REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-10185/23-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Patriciji Milas, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Razne Usluge d.o.o. u likvidaciji, OIB 02416091389, Zagreb, Savska cesta 41, zastupanog po punomoćniku Berislavu Hercegu, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika i sudskog vještaka, a po objavi presude dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha po zahtjevu tuženika – ovrhovoditelja Razne Usluge d.o.o -u likvidaciji, Savska cesta 41,Zagreb, protiv tužiteljice ĐN iz [adresa], temeljena na rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, kao ovlaštenika ovoga suda broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012., radi ovršne naplate glavnice od 42.407,81 kuna s pripadnostima kao ih je tuženik – ovrhovoditelj tražio od tužiteljice –nove ovršenice.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.607,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.313,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda broj Ovrv-17977/17 od dana 20. prosinca 2017., koje je zaprimila dana 11. siječnja 2018. upućena u parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012., a koje je doneseno protiv ovršenika IN, pravnog prednika tužiteljice. Navodi da joj je Fina dostavila presliku podneska ovrhovoditelja u kojem tuženik od Fine traži da temeljem predmetnog rješenja provede izvansudsku ovrhu. Tvrdi da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog IN broj O- 6284/13 od dana 23. rujna 2013. razvidno da njegovu ostavinsku imovinu čine: - odgovarajući suvlasnički dio nekretnine upisane u zk.ul [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u naravi zgrada u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] po novoj izmjeri čestica bro j 23174/6 kat. Općina [katastarska općina], kao zk.tjelo u AI na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 1 stan broj 12 u prizemlju, koji se sastoji od jedne i pol sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u površini od 50,09 čm, kao zk tijelo u AII, - ulog na računu Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, broj 1140108834 u neutvrđenom iznosu i ulog na računu Zagrebačke banke d.d. Zagreb, broj 1101798338 u neutvrđenom iznosu. Navodi da je naslijeđena nekretnina bračna stečevina tužiteljice i pokojnog IN (svaki u ½ dijela) te da na računu Privredne banke Zagreb i računu Zagrebačke banke Zagreb nije bilo nikakvih sredstava te da po tim računima nije naslijedila nikakva sredstva kojima bi odgovarala za dugove ostavitelja. Ukazuje da je u trenutku nasljeđivanja predmetna nekretnina bila opterećena zalogom u korist Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb temeljem Ugovora o kreditu broj 9011580389 od dana 23. lipnja 2006. u iznosu od 125.339,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 4,55 % promjenjiva, kojega je korisnik bio ostavitelj IN, dok je tužiteljica bila solidarni jamac te da je iznos kredita utrošen za kupnju predmetne nekretnine. Ističe da je Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb za života ostavitelja IN, dana 12. studenoga 2012. otkazala predmetni Ugovor o kreditu te da je na dan 1. veljače 2013. dug s naslova otkazanog kredita iznosio 83.538,36 CHF, uvećano za pripadajuću kamatu. Navodi da je radi naplate duga po tom kreditu Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb podnijela prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini te da je ovaj sud donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-2054/14 dana 16. srpnja 2014. kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenika procjenom, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz postignute kupoprodajne cijene, koja ovrha je zabilježena u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a da su Privredna banka Zagreb d.d. i tužiteljica tijekom trajanja tog postupka uspjele postići sporazum o namirenju duga i to iz postignute kupoprodajne cijene za predmetni stan. Ukazuje da je ostavitelj IN, osim navedenih dugova Privrednoj banci Zagreb d.d. u trenutku svoje smrti dugovao novčane tražbine koje je tužiteljica platila i to: - društvu Medika d.d., iznos od 23.081,86 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te da je na ime tog duga namirila iznos od 25.625,66 kuna, - društvu EOS Matrix d.o.o, temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog između Erste Card club d.o.o., i EOS Matrix iznos od 3.260,62 kuna te da je na ime tog duga namirila iznos od 3.523,62 kuna, - društvu EOS Matrix d.o.o, temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog između Erste Card club d.o.o. i EOS Matrix iznos od 9.428,54 kuna te da je na ime tog duga namirila iznos od 5.400,00 kuna, - društvu B2 Kapital d.o.o, iznos od 408.634,49 kuna temeljem ustupa tražbine koji je izvršen od strane Privredne banke Zagreb d.d., društvu B2 Kapital te da je na ime tog duga namirila iznos od 10.500,00 kuna, - društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 1.748,10 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate, koji se dug nalazi u Očevidniku i redos lijedu prisilne naplate kod Fine i poslovne banke kod koje tužiteljica ima otvoren račun. Tvrdi da nije dužna platiti tražbinu tuženika jer da je iz gore navedenog vidljivo da je već pretplatila vrijednost naslijeđene imovine na ime dugova ostavitelja . Citra odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju. Predlaže donijeti presudu kojom će sud proglasiti nedopuštenom ovrhu po zahtjevu tuženika – ovrhovoditelja protiv tužiteljice, temeljene na rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, kao ovlaštenika ovoga suda broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012., radi ovršne naplate glavnice od 42.407,81 kuna s pripadnostima, kako ih je tuženik -ovrhovoditelj tražio od tužiteljice

- nove ovršenice, sve uz naknadu troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Podneskom od 29.1.2018. ispravlja tužbeni zahtjev i predlaže da sud donese presudu kao u toč. I .izreke te da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako tužiteljica pogrešno tvrdi da je naslijedila dug te da ga je podmirila naslijeđenom imovinom, jer da je tužiteljica solidarno jamčila za isplatu po predmetnom ugovoru o kreditu, da je tužiteljici otkazan ugovor o kreditu te je Privredna banka Zagreb d.o.o. dopisom od dana 1. veljače 2013. obavijestila tužiteljicu da će protiv nje pokrenuti ovršne radnje te da svi kasnije sklopljeni sporazumi, nagodbe i dodatci imaju za tužiteljicu istu obvezno pravnu osnovu kao i ugovor o kreditu , a to je njezina ugovorna obveza prema Privrednoj banci Zagreb d.o.o. Ukazuje da činjenica da je ovršni postupak vođen protiv tužiteljice ukazuje na zaključak da dug nije naslijedila, već da je sudjelovala u njegovu nastanku. Navodi da je založno pravo, koje je bilo upisano u korist kreditora, samo jedan vid osiguranja vraćanja kredita navedenoj banci, a koje pravo nije korišteno, jer je tužiteljica podmirila bančino potraživanje te da okolnost da je u predmetnom ovršnom postupku predmet ovrhe bio predmetni stan nije odlučna činjenica jer je banka mogla i ranije plijeniti tužiteljicu putem drugih instrumenata, kako to proizlazi iz ugovora o kreditu. Tuženik smatra da je stvarna cijena stana od 50 m 2 daleko veća od cijene iz Ugovora o kupoprodaji od dana 9. studenoga 2016., iz kojega proizlazi ugovorena cijena od 40.520,00 EUR, da na navedeno upućuje i predmetni Ugovor o kreditu iz kojega proizlazi da je prednik tužiteljice za kupnju navedene nekretnine primio 112.000,00 CHF (oko 70.000,00 EUR), a da tužiteljica ne može dokazati da se vrijednost nekretnine u deset godina spustila do te mjere, da je tužiteljičin navod da je predmetni stan bračna stečevina tužiteljice i njezina pravnog prednika oprečan sam sebi jer da je neki dio nekretnine bračna stečevina, tada ne bi bio predmet nasljeđivanja, dok su se dugovi prema društvu Medika d.d., Eos Matrix d.o.o., B2 kapital d.o.o. i Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., odnosili na tužiteljicu koja nije isticala prigovore radi zaštite svojih imovinskih prava. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Presudom ovog suda poslovni broj poslovni broj 149 P-468/2018-41 od 21. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice te joj je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama. Rješenjem ovog suda poslovni broj 149 P-468/2018-41 od 21. rujna 2021. odbijen je prijedlog tužiteljice za donošenjem privremene mjere.

3.1. Povodom žalbe tužiteljice podnijete protiv navedene presude, Županijski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem poslovni broj Gž-1312/2021-5 od 2. listopada 2023. uvažio žalbu tužiteljice te presudu ukinuo i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, dok je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja ovog suda od 21.9.2021. kojim je odlučeno o prijedlogu za određivanje privremene mjere odbijena kao neosnovana pa je slijedom toga to rješenje postalo pravomoćno. U naprijed navedenoj odluci višeg suda navedeno je da osnovano tužiteljica u žalbi ističe da su neutemeljeni navodi prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije dokazala kolika je vrijednost naslijeđene imovine jer je odustala od dokaznog prijedloga za građevinsko vještačenje, slijedom čega je prvostupanjski sud kao vrijednost stana uzeo vrijednost zaloga iz Ugovora o kreditu za kupnju stana, koji je sklopljen 23. lipnja 2006., a koji zalog iznosi 125.339,83 CHF, odnosno u protuvrijednosti u eurima 70.000,00 eura. Naime tužiteljica je tijekom postupka ukazivala na javnu ispravu koja sadrži tržišnu vrijednost predmetnog stana i koja se nalazi u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2054/2014. U ovaj ovršni predmet prvostupanjski sud je izvršio uvid te mu je bila na raspolaganju javna isprava, koju je dana 22. listopada 2015. izdalo nadležno tijelo - Porezna uprava, Područni ured Zagreb u okviru svojih ovlasti, a koja je pri utvrđenju tržišne vrijednosti nekretnine morala voditi računa o svim elementima na temelju kojih se procjenjuje vrijednost nekretnine. Prema podacima Porezne uprave, tržišna vrijednost m 2 za stan u [adresa] na adresi [adresa], u prizemlju objekta, iznosi 7.426,64 kn. Stan koji je naslijedila tužiteljica ima 50,09 m 2 pa prema podacima Porezne uprave tržišna vrijednost stana 2015. iznosi 372.000,40 kn. Ovu vrijednost stana prihvatila je ovrhovoditeljica Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb u predmetnom ovršnom postupku. Na temelju članka 139. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03 i 35/05 dalje ZN, koji je vrijedio u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju), nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. U prvostupanjskoj odluci u potpunosti je izostalo obrazloženje zašto sud nije prihvatio javnu ispravu o visini vrijednosti stana koji je naslijedila tužiteljica, a koju je izdalo nadležno tijelo u okviru svojih ovlasti 22. listopada 2015., već je kao vrijednost stana uzeo podatak o vrijednosti zaloga iz 2006., iako je naslijeđena imovina prešla na tužiteljicu 2013., a opće poznata je činjenica i javno dostupna da su u razdoblju 2012. – 2015. prema podacima Državnog zavoda za statistiku, vrijednosti nekretnina bilježile kontinuirani pad te da su tržišne vrijednosti nekretnina 2013. i 2015. bile približno slične. Osnovani su stoga žalbeni navodi tužiteljice u ovom dijelu jer prvostupanjski sud nije ocijenio navedeni dokaz o tržišnoj vrijednosti stana, čime je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi sa člankom 8. ZPP, a to je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude. U odnosu na visinu plaćenih dugova ostavitelja IN, prvostupanjski sud je utvrdio ukupan iznos plaćenog duga od 241.437,97 kn. Pri tome prvostupanjski sud nije uzeo u obzir uplatu iznosa od 500,00 kn, koju je tužiteljica izvršila na ime duga pravnoj osobi B2 Kapital d.o.o. Zagreb, iako je u obrazloženju presude konstatirao uplatu predmetnog iznosa. S obzirom da odluka ne sadrži razloge zašto prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navedenu utvrđenu činjenicu, počin jena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP.

4. Sud je u ponovnom postupku izveo već ranije izvedene dokaze pa je izvršio uvid u rješenje ovoga suda broj Ovrv-17977/17 od dana 20. prosinca 2017. (list spisa 8-9), izvršen je uvid u spise ovoga suda broj Ovrv-13721/2016, broj Ovr-2054/2014, broj P-6265/14, izvršen je uvid u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012. (list spisa 10-12), izvršen je uvid u podnesak od dana 12.rujna 2017. (list spisa 13), rješenje o nasljeđivanju broj O-6284/13 od dana 23.rujna 2013. (list spisa 14), izvadak iz knjige položenih ugovora (list spisa 15-16), ugovor o kreditu od dana 23. lipnja 2006. (list spisa 17-21, 3036-306), obavijest od dana 1. veljače 2013. (list spisa 23), rješenje ovoga suda broj Z-31675/14 od 24. srpnja 2014., sporazum od dana 17. ožujka 2016. (list spisa 25-27), ugovor o nagodbi od dana 29. kolovoza 2016. (list spisa 29-31), aneks ugovora o nagodbi od dana 17.siječnja 2017. (list spisa 32 -34), aneks ugovora o nagodbi od dana 7. ožujka 2017. (list spisa 35-37), ugovor o kupoprodaji stana od dana 9. studenog 2016. (list spisa 38-41), brisovno očitovanje od dana 23. ožujka 2017. (list spisa 42-43), knjigovodstveno stanje (list spisa 44), potvrdu o stanju računa od dana 8. studenog 2017. (list spisa 45), uplatnice i potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (list spisa 49-130), rješenje o ovrsi polovni broj Ovrv-13721/2016 (list spisa 131-135), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-8219/2013 (list spisa 136-137), očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom (list spisa 138-140), proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (list spisa 158-159), izvršen je uvid u karticu (list spisa 168-169), izvršen je uvid u podatke Privredne banke Zagreb (list spisa 147-176, 183-185), izvršen je uvid u podatke Zagrebačke banke (list spisa 186), podatke B2 Kapital (list spisa 188), EOS Matrix d.o.o. (list spisa 191), B2 Kapital (list spisa 196-200). U ponovnom postupku sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora (list 350-352 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 353-362), dopis od 10.9.2024. (list 296-298), rješenje o ovrsi javne bilježnice Ilinke Lisonek od 8.3.2013. (list 307-309), prigovor od 18.3.2013. (list 310 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 18.6.2013. (list 311-312 spisa), dopis upućen HZMO od 13.8.2014. (list 313), uvid u podatke predmeta kroz eKomunikaciju (list 314 spisa), dopis HZMO od 24.9.2014. (list 317-318 spisa), procjembeni elaborat o tržišnoj vrijednosti nekretnine (list 326-341 spisa), ugovor o kreditu od dana 28.9.2011. (list spisa 303-306), proveo građevinsko vještačenje po vještaku dipl. ing. građ. ON iz tvrtke Ing Ekspert d.o.o. (list 363-387 spisa), usmeno saslušao vještaka (list 420-421 spisa).

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-17977/17 od 20. prosinca 2017. upućena pokrenuti ovaj postupak radi proglašenja ovrhe određene na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012., a koje je doneseno protiv ovršenika IN, pravnog prednika tužiteljice nedopuštenom, i to iz razloga propisanog odredbom 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 70/20-dalje u tekstu: OZ/12) jer tvrdi da kao nasljednica pok. IN primjenom odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nije sporno niti da je tužiteljica nasljednica pok. IN protiv kojega je određena predmetna ovrha te da je tim rješenjem ovrha određena u korist ranijeg ovrhovoditelja Croatia leasing d.o.o. te da je novi ovrhovoditelj, ovdje tuženik navedeno rješenje o ovrsi dostavio Financijskoj agenciji uz rješenje o nasljeđivanju kako bi Agencija provela ovrhu na novčanim sredstvima ovdje tužiteljice kao ovršenice i nasljednice iza pok. IN. U postupku je sporno da li je tužiteljica podmirila dugovanja pok. IN do visine vrijednosti naslijeđene imovine, budući da tuženik to osporava. Na tužiteljici je u ovom postupku bio teret dokazati da je dugove IN isplatila sve do visine vrijednosti imovine koju je od njega naslijedila. Sporno je dakle odgovara li tužiteljica za dug radi naplate kojeg je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012. određena ovrha protiv sada pok. IN, prednika tužiteljice.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza jedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je u ponovnom postupku utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Iz rješenja ovoga suda broj Ovrv-17977/17 od dana 20. prosinca 2017. godine, proizlazi da je tužiteljica upućena u parnicu protiv tuženika (ranije Croatia leasing d.o.o.) iz razloga što je protiv rješenja o ovrsi broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012. podnijela žalbu u kojoj navodi da je kao nasljednica iza pokojnog IN već preplatila vrijednost naslijeđene imovine na ime dugova ostavitelja pa da stoga nije dužna platiti i tražbinu iz rješenja broj Ovrv-1138/12 od dana 26. rujna 2012.

8. Iz iskaza tužiteljice (list 158) proizlazi da je sa pokojnim GN bila u braku od 1978. do njegove smrti dana 25. srpnja 2013., da je on bio stomatolog, imao je svoje dobavljače, da je iza njega naslijedila stan koji je bio stomatološka ordinacija u [adresa], da osim tog stana nije naslijedila ništa drugo. Da su se, nakon što je on umro, počeli javljati njegovi vjerovnici i to Medika i još neki. Da je Mediki podmirila dug jer su oni najprije tužili njega, a onda je ona preuzela taj postupak i da je podmirila taj dug u iznosu oko 24.000,00 kuna, da je vratila dug firmi Sidrodent, ne može se sjetiti iznosa, sve zajedno da je podmirila oko 50.000,00 kuna. Da je također postojao dug i prema ovdje tuženiku, ne zna točno koliki je to iznos bio, da je zapravo dobila od Fine obavijest da će joj na njezin račun kod Fine sjedati ovrha od ovdje tuženika, da je onda zamolila odvjetnicu da provjeri o čemu se radi, jer se stalno neki vjerovnik javljao. Onda je dalje to vodila odvjetnica. Za dug prema ovdje tuženiku saznala je u trenutku kada je dobila obavijest od FINE, to je bilo 2018. Da je nakon smrti supruga podmirila još i suprugove dugove prema Dinersu i prema Matrixu, koja firma je otkupila potraživanje od PBZ-a, to su bili sve dugovi pokojnog supruga. Da je do sada platila s osnova njegovih dugova iznos od preko 50.000,00 kuna, a predmetni stan u kojem je bila ordinacija, a koji je naslijedila iza pokojnog supruga je prodala za iznos od 37.500,00 eura i tim iznosom podmirila obvezu koju je imala s osnova kredita u Privrednoj banci Zagreb, taj kredit je podignut u PBZ-u na iznos od 127.000 CHF i od tog kredita je kupljen baš taj stan, da je taj stan bio na njegovo ime, da je ona po tom kreditu bila jamac, da je sa PBZ-om postigla sporazum o podmirenju tog duga po tom kreditu i izvršila je isplatu, da je taj kredit zatvoren, a stan je prodala jednoj fizičkoj osobi i to je sve išlo preko banke i to na način da je kupac podigao kredit u PBZ -u i onda je banka umjesto isplate tog novca njoj osobno, tim novcem zapravo zatvorila njezinu obvezu po tom kreditu, a to se događalo u okviru ovršnog postupka. Ukazuje da je ta nekretnina bila isključivo vlasništvo njezina pokojnog supruga, a stan je kupljen za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Ukazuje da je također podmirila dug s osnova kredita prema B2 Kapital, a taj kredit je također bio podignut u PBZ, ali nije imao veze sa predmetnim stanom, a da je u odnosu na uloge koji se navode u rješenju o nasljeđivanju išla u Privrednu banku Zagreb i u Zagrebačku banku Zagreb i utvrdila da je stanje na tim računima nula. Navodi da je Privredna banka Zagreb vodila ovršni postupak protiv nje.

9. Na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog IN proslovni broj O-6284 od dana 23. rujna 2013. utvrđeno je da je tim rješenjem tužiteljica proglašena nasljednicom iza navedenog ostavitelja i to na ostavinskoj imovini koja se sastoji od nekretnine, i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul.- [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u naravi 1 zgrada u [adresa], sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čestica broj 2317/6 k. o. [katastarska općina], kao zk.tijelo u AI na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stan broj 12 u prizemlju, koji se sastoji od 1,5 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u površine 50,09 čm, kao zk.tijela u AII u cijelosti te pokretnina, i to uloga na računu Privredne banke Zagreb d.d. broj 1140108834 sa stanjem u neutvrđenom iznosu i uloga na računu Zagrebačke banke d.d. broj 1101798338 sa stanjem u neutvrđenom iznosu.

10. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; u daljnjem tekstu: ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Prema odredbi čl. 129. st. 1. i 2. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane za njegovo svojstvo nasljednika. Isto tako, prema čl. 3. st. 1. ZN nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, dok prema čl. 5. st. 1. i 2. ZN tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik, a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Iz gore navedenih odredbi jasno proizlazi da se vrijednost ostavine, koja je relevantna za odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja, treba računati na dan smrti ostavitelja, jer u trenutku smrti ostavitelja nasljednika, u konkretnom slučaju tužiteljicu, je prešla ostavinska imovina, a što znači i aktiva i pasiva iste (tako i VSRH u Rev-1551/2018-2 od 11. lipnja 2024.). Dakle, tužena odgovara za dugove pokojnog IN do visine vrijednosti naslijeđene imovine, i to vrijednosti koju je imovina imala u trenutku prijelaza na tuženu kao nasljednicu.

11. Iz dopisa Privredne banke Zagreb d.d. (list spisa 183) proizlazi da je na računu IN kod Privredne banke Zagreb d.d. broj 2340009-1140108834 na dan smrti istoga dana 25. srpnja 2013. bilo 0,00 kuna.

12. Iz dopisa Zagrebačke banke d.d. (list spisa 186) proizlazi da je na računu IN kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] na dan smrti istoga dana 25. srpnja 2013. bilo 0,37 kuna.

13. Točno je naime da je tužiteljica je tijekom postupka ukazivala na javnu ispravu koja sadrži tržišnu vrijednost predmetnog stana i koja se nalazi u ovršnom predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-2054/2014, i to dopis Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 22. listopada 2015. iz kojeg proizlazi da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave, u aplikativni sustav podsustav aplikacijom "uvid u prosječne cijene" utvrđeno da prosječna tržišna cijena za traženu nekretninu u [adresa], u naravi stan u prizemlju objekta površine 50,09 m² utvrđena u iznosu od 7.426,64 kn/m², ali takva javna isprava nije podobna za utvrđenje vrijednosti nekretnine (stana) koji je tužiteljica naslijedila na dan smrti ostavitelja (dakle na dan 25. srpnja 2013.), već je ta isprava sačinjena za potrebe provedbe navedenog ovršnog postupka na predmetnoj nekretnini i iz nje proizlazi prosječna tržišna cijena za nekretninu (stan) koji je tužiteljica naslijedila u vrijeme sačinjenja te isprave (rujan 2015.), a ne na dan smrti ostavitelja (25. srpnja 2013.), a koji dan je odlučan za izračun vrijednosti ostavine (tako i VSRH u Rev-1551/2018-2 od 11. lipnja 2024.). O tome da su tržišne vrijednosti nekretnina 2013. i 2015. bile približno slične, a bez provođenja građevinskog vještačenja, odnosno bez pribave podataka nadležne Porezne uprave može se samo nagađati te ovaj sud smatra da navedeno ne predstavlja općepoznatu činjenicu, već je navedeno potrebno dokazati, a da bi se potom na temelju navedene isprave mogla utvrditi vrijednost nekretnine upravo na dan smrti ostavitelja (25. srpnja 2013.). Iz navedenih razloga navedeni dopis Porezne uprave nije bilo moguće koristiti u ovom postupku i na temelju njega utvrditi vrijednost nekretnine na dan smrti ostavitelja. U postupku je dakle bilo odlučno utvrditi vrijednost nekretnine (stana) koji je tužiteljica naslijedila na dan smrti ostavitelja (dakle na dan 25. srpnja 2013.) pa je iz toga razloga radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i dispozicija stranaka sa glavne rasprave od 3.9.2024. (stranke su se naime usuglasile s time da se dokazi provedu iako su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka) u ponovljenom postupku provedeno po tuženiku predloženo građevinsko vještačenje.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. HN iz tvrtke Ing Ekspert d.o.o. od 31.10.2025. proizlazi da procijenjena tržišna vrijednost stana na dan 25.7.2013. iznosi 55.600,00 eura.

14.1. Radi prigovora tužiteljice istaknutih na nalaz i mišljenje vještaka, sud je usmeno saslušao vještaka. U svom usmenom saslušanju vještak je naveo da u odnosu na primjedbe tužiteljice sadržane u podnesku od 10.12.2025., a u odnosu na nalaz i mišljenje koji je izradio iskazuje da je predmetni nalaz i mišljenje izradio prema rješenju suda od 4.8.2025. kojim je određeno izvršiti procjenu tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet ovog postupka na dan 25.7.2013. (dan smrti ostavitelja) prema prosječnom nivou uređenosti i opremljenosti, obzirom da očevid na nekretnini nije moguće provesti jer je nekretnina otuđena te koristeći podatke iz sudskog spisa, što je i učinio u skladu sa odredbama zakona i pravilnika o procjeni vrijednosti nekretnine.. Nalaz i mišljenje je sačinjen sukladno odredbama zakona i pravilnika o procjeni vrijednosti nekretnine na način da je poredbenom metodom utvrđena vrijednost predmetne nekretnine na današnji dan te korištenjem javno objavljenih indeksa kretanja cijena državnog zavoda za statistiku utvrđena u vrijednosti nekretnine na dan smrti ostavitelja na dan 25.7.2013. Tužitelj u podnesku pogrešno navodi da je tvrtka PBZ nekretnine na dan u rujnu 2016. predmetni stan procijenila na 40.072,00 EUR jer je iz procjene tržišne vrijednosti premetne nekretnine sačinjene od strane PBZ nekretnine od 23.9.2016. razvidno da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine procijenjena na 58.314,05 EUR, dok je nova vrijednost za potrebe osiguranja za koju tužiteljica u podnesku pogrešno navodi da je tržišna vrijednost procijenjena na vrijednost u iznosu od 40.072,00 EUR. Vezano uz navode da su propisi navedeni na stranicama 13/24 i 14/24 njegovog nalaza i mišljenja pogrešno primijenjeni ukazuje da isto nije točno te da je sve učinjeno u skladu s odredbama zakona i Pravilnika o procijeni vrijednosti nekretnina, a kako je razvidno na stranicama 15/24 do 22/24.

14.2. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka struke, tako i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smat ra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

14.3. Iz ugovora o kupoprodaji (list spisa 38) proizlazi da je tužiteljica predmetni stan prodala SN za kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 40.520,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Navedena kupoprodajna cijena nije pravno odlučna u konkretnom slučaju već je odlučna vrijednost predmetnog stana u času smrti ostavitelja. Neodlučni su navodi tužiteljice da je predmetni stan izgubio na vrijednosti od dana kupnje do dana smrti ostavitelja, jer je mjerodavna vrijednost stana na dan smrti ostavitelja, a ne na dan kupnje, kako je to već navedeno. U odnosu na navode tužiteljice da je stan bio u trenutku nasljeđivanja bio opterećen pravom zaloga u korist Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkoga 6, temeljem Ugovora o kreditu od 23. lipnja 2006. u iznosu od 125.339,83 CHF, u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 4,55 % promjenjiva, a što je bitna činjenica, koja utječe na vrijednost nekretnine te ju je vještak dužan valorizirati, valja napomenuti sljedeće. Po mišljenju ovog suda nema osnove da bi za iznos duga koji postoji u korist založnog vjerovnika trebalo na bilo koji način umanjiti vrijednost naslijeđene nekretnine (tako i Žs u Zagrebu u 31 Gž-4013/2021-3 od 20. rujna 2022.) te da bi tu činjenicu trebalo uzeti u obzir kod utvrđenja vrijednosti naslijeđene nekretnine. Sud smatra da je mjerodavna vrijednost same nekretnine na dan smrti ostavitelja (aktiva ostavine, odn. sva imovina koju je ostavitelj imao u trenutku smrti), a ne iznos duga koji postoji u korist založnog vjerovnika na predmetnoj nekretnini (pasiva ostavine, odnosno dugovi ostavitelja), s obzirom na to da se u konkretnom slučaju kao vrijednost naslijeđene imovine uzima vrijednost same nekretnine u trenutku smrti ostavitelja (aktiva ostavine), a na koju vrijednost navedeni dug upisan u korist založnog vjerovnika (pasiva ostavine) ne utječe jer navedena nekretnina služi samo kao sredstvo osiguranja navedenog duga založnog vjerovnika. U konkretnom slučaju valja napomenuti kako je predmetni dug založnog vjerovnika tužiteljica podmirila te je upravo iznos duga koji je podmiren založnom vjerovniku uzet u obzir kod izračuna iznosa ukupnih dugova pok. IN (pasiva ostavine) koje je tužiteljica kao nasljednica podmirila pa je i iz tog razloga neosnovano takvo stajalište tužiteljice.

15. Dakle, kada se uzme u obzir vrijednost nekretnine (stana) koji je tužiteljica naslijedila na dan smrti ostavitelja (dakle na dan 25. srpnja 2013.), a koja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrđena u iznosu od 55.600,00 EUR te kada se tome pridoda vrijednost naslijeđene novčane tražbine prema Zagrebačkoj banci d.d. koja iznosi 0,37 kuna (0,05 EUR), što je utvrđeno uvidom u dopis te banke (list spisa 186), razvidno je da visina vrijednosti naslijeđene imovine iznosi ukupno 55.600,05 EUR.

16. Tužiteljica neosnovano navodi u tužbi da predmetni stan kojega je naslijedila temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 6284/13 od dana 23. rujna 2013. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog IN, svakog u 1/2 dijela pa da slijedom toga tužiteljica odgovora za dugove ostavitelja samo do visine vrijednosti 1/2 dijela tog stana. Ovo iz razloga što iz rješenja o nasljeđivanju broj O- 6284/13 od 23. rujna 2013. proizlazi da je tužiteljica po osnovi zakona proglašena jedinom nasljednicom iza pokojnog IN te da je predmetni stan na adresi [adresa], naslijedila u cijelosti. Također i iz iskaza tužiteljice, saslušane u svrhu dokaza, proizlazi da je iza pokojnog IN naslijedila stan koji je bio stomatološka ordinacija u [adresa] te da je ta nekretnina bila isključivo vlasništvo njezina pokojnog supruga, a da je kupljen za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Dakle, tužiteljica nije dokazala da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu između tužiteljice i pokojnog IN, svaki u ½ dijela, a u smislu odredbe članka 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03). Još valja ukazati da temeljem odredbe čl. 232. st. 5. ZN pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Ako stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku nisu isticale zahtjev za izdvajanje dijela iz ostavine pojedinih stvari ili prava, sud nije ovlašten ispitivati ulaze li sve stvari ili prava, koji su prijavljeni kao ostavina u njen sastav, odnosno pripada li alikvotni dio nekom sudioniku ostavinskog postupka po drugoj osnovi umjesto iz nasljednopravnog odnosa. Zbog pravne sigurnosti uzima se da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom pa dakle i obujam ostavine i njen sastav, koji je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Tužiteljica nije u ostavinskom postupku tražila izdvajanje dijela stvari ili prava iz utvrđene ostavine po bilo kojoj osnovi pa tako ni temeljem udjela u bračnoj stečevini pa ne može nakon pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka u kojem je sudjelovala zahtijevati izdvajanje iz tako utvrđene ostavine bilo kojeg dijela te imovine, prava ili stvari po bilo kojoj osnovi. Stan koji je tužiteljica naslijedila kao ostavinsku imovinu, suprotno tvrdnjama tužiteljice, nije prodan u okviru ovršnog postupka vođenog kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr- 2054/14 jer je taj postupak, nakon što je pribavljena tržišna vrijednost nekretnine, završen obustavom postupka zbog povlačenja prijedloga za ovrhu.

17. Navedeni iznos od 55.600,05 EUR potrebno je staviti u omjer s visinom dugova ostavitelja IN koje je tužiteljica platila.

18. Uvidom u ugovor o kreditu broj 9011580389 (list spisa 17) utvrđeno je da su Privredna banka Zagreb d.d. i korisnik kredita IN i založni dužnik LN i solidarni jamac ĐN predmetni ugovor sklopili dana 23. lipnja 2006., na iznos kredita od 125.339,83 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važeće na dan korištenja kredita, da je namjena kredita kupnja stambenog objekta, da je u članku 8.2, određeno da za urednu otplatu cjelokupne tražbine po ovom ugovoru solidarno odgovara jamac ĐN, dok je u članku 8.4. određeno da radi osiguranja cjelokupne tražbine banke prema korisniku kredita temeljem ovog ugovora založni dužnik LN kao vlasnik predmetne nekretnine dozvoljava da se u korist banke uknjiži pravo zaloga na predmetnoj nekretnini.

19. Uvidom u ugovor o nagodbi (list spisa 29) utvrđeno je da je isti sklopljen između banke i ovdje tužiteljice dana 29.kolovoza 2016., da je u članku 1 . određeno da stranke suglasno utvrđuju da je između banke i dužnika dana 23. lipnja 2006. sklopljen ugovor o kreditu broj 9011580389, - da je banka zbog nepridržavanja ugovornih obveza od strane dužnika i dospjele neplaćene novčane tražbine otkazala osnovni ugovor i pred ovim sudom pokrenula ovršni postupak radi naplate dospjele novčane tražbine, - da je u članku 3 određeno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da ukupni dug dužnika po osnovnom ugovoru na dan 30.travnja 2016.godine iznosi 66.664,85 eura, od čega glavnica iznosi 50.018,76 eura, a zatezne kamate, naknade i troškovi 16.646,09 eura, - da je u članku 4 određeno da se dužnik obvezuje na ime duga izvršiti uplatu iznosa od 37.520,00 eura po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate u roku do 31.prosinca 2016., - da će s navedenim iznosom izmiriti dio obveze po glavnici, a ostatak duga od 29 .144,85 eura uvećano za kamate i eventualne troškove do dana provođenja tog ugovora, banka će otpustiti po potpisu ovog ugovora i nakon što dužnik uplati iznos iz prethodnog stavka, - da se po izvršenoj uplati banka obvezuje zatražiti obustavu svih sudskih postupaka koji se vode protiv dužnika radi prisilne naplate predmetne tražbine, time da u tim postupcima svaka stranka snosi svoje troškove te se banka istovremeno obvezuje izdati dužniku brisovno očitovanja radi brisanja založnog prava uknjiženog u knjizi položenih ugovora na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] po novoj izmjeri čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

19.1. Uvidom u anexs ugovora o nagodbi (list spisa 32) utvrđeno je da je istim rok za uplatu duga u iznosu od 37.520,00 eura produžen do dana 31. siječnja 2017., dok je uvidom u anexs ugovora o nagodbi (list spisa 35) utvrđeno je da je tim aneksom produžen rok za uplatu do dana 31.ožujka 2017.

20. Tužiteljica nije dostavila dokaz iz kojega bi se mogao utvrditi točan iznos koji je platila Privrednoj banci Zagreb d.d. s osnova duga prema Ugovoru o kreditu broj 9011580389, ali je očito da je tužiteljica svoju obvezu izvršila, jer u protivnom ta banka ne bi izdala brisovno očitovanje, a koje je izdala, a što je sud utvrdio uvidom u brisovno očitovanje od dana 23. ožujka 2017. (list spisa 42) kojim je Privredna banka Zagreb d.d., pod brojem Z-44997/06, dozvolila brisanje hipoteke uknjižene na predmetnoj nekretnini tužiteljice, a koja hipoteka je bila osiguranje tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu. Budući da se tužiteljica anexsom ugovora o nagodbi (list spisa 35) obvezala Privrednoj banci Zagreb isplatiti iznos od 37.520,00 eura po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate do dana 31. ožujka 2017., to je tužiteljica s tog osnova platila iznos od 279.088,39 kuna (srednji tečaj eura HNB na dan 31.ožujka 2017. iznosio je 7,438390 x 37.520,00 eura = 279.088,39 kuna), odnosno iznos od 37.041,39 EUR, do kojeg se dolazi kada se navedeni kunski iznos konvertira u EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije.

20.1. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica pogrešno tvrdi da je naslijedila dug te da ga je podmirila naslijeđenom imovinom, jer da je tužiteljica solidarno jamčila za isplatu po predmetnom ugovoru o kreditu, da je tužiteljici otkazan ugovor o kreditu te je Privredna banka Zagreb d.d. dopisom od dana 1. veljače 2013. obavijestila tužiteljicu da će protiv nje pokrenuti ovršne radnje te da svi kasnije sklopljeni sporazumi, nagodbe i dodatci imaju za tužiteljicu istu obvezno pravnu osnovu kao i ugovor o kreditu, a to je njezina ugovorna obveza prema Privrednoj banci Zagreb d.o.o. te da je ovršni postupak vođen protiv tužiteljice i da to ukazuje na zaključak da dug nije naslijedila, već da je sudjelovala u njegovu nastanku, valja napomenuti sljedeće. Naime, u konkretnom slučaju valja analizirati sadržaj navedenog Ugovoru o kreditu prema kojem je tužiteljica bila solidarni jamac za obveze korisnika kredita. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog pravnog posla propisano je kako se Ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz članka 8.2. predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da se tužiteljica obvezala kreditoru da uz korisnika kredita solidarno kao jamac odgovara za urednu otplatu cjelokupne tražbine po tom Ugovoru. Odredbom čl. 111. st. 3. ZOO propisano je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Dakle, solidarni jamac odgovara vjerovniku za cijelu obvezu kao glavni dužnik, što znači da vjerovnik ispunjenje može zahtijevati bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice istovremeno. Analizirajući sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu i ostale izvedene dokaze utvrđeno je da je kredit isplaćen predniku tužiteljice (sada pok. IN) kao korisniku kredita te da je realiziran za njegove potrebe-kupnje stana u kojoj je bila zubarska ordinacija koje je on bio vlasnik, proizlazi da je predmetna solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, i to prednika tužiteljice, a tužiteljica je preuzela ispunjenje obveze samo radi osiguranja povrata kredita, odnosno kako bi vjerovnik (banka) dobio veću sigurnost u potraživanju prema jednom solidarnom dužniku (pok. IN). Dakle, tužiteljica je preuzela bez ikakve koristi za sebe rizik solidarnosti u isključivom interesu samo jednog dužnika (ovdje glavnog dužnika, odnosno pok. IN) pa su netočni navodi tuženika da je sudjelovala u nastanku duga glavnog dužnika, odnosno pok. IN. Pritom valja napomenuti kako je tužiteljica proglašena jedinom nasljednicom na ostavini pa navedeno ne dovodi u sumnju utvrđenje da je tužiteljica osim imovine navedene u rješenju u nasljeđivanju, naslijedila i navedeni dug iz Ugovora o kreditu jer je odredbom čl. 139. st. 1. ZN propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove pa nema dvojbe da nepodmireni kredit predstavlja dug ostavine za koji nasljednici odgovaraju u smislu odredbi čl. 139. st. 1. i 4. ZN.

21. Iz dopisa od dana 14. srpnja 2016. (list spisa 73,91) proizlazi da je tim dopisom EOS Matrix d.o.o. obavijestio IN o prijenosu potraživanja temeljem Ugovora o cesiji zaključenoga između Erste Card Club d.o.o, i navedenog društva, temeljem kojega je to društvo postalo vlasnik potraživanja koje se odnose na dospjelo, a nepodmireno potraživanje broj 41014-3423672544 u ukupnom iznosu od 3.260,62 kuna i na dospjelo, a nepodmireno potraživanje broj 41014-3423672536 u ukupnom iznosu od 9.428,54 kuna.

21.1. Iz dopisa društva EOS Matrix d.o.o. (list spisa 191) proizlazi kako je dugovanje u predmetu 41014-3423672536 podmireno u cijelosti, a iznosilo je 9.800,30 kuna, a dugovanje u predmetu broj 41014-3423672544 iznosilo 3.323,62 kune te je u cijelosti podmireno. Dakle, tom društvu tužiteljica je podmirila iznos od 1.300,72 EUR i 441,12 EUR.

22. Uvidom u presudu ovoga suda broj P-6265/14 od dana 18. ožujka 2015. (list spisa 46) utvrđeno je da je tuženoj naloženo da tamo tužitelju Medika d.d., Zagreb Capraška 1, isplati iznos od 23.081,86 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji tužena duguje temeljem izvoda iz otvorenih stavaka na dan 17.siječnja 2014.godine, izdanog na ime stomatologa IN, vlasnika stomatološke ordinacije u [adresa], a koji je pravni prednik tamo tužene.

22.1. Uvidom u uplatnice (list 49-58) utvrđeno je da je tužiteljica s osnova tog duga isplatila društvu Medika d.d., Zagreb Capraška 1 iznos od 15.173,00 kuna, dok je uvidom u uplatnice (list 59-72) utvrđeno da je kao platitelj BN s osnova tog duga isplatila Mediki d.d., Zagreb Capraška 1, iznos od 10.552,00 kuna, dok ja na uplatnicama naznačeno da je ovdje tužiteljica obveznik plaćanja. Iz navedenog proizlazi da je društvu Medika d.d., Zagreb Capraška 1, plaćen iznos od 25.725,66 kuna (3.414,38 EUR).

23. Nakon što je predmet odlukom višeg suda vraćen na ponovno suđenje, tužiteljica je istaknula da je nakon otkazivanja Ugovora o kreditu, broj: 9016161037 od 28. rujna 2011., sklopljenog između Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, kao kreditora, s prednikom tužiteljice IN, kao korisnikom kredita, na iznos kredita od 285.262,27 HRK, po kojem je tužiteljica bila solidarni dužnik, PBZ d.d. 8. ožujka 2013. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika i javni bilježnik Ilinka Lisonek je temeljem tog prijedloga 12. ožujka 2013. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-514/2013. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenici su pravovremeno podnijeli prigovor pa je javni bilježnik spis dostavila ovom sudu, a predmet je zaprimljen pod poslovnim brojem Povrv-8454/2013. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj 54 Gžovr-3921/13-2 od 18. lipnja 2013. djelomično odbio prigovor ovršenika, a u preostalom dijelu preinačio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek, br. Ovrv- 514/2013 od 12. ožujka 2013. i to tako što je odbio ovrhovoditelja PBZ d.d. sa zahtjevom za naknadu troška postupka ovrhe u iznosu od 425,00 kn. Temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek, br. Ovr-514/2013 od 12. ožujka 2013 i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 54 Gžovr-3921/13 2 od 18. lipnja 2013. (pogrešno navedeno jer to rješenje nije ovršna isprava) PBZ d.d. kao ovrhovoditelj je 13. kolovoza 2014. od HZMO, Područna služba u Zagrebu, zatražila provedbu ovrhe na mirovini kao stalnom novčanom primanju tužiteljice, zapljenom i uplatom zaplijenjenih sredstava na račun PBZ d.d. kao ovrhovoditelja. Ovrha na mirovini tužiteljice neprekidno se provodi do danas tako što se zaplijenjeni iznosi mirovine tužiteljice isplaćuju na račun PBZ d.d., iako je PBZ d.d. svoje tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek, br. Ovr-514/2013 od 12. ožujka 2013. prodala B2 KAPITAL d.o.o. Prema saznanjima tužiteljice PBZ d.d. sredstva primljena temeljem naprijed navedenih rješenja, transferira na račun B2 KAPITAL d.o.o.

23.1. Uvidom u ugovor o kreditu broj 9016161037 (list spisa 303-306) utvrđeno je da su Privredna banka Zagreb d.d. i korisnik kredita IN i solidarni dužnik ĐN predmetni ugovor sklopili dana 28. rujna 2011., na iznos kredita od 285.262,27 kuna, da je namjena kredita zatvaranje obveza po 9012653706, 9013609152, 7610557782, 7610538501, 9011611002, 377573424081009, 377508555131009 u Banci i PBZ Cardu d.o.o. , da je u članku 8.1. određeno da solidarni dužnik ĐN zajedno s korisnikom kredita solidarno odgovara Banci za sve obveze korisnika kredita iz tog Ugovora kao solidarni dužnik tih obveza u smislu odredbe članka 43.–53. Zakona o obveznim odnosima pod istim uvjetima i na isti način kao i Korisnik kredita.

23.2. Valja analizirati sadržaj navedenog Ugovoru o kreditu prema kojem je tužiteljica bila solidarni dužnik za obveze korisnika kredita. Odredbom čl. 1021. ZOO koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog pravnog posla propisano je kako se Ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz članka 8.1. predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da se tužiteljica obvezala kreditoru da uz korisnika kredita kao solidarni dužnik solidarno odgovara za sve obveze korisnika kredita iz tog Ugovora pod istim uvjetima i na isti način kao korisnik kredita. Odredbom čl. 43. st. 1. ZOO propisano je kako svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Odredbom čl. 111. st. 3. ZOO propisano je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Dakle, solidarni jamac odgovara vjerovniku za cijelu obvezu kao glavni dužnik, što znači da vjerovnik ispunjenje može zahtijevati bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice istovremeno. Analizirajući sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu i ostale izvedene dokaze utvrđeno je da je kredit isplaćen predniku tužiteljice (sada pok. IN) kao korisniku kredita te da je realiziran za njegove potrebe, proizlazi da je predmetna solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, i to prednika tužiteljice, a tužiteljica je preuzela ispunjenje obveze samo radi osiguranja povrata kredita, odnosno kako bi vjerovnik (banka) dobio veću sigurnost u potraživanju prema jednom solidarnom dužniku (pok. IN). Stoga su netočni navodi tuženika da je tužiteljica osobno preuzela obvezu otplate kredita uz uvjete i na način kao korisnik kredita pa da ima pravni položaj korisnika kredita. U navedenom Ugovoru kao korisnik kredita, dakle kao osoba kojoj su ostvarena novčana sredstva ostvarena kreditom naveden je upravo prednik tužiteljice, a ne tužiteljica. Dakle, tužiteljica je preuzela bez ikakve koristi za sebe rizik solidarnosti u isključivom interesu samo jednog dužnika (ovdje glavnog dužnika, odnosno pok. IN) pa su netočni navodi tuženika da je sudjelovala u nastanku duga glavnog dužnika, odnosno pok. IN. Pritom valja napomenuti kako je tužiteljica proglašena jedinom nasljednicom na ostavini pa navedeno ne dovodi u sumnju utvrđenje da je tužiteljica osim imovine navedene u rješenju u nasljeđivanju, naslijedila i navedeni dug iz Ugovora o kreditu broj 9016161037 jer je odredbom čl. 139. st. 1. ZN propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove pa nema dvojbe da nepodmireni kredit predstavlja dug ostavine za koji nasljednici odgovaraju u smislu odredbi čl. 139. st. 1. i 4. ZN.

23.3. Uvidom u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek poslovni broj Ovrv-514/2013 od 12. ožujka 2013. utvrđeno je da je njime određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. protiv I ovršenika IN i II ovršenice ĐN radi naplate iznosa od 320.428,63 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20.2.2013. pa do isplate.

To rješenje je pravomoćno i ovršno.

23.4. Od PBZ d.d. i HZMO, Područne službe u Zagrebu (uz suglasnost stranaka na glavnoj raspravi od 3.9.2024.) zatraženi podaci o mjesečnim iznosima mirovina tužiteljice koji su istoj zaplijenjeni temeljem rješenja o ovrsi javne bilježnice Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem Ovrv-514/2013 od 12. ožujka 2013., a potom preneseni na račun Privredne banke d.d., a koje je onda ta Banka prenijela na račun B2 KAPITAL d.o.o. Iz dopisa HZMO, Područne službe u Zagrebu od 16.9.2024. (list 317 -318) proizlazi da HZMO temeljem navedenog rješenja o ovrsi provodi ustegu na mirovini ovršenice od mirovine za prosinac 2020. (isplata u siječnju 2021.) te da su do sastavljanja dopisa ukupno ustegnuli iznos od 11.857,04 EUR te da su isti uplatili na račun ovrhovoditelja broj [broj bankovnog računa] sa pozivom na broj 2020006 - 9016161037-7. Iznosi navedeni u pregledu istegnutih iznosa po navedenom rješenju o ovrsi od HZMO (list 318) odgovaraju iznosima koje je PBZ d.d. naveo u svom izvješću (list 297) za vremensko razdoblje koje se poklapa u izvješću PBZ d.d. i pregledu ustegnutih iznosa od HZMO, s tim da je PBZ d.d. u svom izvješću naveo samo uplate od siječnja 2023. pa do kolovoza 2024. pa je ovaj sud uzeo u obzir pregled istegnutih iznosa po navedenom rješenju o ovrsi od HZMO (list 318) jer su u njemu navedeni iznosi od početka ustege mirovine (siječanj 2021.) pa do sastavljanja dopisa (rujan 2024.) iz kojih proizlazi da je tužiteljici temeljem navedenog rješenja o ovrsi ustegnut iznos od 11.857,04 EUR, dok izvješće PBZ d.d. sadrži samo uplate od siječnja 2023. pa do kolovoza 2024. Taj iznos je tužiteljica nedvojbeno isplatila na ime dugova pok. IN, imajući u vidu naprijed analizirani sadržaj Ugovora o kreditu broj 9016161037, a nakon otkaza tog Ugovora o kreditu banka je i podnijela prijedlog za ovrhu javnoj bilježnici Ilinki Lisonek temeljem kojeg je ona i donijela rješenje o ovrsi koje je postalo ovršna isprava temeljem koje su tužiteljici ustezani iznosi mirovine.

23.5. Neosnovano tuženik upire da se Ugovor o kreditu broj 9016161037 ne bi mogao koristiti kao dokaz u ovom postupku jer da je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka te da se dokazi u ovom postupku koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka mogu koristiti samo oni dokazi oko kojih su se stranke usuglasile na glavnoj raspravi održanoj dana 3.9.2024., odnosno dokazi navedeni u podnesku tužiteljice od 5.8.2024. Točno je da tužiteljica uz tužbu nije dostavila Ugovor o kreditu broj 9016161037, već ju je dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle u fazi glavne rasprave u ponovnom postupku, prije njezina zaključenja, no budući da je tužiteljica izvođenje dokaza uvidom u navedenu ispravu predložila već u tužbi (stranica 4. tužbe, zadnji red), dakle prije zaključenja prethodnog postupka, navedeno znači da je postupila u skladu sa odredbom čl. 299. st.1. ZPP, neovisno od toga što je navedenu ispravu dostavila naknadno, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka pa je sud navedeni dokaz uzeo u obzir, budući da se tužiteljica na tu ispravu (Ugovor o kreditu broj 9016161037) kao dokaz pozvala još u tužbi, odnosno predložila da sud izvrši uvid u navedenu ispravu (tako i Žs u Bjelovaru u Gž R-154/2023-2 od 10. siječnja 2024.).

24. Iz dopisa (list spisa 173) utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. ustupila društvu B2 Kapital potraživanje prema IN, po partiji broj 7610758737, a koje potraživanje na dan 31. svibnja 2015. je iznosilo 408.634,49 kuna, koje potraživanje se odnosi na nepodmirene obveze po ugovoru broj 7610758737, dok iz dopisa od dana 25.rujna 2019. (list spisa 188), proizlazi da je tužiteljica s osnova ustupljene tražbine od Privredne banke Zagreb d.d. platila tom društvu iznos od 5.000,00 kuna. Tužiteljica je u podnesku od 30. prosinca 2019. osporila navedeni podatak navodeći da je u tužbi navela točan iznos koji je do tog trenutka isplatila B2 Kapital , tj iznos od 10.500,00 kuna te da je u dokaz tih navoda priložila presliku obavijesti o tražbini od dana 8.rujna 2015., presliku uplata i presliku ugovora o kreditu broj 9016161037 od dana 28.rujna 2011., te je navela da je nakon podnošenja tužbe navedenom društvu platila daljnji iznos od 13.500,00 kuna. Navodi da je od navedenoga društva zatražila ispravne podatke o uplatama i da je uz dopis od dana 11.prosinca 2019.godine primila Izvadak iz poslovnih knjiga od dana 10.prosinca 2019.godine sa stanjem na dan izdavanja, iz kojeg je vidljivo da tužiteljičine uplate iznose 23.500,00 kuna, te da je nakon tog izvatka platila daljnjih 500,00 kuna ili ukupno 24.000,00 kuna.

24.1. Uvidom u dopis i priloge dopisu društva B2 Kapital d.o.o. od dana 11. prosinca 2019. proizlazi da je tužiteljica po otkupljenom potraživanju, a koje se odnosi na partiju broj 7610758737 platila iznos od 23.500,00 kuna te iznos od 500,00 kuna, dakle ukupno 24.000,00 kuna (3.185,35 EUR).

25. Dakle, kada se zbroje svi iznosi koje je tužiteljica platila Privrednoj banci Zagreb d.d., društvu EOS Matrix d.o.o., B2 Kapital d.o.o., Medika d.d., proizlazi da je tužiteljica podmirila s osnova dugova ostavitelja IN iznos od 57.240,00 EUR, i to zaključno s ustegom mirovine za kolovoz 2024. jer daljnji podaci o ustegama mirovine nisu pribavljani. Potraživanje prema društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. nije uračunato jer tužiteljica nije dokazala da je s tog osnova išta platila. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je u postupku utvrđeno da ukupna vrijednost naslijeđene imovine u konkretnom slučaju iznosi 55.600,05 EUR, a ukupni dugovi pok. IN koje je tužiteljica kao nasljednica podmirila zaključno s ustegom s mirovine u kolovozu 2024. (dakle, ne računajući eventualne ostale dugove pa tako i dug prema ovdje tuženiku) iznose 57.240,00 EUR. Sud je dakle nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica kao nasljednica pok. ostavitelja IN podmirila njegove dugove zaključno s ustegom s mirovine u kolovozu 2024. u iznosu od 57.240,00 EUR pa je stoga vrijednost tih dugova i veća od vrijednosti imovine koju je od istoga naslijedila u iznosu od 55.600,05 EUR te da slijedom odredbe čl. 139. st. 3. ZN ne postoji obveza tužiteljice podmiriti i daljnji dug pok. ostavitelja IN, a koji predstavlja potraživanje ovdje tuženika prema istome, a radi kojega je određena predmetna ovrha u odnosu na koju je tužiteljica rješenjem ovog suda upućena na pokretanje ovog parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Slijedom navedenog osnovanim je ocijenjen tužbeni zahtjev da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Upravo zbog navedenog razloga, jer je dakle utvrđeno da je vrijednost dugova koje je tužiteljica kao nasljednica pok. ostavitelja IN podmirila veća od vrijednosti imovine koju je od istoga naslijedila, ovaj sud po prijedlogu tužiteljice nije pribavljao daljnje dokaze-nije tražio cjelovite podatke od PBZ d.d. (tužiteljica je ukazivala u dopisu te banke nedostaju podaci o iznosima koje je naplatila u ovršnom postupku u vremenskom razdoblju od 11. siječnja 2021. do 12. prosinca 2022.), niti je tražio od HZMO podatke o ustegama od mirovine tužiteljice za vremensko razdoblje od 1.10.2024. pa nadalje jer je zaključno s ustegom s mirovine u kolovozu 2024. utvrđeno da je vrijednost dugova koje je tužiteljica kao nasljednica pok. ostavitelja IN podmirila veća od vrijednosti imovine koju je od istoga naslijedila. Sud bi naime pribavljanjem navedenih podataka došao do jednakih utvrđenja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 4.4.2018., 30.10.2018., 30.12.2019., 5.6.2021., 8.7.2024., 18.9.2024., 10.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 8.5.2018., 1.10.2018., 7.1.2019., 12.6.2019., 18.2.2020., 3.9.2024., 25.3.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište, trošak sastavljanja žalbe na presudu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. točka 1. Tarife). Za zastupanje na ročištima od 5.7.2018. i 13.1.2020. priznat joj je trošak u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 5. Tarife) za svako ročište jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva s tih osnova tužiteljica odbijena. Za sastavljanje podneska od 15.10.2024. priznat joj je trošak u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife) jer tim podneskom tužiteljica ponavlja ranije iznijete navode tijekom postupka i dostavlja procjembeni elaborat pa se radi o kategoriji „ostalih“, a ne obrazloženih podnesaka u parničnom postupku, dok je s preostalim dijelom zahtjeva s tog osnova tužiteljica odbijena. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25 %. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu i prijedlog za osiguranje u iznosu od 153,30 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 102,74 EUR, trošak sudske pristojbe na rješenje o osiguranju u iznosu od 51,37 EUR te trošak uplate predujma za usmeno saslušanje vještaka u iznosu od 50,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

26.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 18.2.2021. jer podnesak s tim danom ne postoji u spisu. Nije joj priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu od 25.10.2021. jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka. Nije joj priznat trošak sastavljanja podneska od 8.8.2024. jer je dokazne prijedloge iz tog podneska mogla iznijeti još u podnesku od 8.7.2024. za koji joj je priznat trošak.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćnici

2. tuženik po punomoćniku