REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1130/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja ILIRIC- DSW d.o.o., Zadar, Put Petrića 45d, OIB: 47725377076, kojeg zastupa punomoćnica Ana Vidov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu KOTLAR, VIDOV &PARTNERI d.o.o. iz Zadra, Ulica Zrinsko- Frankopanska 38, protiv tuženika ISKOPI DUJPAV d.o.o.,Zagreb, Jordanovac 11, OIB: 87530495325, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik iz Koprivnice, Hrvatske državnosti 11a, radi isplate iznosa os 1.818,45 EUR , nakon javne i glavne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude dana 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog iz točke I rješenja o ovrsi javnoga bilježnika Tihane Suda iz Zagreba, Frankopanska 2A, pod poslovnim broj UPP/OS-Ovrv-316/2025 (sudski predmet: Ovrv- 23252/2025) od 20. ožujka 2025., kojim je naloženo tuženiku ISKOPI DUJPAV d.o.o., Zagreb, Jordanovac 11, OIB: 87530495325, da tužitelju ILIRIC-DSW d.o.o., Zadar, Put Petrića 45d, OIB: 47725377076

- na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4109-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 58,05 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana - na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4315-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 91,25 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana - na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4316-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 91,25 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana - na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4498-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 91,25 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana - na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4700-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 91,25 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana - na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4701-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 91,25 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana - na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4864-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 1.219,43 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana - na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4912-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 42,36 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana

- na temelju vjerodostojne isprave i to račun, 4913-1-1 namiri tražbinu u iznosu od 42,36 eur na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 15 dana , zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 eur, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od. 566,36 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu tužitelja, ranije ovrhovoditelja, javni bilježnik Tihana Sudar iz Zagreba, Frankopanska 2A, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj broj UPP/OS-Ovrv-316/2025 ( sudski predmet :Ovrv-23252/2025) od 20. ožujka 2025. radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 1.818,45 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor te je sukladno članku 57. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona (NN broj: 112/12-131/2022; dalje OZ) rješenjem ovog suda broj Povrv- 1130/2025 od 255. studenog 2025. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

3. U prigovoru tuženik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći da tužitelj računima podnesenim uz prijedlog za ovrhu nije dokazao da je uistinu obavio uslugu, da istima ne dokazuje količine, niti ugovorenu vrijednost, kao i da ne postoji dugovanje tuženika prema tužitelju, te predlaže na okolnost poslovne suradnje saslušati direktora tuženika AV.

4. Tužitelj uz podnesak od 09. ožujka 2026. godine dostavlja ovjerene izjave svjedoka IV i DV, te predlaže njihovo saslušanje, u slučaju osporavanja navedenih izjava te predlaže saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja RV.

5. Podnesak tužitelja zajedno sa ovjerenim izjavama svjedoka, i ostalom dokumentacijom koju je tužitelj dostavio uz navedeni podnesak, tuženiku je dostavljen dana 27. ožujka 2026. godine, a tuženik nakon primitka navedene dokumentacije nije osporio ovjerene pisane izjave naprijed navedenih svjedoka, nije se protivio da se iste koriste kao dokaz u ovom postupku te nije osporio vjerodostojnost i istinitost dokumentacije koja mu je dostavljena.

6. U podnesku od 10. travnja 2026. godine tuženik je obavijestio sud kako neće pristupiti na pripremno ročište dana 14. travnja 1 2026. godine, te je u navedenom podnesku povukao svoj prijedlog za saslušanjem direktora tuženika.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: račune ( list 13-22 spisa), ovjerene pisane izjave svjedoka TV i DV ( list 65-66 i 67-68 spisa) e mail i WhatsAPP korespondenciju (list 69-76 spisa), izvod iz otvorenih stavaka (list 77 spisa) e mail korespondenciju (list 78-80 spisa), izvod iz otvorenih stavaka na dan 11.06.2024. (list 81 spisa), e mail korespondenciju ( list 82 spisa), račun 4864/1/1 ( list 83 spisa), e mail korespondenciju (list 84-87 spisa), storno odobrenje ( list 88 spisa).

8. Sud nije proveo saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja RV, na okolnosti iz prijedloga za ovrhu, jer tužitelj nije određeno naveo na koje okolnosti bi trebalo saslušati zakonskog zastupnika tužitelja, a nastavno sud zaključuje da u ovom sporu male vrijednosti saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja ne bi bilo niti svrsishodno niti ekonomično, jer u spisu prileži dovoljno dokaza temeljem kojih sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/1980/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet postupka je tražbina tužitelja u iznosu od 1.818,45 EUR kn za najam i održavanje WC kabina tuženiku, a temeljem vjerodostojne isprave – računa ( list 13-22 spisa).

11. Temeljem ovako provedenog postupka sud je utvrdio da su se stranke nalazile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o najmu temeljem čl. 550 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj : 35/05- 155/23; dalje: ZOO) u kojem je propisano da se najmodavac obvezuje predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Prema navodima prigovora, sud utvrđuje da tuženik prigovara osnovu i visini potraživanja.

12. Prema odredbi čl. 219 ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

13. Prema čl. 221 a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

15. Iako tuženik u prigovoru izričito ne osporava izričito postojanje poslovnog odnosa nego samo navodi kako osporava osnovu i visinu, sud je temeljem dokaza koje je dostavio tužitelj utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o najmu temeljem čl. 550 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj : 35/05- 155/23; dalje: ZOO) u kojem je propisano da se najmodavac obvezuje predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Za valjanost navedenog ugovora nije propisana obvezna pisana forma.

15. Uvidom u račune (list 13-21 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj predmetne račune izdao tuženiku i to za najam WC Classic, s napomenom na svakom računu o broju komada iznajmljenog WC, za koju lokaciju se najam odnosi, kao i vrijeme trajanja najma.

16. Iz WhatsAPP i e mail korespondencije ( list 69-76 spisa, razvidno je da su tužitelj i tuženik komunicirali upravo vezano za navedene račune i dugovanje po predmetnim računima, a iz izvadaka iz otvorenih stavaka proizlazi ukupno dugovanje tuženika. Ovdje valja istaknuti da je tuženiku dostavljena dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 9. ožujka 2026. godine, a tuženik nije osporio vjerodostojnost i istinitost navedene dokumentacije.

17. Iz pisane izjave ĐV (list 65 spisa), kojeg tuženik nije osporio proizlazi da je sa gospodinom AV ( direktorom tuženika) dogovorila i organizirala postavljanje i servisiranje WC kabina na lokacijama Kukuzovac, Selca i Gornji Humac za tvrtku tuženika, te da je vezano za utužene račune komunicirala putem e maila s gospodinom BV, a vezano za komunikaciju WhatsApp i e mailove d joj se javljao gospodin UV, kao i da je posao obavljen sukladno dobivenim uputama i u dogovorenom roku.

18. Iz pisanog iskaza ŠV (list 67 spisa) kojeg tuženik nije osporio proizlazi da je tijekom 2023. godine izvršio posao postavljanja WC kabina i izvršavao tjedne servise postavljenih WC kabina na lokacijama Kukuzovac, Selca i Gornji Humac, d aje posao obavio sukladno dobivenim uputama i u dogovorenom roku.

19. Kako dakle tuženik nije osporavao pisani iskaz svjedoka, a sud je ocijenio da nije potrebno u smislu odredbe čl. 492.c st. 3. usmeno saslušati te svjedoke jer su pisani iskazi jasni i nedvosmisleni, sud je na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu i na temelju pisanih iskaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o najmu, da je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu, dok tuženik neosnovano odbija platiti navedene računa.

20. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu naprijed navedenih svjedoka jer su njihovi iskazi u svim relevantnim činjenicama logični i podudarni sa dokumentacijom u spisu, stoga je sud temeljem provedenog postupka utvrdio da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, dok tuženik nije osporio vjerodostojnost i istinitost dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, a vezano za visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom račune i u otvorene stavke tužitelja. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je riješio kao u točki I izreke presude, a sve sukladno odredbi čl. 451 st. 3 ZPP-a, a u vezi s čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO).

21. Odluka o trošku javnobilježničkog postupka broj UPP/OS-Ovrv-316/2025 iz točke I izreke temelji se na čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je određeno da će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzet u obzir troškove koji su bili potrebni, a sud zaključuje da je predmetni ovršni trošak bio potreban ,stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke.

22. Odluka o parnično trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama , a prema zahtjevu za naknadu troškova (list 135 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

23. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 154. i 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

24. Tužitelju je priznat trošak podneska od 9. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 14. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 500,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, odnosno ukupno 566,36 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu 77,45 EUR

-tuženiku