REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-6857/25-10

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ankici Horvat, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije OIB:68419124305 iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćniku BF, dipl. iur., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. travnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Maje Lešnjak, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 07. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi pred Financijskom agencijom po zahtjevu za naplatu temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj radioteleviziji OIB:68419124305 iz Zagreba, Prisavlje 3, naknaditi tužiteljici HF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 319,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. svibnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je rješenjem i zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25 od 03. listopada 2025. godine tužiteljica upućena u roku 15 dana od dana dostave pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić poslovni broj Ovrv-3557/11 zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. i točke 11. Ovršnog zakona. Nastavno punomoćnik tužiteljice je ističući da je predmetna ovrha nedopuštena, jer je navedena tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužiteljica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a podredno je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, naglasio da je Vlada RH 30. srpnja 2015. godine usvojila Odluku kojim je predložila tuženiku donošenje i provedbu dodatnih mjera otpisa dugova četiri skupine dužnika koji su ovršenici u postupku prisilne naplate koja je pokrenula Hrvatska radiotelevizija te je temeljem te Odluke Vlade RH tuženik Odlukom o otpustu / otpisu duga broj. 15-01/114 od 27. kolovoza 2015. godine izvršila otpis duga za sva dugovanja pokrenutih ovrha u iznosu evidentiranom u poslovnim knjigama tuženika na dan 30. srpnja 2015. godine uključujući glavnicu te sve troškove i kamate na evidentirani iznos duga i svih fizičkih osoba koji nisu obrtnici, trgovci pojedinci te ne obavljaju samostalnu djelatnost, a na dan stupanja na snagu te Odluke imaju dug po osnovama za plaćanja donesenim / izdanim prije 4 ili više godina, dakle prije 30. srpnja 2011. godine, koja Odluka je stupila na snagu 27. kolovoza 2015. godine. Dakle osnova za plaćanje, rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine je otpušteno / otpisano, odnosno tražbina je prestala postojati, s time da je o tom otpustu / otpisu tužiteljica obaviještena dopisom Ministarstva socijalne politike i mladih, Kabineta ministrice. Isto tako punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je tražbina i zastarjela, jer je tuženik već dana 16. lipnja 2015. godine predmetnu osnovu za plaćanje Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine dostavio Financijskoj agenciji radi naplate, koju osnovu je Financijska agencija isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje 04. kolovoza 2018. godine temeljem odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, s time da se prekid zastare, koji je nastupio prilikom prvog podnošenja ovršne isprave na naplatu 16. lipnja 2015. godine smatra da nije nastupio obzirom je Financijska agencija navedenu osnovu za plaćanje isknjižila, a isknjiženje osnove za plaćanje ima učinak obustave iz članka 242. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojem se smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Nadalje punomoćnik tužiteljice je ističući da je pravna posljedica isknjiženja osnove za plaćanje ovršne isprave od 04. kolovoza 2018. godine nastavak tijeka zastarnog roka za tražbinu iz te osnove za plaćanje kao da prekida zastare nije bilo, naglasio da je tražbina iz ove ovršne isprave zastarjela na dan 25. veljače 2021. godine. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je predložio donošenje presude kojom se utvrđuje nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi na temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, poslovnog broja Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, 2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da u cijelosti osporava tužbu i postavljen tužbeni zahtjev te su navodi iz tužbe neosnovani. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da je ovršni postupak u predmetu poslovni broj Ovrv-3557/11 pokrenut prijedlogom za ovrhu podnesenim javnom bilježniku, koji je dana 24. siječnja 2011. godine donio rješenje o ovrsi, koje je postalo pravomoćno 25. veljače 2011. godine, nakon čega je 16. lipnja 2015. godine Financijskoj agenciji podnesen zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, koja ovrha se provodila do 04. kolovoza 2018. godine, kada je isknjižena zbog izostanka naplate. S obzirom da se na predmetnu tražbinu primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, a podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji je došlo do prekida zastare, koji je trajao najmanje do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 14. srpnja 2018. godine, nakon čega je zastara počela iznova teći, što znači da bi konkretna tražbina zastarjela tek 15. srpnja 2028. godine. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova sudskih pristojbi.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku rješenja i zaključka naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25 od 03. listopada 2025. godine (stranica 5-8 spisa), u presliku dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih (stranica 9 spisa) te u spis naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je tužiteljica zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25 od 03. listopada 2025. godine upućena u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić poslovni broj Ovrv-3557/11 zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. i točke 11. Ovršnog zakona, što je razvidno iz preslike rješenja i zaključka naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25 od 03. listopada 2025. godine (stranica 5- 8 spisa) te iz spisa naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25. Naprotiv sporno je pitanje da li je potraživanje utvrđeno ovršnom ispravom, pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine radi čije naplate Financijska agencija vodi postupak izravne naplate, prestala odlukom tuženika o otpisu duga sukladno Odluci Vlade RH iz 2015. godine, s time da je ujedno sporno i pitanje zastare predmetnog potraživanja utvrđenog ovršnom ispravom, pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine.

6. Prvenstveno treba naglasiti da sukladno odredbi članka 53. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – u daljnjem tekstu OZ-a) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, s time da je tužiteljica, u ovršnom postupku ovršenik, zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25 od 03. listopada 2025. godine upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić poslovni broj Ovrv- 3557/11 iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. i točke 11. OZ-a, dakle iz razloga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Imajući na umu među strankama nespornu činjenicu da je tuženik, u ovršnom postupku ovrhovoditelj, dana 16. lipnja 2015. godine podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv- 3557/11 od 24. siječnja 2011. godine, koje je postalo pravomoćno 25. veljače 2011. godine, s time da je Financijska agencija sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20 – u daljnjem tekstu ZPONS-a) dana 04. kolovoza 2018. godine prestala s izvršenjem navedene osnove za plaćanje, jer to potraživanje nije naplatio te je tuženik, ovrhovoditelj, dana 10. ožujka 2025. godine ponovno podnio zahtjev za naplatu, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja utvrđenog predmetnom ovršnom ispravom neosnovan iz slijedećih razloga. Treba naglasiti da sukladno odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, s time da se prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a sukladno odredbi članka 245. stavka 1., stavka 4., stavka 5. i stavka 6. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova te se završava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta, jer se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. S obzirom da je dostavom ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine na provedbu Financijskoj agenciji dana 16. lipnja 2015. godine sukladno odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekinuta, ali je zbog nedostatka novčanih sredstava na računu tužiteljice, ovršenika dana 04. kolovoza 2018. godine Financijska agencija prestala s izvršenjem plaćanja po toj osnovi, brisala naplatu tog potraživanja iz očevidnika osnova za plaćanje, a što rezultira time da je prema odredbi članka 245. stavka 1., stavka 4., stavka 5. i stavka 6. ZOO-a tada zastara počela ponovo teći, s time da je tuženik, ovrhovoditelj, Financijskoj agenciji ponovno dana 10. ožujka 2025. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu, što je razvidno iz spisa naslovnog suda poslovni broj Ovr-1817/25, dakle u propisanom zastarnom roku od deset godina računajući od dana kada je zastara, koja je bila prekinuta, počela teći iznova, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja utvrđenog ovršnom ispravom, pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine neosnovan. Inače vezano uz pitanje prekida zastare podnošenjem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na provedbu Financijskoj agenciji sudska praksa je u nizu sudskih odluka zauzela jasan pravni stav, pa tako primjerice Županijski sud u Rijeci poslovni broj Gž- 2332/21 od 24. ožujka 2022. godine, kao i Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž- 1029/22. Naprotiv u odnosu na navode punomoćnika tužiteljice kako samo brisanje naplate ovog potraživanja iz očevidnika osnova za plaćanje ima učinak obustave iz članka 242. stavka 2. ZOO-a, što znači da niti nije bilo prekida zastare, pa je zastara nastupila na dan 25. veljače 2021. godine treba naglasiti da je taj pravni stav apsolutno pogrešan. S obzirom da je do brisanja naplate ovog potraživanja iz očevidnika osnova za plaćanje došlo iz razloga propisanog odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a, dakle po sili zakona, odnosno iz razloga što ovo potraživanje nije naplaćeno u cijelosti u roku tri godine od primitka tog zahtjeva za naplatu i ujedno po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, koji razlozi su dakle isključivo na strani tužiteljice, ovršenika, to se nikako ne može brisanje naplate iz očevidnika osnova za plaćanje smatrati obustavom, kako to pogrešno smatra punomoćnik tužiteljice, a tim više što tuženik, ovrhovoditelj, očigledno nije odustao od naplate tog potraživanja, već ujedno taj zahtjev za naplatu niti nije bio odbačen ili odbijen.

8. Nastavno treba naglasiti da iz preslike dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih (stranica 9 spisa), koji je uz tužbu dostavio punomoćnik tužiteljice, dok se na isti punomoćnik tuženika niti nije očitovao, dakle isti nije osporio, proizlazi da se tužiteljica nalazi na popisu osoba kojima je dug prema u ovom postupku tuženiku, otpisan ili je otpis u tijeku i to u skladu s Odlukom Vlade RH od 30. srpnja 2015. godine temeljem koje je tuženik Odlukom o otpustu / otpisu duga izvršio otpis duga ili je otpis u tijeku za sva dugovanja pokrenutih ovrha, kojima su utužena sva dugovanja zaključno s prosincem 2014. godine u iznosu evidentiranom u poslovnim knjigama tuženika na dan 30. srpnja 2015. godine. Imajući na umu sadržaj navedenog dopisa, na koji se, što treba ponovno naglasiti, punomoćnik tuženika niti nije očitovao, dakle isti nije osporio, proizlazi da je tužiteljici, otpisan predmetni dug, potraživanje tuženika utvrđeno ovršnom ispravom, pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv- 3557/11 od 24. siječnja 2011. godine, a što rezultira time da je sukladno odredbi članka 51. stavka 1. točke 9. OZ-a navedeno potraživanje, tražbina prestala, pa je i izvansudska ovrha koja se vodi radi naplate tog potraživanja nedopuštena.

9. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 53. stavka 3. OZ-a i odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a sud je usvojio tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom po zahtjevu za naplatu temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv-3557/11 od 24. siječnja 2011. godine te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1 i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 319,91 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 27. listopada 2025. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 24. ožujka 2026. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. travnja 2026. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 07. svibnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

11. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1 i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio ka neosnovan, jer je tuženik izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

12. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 07. svibnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. Tuženiku

U Zagrebu, dana 07. svibnja 2026. godine