REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-880/26-3
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja, dana 07. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 028-50- 4347737 od 01. rujna 2007. godine sklopljenog između tužitelja VC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, koja glasi: „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, naknaditi tužitelju VC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 289,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. svibnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 028-50-4347737 od 01. rujna 2007. godine, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 16.445,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je odredbom članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita te mu je ista i naplaćena prilikom isplate kredita. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da o samoj ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženik prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva, tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Inače navedena ugovorna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba članka 81. Zakona o zaštiti potrošača, obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, pa tužitelj niti nije mogao utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tužitelja. Nadalje punomoćnik tužitelja je napomenuo da je tuženik tužitelju odobrio jedan iznos kredita a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita teretivši tužitelja za navedenu ulaznu naknadu, a povrh toga je nakon isplate i terećenja po osnovi uzlazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupni iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 028-50- 4347737 od 01. rujna 2007. godine sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, koja glasi: „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a).
3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanim odredbom čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 i stavka 2. ZPP-a, jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljeni, a nije podnio odgovor na tužbu, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su opće poznate, a jednako tako ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
4. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 289,83 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 10. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,28 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 07. svibnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
5. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 66,36 eura, jer je tužitelj obvezan platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura te sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 eura, što ukupno iznosi 39,83 eura, a što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
6. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 07. svibnja 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 eura
2. Tuženiku
U Zagrebu, dana 07. svibnja 2026. godine
